Uvijek je priča slična, i komentari su uvijek slični. Svi postavljaju u biti isto pitanje. Šta ti tu pričaš kad još uvijek koristiš osobnu kartu i svjestan si njenog značenja? I drugo šta sad sa svime time, sve razumijem, ali kako živjet bez posla, novca, ambicije? Koji je smisao života Monty Phytona?

Mnogo njih/nas razumije, ali nije se spremno odreći komfora zatvora u kojem sjede. Ma nisam niti ja u potpunosti razriješio svoje vezanosti i ovo ne pišem iz čistog kenšo stanja oslobođenog svih vezanosti. Vezanost postoji ali je neusporedivo manja nego prije.

Da! Koristim osobnu kartu i vjerovatno ću je produžiti, ali sam svjestan što to znači. To je jedini posao i mogućnost koju svijest/čovjek može napraviti. Postati svjestan/svjesniji. Najbitniji posao je napravljen, jer je laž/iluzija izišla na vidjelo. Mudrost je odlika svjesnih. Ako bih ja sad jurišao na policiju i popalio sve svoje dokumente vjerovatno bi vrlo brzo završio u zatvoru. A tamo ne mogu napisati, knjigu ili članak ili bilo šta drugo što će otpuhati iluziju. Mučeništo nije karta za raj.

Svijesnost /znanje je najbitnije, a što će pojedinac napraviti s time njegova je stvar i volja. Na ovoj stranici malo pomalo se otkrivaju laži. Najprije one očigledne pa onda one manje očigledne i tako ulazimo sve dublje u zečiju rupu.

Pravni sustav je lako uočljiv kao iluzija. Jasno je da je sve zasnovano na najobičnijem konceptu koji je logički i u istini potpuno neodrživ. Zato nikada od institucija nećete dobiti odgovor na logično i izravno postavljeno pitanje. Odakle bi oni trebali isčupati odgovor.

Ali što je sa iluzijom koje se ljudi ne žele odreći. Iluzija koja ide njihovim umovima u korist i bilda im ego. Komfor trgovačkog sustava i novčanog sustava je navika koju smo kroz život usvojili i ne želimo je se odreći.

OVO JE KLJUČNO.

Jučer sam gledao utakmicu Hajduka i iako nogometaši često izgovaraju kratke rečenice u obliku floskula, trener Hajduka je vrlo dubokoumno i sa razumjevanjem opisao stanje na utakmici. Na pitanje novinarke zašto su igrači igrali loše nakon vodstva od 2:0 je rekao da su igrači percipirali taj rezultat kao dobitak i nisu ga željeli izgubiti. A kad god se javi osjećaj da imaš nešto za izgubiti uvuče se strah, grč i djelovanje postane otežano.

Ma, tako je treneru! To je vrhunaravna istina. UM SE BOJI GUBITKA. Šta radi pas kad mu date kost? Zakopa je. Zašto? Da je nitko ne uzme, jer ima strah od gubitka.

Ajmo secirati. Da bi nešto izgubio moraš nešto imati što bi mogao izgubiti. Gubljenje tog nečeg je gubitak. Da bi nešto imao ti moraš biti odvojen od toga, jer to nisi ti već je to tvoj posjed ili u tvojem posjedu. Dakle ako ne posjeduješ ništa, ništa ne možeš niti izgubiti. Ali ako si vlasnik ili posjednik onda je strah od gubitka neizbježan. Čega je to čovjek vlasnik ili posjednik?

Što može čovjek izgubiti?

Oni koji duže prate moje članke vjerojatno znaju ili pretpostavljaju odgovor na ovo pitanje. Građanin može izgubiti građanstvo, državljanin državljanstvo, trgovac trgovinu, roditelj djecu, prepotentni čovjek može izgubiti ponos, lažljivac može biti razotkriven, materijalista može izgubiti tijelo, duhovnjak može izgubiti ideju da je duh, zaposlenik može izgubiti posao, muž može izgubiti ženu, žena muža, ljubav može puknuti, onaj koji se rodio može umrijet, ultimativno onaj koji ima život može ga izgubiti.

