Referentni sustavi

Čitatelji koji duže prate ovu stranicu do sada su, nadam se , shvatili da je primarni način zarobljavanja i manipulacije – kontrola uma.

Nikakva velika novost, zar ne?

Zbog toga su se i naši tekstovi (barem moji) u zadnje vrijeme fokusom okrenuli prema objašnjavanju prirode kontrole uma. Mađutim to je preteška tema i ljudi se ne žele baš suočiti sa svojim robotskim (kontroliranim) ponašanjem i misaonim uzorkom. Iako bi svi manje –više htjeli bit slobodni od države, niko ne bi htio rušiti svoje iluzorne svjetove. Sjećam se kad je Barni postavio video na youtube kako ne želi dati policiji osobnu iskaznicu u vrlo kratko vrijeme pogledalo ga je preko 200.000 ljudi. Sa druge strane video koji govori o kontroli uma „Rođenje i smrt osobe“ do sada je pogledalo svega 5000 ljudi. (istina, duže traje)

Što zapravo govorim/pišem jest da se države nećemo osloboditi dok ne shvatimo da ona ne postoji i da percepcija o njoj postoji isključivo zbog kontrole uma. Stog, razumjevanje kontrole uma krucijalni je i jedini način oslobođenja (ako mene pitate).

Ovo će biti prilično teško, imam osjećaj, ali pokušat ću biti što je moguće jasniji.

Kontrola uma postoji od pamtivjeka, ili od dana od kad je naše tijelo ugledalo ovaj svijet, da se ne bavimo prošlim životima (iako je i to bitno). Od prvog trenutka kad smo rođeni u potpunom zaboravu i nesvjesni sebe i svijeta oko sebe. Kontrola uma nije neka znanstvena fantastika iako može biti. To je toliko svakodnevna pojava da je niti ne primjećujemo.

Kontrola uma se vrši programiranjem. Programiranje je proces unutar kojeg se određenim ili svim varijablama daje predodređeno značenje. Kad nešto ima predodređeno značenje onda ono može djelovati samo unutar okvira tih značenja i dati rezultat sukladan programskom kodu. Dakle svaka bazna pretpostavka na kojoj se temelje ostale logičke izvedenice tvori programski sustav, jer se ne smije izaći izvan okvira bazne pretpostavke. Stoga nije potrebno nikakvo dugoročno i kontinuirano ispisivanje kodova. Dovoljo je temeljni znak, značenje postaviti nakrivo.

Npr. Rimokatolička Crkva je ogromnu većinu svojih učenja temeljila na postojanju čistilišta. To je mjesto u kojem se duše čiste prije nego uđu u raj. Tisuće debata, knjiga, djela, akcija, misli, emocija, krivnji su proistekle iz vjerovanja u ovu prepostavku. Milijuni zlatnika su otišli u trezore crkve kao naknada za duše u čistilištu, sve dok 2006 god. Papa nije službeno ukinuo Čistilište.  Svaka knjiga, djelo, akcija proizišla iz tog vjerovanja/pretpostavke je promašena, jer je bazna premisa promašena.

Um funkcionira prema predefiniranim značenjima ili definicijama koje određuju određeni okvir. Ekvivalent predefiniciji uma je BIOS u kompjutoru ili EPROM u mobitelima. Svi ovi aparati funkcioniraju unutar prethodnih zadanih okvira. Stoga su svi ti sustavi relativni jer se moraju referirati na predefiniranu točku s kojom tvore određenu relaciju (odnos). Relativni sustavi su sustavi dualističke prirode, jer u njima moraju postojati najmanje dvije točke da bi sustav imao smisao. Dimenzije prostora i vremena mogu postojati samo u takvim sustavima, jer moraju biti dvije točke da bi se izmjerila dužina, visina, širina ili proteklo vrijeme. Od –do.

du ab

Ovdje vidimo točku A kada joj se u jednom momentu u prostoru pojavila točka B. Samo pojavljivanje točke B koja je različita od A tvori jednodimenzionalni prostor. Dodavanjem eventualno točke C prostor postaje dvodimenzionalan, a doadvanjem točke D prostor postaje trodimenzonalan. Ovakve točke stvaraju referentne sustave jer se točke referiraju jedna prama drugoj tj. tvore jedan odnos koji može biti izmjeren i ukalupljen u formulu.

Današnja fizika se temelji uglavnom na takvim referentnim sustavima. Matematika kao osnovna znanstvenih sustava također je relativističke prirode, jer u njoj postoje takozvani aksiomi. Aksiom je predefinirana stvar u matematici koja se ne može dokazati nikakvim postupkom već se uzima kao takva. Temeljni aksiom matemetike jest da je 1+1=2. Iako logika i nalaže da je 1+1 zaista jest dva to je samo pretpostavka koja se uzima kao točna. Danas postoje i drugi matematički sistemi u kojima jedan i jedan nisu dva.

