Oni koji se tek susreću s ovom temom, ne bi trebali čitati ovaj nastavak serijala dok ne pročitaju prethodne. A kako je riječ već o desetom nastavku ovog iznimno značajnog ali vremenski rastegnutog serijala, predlažem i onima koji su pročitali prethodne nastavke da se prisjete ranijih devet nastavaka koji se nalaze redom na slijedećim linkovima: PRVIDRUGITREĆIČETVRTIPETIŠESTI– SEDMI – OSMI – DEVETI.

I ovaj će nastavak biti prilično dug, kao i neki od prethodnih, pa ne bi bilo loše da ga krenete čitati kada ćete imati pola sata ili sat vremena da to u miru uradite.

Idemo na posao.

Često se kaže,

Kako gore – tako i dolje.

Ili,

Kako na nebu – tako i na zemlji.

Izgleda li vam svijet koji nas okružuje više kao rajski vrt prepun ljubavi – ili više kao vatrene jame pakla prožete strahom?

Na što se željelo ukazati ovim kratkim rečenicama?

Na ravnotežu. U prošlom nastavku pisano je u neravnoteži. Trebamo shvatiti da prirodni zakoni teže ravnoteži koja može biti očitovana kroz uspostavljanje onoga što doživljavamo kao red ili kao nered. Pritom je prirodnim zakonima potpuno svejedno kako mi percipiramo manifestaciju nečega – kao red ili nered – jer ravnoteža je ultimativna neminovnost u 100% slučajeva i prirodni zakoni će je u 100% slučajeva isporučiti je u našu stvarnost. To znači da posljedice djelovanja iz neuravnotežene misli opet imaju zahvaljujući prirodnim zakonima za rezultat ravnotežu, koliko god ona bila neugodna za nas. Mi smo ti koji odabiremo, svjesno ili nesvjesno, hoće li u stanju ravnoteže manifestacija stvarnosti koju proživljavamo biti poput rajskog vrta ili vatrenih jama pakla – ili brojnih drugih koje se nalaze između te dvije krajnosti. Prirodni zakoni će UVIJEK isporučiti ravnotežno stanje u našu stvarnost. Ako to znači da će doći do preslikavanja unutarnjeg kaosa na vanjsku manifestaciju stvarnosti koju proživljavamo, a koja je, pogađate, iz naše perspektive kaotična – to će se i dogoditi zbog prirodnih zakona.

Ravnoteža može značiti i nasilje, kaos, razaranje, bol, patnja, glad, bolest i sve ostalo što doživljavamo kao nešto neželjeno.

Jer – kako gore, tako i dolje.

I obrnuto važi. Ako to znači da će doći do preslikavanja unutarnjeg mira i reda na vanjsku manifestaciju stvarnosti koju proživljavamo, a koja je u tom slučaju, pogađate, iz naše perspektive mirna i uređena – i to će nam prirodni zakoni isporučiti u naše živote nepogrešivo i neumoljivo.

Ja biram mir i red, i posve sam siguran da isto to želi i golema većina svih ostalih ljudi. Pa stoga, braćo i sestre – idemo naučiti kako da to zaista i postignemo kako u mikro, tako i u makro svijetu!

Moram se vratiti malo unazad i opet naglasiti činjenicu da prirodni zakoni djeluju na jednak način na svakoga od nas, bez diskriminacije i bez protekcije, i fućka se njima za nas. Oni su samo dostavljač upravo onakve stvarnosti kakvu mi svojim djelovanjem kreiramo.

Kakvo je stanje unutar nas – takvo ćemo stanje imati i izvan nas. Dok ne uredimo vlastitu kuću, nemamo što izvan nje tražiti, i pokušavati urediti išta izvan nje jer nećemo uspjeti. Bacit ćemo našu životnu silu, energiju i vrijeme u vjetar. Takvo djelovanje bi značilo da se suprotstavljamo prirodnim zakonima, da djelujemo u suprotnosti s njima, te će i rezultat takvog djelovanja biti nikakav, u neskadu s našim željama, i to neovisno o našim namjerama ma kako one uzvišene i plemenite bile. Takav pristup rješavanju problema analogan je pokušaju da zajebemo gravitaciju skokom iz aviona bez padobrana, misleći kako ćemo meko prizemljiti na površinu. Jer ako težimo tome da naše želje i namjere ugradimo u manifestaciju stvarnosti koju proživljavamo, valja nam dobro zagrijati stolicu i naučiti kako se to radi.

