Uvod
Prije nekoliko dana zbio se vrlo zanimljiv događaj u parlamentu jednog od najstarijih carstava cvijeta, kojeg danas poznajemo po nazivu Velika Britanija, a prepoznajemo ponajviše po kraljevskoj obitelji čiji su pripadnici toliko simpatični da ih narod naprosto obožava, bar tako kažu mediji pod njihovom kontrolom. Jedan od njih, i to sam princ Filip, vojvoda od Edinburgha – suprug kraljice Elizabethe – svojedobno je izjavio da bi se najradije reinkarnirao kao posebno smrtonosan virus, ne bi li se osvetio ljudskoj rasi zbog toga što je na rub istrebljenja dovela mnoge životinjske vrste. I nakon toga, napuni frajer svoju pušku i krene na safari, bijesan što nema dovoljno slonova ili nosoroga da ih on sam upuca.
Privatno smatram da i ovako vrlo učinkovito ubijaju ljude širom svijeta uz pomoć grada-države naziva City of London, površine jedne kvadratne milje, gdje su se nagruvale najvažnije svjetske korporacije koje se bave kreiranjem novca iz ničega i manipulacijama na svjetskim financijskim tržištima koje kao posljedicu imaju razoran učinak kako na planet, tako i na svakog od nas pojedinačno – bili mi toga svjesni ili ne.
Što se dogodilo u njihovom parlamentu?
Prvi puta nakon 170 godina raspravljalo se u njihovom parlamentu o KREACIJI NOVCA i ulozi bankarskog sektora u tom procesu. Dakle – tema od ključne važnosti za svaku naciju ove planete, pa čak i njihovu vlastitu, sa ili bez genocidno raspoloženog princa – svejedno. Ono što me šokiralo bio je broj prisutnih ljudi na toj debati. Niti u jednom trenutku nisam ih uspio nabrojati više od 30-tak prisutnih – ili ugrubo svega 5% od svih parlamentaraca – njih 650. To je po meni sramotan podatak, i žalosna potvrda da je najmanje 620 tih parlamentaraca najobičnija parazitska banda – kao i ovi naši domaći paraziti – koju je vrlo vjerojatno odavno kupila bratija iz susjednog kvarta, onog površine jedne kvadratne milje. Ili su možda toliko neupućeni u važnost ove teme da su zapeli u nekom od zgodnih restorančića na ručku od 500 funti na račun poreznih obveznika s nekim od svojih dobro odjevenih bankarskih pajdaša iz Cityja, potpuno nesvjesni važnosti ove teme. Ili oboje.
Debata osim svoje povijesne važnosti nije donijela ništa novo niti konstruktivno, osim da se u jednom od najstarijih parlamenata svijeta raspravljalo o kreaciji novca – što je samo po sebi vijest koja je trebala zauzeti naslovnice baš svih novina na svijetu. Ali to je nerealno za očekivati, jer upravo bankarske korporacije u svojem vlasništvu drže te medije. Ali zato je tu edukativna platforma Zvono Istine, kad već neće Jutarnji, Večernji, HTV, RTL i NOVA TV i njihovi fenomenalni novinari niti zucnuti o toj fenomenalnoj novinarskoj poslastici. Možda u njima nema više novinarske strasti za istinom? Ili je nema u njihovim urednicima koji ih moguće cenzuriraju i daju im otkaze ako iziđu izvan strogo zacrtane programske politike koja se kreira daleko od novinarskog deska?
Koga zanima, najzanimljivije dijelove ove povijesne debate može pogledati OVDJE.
A što ima novog u našem bankarskom sektoru, perjanici hrvatskog gospodarstva? Ima naznaka da će biti frke i panike. Koliko čujem, banke već opasno režu broj zaposlenika, a kada to krene, obično nam to daje signal da će sutra biti gore nego danas – u kojoj god branši biznisa se radilo, pa niti lihvar… ovaaaaj, bankarstvo nije u tome izuzetak. Pročitajte ovaj zanimljiv članak, koji prenosimo s portala Poslovni.hr.