Npr:

drop

Jadna kaplja vode + jedna kaplja vode = jedna (malo veća) kaplja vode [1+1=1]

matematika familije

Jedna zgodna djevojka +jedan zgodan momak = muž, žena i dvoje djece [1+1=4]

ili neda mi se crtat sliku (uzmite u obzir, hvala)

2H+1O=1H₂O [2 atoma vodika + 1 atom kisika = 1 molekula vode] [2+1=1]

Ako nešto počiva na aksiomima kao matematika to znači da nijedan rezultat nije istina, jer je bazna premisa pretpostavka. Rezultat može biti točan u skladu sa pravilima sustava, ali to na kraju tvori činjenicu, ali ne i istinu. Činjenica je tvrdnja koja se u konačnici ne može oboriti nikakvim argumentima (umnim sadržajem), a uklapa se u sve predeifinirane programske sheme, stoga je unutar standardne matematike 1+1=2 činjenica, ali ne i istina. Argumentacija je relativan pojam, jer ovisi o broju informacija koje određeni umovi posjeduju. Stoga činjenica ne može nikada biti istina jer proizlazi iz umnog sadržaja predodređene kvalitete. Ekvivalent matematičkim aksiomima je dogma u religiji.

Ako mislite da sam promašio temu sačekajte još malo.

Matematički gledano koju god varijablu unijeli unutar jednadžbe ona može donijeti rezultat koji je u okvirima zadanih predpostavki. Temeljni programski kod prepoznaje sam predodređene okvire. Tako “1 jabuka+ 1 kruška može biti 1 voćni sok”, dok u matemetici ova jednadžba nema smisla, jer je izašla iz predefiniranih okvira koji kažu da se jabuke i kruške ne mogu zbrajati. (a zašto????)

Svaki okvir ma koliko bio velik na kraju postane tijesan. Takav je slučaj sa Fizikom. Ona je izvanredno brzo krenula objašnjavati prirodu svijeta zasnovanu na matematičkim principima i činilo se da će fizika na kraju pronaći formulu kojom će objasniti život, ljubav i postojanje. Stvar je funkcionirala dok nije ruknula izvan okvira. Prije 100-ak godina fizika je ispala izvan svojih prijašnjih okvira i krenula u pravcu zvanom kvantna fizika. Ona je namjeravala primjeniti fizikalne zakone na atomskoj i subatomskoj dimenziji, ali nažalost matematičke temeljne pretpostavke nisu se pokazale doraslima na ovom teritoriju. Fizika je postala potpuno bespomoćna u objšnjavanju prirode kvantnih sistema i danas je zapravo više skrenula u duhovnost i filozofiju. (nema više formula i jednadžbi).

Očigledno je da trenutno nijedna relativistička znanost koja svoje temelje zasniva na prostorno-vremenskim referencama ne može objasniti prirodu stvarnosti. S obzirom na to postavlja se s pravom pitanje zašto se tada inzistira na znanosti ovoj kada ona ne vodi k objašnjenju.

TO JE VRLO BITNO PITANJE KOJE ĆU PROBATI KASNIJE DOTAĆI.

Onaj koji kontrolira premisu (predrasudu), temeljnu pretpostavku kontrolira sve rezultate dobivene unutar takvih matematičkih i drugih sustava. Konačno, kakve ovo ima veze sa kontrolom uma?

11 Responses

  1. pa, kuis sto hocu reci 🙂 ljudi se kace za nomenklature, misle da je nesto pogresno ako nije izreceno njihovim slikama, a promice poanta. zato su fizicari u problemu. i fizika je alegorija(doduse, nastoje biti apstraktni, bas zato da se ljudi ne bi hvatali na imena i dogadjaje), samo to ne shvacaju. kada bi uzeli u obzir postojanje duhovnog svijeta, njihova vlastita otkrica bi dobila smisao.

  2. Mene jedino zaniima tko su ti toliko puta spomenuti “ljudi iz sjene” koji nas kontroliraju.
    Šalim se.
    Naravno da smo to mi.
    Svi smo suodgovorni.
    A ono štio je najteže priznati jest da postoje kontrolori i kontrolirani.
    Postoje šefovi i postoje podanici.
    Postoje umovi većeg i manjeg kapaciteta.
    Jači um će uvijek kontrolirati slabiji um i tu nema diskusije. – Duhovni darwinzam.

