ISTINA O PAGANIZMU – ŠTO JE PAGANIZAM?

In Duhovnost

prethodni članak ovog serijala pročitajte OVDJE

Napisao Robi.

Paganizam je filozofija i duhovnost, ne i religija, iako bi se tako uvjetno mogla nazvati, svih drevnih naroda diljem planete. To je prvotna duhovnost čovječanstva sa osnovnom namjerom usklađivanja čovjeka s prirodom, njezinim procesima i ciklusima.

Paganizam je u svim svojim pojavnim oblicima, slavljenje prirode i svemira.

Paganizam – pagus (lat.), što se prevodi kao okrug, pokrajna, regija, distrikt, selo: iz čega proizlazi da je paganizam seoska duhovnost, duhovnost ljudi koji žive i ovise od zemlje i njezinih plodova, prihvaćajući mjene i utjecaje koje priroda donosi.

Riječ paganizam odnosi se na seosko ili seljačko odnosno pagan je bio naziv za seljaka, seljanku. Sam naziv pagan od samih početaka upotrebe nosi veoma pogrdan prizvuk i izraz je vjerske isključivosti i netrepeljivosti. Međutim, naziv je danas zaživio i prihvaćen je od cjelokupne paganske zajednice.

U hrvatskom jeziku naziv je promijenio oblik u poganizam – vjera protivna kršćanstvu, neznaboštvo, mnogoboštvo, odnosno poganin/poganka – skupni naziv za ne kršćane, krivovjerac, onaj bez karaktera, pokvarenjak, varalica, loš, prljav čovjek, izmet (izvor Riječnih hrvatskog jezika).

Iz navedenog je razumljivo je zašto Paganski krug Hrvatske (Svjetski paganski krug) ne prihvaća uporabu i naziva poganizam, pogan/poganka, već je prihvatio naziv latinski naziv paganizam, odnosno neopaganizam u svojoj suvremeneoj formi.

Paganizam je duhovnost, nije ni vjera ni religija. Ne postoji vođa, neki guru, ideolog ili istaknuti pojedinac ili grupa koju se slijedi, ne postoji hirarhija, svećenstvo, dogme, sveti i zaslužni koje se slavi i kojima se mole i obraćaju u potrebi. Duhovnost je za njih ljubav, radost, ugoda, užitak, radoznalost, ples, pjesma i igra. Privrženost, spolnost, iskrenost, slavlje života i prirode i svih bića u svim svemirima sastavni je dio njihove svakodnevice.

Pagani i paganke ne vjeruju u jednog i jedinog Boga. Nemaju monoteistički koncept oca i zaštitnika, pravednika koji prijeti i kažnjava. Za njih Bog i Bogovi nisu odvojeni entiteti od prirode već njen sastavni dio u svim svojim raznolikostima i pojavnosti. Bog ništa ne traži od njih, ne daje pravila i ograničenja, nije zagonetan i dvosmislen, te svoju volju prepušta tumačenju priviligirane skupine ljudi s otvorenom vrućom linijom preko crvenog telefona. Njihov Bog nije lako uvredljiv, ne može ga se naljutiti, ne zamara se spolnim životom svojih poklonika i općenito je prilično flegmatični lik.

No da budemo još precizniji, pagani uopće ne vjeruju u Boga i ne na način na koji je termin vjerovanje opće prihvaćen u kršćanstvu te je i sam koncept vjere suvišan. Pagani su svjesni Njegovog/Njenog  postojanja, odnosno prepoznaju da u prirodi/svemiru postoje dva načela prisutna u svim starim kulturama i osnovna intencija je stvoriti suradnju, međusobno prožimanje i djelovanje, a ne odvajanje i obožavanje. Obično ih nazivamo aktivnim, dinamičkim ili muškim principom (poznat kao yang) i pasivnim, statičkim ili ženskim principom (poznatim kao yin). Svaki princip personificira se kroz lik Boga ili Božice i to je ujedno i najstariji oblik paganske duhovnosti. Kultovi Božice Majke i Rogatog Boga postoje još iz paleolitika (starije kameno doba 2.500.000g-10.000g pne) o čemu svjedoče brojna nalazišta oslikanih zidova pečina i artefakti pronađeni diljem svijeta. Krapinski pračovjek jedno je od takvih nalazišta.