Kreditori su 2013. završili 80% manjom dobiti nego godinu ranije uz najnižu stopu profitabilnosti od ‘98.

PD

PD

Kad bi opisivali prošlu godinu jezgrovito, jednom riječju, bankari bi zasigurno rekli da je bila rekordna. Ne po dobrom već rekordno najlošija po rezultatu, profitabilnosti, stisku regulatora, zakonskih propisa, eroziji gospodarstva, apetitu za rizikom… I ne nužno tim redom.

Premda je otpočetka krize percepcija banaka negativna, a prosječni građani žive u uvjerenju da banke ne dijele sudbinu svojih klijenata, njihovi financijski izvještaji oslikavaju drugu priču. Dok je pretkrizna bruto dobit 2008. dosegnula gotovo šest milijardi kuna, prošle godine bankarski sustav podvukao je crtu s tek 726,1 milijun kuna dobiti nakon oporezivanja. To je gotovo 80 posto manje nego godinu ranije uz najnižu stopu profitabilnosti od 1998. kada je bankarski sektor poslovao s minusom.Uz krizu realnog sektora zbog koje su kamatni prihodi pali 1,6 milijardi kuna, najveći pritisak na rezultat stigao je od regulatora i strožih pravila za reklasifikaciju problematičnih plasmana koja su na snazi došla početkom listopada. Taj potez za cilj je imao pritisnuti banke na čišćenje bilanci i pokretanje tržišta nekretnina ponovnom procjenom vrijednosti kolaterala. Premda se protiv njega rogoborilo i neuspješno lobiralo, banke su kraj prosinca dočekale s više od šest milijardi rezerviranih kuna (skok od 60-ak posto) i osjetno boljom pokrivenošću najproblematičnijih plasmana.

Nesumnjivo loša vijest za dioničare i menadžment, topljenje dobiti zbog rezervacija trebao bi biti jednokratan efekt koji nije zabrinjavajući ni za banke ni stabilnost sustava u cjelini jer se ne dotiče temeljnog poslovanja. Operativni prihod bankarskog sustava smanjio se tek 3,1 posto za nešto manje od 460 milijuna kuna zahvaljujući manjem prihodu od kamata, dok su prihodi od provizija i naknada te ostali nekamatni prihodi bilježili blagi, no ipak pozitivni trend rasta. Glavni razlog pada prihoda od kamata treba tražiti u lošijoj naplati postojećih plasmana uz istovremeno vrlo slab rast novih kredita. Pogleda li se struktura; rasli su manje rizični, a time i manje izdašni plasmani poput zajmova državi i ‘blue chip’ klijentima zbog nevoljkosti banaka da prihvaćaju rizike, ali i mlake potražnje građana i tvrtki za novim dugom. No, da banke nisu istodobno smanjile kamatne troškove neto kamatni prihod pao bi i znatno više od 574 milijuna kuna.

Poredak najvećih

Među najvećim igračima na domaćem tržištu nije bilo bitnijih promjena. Lider s udjelom od oko četvrtine tržišta lokalna podružnica UniCredita Zagrebačka banka zaključila je godinu s gotovo 40 posto manjom neto dobiti. Poslovni prihodi na razini grupe Zagrebačke banke smanjeni su 2,4 posto na 5,1 milijardi kuna. Zahvaljujući kvarenju portfelja i rastu loših kredita neto kamatni prihod pao 4 posto, a niža zarada od kamate uz blagi rast troškova smanjila je dobit prije rezervacija na 2,53 milijarde kuna ili 5,5 posto manje nego 2012. godine. Domet postrožavanja regulative vidljiv je upravo u knjigama najvećeg kreditora: čak 1,6 milijardi kuna rezervacija ili 40 posto više u godinu dana.