    1. i upravo darwinizam moramo izbjegavati (jer to je posve u ingerenciji nase slobodne volje), ako zelimo evoluirati…ironicno 🙂

  3. O… da da skolika ima sve sa kontrolom uma. Stvar je u kvantiteti, a ne u kvaliteti. Primjerice, u povijesnim knjigama je više onih koji su dokazali ništa doli svoj ogromni EGO, negoli onih pravih kvalitetnih dobrica. Kontrolerima je kvantiteta sigurna računica. U toj igri od vjeke vjekova protiv kvalitete koriste ”zaborav”njima najvećeg saveznika, kao asa u rukavu….ćuj bolan zaborav:)

  4. P.S.

    Joj majko mila Dražene nije zbrajanje u pitanju već sinergija, sve si krivo shvatio. (sada sam vidio što si pisao).

    P.P.S.

    Moje skromno mišljenje.

  5. Ljude je vrlo lako kontrolirati od strane viših entiteta upravo zbog bijednog provodnog sustava informacija mozak i živci,koji su dakako upravo osmišljni za robove u 3d.Ako želimo krenuti prema višem razumijevanju moramo evoluirati naš IT provodni sustav na plazma pogon jer je više od 90% svemira plazma.Kako to postići,jednostavno pogledajte lika na križu što je program za sve one koji se žele osloboditi iz tamnice.
    Čupanje živčanog sustava naživo bolan je proces,al vjerojatno koristan evolutivni korak naprijed.
    Ko preživi pričat će.

  6. Faaantasticno.
    Nema aksioma ni granica nego “oci sirom otvorene”.
    Kad neko spomene samo znanost, digne mi se kosa na glavi 🙂

  7. Cit. “Jedna zgodna djevojka +jedan zgodan momak = muž, žena i dvoje djece [1+1=4]”

    Tvoje postavke mi nalikuju “svevišnjoj” matematici novog svjetskog poretka. Jer duhovno gledajuć to ti je više nalik zakonu spojenih posuda:

    Jedna zgodna djevojka +jedan zgodan momak = 1 na 1 = 1 duhovno tijelo s obzirom da fizički i nadalje ostaju 1+1 do smrti. Tako da uvijek imaš 1+1+1+1…. ili 1+1=2+1=3+1=4….

    Isto je i sa državom. Ne možeš negirati činjenice i tvrditi da nisu istina samo zato što bi želio da one ne postoje. To je kao da negiraš komad zemlje na kojem obitava određena skupina ljudi, njihove međuodnose i dnevne obaveze koje više-manje dobro ili loše obavljaju za sebe i jedni za druge, a potom i postojanje krute tvari, samo zato što se sastoji od sitnih duhovnih čestica. Kao da negiraš led zato što znaš da je to smrznuta voda. Tko mi ne vjeruje neka na nj skoči na glavu.

    Druga je stvar što se iza pojma “država” skrivaju mnogi griješnici ili se njime služe kukavice koje vole kritizirati, ali se ne vole izlagati pa se te griješnike ne usuđuju imenovati ili im ni ne znaju imena te ih stoga sve trpaju pod jedan nazivnik “država”, “vlada”, “vlast”…da bi na kraju završili s “…tko nas kaj pita, mi tu ništa ne možemo”. Glede toga postoji lijepa Ghandijeva rečenica:
    “Što god učinio bit će beznačajno. no, veoma je važno da to učiniš.”

    Cit. “Stoga činjenica ne može nikada biti istina jer proizlazi iz umnog sadržaja predodređene kvalitete.”

    Ne sumnjam u tvoje dobre namjere glede ukazivanja na razno-razne manipulacije ljudskim umom, sviješću pa i savješću, no činjenica je, a Ti si razmisli je li i istina, da danas u svijetu postoje mnogi lažni učitelji (jedan od njih je i Moojo).

    Ako nisam bila dovoljno jasna moguće ova kratka zen-pričica pomogne.

    Hogen, kineski ucitelj zena, zivio je posve sam u jednom malenom hramu, daleko u pustopoljini. Jednoga dana naidju onamo cetiri lutajuca redovnika te ga upitaše bi li mogli u njegovu dvoristu pripaliti vatru da se ugriju.
    Dok su pripremali drvlje, Hogen ih začuje kako raspravljaju o subjektivnosti i objektivnosti.
    Pridje im i reče:
    – Evo ovdje jednog velikog kamena. Po vašem sudu, je li on u vašem umu ili izvan njega?
    Jedan od redovnika odgovori.
    – S budistickog gledista, sve je objektivizacija uma,
    stoga bih rekao da je taj kamen u mojemu umu.
    – Zacijelo imaš osjećaj da ti je glava vrlo teška – primjeti Hogen – ako ideš uokolo noseći posvuda u umu jedan ovakav kamen.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.