Nužno je shvatiti, da djelovanjem bez znanja i razumijevanja prirodnih zakona, nesvjesni toga da ono što se događa unutar nas ima itekave veze s onime što se događa oko nas, možda možemo “oprati prozore” ili “pokositi travnjak” u našem mikro svijetu. Možemo i iz te pozicije neznanja i nerazumijevanja provesti nekakve kozmetičke zahvate koji imaju ograničen vijek trajanja, pa ćemo svako malo morati ”prati iste prozore” i ”kositi isti travnjak”, i malo što od toga uspjet ćemo prenijeti u vanjski, makro svijet, u smislu promjene iz nereda prema redu. Dakle, manifestacija stvarnosti koju proživljavamo kao kolektiv, takva je kakva je – prvenstveno iz razloga što imamo još posla za odraditi oko raščišćavanja vlastitih uvjerenja koja su uglavnom dogmatskog karaktera, i posebice moramo poraditi na usvajanju potrebnog znanja kako bismo razumjeli način na koji se kreira stvarnost koju proživljavamo kao pojedinci i posljedično, kao kolektiv, kako bismo mogli donijeti ispravnu odluku o načinu na koji ćemo naše pojedinačne sposobnosti ugraditi u neku buduću manifestaciju individualne i kolektivne stvarnosti – a to se, kako smo naučili u ranijim nastavcima ovog serijala – postiže DJELOVANJEM. Znanje otvara svijest čovjeka, i svijest otvara put znanju.

Sotonistička klika na vrhu koja usmjerava manifestaciju kolektivne stvarnosti prema onome što oni žele, jako dobro razumije proces kreacije stvarnosti… i smatram da najveći njihov strah leži u tome, da bi i ostali ljudi mogli steći znanje i razumijevanje koje oni imaju – znanje i razumijevanje o načinu na koji se kreira stvarnost.

Zašto ih ne bismo zajebali, pa i mi naučili kako se to radi, umjesto da pričamo kako je nešto nemoguće i da previše ljudi spava?

NIŠTA NIJE NEMOGUĆE.

Oni koji su krenuli na taj težak put kojim se mnogi ne usude kročiti, na kojem otkrivaju tko oni uistinu jesu, na kojem otkrivaju nedosljednosti i laži u onome što im je netko drugi usadio u um da jesu, vrlo brzo će spoznati da im se počinju događati stvari koje su u najmanju ruku nelagodne… imaju dojam da se sve oko njih raspada… i raspada se, zato što se raspadaju duboko uprogramirane dogme u koje su vjerovali, a kojih je sve manje i manje kako ponovno uspostavljaju ravnotežu između muške i ženske strane svojega bića. Mnogi tada, na žalost, odustaju iako su prevalili velik dio puta, jer im se čini da nagrada nije vrijedna daljnjeg truda. Ali oni koji se usuđuju napraviti novi korak na odabranom putu, sve jasnije vide pravo lice stvarnosti – koja je drugačija od one u koju su do jučer vjerovali da je stvarnost. Lijepo je na to ukazao učitelj Yoda riječima:

Moramo od-učiti što smo naučili – jer je riječ o lažima koje su nam indoktrinacijom usađene u um, sa ciljem da jurcamo uokolo ovim dragocjenim životom kao muhe bez glave, zato što to odgovara onima koji žele zadržati baš ovakvu kolektivnu manifestaciju stvarnosti, jer imaju od nje koristi.

I kada od-učimo naučeno – čeka nas jedan važan detaljčić – treba se ubaciti u akcijsku fazu kreacije stvarnosti a to je DJELOVANJE, da zaista i promijenimo trenutnu manifestaciju stvarnosti u drugačiju, u nekom budućem sada-i-ovdje. Djelujmo onako, kako to kaže učitelj Yoda:

“Do. Or do not. There is no try.”

Djeluj. Ili ne djeluj. Ne postoji pokušaj.

Onaj koji razumije važnost djelovanja, zasigurno će osjetiti i odgovornost da nešto učini po tom pitanju. Pred ljude koji razumiju odakle dolaze brojni problemi današnjeg društva, postavljen je veliki zadatak, i nema nikoga osim njih koji će ga uspješno odraditi.

