Kontrola uma – Ispiranje mozga jednog naroda

Prevela i komentirala Niara

“Ovdje ću ispričati priču o Edwardu Bernays-u, kojeg se naziva otac marketinga i odnosa s javnošću. Time želim pokazati, kako se naše društvo manipulira i njime upravlja, bez da primjećujemo što se s nama događa.

Rođen je u Beču 22. studenog 1891., i bio nećak Sigmunda Freuda, utemeljitelja psihoanalize. Od svog je strica mnogo naučio o ljudskoj psihi i to znanje primijenio na posve novi način. Svoje kampanje je razvio u stvaranje/oblikovanje mišljenja, na temelju masovne psihologije. Bernays je tvrdio: “Ako razumijemo mehanizam i motive grupnog razmišljanja, sada je moguće kontrolirati mase po našoj volji i njima upravaljati bez njihova znanja”.

U svojoj poznatoj knjizi “Propaganda” (1928.), koja je između ostaloga Josephu Goebbels-u služila kao uzor, kao i za njegovu cijelu nacističku propagandu, napisao je: “Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa, važan je element u demokratskom društvu. Tko manipulira još neviđene društvene mehanizme, oblikuje nevidljivu vladu, koja je istinska vladajuća moć naše zemlje. Nama se upravlja, naš um oblikuje, naši ukusi izgrađuju, a naše ideje nam sugeriraju uglavnom muškarci za koje nikada nismo čuli. To je logična posljedica načina na koji je organizirano naše demokratsko društvo. Veliki broj ljudi mora surađivati na taj način, ako žele živjeti zajedno u uravnoteženom društvu koje funkcionira. U gotovo svakom činu našeg života, bilo u djelokrugu politike ili posla, u našem društvenom ponašanju i našem etičkom razmišljanju, mi smo dominirani od relativno malog broja osoba, koje razumiju mentalne procese i obrasce ponašanja masa. Oni su ti koji vuku konce, koji kontroliraju javno mnijenje.”

Stvarno, tako otvorena i razotkrivajuća izjava izumitelja propagande o tome kako manipulirati ljudima, je nevjerojatna.

Jedan od najučinkovitijih eksperimenata koji je Bernays organizirao – i preko čega je započeo svoju karijeru u Americi i tako postao poznat – je bio, kako je naveo žene na pušenje.

U New Yorku je 1920. godine, pušenje je za žene do tada bilo posve tabu. Jedan od Bernays-ovih prvih klijenata, bio je George Hill, predsjednik American Tobacco Corporation, te je u Bernays-a naručio kampanju da razbije taj tabu. Rekao je: “Mi gubimo pola našeg tržišta, jer su muškarci izrekli zabranu pušenja za žene u javnosti. Možete li učiniti nešto protiv toga?”, a Bernays potom reče: “Dopustite mi da razmislim o tome”.

Tada je upitao: “Smijem li se posavjetovati s psihoanalitičarom, kako bih saznao što cigareta znači za žene?”, nakon čega je nazvao najznačajnijeg psihoanalitičara tog vremena, dr. A. Brill-a i zamolio ga za pomoć. Za veliku novčanu naknadu, rekao je potom Bernays-u, da je cigareta za žene simbol penisa i znak muške spolne snage. Još je izjavio: “Ako pronađete način, kako da spojite cigarete i izazov muške snage, onda bi žene pušile, jer bi tada imale svoj vlastiti penis.”

Svake godine, u New Yorku se na Uskrsni ponedjeljak, održavala velika povorka u kojoj su sudjelovale tisuće ljudi. Bernays se odlučio tamo organizirati događaj, da prijedlog dr. Brill-a provede u praksi. Skupinu bogatih djevojaka iz najboljeg društva, nagovorio je da sakriju cigarete ispod svojih suknji, da sudjeluju u povorci i na njegov znak, na dramatičan način zapale cigaretu i puše.

Bernays je nakon toga obavijestio novinare i rekao, da je čuo kako će skupina sufražetkinja pripremiti demonstracije, u kojima bi zapalile nešto što zovemo “baklje slobode”. Znao je da će to izazvati viku i da će fotografi biti na mjestu događaja, kako bi zabilježili taj trenutak. Odgovarajući slogan “baklje slobode”, već im je unaprijed diktirao kao naslov u novinama.