Samo osoba može nešto izgubiti! Zašto su se nogometaši usrali nakon vodstva od 2:0? Zato jer ne igraju radi igre već igraju radi rezultata. Rezultat je primaran u igri iluzije. Tko si, što si, koliko si uspješan, da vidimo tvoje rezultate. Ultimativno um se boji kad umre da će ga dočekati netko tko će ga pitati: „Da vidim prijatelju kakvi su tvoji rezultati?“ Dobri? Loši? Hoćeš li dobiti prolaznu ocjenu? Kakvo sranje!!!

Postoji li strah od gubitka? Ako postoji, a znam da postoji ,koja osoba je za to zaslužna? Postanite svjesni toga i veliki posao je napravljen.

Čovjek ne može izgubiti ništa jer ništa nije odvojeno od njega. On je sve, ali i ništa, pa ne može ništa dobiti što već nije, a posljedično tome niti izgubiti.

Čovjek ne može niti izgubiti život jer ga nije nikad niti dobio. On jest život i nikada nije niti bio odvojen od njega. Razumjevanje Isusove izreke: „Tko želi zadržati život izgubit će ga, ali to ga izgubi poradi mene(istine) zadobit će život vječni.“ Ne ostavlja se nikakav prostor za sivu zonu i racionaliziranje u smislu : „Ma sve to je, ali….“

Evo jedan primjer iz mojeg iskustva. Uvriježena je činjenica da čovjek ne može živjeti bez hrane. Ako nema što za jesti stvara se strah i panika o mogućoj smrti. Ja imam iskustvo od 8 dana nejedenja ničega, samo pijenja isključivo vode. U tih osam dana nisam se razbolio, ništa mi nije falilo, energije sam imao na pretek, spavao sam kao beba. Javljali su se strahovi i nervoze, ali sam bio svjestan njihova ishodišta. Eto dakle tijelo može bez hrane. Ja sam svoje strahove i ideje o tome da se može umrijeti od gladi odavno pokopao. Hrana u umnom smislu služi samo kao nešto što smiruje um i umanjuje nervozu. Kao nekakav apaurin. Postoje priče i o tome da vrlo svjesni ljudi mogu održati tijelo na životu i bez kisika. Nisam probao, ali vjerujem da je moguće. Svijest nama ograničenja, osim ako joj ih sami ne nametnemo.

Strahovi se javljaju i to je normalna stvar, ali ne treba od toga praviti famu niti pisati knjigu o tome. Dokle je netko spreman ući u razotkrivanju laži i razumijevanju da „JA“ (Dražen/tvoje ime) ne postoji i da nešto drugo gleda kroz ove oči, hoda ovim nogama, sluša ovim ušima.

Što dalje idete strah postaje sve manji. Policija i pravna država postaji smiješnu kad razumijete da iluzija ima korijen i u najdubljim i najintimnijim čovjekovim uvjerenjima. Da apsolutno ništa nije onako kako mi mislimo da jest, jer aksiom je „mislim dakle nisam“.

Sjetite se one stare pjesme u kojoj kažu: “Freedom is just another word for nothing left to lose!” (Sloboda je samo drugačija izreka da nemaš više što za izgubiti.)

Postoji li gubitak? Ako da, što se to može izgubiti osim iluzije?

Pomozite mi/nama? Odgovorite na ovo pitanje!

11 Responses

  1. Odlicno,drazne tocm znam sto pricas mislim da rici to samo ogranicavaju sto si tia reci…koliko god se trudili to opisat memoze se opisat do kraja neke stvari moracse dublje,a to ostaje na pojedincu jeli spreman ici dublje…

  2. Odgovor: Sve više naginjem uvjerenju da Ne postoji

    Pokušao sam i ja nekoliko dana piti samo vodu i mogu iz prve ruke potvrditi da si u pravu

  3. Odlican clanak Dražene. Jednostavan i jasan.

    We can build our dungeons in the air and sit and cry the blues, we can stomp across this world With nails hammered through our shoes, we can join that troubled chorus Who criticise and accuse. It don’t matter much We got nothing much to lose but this wonderful life If you can find it and when you find it…