Za trećinu, ukupno 785,4 milijuna kuna, rezervacije je povećao i Zabin prvi konkurent Privredna banka Zagreb, iz okrilja talijanske grupacije Intese SanPaolo. Neto kamatni prihod PBZ-a spustio se 6,2 posto na 2,25 milijardi kuna uz blago rezanje troškova. Druga po veličini banka s 16 posto tržišnog udjela imala je 1,83 milijarde kuna dobiti prije rezervacija, dok je neto dobit grupe pala za 19 posto. U konačnici je banka 2013. zaključila s 821,1 milijun kuna dobiti u što je uključen jednokratni efekt prodaje PBZ Investa od 133,5 milijuna kuna. Ideal što nižeg omjera troškova i prihoda poslovanja u PBZ-u smanjen je na 45,4 posto što je u usporedbi sa Zabom gotovo pet postotnih bodova manje.

Rezervacije su odnijele i pozamašan dio neto dobiti i ostalih kreditora; Erste banka ostvarila je tek 68,4 milijuna kuna, u usporedbi s 482,7 milijuna kuna krajem 2012., dok je Raiffeisen banka imala dobit od 276 milijuna kuna, 60-ak manje nego godinu ranije… Čak polovica banaka nagomilala je kumulativno 942 milijuna kuna gubitaka od čega se gotovo polovica 402 milijuna kuna odnosi na Hypo Alpe-Adria banku i ‘generalku’ portfelja. S ljestvice deset najvećih igrača u minusu je poslovala samo Sberbanka sa 36,3 milijuna kuna, jednako tako zbog čišćenja.

Nova križaljka

Nervoza u bankama i kod vlasnika, koju je crno na bijelo donijelo podvlačenje crte pod prošlu godinu otvorit će početkom ove godine vrata valu smjena menadžmeta koji su u proteklih desetak i više godina oblikovali sektor. Upravo će Zagrebačka banka prva godinu dana prije isteka mandata najaviti odlazak veterana Franje Lukovića s njezinog čela nakon 23 godine za kormilom, a uskoro će uslijediti rošade vrhuške i ostalih velikih igrača. Premda bi se na prvu loptu promjene mogle svesti pod traženje odgovornosti za rezultate, ne treba zanemariti ni činjenicu da izostanak rasta i ekonomske perspektive pred vlasnike dovodi pitanje novog ustroja menadžmenta. Jer što će vam lokalni bankari dobro premreženi s realnim sektorom i politikom s godinama utakmica u nogama, kad se zamašnjak ekonomije zamrznuo? Bez projekata i rasta u bližoj budućnosti, dovoljan je tek direktor podružnice.

Bez oporavka na vidiku, zajeno s neiskorištenim potencijalom članstva u Europskoj uniji i efektom strože regulative, banke bilježe pad imovine u prošloj godini. Postojeći kreditni portfelj nezaustavljivo se nastavio kvariti jer građani i tvrtke imaju sve manje prostora za uredno vraćanje kredita pa je udio loših kredita dosegnuo 15,7 posto na kraju godine. U svjetlu slabih očekivanja o rastu koje analitičari u pravilu samo korigiraju naniže, ranjivog nekretninskog sektora i visoke nezaposlenosti, rast neprihodujućih plasmana nastavio je rasti i krajem rujna dosegnuo 17,2 posto.

Predstečajne nagodbe

Umjesto poboljšavanja poslovne klime i povjerenja, novi val neizvjesnosti donijele su predstečajne nagodbe u kojima prijavljena potraživanja dosežu 18% BDP-a. Budući da najveći dio tog duga pripada bankama od koji se traže znatni otpisi, minimalno 30% glavnice i cjelokupni iznos kamate, propadne li pokušaj dogovora vjerovnika pa tvrtka završi u stečaju, gubici bi bankama mogli biti i dramatično veći, a tada je uopće deplasirano govoriti o dobiti. Kumulacija rizika potaknula je banke da posegnu za jačim pooštravanjem uvjeta kreditranja i ‘podebljavanjem’ svojih pozicija likvidnosti, što još otežava toliko željeni oporavak. Uz pad osobne potrošnje i negativna očekivanja o dohocima, građani se i dalje razdužuju pa je država ta na koju banke računaju u pogledu prihoda ovoj i najmanje još 2015. Za očekivati je da će se banke i nadalje koncentrirati na troškovnu efikasnost i uštede. Za njih prostora imaju samo “veliki”, dok manji nemaju puno prostora, kapitala ni vremena za promišljanje već su suočeni s izborom – konsolidacija ili stavljanje ključa u bravu. Treće opcije za većinu malih kreditora u ovom trenu nema.