Tako, sada imamo simbol mlade žene koja puši u javnosti, a na drugoj strani tu rečenicu, s kojom svatko tko je za ravnopravnost, mora naravno podržavati žene u slijedećoj raspravi.
Ovdje imamo emocije, znamenitu akciju i racionalnu izreku, sve zajedno.

Sljedećeg dana se o tom organiziranom događaju izvijestilo ne samo u novinama u New Yorku, nego u cijeloj Americi i diljem svijeta. Od tog trenutka je prodaja cigareta kod žena povećana i industrija cigareta je bila izuzetno zadovoljna sa Bernays-om. Simboličnim činom je pušenje za žene u društvu, učinio prihvatljivih.

Što je Bernays stvorio, jest ideja, da bi žene ako puše bile jake i neovisne – ideja koja se drži do danas. Shvatio je činjenicu, da je kada se proizvod poveže s emocionalnim potrebama, željama i osjećajima, ljude moguće potaknuti na iracionalni čin. Ideja da pušenje žene čini slobodnima, je naravno potpuno iracionalna, ali im je dalo osjećaj da su neovisne. Zapravo je suprotno slučaj, jer se pušenjem postaje ovisnim o nikotinu i na taj način ovisniji i manje slobodan.
No, primijenjeni psihološki trik je značio, da se nebitni predmeti mogu pretvoriti u snažni emocionalni simbol nečega, kako želite izgledati u očima drugih. Ono što je Bernays prepoznao, jest da se proizvodi ne prodaju na intelekt, “Moraš kupiti ovaj automobil, jer je taj najbolji”, već “Trebao/la bi imati ovaj automobil, jer se tako osjećaš dobro. Ti ne trebaš ove cipele, nego se osjećaš bolje s tim cipelama.” On je izumio predodžbu emocionalne veze s proizvodom ili uslugom.

Što je Bernays postigao, bilo je totalno očaravajuće za američku industriju, jer im je ponudio rješenje problema. Čega su se naime najviše bojali nakon Prvog svjetskog rata, je bila prekomjerna proizvodnja, uvođenjem rada na tekućoj vrpci, čime bi brzo bila dosegnuta točka, gdje na tržištu ima previše proizvoda, a ljudi bi već imali sve što im je potrebno i ne bi više kupovali ništa novo.

Do 1920. su proizvodi naveliko bili prodavani masama na temelju potreba i bili hvaljeni, jer su bili funkcionalni i trajni. No, to više nije bilo dovoljno za zaradu i u ljudi su morale biti probuđene nove „potrebe“. Industrijalci su shvatili, da bi sada morali promjeniti način mišljenja javnosti o proizvodima i Ameriku su iz društva potrebe, morali pretvoriti u društvo želja/žudnje/lakomosti. Ljudi moraju biti obučeni da žele nove stvari, prije nego što su one stare, istrošene ili potrošene, jer tada bi se kupilo puno više proizvoda i riješila prekomjerna proizvodnja. Tako su u Americi stvorili novi mentalitet, koji je stvarnu potrebu čovjeka, zasjenio pohlepom i željama, a čovjek u središtu ove promjene mentaliteta, je bio Edward Bernays.

Time su ljude pretvorili u savršene potrošače, koji su na taj način postali potpuni egoisti, robovi vlastitog Ja, svojih unutarnjih želja, pohlepe i osjećaja, koje su stalno morali zadovoljavati novim proizvodima – manipulirani i kontrolirani od moćnih ljudi.”

Izvornik:
http://alles-schallundrauch.blogspot.ch/2007/04/edward-bernays-die-gehirnwsche-einer.html

Povezni članak: http://zvono-istine.org/kontrola-uma-dr-rauni-leena-kilde/

……………………………………………………………………………………

Tko želi saznati što piše u knjizi, (na engleskom), može ju pročitati ovdje:
https://www.libcom.org/library/propaganda-edward-l-bernays

Kratki pregled sadržaja:

Contents

I. ORGANIZING CHAOS
II. THE NEW PROPAGANDA
III. THE NEW PROPAGANDISTS
IV. THE PSYCHOLOGY OF PUBLIC RELATIONS
V. BUSINESS AND THE PUBLIC
VI. PROPAGANDA AND POLITICAL LEADERSHIP
VII. WOMEN’S ACTIVITIES AND PROPAGANDA
VIII. PROPAGANDA FOR EDUCATION
IX. PROPAGANDA IN SOCIAL SERVICE
X. ART AND SCIENCE
XI. THE MECHANICS OF PROPAGANDA