    Ova pjesma od Cave usetala mi u misao valjda zbog freedom. Sve pocinje i startu i to pogresno. Kad se rodimo dolazimo sa sa nekom spoznajom koju ne mozemo shvatiti cak bi rekao da malo dijete ZNA ali ne zna sto to zna i zasto. Kad se rodimo dijete sebe izgovara u trecem licu. Pero ide van, Pero je gladan, Pero je zedan a onda roditelji nastupaju sa govorom dijetetu Ti si gladan, ti si zedan. Ja ovdje polako preuzima ulogu gdje stvara zatvoreni krug. Ja pocinje posjedovati stvari, Ja pocinje stiti svoju kost. Ne kazem da to nije prirodan put ali je put kojima djeca krecu od pocetka i put je jednoamjerna ulica u kojoj su roditelji zatvorili raskranice. Poredali su gomilu imaginarnih likova uz taj put koji pljescu dijetetu dok hoda njime. Prvi cavao je zabijen a onda slijedi sve ono znano: vrtic, skola, faks, posao. Tko se do posla nije probudio ne poznaje rijec iluzija i on od onog malog dijeteta koji donosi znanje koje bi trebalo razvijati postane hranitelj iluzije, cak naprotiv braneci je i po cijenu zivota (vojska, religija i sl.)

    Uistinu nemamo sto izgubiti jer sve sto imamo ionako ce jednog dana nestati pa ispada da ne vrijedi nista. Prolazno je. Mislim da je svaki komentar ovdje suvisan jer clanak je jasan kao dan.

  4. Da, Dražene, razumijem tvoj stav, koji se nekako podudara s onom pričom iz novog zavjeta kad bogataš pita Isusa što bi sve trebao učiniti da baštini kraljevstvo nebesko. Držiš li i provodiš zapovjedi i pisma (misli se na Božje)–držim—onda prodaj sve bogatstvo, podjeli siromasima i sigurno ćeš u kraljevstvo nebesko–.

    Svjesno sam odlučio ne ući u postupak legalizacije građevinskih objekata i time po nekim tumačenjima riskirao bager i bankrot, no spreman sam braniti kuću u slučaju potrebe, jer to rade svi živi stvorovi u prirodi. Priroda neće prevariti.
    Neki to mogu protumačiti, gledaj ga ne da kuću “caru”, hoće je on posjedovati, drugi će reći, gle njemu ne treba dozvola “cara”(kuća na papiru) kako bi imao krov nad glavom kojeg ima pravo posjedovati.

    Tvoje završno pitanje je dosta kompleksno. Odgovorio bi s nekoliko protupitanja.

    Što je ljudsko dostojanstvo ili život dostojan čovjeka?

    Jel čovjeku potrebno nešto osim njega samoga da bi doživio iskustvo života na Zemlji? (Jasno mi je kako je sve od svih, ali ukradeno nam je od nekolicine.)

    Ako su , nedaj Bože, tvoja djeca (kažem tvoja, jer smatram kako ih ipak na neki način posjeduješ , barem u ranoj mladosti) u velikoj opasnosti, hoćeš li reći, ja sam od toga slobodan, ne zanima me?

    Ako te netko, montiranim procesom istjera, zajedno s ženom i djecom, iz kuće u kojoj živiš, hoćeš li reći , ok, nema problema ima još dovoljno mjesta u parku?

    Kad ti pauk odnese auto, hoćeš li reći, boli me briga neka im ostane? … i sl.

    Jest, ima ovdje pitanja za nisku duhovnu razinu, ali neka, počnimo od dna, korak po korak.

    Što se mene tiće, kad mi je nešto sumnjivo, nejasno, kad se dvoumim, kad sam nesiguran, kad mi , kako se kaže odgovor ne “legne”, nastojim ga pronaći u prirodi, među biljnim i životinjskim svjetom i držim se one uzrečice: NIJE BOGAT (sretan) ONAJ KOJI PUNO IMA , VEĆ ONAJ KOJI MALO TREBA.

    Na kraju ovozemaljskog života gubimo sve za što smo bili , više manje vezani i to nije tako strašno, ako uspijemo sačuvati dušu.

    Što se tiče iluzije,(građanin, gospodin , obveznik, vozač, državljanin i sl.) tu je stvar jasna, što je prije razotkrijemo (izgubimo) to su nam šanse za izvornom slobodom veće.

