Egzorcizam i pravni sustav

Na jednom od webinara koje je vodio Dražen bilo je riječi o sudskim procedurama, u kojima sudac traži od okrivljenika da se predstavi IMENOM i PREZIMENOM. Čim je to rekao, upalila mi se lampica i prisjetio sam se u nečega što me u moje mladenačko darkersko vrijeme zanimalo pa sam tada to i proučio, a uz znanje koje sam u međuvremenu sakupio potpuno mi je jasno kakve veze procedure u sudnici imaju s davnašnjim predmetom mog zanimanja. Radi se o obredu egzorcizma, ilitiga po naški, istjerivanja đavla, po čemu sam davnih dana čačkao. Odlučio sam opet malko po tome pročačkati, kako bih mogao o ovoj integriranoj spoznaji o pravnom sustavu i egzorcizmu napisati suvisao članak. Kakve veze ima obred egzorcizma s procedurom koja se odvija u sudnici?

Zaista neobična poveznica – ali evo kako ona izgleda. Za početak, treba se prisjetiti tko su zapravo ljudi koji tvrde da su suci, i što su njihovi prethodnici bili, što su radili i kako su se nazivali.

U modernoj sudnici jednu od uloga igra sudac. Taj tamo mora održati i zadržati figuru autoriteta. Kao što smo ranije naučili, suci davnih vremena, tisuće godina prije ovog vremena, nazivali su se drugačije nego danas, ali neke stvari se ne mijenjaju baš tako brzo… a neke tradicije nikada.

Nazivali su se suci u davno doba – auguri. Evo što kaže hrvatski leksikon o njima:

auguri (lat.), starorim. svećenički zbor koji je pogađao volju bogova po letu ili glasanju ptica, grmljavini, oblacima i dr.; utjecali na polit. život.

Oni koji su malo dublje proučili što su auguri u to davno doba radili, pronašli su kako su upravo oni za vrijeme raznoraznih svetkovina, bili zaduženi da svojim obredima prizovu naklonost bogova, kako bi, ajmo to tako reći, ovi blagoslovili nekakav događaj ljudima važan. Ili barem važan onima koji puše fore o tim ritualima.

Što mislite, zašto se danas, za vrijeme nečega što se naziva ”praznikom demokracije” – oni koji tu svetkovinu vode odijevaju u nekakve svečane halje poput ovih:

kolinda_inauguracija

… a svetkovina se naziva inauguracija…

… a onaj kojeg auguri posvećuju zaključuje svoju prisegu riječima ”tako mi bog pomogao.”

A kada znamo da je čitav ovaj moderni pravni sustav tek izvedenica rimskog prava, koji se naziva Corpus Iuris Civilis – što se uči na katedri rimskog prava na faksu – o čemu se pisalo primjerice i u članku Zablude o odnosu države i vjere… nije niti čudo da se oni koje danas auguri inauguriraju zaklinju bogom. Otvoreno je u tome jedino pitanje – kojim se božanstvom zaklinju?

Ti auguri koji se u svojim haljama motaju po inauguracijama širom svijeta su se popeli visoko u toj njihovoj bezbožnoj, moralno relativističkoj hijerarhiji, a gdje ova spada pisano je u članku OVDJE, što i dalje ne mijenja činjenicu da su i njihove kolege na manje cijenjenim položajima – auguri. Svećenici. Magovi.

Svećenici rade određene rituale.

Pa idemo vidjeti što rade svećenici pri egzorcizmu – i kakve to veze ima sa svećenicima koji se danas radije vole nazivati sucima?

Egzorcizam ima šest faza, i svaka od njih mora biti izvedena kako bi se iz opsjednutoga istjerao demon. Koji put je riječ o samom sotoni glavom, bradom, rogovima i kopitima, a koji puta o nekom demonu koji se tek treba svojom zloćom uspentrati po njihovoj hijerarhiji. Iako su autentična svjedočanstva o egzorcizmu iznimno rijetka, može se zaključiti kako je riječ o iznimno zahtjevnom, stresnom i često vrlo opasnom zadatku za svećenika. Svećenik pri obredu egzorcizma uvijek ima i asistenta.