Paganizam je ponajprije slavljenje prirode, odnosno možemo slobodno reći da je paganizam „religija“ prirode. Za njih nema ništa i ničega osim i izvan prirode. Neki obožavaju prirodu kao vlastito božanstvo, a neki daju božanske vrijednosti nekim prirodnim pojavama i oblicima. Čovječanstvo  je samo dio te prirode, ne njen odvojeni dio, ne postoji superiornost, već prožimanje, jedinstvo i harmonija. Stoga priroda, odnoso personificirani principi, Bog i Božica nisu izdvojeni izvor stvaranja, već njegov sastavni dio, oni jesu svemir, priroda, ljudi. Nema „svemirskog diktatora“. Ne postoji „natprirodno“, jer sve što postoji u prirodi, jest prirodno bez obzira da li to čovjek može pojmiti ili ne. Samo je čovjek taj koji može učiniti nešto „neprirodno“, stvari koje su u suprotnosti s načelima prirode, samo čovjek može učiniti i stvoriti „pakao“, samim činom odvajanja od prirode svojim mislima, rječima i djelovanjem, odnosno stvaranjem jedne fiktvne, nepostojeće deluzije, koju održava na životu isključivo svojim vjerovanjem.  Dokaze naše efikasnosti u stvaranju tog „pakla“ i koliko smo ustvari odvojeni i podvojeni, spomenuo sam u uvodu ovog serijala, ali sami ste ga vrlo svjesni, a i nije da se baš ne da vidjeti.

Paganima je priroda kao takva sveta. Ne traže nedokučivo, mistično, onostrano, daleko, nedostupno jednostavnom poimanju da bi bilo sveto. U paganizmu naglasak je uvijek na onome što je dostupno osjetilima, svemu što je vidljivo, opipljivo, mirisno, čujno i što možemo okusiti. No, to nije materijalizam, već uvažavanje vidljive realnosti bivanja kao dijela sveukupne kreacije, jedinstvo i nedjeljivost duhovnog i materijalnog savršenstva stvorenog svijeta. Bez dominacije ili suprotnosti jednog nad drugim. Ni jedno nije niti bolje ili lošije od drugog. Jednostavno prihvaćanje harmonije oba apekta bivanja i postojanja.

Pagani prihvaćaju ovozemaljski život kakav jest. On nije ni grešan, ni nedovršen, ni nesavršen. Život je i ugoda i patnja; sreća i nesreća. Sastavni dio prirode koja istovremeno konsturktivna i destruktivna. Mjenja se, evoluira, prilagođava i usavršuje. Čovjek nije rođen u grijehu već u ljubavi, zemlja je naš dom, a doma bi trebalo biti najljepše, pa bi se prema prirodi trebali odnositi kao i prema vlastitom domu.  Umiranje je dio prirodnih procesa, pa niti nama ne bi trebalo biti patnja. Smrt nije kraj već sastavni dio života i prirodnih procesa. Paganima ne treba sidro, već kao brod plutaju u moru života i prihvaćaju što im on donosi usput skupljajući znanje i mudrost radosno dajući najbolji dio sebe u svakom trenutku svojeg bivanja. Ljudi ne trebaju spasenje i kraljestvo nebesko. Nema apsolutnog ideala, izmišljenog od strane organiziranih religija, koji bi trebalo dostići odricanjem i patnjom i žrtvom. Ne prihvaćaju nedodirljive dogme koje treba braniti, već potiču čovjeka na subjektivno i intuitivno stjecanje spoznaje života, jer to je čovjekova istinska priroda.  Duhovno i svjetovno nije proturječno, protuprirodno je odricanje od seksa ili uživanja bilo koje vrste, no smisao nije niti u ekstremnom hedonizmu.

Naizgled, reklo bi se da pagani vode prilično razuzdan život, no iako nemaju Boga koji im govori što se smije, a što ne, pagani žive po izrazito etičkim načelima. Temeljno etičko načelo koje postoji od pamtivijeka i spominje se u mnogobrojnim drevnim kulturama je takozvano „zlatno pravilo“ koje kaže da je sve dozvoljeno dokle god time drugome ne nanosiš štetu. Ili skraćeno „ne naudi drugome“

Time se paganizam dijametralno razlikuje od svih organiziranih monoteističkih religija.

Više o tome u slijedećem nastavku…

Izvor: Kontrola Uma

Recommended Posts

Leave a Comment