  5. Covjek moze izgubiti zdravlje, obraz, kucu, kljuceve od stana, kosu,, razum…. Vladari svijeta su iluzionisti. Istocnjacka filozofija se bavi terminima iluzije postojanja, posjedovanja i gubitka. No daleko je ova platforma od tog nacina djelovanja sto ne mislim na los nacin. Posto je covjek slobodan on moze reci da je sve iluzija, otici kao pustinjak zivjeti a moze isto tako reci da ce “pokazati” sistemu da nije nad njim. To su dvije suprotne stvari i obje su ispravne.
    Iluzija je suprotna od istine kao i laz.
    Ja ne mislim da je zivot iluzija i da zivimo u iluziji posjedovanja, posjedovanje je stvarno na ovome planetu. Jedino sto ima veze sa iluzijom je kako su bogatasi i mocnici dosli do posjeda koje je nase, covjecanstva i prisvojili ga za sebe (netko jest morao jer je na tom nivou razvoj svijesti na ovom planetu). Ta ekipa su sotonisti ili iluzionisti.
    To sto smo ovdje i rodjeni i trenutno zivimo (Zemlja) je veliki “dar” (pod navodnike jer je ta rijec najslicnija onome kako jest) a da ta rijec je ljubav.,….ljubimo i ovdje smo po ljubavi i smisao naseg zivota ovdje je dati i primiti ljubav, sebi drugima svijetu zivotu. Bas volim vas jer vam je srce djecacko, teznja za slobodom.
    Poanta (tesko mi je reci pomalo ali dobro moja “sudbina” je da vidim obje strane ISTINU-LAZ-ISTINU) je da ILUZIJA NE POSTOJI.

  6. Da vidim da li sam dobro shvatio; tvoja tvrdnja da ti_nisi_drzavljanin je temeljena na introspekciji sebe, u duhovnom smislu, kao i spoznavanju sustava kao iluzije, u cinjenicnom smislu (temeljenom na spoznaji sebe). No, i dalje imas, i zelis imati dokaze, koji sustav nedvojbeno interpretira kao da si uobicajen njegov pripadnik, jer se ne zelis odreci blagodati ugodnog zivota (“pozitivnih” navika (ovisnosti) i ocekivanja).

    ‘Popaliti’ dokumente, koji nisu tvoje vlasnistvo, je cinjenje stete “nekome”, i taj ce htjeti te kazniti.
    Sto mislis o onome sto je Damir napisao prije: vratiti sve dokumente i ne htjeti ih primiti nazad, po tvom misljenju, kako bi se to odvijalo/zavrsilo?

    Drzavljanin, po zakonu, ne moze izgubiti drzavljanstvo, toga se ne moras bojati.

    “Postoji li gubitak? Ako da, sto se to moze izgubiti osim iluzije?”
    Mislim da ciljas na gubitak interpretera tzv stvarnosti, kojeg je velikom vecinom sustav u nama oblikovao, kao i zadao referentnu tocku.

    ———–

    Sva znanja i spoznaje o oslobadjanju sebe, slobodi, istini… koje netko procita, a ne primjeni ih na sebi, smatram da su vrlo stetna i da doprinose jacanju vlastitog zatocenistva, utvrdjivanju temelja zatvora vlastitom snagom, kontra-efekt.

    Recimo da se vratimo mnogo vremena unatrag, tek prije se sustav zaceo, nekako mi je logicno da su pojedinci iz nekih zajednica imali odredjenu svijest, ideju o (svom) sustavu_od_interesa, i temeljno znanje o ljudskoj psihi. To su sve spojili u virus_od_interesa nazvan sustav, i aktivirali ga u zajednici. Veliki dio posla prihvacanja/sirenja tog virusa je napravila sama zajednica, ljudi, jer su tako preprogramirani od boga.

    No, makar je pojedinac (vlasnik sustava) imao ideju, znanje i svijest o sistemu, nista se nije moglo pokrenuti bez vlastitog djelovanja u skladu s tim znanjem, idejama i svijesti – aktivacija.

    Izgleda, da bi se bilo sto pokrenulo po tom pitanju, potrebno je napraviti pomno sastavljen antivirus, ili kako Valter voli reci virus Slobode – i aktivirati ga. Do onda, bla bla bla, beeeeeee… i uvijek cigla zatvora vise.

    P.S. zna li se sto je s Robertom?

    1. Robert je još u ćeliji. Jedina informacija koju imamo je da je žalba došla do visokog prekršajnog suda i da su uvjeti u bjelovarskom zatvoru daleko gori od onih u Remetincu.