Faza 1. – Prisustvo

Egzorcist i njegov asistent postaju svjesni prisutnosti neobičnih osjećaja ili entiteta.

Faza 2. – Pretvaranje (gluma)

Demon se pokušava sakriti, i koristi lukavštine kako bi se prikazao ponašanjem onako, kako bi se opsjednuti inače ponašao. U tom je trenutku najvažniji zadatak egzorcista da razbije tu igru koju igra demon i sazna tko je taj demon. Saznati IME demona najvažniji je korak egzorcista u toj fazi.

Faza 3. – Prijelomna točka

U njoj se faza pretvaranja demona u potpunosti slomila, što je praćeno prizorima krajnje panike i zbunjenosti, a ne manjka niti strašnih prizora, zvukova i smrada. Demon počinje o oposjednutome govoriti u trećem licu, umjesto kao o sebi.

Faza 4. – Glas

Ova je faza takođe indikator prijelomne točke. Opsjednutome puca glas, i često govori nerazumljivim jezicima. Glas mora biti ušutkan kako bi se procedura egzorcizma mogla nastaviti.

Faza 5. – Sukob

Kako glas odumire, raste strašan pritisak, kako duhovni tako i fizički. Demon je suočen s ”voljom Kraljevstva božjeg”. Egzorcist je u posvemašnjoj borbi s demonom, i nagovara demona da otkrije više informacija o sebi, sve više kako njegova volja počinje dominirati. Postoji direktna poveznica između entiteta i mjesta na kojem se nalazi, budući da svaki duh želi mjesto za sebe. Za takve je duhove, stanište unutar žive žrtve poželjnije od pakla pa tamo pokušava i ostati.

Faza 6. – Istjerivanje

Kroz najviši trijumf božje volje, demon odlazi u ime Isusa, i žrtva je vraćena u kraljevstvo božje. Svi prisutni osjećaju rasipanje Prisustva, ponekad uz sve slabije zvukove ili glasove. Žrtva se može sjećati iskušenja kroz koja je prošla, a možda neće imati niti najblažu predodžbu o tome što se dogodilo.

Svatko tko je bio na sudu, suočen sa optužbama na svoj račun, lako će pronaći poveznice između obreda koji se odvijaju u sudnici s obredom egzorcizma.

U prvoj fazi, sudac i njegov asistent (zapisničar) osjećaju Prisutnost, kako okrivljenik ulazi u sudnicu. U drugoj fazi, nakon što se uvjere da je Prisutnost zadovoljena, sudac traži IME. Čim je izrečeno IME osobe glasom okrivljenika, počinje u trećoj fazi neugodan proces za okrivljenika. Počinje se braniti, u pokušaju da zadrži integritet i obrani se od štete i kazne koja mu prijeti. Četvrta faza je vrlo uočljiva svakome tko je bio primjerice na prekršajnom sudu. Suci često, ma, gotovo u pravilu ušutkavaju okrivljenika, ne dopuštaju mu da govori, a ponekad i prijete dodatnim kaznama ako se ovaj ne pokori njegovoj volji. Peta faza blisko je povezana s našom identifikacijom s IMENOM i PREZIMENOM.

Lomimo se unutar sebe, nesposobni da razdvojimo IME i PREZIME od nas samih, često potpuno nesvjesni kako je riječ o iluzornoj povezanosti. Mi nismo IME i PREZIME, a sudac će se pobrinuti da zbog našeg neznanja (znao on što radi ili ne) donese presudu – najčešće u obliku kazne. Šesta faza nastupa kada obred u sudnici dođe kraju i okrivljenik odlazi. U sudnici osjećaju rasipanje Prisustva kako se ovaj udaljava… a on pak, trpi posljedice kazne zbog demona čijim je Glasom govorio, i čijim se IMENOM u sudnici predstavio.