Tko drugi bi ga i mogao odraditi? Oni koji ne razumiju? Oni (još uvijek) nemaju kapacitet za obavljanje tog posla. Ali ako je ikako moguće, i njima treba pomoći da shvate važnost rješavanja nagomilanih problema, i ne samo to, već i način na koji ćemo ih riješiti. Važno je da shvate i da se pridruže onima koji su to shvatili prije njih. Takvima treba dokaz da se nešto može napraviti, da nije nemoguće promijetini stvari, i možemo im taj dokaz pokazati vlastitim primjerom. Samo riječima, teško da ćemo uspjeti. Primjerom – daleko lakše. Zato valja djelovati onima koji razumiju. Na ispravan način, svjesno i odgovorno.

Ima i dobrih vijesti. Pogledajmo malo oko sebe i ugledat ćemo posvuda znakove da se trenutna manifestacija stvarnosti raspada, i to zahvaljujući onima, koji su napokon prozreli igru manipulatora i kontrolora, shvatili o čemu se radi i krenuli DJELOVATI svjesno iz pozicije pravog znanja. Destruktivan je na pojedinačnoj razini taj proces kroz koji prolaze oni koji otvaraju svoju svijest i usvajaju pravo znanje – i apsolutno je nužan. I neće ga svatko uspjeti izdržati, ali najsnažniji i najuporniji hoće. Jeste li među njima – ili čekate nekoga da vas vodi za ručicu u bolje sutra?

Smatram da mnogo ljudi koji prate Zvono Istine nisu među onima koji će čekati novog vođu, novog gurua, novog gospodara da ih vodi za ručicu prema manifestaciji stvarnosti koju on želi..

Ja imam 45 ljeta i u poziciji sam kao jedan od admina ove edukativne platforme i svojeg javnog rada, vidjeti dramatičan porast u broju mladih ljudi, u 20-im i 30-im godinama koji razumiju ovo što ja ovako već pomalo ishlapio tek sada dobro razumijem. I zato, zbog tih mladih ljudi, nemam nikakve dvojbe da ćemo uspjeti ko-kreirati drugačiju manifestaciju stvarnosti možda još za mojega života.

Treba imati na pameti da se istovremeno s raspadanjem starog, gradi nešto novo i to nam saznanje može pomoći da ustrajemo – jer drugačija manifestacija stvarnosti od ove trenutne, odista je vrijedna našeg truda i sve nelagode koju ćemo zasigurno morati otrpjeti negdje na tome putu. Ako to nešto novo budemo gradili iz pozicije znanja i razumijevanja, neminovno je da ćemo u budućnosti kreirati potpuno drugačiju manifestaciju stvarnosti – kako pojedinačnu, tako i kolektivnu, nego što je ova koju proživljavamo danas.

Promijenit ćemo se iz temelja. Kroz destrukciju i ponovno izgrađivanje nas samih. Onoliko koliko se mi promijenimo – toliko će se promijeniti i sve ostalo. Zbog ravnoteže. Ona Jest.

Treba reći da će tim ljudima-tragačima, često biti teško u početnim, samotnim etapama puta kojeg su svjesno odabrali, ponajviše iz razloga jer je najteže samome sebi neke stvari priznati, suočiti se s njima i počistiti smeće u vlastitoj kući i oko nje. UKLONITI SMEĆE IZ VLASTITOG UMA, koji je godinama bio bombardiran propagandom i indoktrinacijom – ambiciozan je projekat, jer nije nimalo lako nakon čitavog života provedenog u laži, napokon se suočiti s istinom, izbrisati ono što su MISLILI da jesu i početi živjeti u skladu s onime što UISTINU jesu. Oni koji su to unatoč svim izazovima odlučili učiniti – zora su novoga čovječanstva i nemam nikakve sumnje da će manifestacija stvarnosti koju će takvi ljudi svojim DJELOVANJEM stvoriti u nekom budućem sada-i-ovdje – biti potpuno drugačija od ove trenutne.