  7. drugačije vas vode ako zatražite prijevremeno osobnu iskznicu i u slučaju ako vam istekne. u prvom slučaju dobrovoljno ulazite u ugovorne odnose, u drugom slučaju ne. u drugom slučaju ne bi ju niti trebali platiti s obzirom da vas prisilno uvode u odnose.

  8. Najviše mi se sviđa to, što sve ovo na portalu istine što pišete odavno nekako znam, jer pitanja odmalena postavljam i samoodgovaram, naravno uz vlastito iskustvo. Skromnost mi je vrlina ne zato što ja to hoću ili ne već jer sam to ja. Nemam ništa protiv sustava i da imam ne mogu ništa kao jedinka, jer je savršen i dio sam njega. Najvažnije je da mi je svijest spoznala da ništa ne mogu izgubiti. Interakcija sa sustavom je potvrdila moje sumnje i odgovore na pitanja i jednostavno je življenje postalo ljepše i diše se punim plućima, a strah nestaje. Kao što je rekla jedna komentatorica, sve se manje nerviram i ne gubim više energiju u gluposti tj.na nevažne stvari. Postavim se na način da mi ne mogu ništa sve dok su mi svijest, savjest i dostojanstvo na razini koju već svi nosimo i dograđujemo krož život. Svi smo jedinke sami za sebe i ovo što Dražen objašnjava, a odnose se na sustav(dokumenti)ima potpuno pravo. Ne znam jeli kužim, ali slobodu baš i nemamo ako bez osobne ne možemo proviriti van kuće, dok s druge strane slobodu već imamo s rođenjem, a samo je na nama kako je živjeti.

  9. Da li postoji gubitak?
    Da, postoji.
    Bio on lažan ili pravi gubitak, štete, bol i dr. osjećaji koji ga prati, su vrlo stvarni.

    Ali, postoji način kako se nositi sa ovim posljedicama, to je znanje i vjera.
    1.Znanje – da znaš da ti ništa ne pripada i da ti ništa nije dužno pripadati, ukoliko ti Bog ne da milost da ti to nešto dosudi. Što opet ne znači da ne ideš za svojim snovima i željama jer i one mogu biti upravo taj dar, samo treba u ti nastojanjima biti svjestan da je Božja riječ zadnja.
    2.Vjera da znaš da ništa što odbaciš od sebe na pravom putu neće proći nezapaženo, ni od vraga ni od Boga, i bit će nagrađeno: dvostruko, trostruko…po Božjoj mjeri i slobodnoj procjeni…I takvoj procjeni nadoknade za štetu, ti nikako nećeš moći naći zamjerku, jer On je bogat Bog i obilato daje.

    A to onda, uz Njegovu prisutnost tješi i hrabri, – i briše one loše emocije. A znanje koje imaš, odvaja um od sistema rada ovoga svijeta i oslobađa čovjeka navezanosti na njega, i usmerava ga u šire svjetove.

    Imaju dvije biblijske riječi:
    “Gdje je sada smrti tvoj žalac.”
    Naime, uskrsnuće Isusa, vjera u to, ubija naš strah od smrti. A to je najjači strah u čovjeku. Tako je čovjek u krajnosti oslobođen (ako je pobijedio smrt, kako neće onda i manje naše probleme).
    I druga biblijska riječ:
    “Ja svakog dana mrem.”
    Odnosno svakoga dana se suočavam (i pristajem) sa gubicima… trpim bol… Tako počinjem shvaćati šire stvari i sam kroz ovu praksu uviđam dubinu Božje ljubavi kroz Njegovu prisutnost i utjehu .

    “Ne boj se.” je opetovana rečenica u Bibliji, kao osnovni uslov za pobjedu.

    Kao što sam rekla, može se, i ima što izgubiti, bez uzimanja ovoga drugoga dijela.

  10. Volim grupu The Streets. Evo dijela njihove pjesme:
    I came to this world with nothing
    And I leave with nothing but love
    Everything else is just borrowed

    Mislim da gubitak ne postoji. Postoji jedino osjećaj gubitka. A osjećaji su subjektivni, izvor im je u nama. Stoga mi osjećamo gubitke, ali oni zapravo ne postoje. Ludo! 😀

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.