U tom je obredu unutar sudnice demon natjeran da se pokaže, i istjeran je iz čovjeka koji će zbog tog demona imati posljedice u svom životu…

Zanimljivo je to pravo s pripadajućom vladavinom zakona, zar ne?

Što više znanja čovjek o ovim stvarima usvaja, to više postaje svjestan kako čitava ta briljantna prevara s IMENOM ima svoje korijene uronjene duboko u laž smišljenu u pradavnim vremenima magova i mistike… i da je danas samo prilagođena novom vremenu, ali suštinski – ostala je ista i cilj joj je također isti – porobiti čovjeka i staviti ga pod posvemašnju kontrolu.

Valja nam se nekako tog demona riješiti, a da bismo ga se riješili, valja nam spoznati odgovor na jedno od velikih pitanja: tko sam ja?

Recommended Posts
Showing 5 comments
  • zenfjaka
    Odgovori

    Recimo, dodatak textu bez suvišnih humor dodataka…osobito komentara…

    http://omnithought.org/tell-judge-who-is-boss-case-dismissed-by-living-beneficiary/3600

    https://www.youtube.com/watch?v=x0mC9eutSiQ

    S ljubavlju i u miru s istinom !

  • solarian
    Odgovori

    Kad se rodimo uteraju nam demona (IME I PREZIME zabilježeno u MATIČNU KNJIGU ROĐENIH u MATIČNOM UREDU) nakon nekoliko dana otkako smo udahnuli zrak i to pribilježe na poseban doživotno neraskidivi ugovor (RODNI LIST).
    Ondak po potrebi izvlače tog demona (putem IDENTIFIKACIJSKIH OSOBNIH ISPRAVA tipa OSOBNA ISKAZNICA, VOZAČKA DOZVOLA, PUTOVNICA, ZDRAVSTVENA ISKAZNICA ITD.) i utjeruju ga nazad, tako da cjeli život provedemo više manje u egzorcističkom obredu, nesvjesni uopće što se događa i na kraju kad se tjelo beživotno sruši i nakon što ga zatrpaju s četr kubika lokalnog tla, e onda na to stave konačni pečat pritefteren u neki trajniji materijal (ovdje leži doživotno opsjedani od strane demona (IME I PREZIME OSOBE – DEMONA) koji mu je prvi put uteran datuma tog i tog i trajno isteran datuma tog i tog).
    “Pu, pu, sotonistička posla”, rekao bi čovjek!

  • draz
    Odgovori

    Da, o tome je bila priča na seminaru Gospodar Svijeta. Svaka seansa prizivanja ili općenja sa duhovima ili bacanja uroka mora imati ime entiteta prema kojem se baca urok ili ga se priziva. Tako je i na sudovima i u općenju sa mrtvim entitetima zvanima građani. Svi te prvo pitaju kako se zoveš da bi mogli na te baciti urok ili izvršiti egzorcizam. Sve je ovo religija/magija i dolazi (dobro valter kaže) sve iz istog izvora.
    Izgleda da je crkva izvor svega i o tome se čak piše istina u jednom drugom kontekstu na portalu dnevno.hr (http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/petrina-je-bacio-kriz-u-smece-pa-zatupljuje-studente-mladi-ne-nasjedajte-911235) gdje se spominje koje su sve ostavštine crkve u kojima je “pravna osobnost” samo jedna od njihovih nama najbitnijih domišljotina.

  • yam
    Odgovori

    je li sudac nakon radnog vremena postaje građanin ili čovjek ili ostaje sudac?

  • Mirko
    Odgovori

    ebeno uznemirujuce i otreznjujuce. osjecam prisustvo pravnog demona mnogo blizim i opasnijim

Leave a Comment