Komentar Valter:
Bankarstvo je zaista u velikoj krizi. Razduživanjem nestaje novac iz opticaja, a kako znamo da novi novac nastaje – iz ničega – samo kada netko krene dizati kredit jasno je da se njihova dobit smanjuje i pretvara u paru brže od znoja s čela prosječnog bankara koji zna da ljudima podvaljuje muda pod bubrege. Poznajete li nekoga tko je u zadnje vrijeme krenuo dizati neki kredit? Mislite li vi dizati kredit? Pretpostavljam da je odgovor – ne. Zato i nema love. Jer lova u ovakvom monetarnom sustavu nastaje i na javu dolazi kao – DUG. Nema friškog zaduživanja – pa nema ni friške love u opticaju. A stara lova nestaje razduživanjem ljudi koji otplaćuju kredite i niti u ludilu ne misle dizati nove, a mnogi niti ne mogu otplatiti kredit jer nemaju više odakle platiti… jer nova lova ne dolazi dovoljno brzim zaduživanjem ljudi koji u pravilu NE ZNAJU da im banke uopće nisu posudile novac koji imaju i stoga danas svjedočimo transferu stvarne vrijednosti u privatne ruke – ovrhama i deložacijama – temeljem fiktivnog novca za koji ljudi misle da je stvaran, a kojim banke posluju uz pomoć svog magičnog knjigovodstva.
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

8 Responses

  1. Banka je tužna što narod ne diže više kredite?
    Zašto sama sebi banka ne da kredit da popravi bilancu malo???? :DD
    Vidim da ljudi…kad dobiju plaću ne troše više bezveze,…jedva za pokrit ono osnovno – malo ako šta ostane…maknit sa strane za crne dane…zaduživanja više nema.
    Znači sad predstoji ta deflacija?
    Ako se trend nastavi…bi li se mogle banke nać u problemima za jedno 2-3 godine?
    Ali mislim, vjerovatno će se država umješati u “ime” poreznih obveznika da spasi tu “njihovu” ekonomiju i upumpa “svježu krv” kroz jedan veliki kredit.
    Jesam li dobro povezao?

    1. Pa da. Ali meni se čini da je to ionako sve već u bankrotu već dugo vremena, samo nitko od njih nema muda to reći na glas pa umjesto toga mamuzaju mrtvo magare.

  2. nedavno mi je neko ovo poslao na mejl, kako mi se čini kao dobar primjer uz gornji text ……..
    Priča o majmunima
    Dakle:
    Bilo je to jednom kada je negdje u neko selo došao stranac.
    Znao je da tamo živi na tisuće majmuna. I tako je seljanima ponudio 10 dolara za svakog majmuna kojeg će za njega uhvatiti.
    Seljani su sa oduševljenjem primili ponudu stranca i odmah krenuli u lov.
    Čovjek je onda od njih otkupi stotine majmuna koje su ulovili, a kad se broj majmuna malo smanjio seljaci su ih prestali loviti.
    Stranac je stoga podigao svoju ponudu i seljanima ponudio
    20 dolara za svakog majmuna.
    Seljani su bez oklijevanja ponovnom krenuli u lov.
    Broj majmuna još se smanjio i ljudi ponovno su se vratili ka poljoprivredi. Čovjek je zato ponudu povećana na 25 dolara ali s vremenom ostalo je vrlo malo majmuna tako da je bilo gotovo nemoguće naći još kojeg.
    Čovjek je tada najavio novu ponudu. Za svakog majmuna seljacima je ponudio 50 dolara. U isto vrijeme on je morao zbog posla otputovati i za kupnju majmuna ovlastio je svog pomoćnika.
    Kako šefa nije bilo, seljacima je dao ponudu pomoćnik:
    “Vidite sve ove majmune u kavezima koje je prikupio moj šef.
    Prodajem vam ih za 35 dolara a kada se šef vrati u selo, možete mu ih prodati po 50 dolara za svakog.”
    Seljani su se stvarno organizirali. Prikupili su sve svoje uštede i otkupili sve majmune.
    Nikad više nisu vidjeli ni čovjeka ni njegov pomoćnika, ostalo je samo sve puna majmuna.
    Sada ćete možda bolje razumjeti priče o dionicama, hipotekama i bankama kojih zadnje godine ima sve više; možda će vam biti lakše razumjeti priče o uzrocima globalne financijske krize, ali sam siguran da će vam biti jasno da je to priča o majmunima.