Komentar:

U gornjem članku možemo jasno vidjeti posljedice zlouporabe znanja, u ovom slučaju psihoanalize, pomoću koje se može doseći najdublje slojeve podsvijesti, na čijoj razini danas djeluje veliki broj ljudi, po principu reakcije.
Što to znači?
Umjesto da svjesno donose odluke kojim će putem ići u svom život i poduzmu potrebne korake da to i ostvare, često žive od danas do sutra (prepuštaju se “sudbini”) i samo reagiraju na vanjske utjecaje, pa tako određuju daljnji smjer svog življenja. Naravno da to može, a i donosi i mnoge uzbudljive događaje, koji ipak nisu uvijek ugodni i ljudi se neki način stavljaju sve više u ovisnost o mišljenju drugih, njihovih emocija i njihovih reakcija.
No, takva vrsta međusobne izmjene se ponajčešće događa na nesvjesnoj osnovici i dovodi nas u zaplet nepredvidivih situacija.

Ovaj gornji tekst opisuje upravo suprotnu stranu, svjesno izazvani zaplet u nesvjesnost, kratko rečeno, manipulaciju u svrhu vlastite koristi.

„Nama se upravlja, naš um oblikuje, naši ukusi izgrađuju, a naše ideje nam sugeriraju uglavnom muškarci za koje nikada nismo čuli.“

Da, da, još u mladim danima sam govorila da me u odijevanju ne zanima što je „moderno“, nego što mi se sviđa, izrađeno iz kvalitetnih sirovina i njegovala sam svoj vlastiti stil odijevanja, koji po mom mišljenju odgovara izrazu mog bića, a ne da se utapam u bezličnoj masi koja se kreće na površini Zemlje. Jedna kolegica me upitala kada smo pričale o tome: „A što ako jedne godine ne nađeš nešto što ti se sviđa?“
„Onda te godine ne kupim ništa, a druge, u kojoj se recimo moj ukus poklopi s ponudom, kupim npr. dva ista para cipela, ili dvije majice, jer znam da ću ih nositi.“ – bio je moj odgovor.
Što je u stvari „moda“, možemo se zapitati? Moj je dogovor glasio otprilike ovako kada sam to shvatila: „Tko je TAJ koji određuje što je „moderno“, lijepo ili ne, koja boja se ove sezone nosi, ja imam svoj ukus i oblačim ono što ja želim.“ – tako da sam poneki puta imala muke pronaći odjeću u bojama koje mi se sviđaju.

Odrasla sam u doba dok je TV-prijemnik još bio rijetkost, a manipulacija još ne tako izražena, a novine nisam tako i tako čitala, jer me politika nije uopće zanimala, kao i izvješća o nesrećama, krađama i sportskim natjecanjima, koji su bili glavni sadržaji tiskanih listova. Moja podsvijest je hvala bogu mogu reći, bila pošteđena te planirane manipulacije.

No, pogledajmo malo kako odrastaju naša djeca?
Od rođenja su izložena programiranim porukama s TV, videa s porno sadržajem, igara nasilja na računalima, filmovima s temama rata, uništavanja, borbi tame i svjetla, strave … I što se događa? Njihova podsvijest koja do treće godine SVE ŠTO VIDI prima zdravo za gotovo, bombardirana je reklamama koje sugeriraju – kako je lijepo opisano u gornjem članku – emocionalnu povezanost s proizvodima (znači o njima ovisi ljudska sreća?)
Kupuješ tu marku kozmetike, jer si sebi vrijedna?
Nabavi svake godine novi, „moderniji“ telefon, s 100 dodatnih funkcija koje nikad ne koristimo, a i kada bi to činili, ne bi više imali ni vremena pošteno se ispavati. (Planirano odvraćanje pažnje od sebe, od svoje unutrašnjosti, odvlačenje u nemir, neprestanu aktivnost, ali ne samo to, jer nas se preko mobilnog telefona može s najvećom lakoćom kontrolirati, 24 sata na dan, kao i slati psihičke viruse.)
Etui u različitim bojama, jer si IN, u trendu? (inače si naravno staromodan, a kako inače nego „niskim udarcima“, pokušati emocionalno  potresti nekoga tko ima izgrađeno svoje mišljenje i nije povodljiv? Postavljanja na sporedni kolosjek, pečatom „nemodernog“. Lukavo, zar ne? Čista psihologija i igra s podsvijesti. I ako ne igraš igru većine, jako si brzo izdvojen iz okoline ili u najmanju ruke „drugačiji“.)
Kako je sa sugestijama iz svijeta kozmetike?
Krema protiv bora, koja vas za tri tjedna pomlađuje?
Koristi silikon za kosu, jer ti je kosa inače kao slama, a ne kao „svila“.
Očisti lice maramicama za skidanje šminke i u krevet – lako i brzo. (da ti lice slučajno ne bi vidjelo malo vode i sapuna)
Parfem koji svaku ženu čini neodoljivom itd., itd., itd.