  3. Problem je vjerojatno u cijelom monetarnom sustavu koji zapravo nije ni približno dobar poput sustav ekonomije baziran na resorsima, jer resorsi su stvarni nisu apstrakcija poput brojki ili matematike novca. Stoga pretpostavka je da bi se trebalo orijentirati prema resource-based economy , tipa kako se predstavlja u organizaciji “the venus project”. Naravno ako svijesno želite živjeti u magiji industralizacije kao što pretpostavljam većina danas i živi. Jer ukoliko odete živjeti na pusti otok ovo sve postaje laž.

  4. Clanak je fantastican moje velike pohvale. Daaaa nema novca ali bojim se da to nece nastetit bankama nego nama. Bankarski sustav ima ugovor sa drzavama u kojem su oprali ruke od svih svojih poteza. Vidite, kako je novac nastao iz niceg tako su i banke i nemate se kome obratiti…to je ocito iz potezaaa drzavaaa da spasavaju banke novcem gradjana. Ta cime i kako bi rijesili krizu…ne postoji novac ne postoji nitko ili nista kao institucija banki…svjetski bankari su samo ulagaci kao i drugi ulagaci. Joj covjece…ona piramida sa lebdecim vrhom simbolizira bas to…nema vrha i nece ga biti, odsjecen je a upravlja piramidom. Barem je tako za sad…vidjet cemo jos sto ce biti, za sad se ne pise dobro…pa mislim ocito je i probudjena svijest kod mnogih dopustena bez uzbudjenja i kojecega jer ce ta svijest biti iskoristena za zavrsni udarac humanosti

  5. Covjecanstvo ima opaku bolest zvanu sizofrenija. Globalna podsvijest je podvojena licnost…opaki serijski ubojica. Jedino kako moze covjecanstvo ozdraviti je da kriticna masa jedinki prepozna to u svojoj nutrini i ozdravi to ludilo. Nece se to nikome svidjeti a najmanje teoreticarima zavjere jer misle da imaju monopol na pravednost….oprostite na grubosti ja ovde prvenstveno govorim o sebi i kroz sebe… ne postoji novac demokracija …postoji samo ono sto nam je u glavama pa bili to novac,demokracija…

  6. I za kraj…zasto tako govorim…prvo nevini smo zacarani, prevareni i porobljeni, ubijani.. Zato jer nema vrha piramide u ‘ ovom svemiru’. Nemamo koga baciti sa trona. To je lose ali. No lijep ili pametan ili uspjesan je onaj tko svoj nedostatak iskoristi a ne vrlinu. Dakle kriticna masa, samoizljecenje. Ma ima li to uopce smisla ikome govoriti kad jedva sama sebe razumijem

  7. hihi, sve ima smisla, što prije svatko sam sa sobom odbaci iluzije “globalne šizofrenije” bit cemo slobodniji, jer kako biti slobodan ako si okružen lažima i vjeruješ u laži nemoguće. Don Miguel Ruiz ima jako zanimljiv pogled na život.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.