Većina od vas sigurno zna još upečatljivije primjere manipulacije, jer ja nemam TV već preko 15 godina, a ovi primjeri su bili iz života mojih poznanica.

A što se događa u jeftinim soap-serijama prepunih niskih emocija, svađa i preljuba u porodicama, ljubomore, prevara, licemjerja, pijenja alkohola i pušenja? Djeca to doživljavaju i prihvaćaju kao stvarnost, jer ZAŠTO bi se inače tako nešto prikazivalo, ako nije istina. Do određenog doba, njihova svijest koja je tek u razvoju, nije u stanju razlikovati istinu od laži i utisci svega što vide i čuju, oblikuju njihov pogled na život i uzor su za daljnje odnose, kao kalup ponašanja i međuljudskih odnosa.

I u te okvire ponašanja, spadaju sve tekovine današnjeg društva, kao rat, pornografija, uzivanje droga i alkohola, pušenje, krađe, ubistva, poslušnost prema autoritetima, učenje napamet u školi, bez trunčice vlastitog razmišljanja, ponavljanje manipulirane prošlosti (jer knjige uvijek pišu pobjednici) i strah prijetnjom kazne od onog koji nas je stvorio.
Pitam se, gdje su tu moralne pouke i uzori, etika i zajedništvo, dobrota srca?

„Proizvodi su bili hvaljeni, jer su bili funkcionalni i trajni. No, to više nije bilo dovoljno za zaradu i morale su biti probuđene nove potrebe.“

Još prije su proizvodi bili zaista izrađivani iz čvrstih, stabilnih materijala. Stol je bio drveni stol, ormar također – danas se velikim dijelom prizvodi od iverice, prešanog otpada punog otrovnih ljepila.
Češće sam uočila da se neki aparati upravo pokvare nakon isteka garancije. Hm?! Ugrađene greške? – i ako ga želite dati na popravak, rezervni djelovi bi koštali skoro više nego novi aparat. Potrošačko društvo, s ludom vodiljom: kupuj, troši, više i više, svake godine novo i drugo, ove godine u jednoj boji, za drugu sezonu u nekoj drugoj …
Programi na računalima se isto tako prodaju s greškama (proizvođači normalno znaju za to, ali ih ipak daju na tržište) i … oh, da, nakon nekoliko mjeseci pojavi se novi, kod kojeg je ta greška (uspješno) uklonjena??? Baci, kupi opet, troši … baci, kupi opet, troši … kotač se okreće i vrti …

No, je li moguće izaći iz te kolotečine, sići s tog vrtuljka koji se vrti sve većom brzinom?
S olakšanjem mogu reći da ga već zaustavljamo, dobrano … Čovjek, ljudsko biće, nije stroj koji je programiran da radi uvijek isto, ne postavljajući pitanja, bez pauze, bez komunikacije.

Čovjek je osjetilno, socijalno, kreativno biće, koje uživa u društvu obitelji, prijatelja, radosti i smijehu, biće koje osjeća, prima i zrači ljubav, brine se za druge oblike života i prirodu, stvara predivna, nadahnuta umjetnička djela, traži i pronalazi nova rješenja, … i konačno duhom uzdiže u neviđene visine svemira, otkrivajući tajne zvijezda i samog postojanja, osjećajući titraje životne energije koja prožima sav prostor i spoznajući, da je i sam dio tog Velikog cijelog i da je sve u njemu, što je ikada trebao – božanska stvaralačka snaga, dana mu od samog Stvoritelja, na njegovu sliku i priliku stvorenog – da kad se “probudi” (dostigne svijest o sebi), bude isti kao njegov Otac – Bog u fizičkom tijelu.