Čovjek koji smatra da je trenutna manifestacija stvarnosti ona rajska, ima ozbiljnih problema s percepcijom stvarnosti i uočavanjem istine. Oni koji tu stvarnost ne vide kroz ružičaste naočale koje su si sami postavili na nos – doduše uz pomoć propagandne mašinerije za indoktrinaciju čovjekova uma – svakako uočavaju kako se nalazimo u okruženju koje se može opisati nasilnim, štetnim i općenito nepoželjnim na naše društvo kako na lokalnoj, tako i na planetarnoj razini. Ipak, takva je stvarnost tek posljedica našeg djelovanja i prirodnih zakona, koje ljudi još uvijek ne poznaju u dovoljnoj mjeri, posebice one koji isporučuju manifestaciju stvarnosti u živote sviju nas. Na žalost, mnogi se niti ne potrude prepoznati ih i makar pokušati razumjeti da upravo njihovo nepristrano ali neumoljivo postojanje utiče na isporuku kolektivne stvarnosti koju svi proživljavamo u sada-i-ovdje. Ta je, već kreirana stvarnost u sada-i-ovdje upravo takva kakva jest i nikakva drugačija, i stoga je ona, kakva god bila – neosporna istina – dopala se ona nama ili ne. I ne samo to. Ta je istina u sada-i-ovdje nepromjenjiva jer već smo je kreirali našim djelovanjem, a prirodni zakoni su nam je bez greške isporučili u naše živote. Na naš zahtjev.

Čovjek ko-kreira stvarnost, opet ću ponoviti kao papagaj jer je važno to ponavljati dok to ne razumijemo u potpunosti – svojim djelovanjem, koje dolazi ili iz pozicije znanja, ili iz pozicije neznanja, i treba napomenuti kako oba načina djelovanja mogu biti svjesna i namjerna, ili nesvjesna i nenamjerna. Prirodnim zakonima se pritom fućka kako mi ko-kreiramo stvarnost. Mi je naprosto ne možemo ne ko-kreirati, a prirodni zakoni naprosto ne mogu ne isporučiti nam tu stvarnost u naš život.

Pa ako želimo oko nas stvari koje proizlaze iz ljubavi a ne iz straha… valjalo bi nam naučiti KAKO se stvarnost kreira – i krenuti je SVJESNO kreirati – a da bismo to uradili, valja nam barem osnovno znanje usvojiti o tome kako to naša svijest kao stvaralačka sila djeluje na kreiranje stvarnosti koja se manifestira u našim životima na mikro i makro razini.

Svijest se u ovoj dimenziji postojanja manifestira kroz alate dane nam na raspolaganje – a to su naravno, čovjekov um i tijelo… i to, ako hoćete još jednu analogiju, sveto trojstvo, treba postaviti u stanje ravnoteže i sklada kako bismo djelovali na ispravan način.

Sada će se sigurno netko zapitati: “A kako da znam što je to ispravno a što je krivo?”

Odgovor je jednostavan, a pobliže ćemo o njemu u narednim nastavcima. Za sada je dovoljno reći, da je ispravno ono što ne nanosi štetu.

Lako je to reći, pa i razumjeti u filozofskom smislu. Ali premjestiti to razumijevanje na praktičnu razinu djelovanjem baš i nije tako jednostavno uraditi. Međutim, budući da sada već ponešto znamo o tome kako čovjekov mozak djeluje na fiziološkoj razini i kakve on veze ima s manifestacijom stvarnosti, idemo mu postaviti zadatak pronalaženja odgovora na još jedno od velikih pitanja:

KAKO SE POSTAVITI U STANJE RAVNOTEŽE (MIRA) I TAMO OSTATI?

Treba napomenuti da za početak trebamo skinuti ružičaste naočale i prestati IGNORIRATI što se događa oko nas. Trebamo se otarasiti misli, da ćemo odbijanjem da priznamo postojanje štetnog ponašanja ljudi – uključivo i našeg – kojim smo uglavnom nesvjesno kreirali upravo ovakvu manifestaciju stvarnosti u sada-i-ovdje, izignorirati posljedice takvog ponašanja do njihove dezintegracije. Nećemo ih dezintegrirati na taj način. Ignoriranjem izvora problema oko nas, ignoriranjem štetnih obrazaca ponašanja ljudi oko nas i posebice nas samih, kao i odbijanjem da ih vidimo, doslovce im otvaramo prostor da se još više razmašu. S druge strane, ljutitim suprotstavljanjem, bijesom i napadom bilo na uzroke ili posljedice tih problema također ih osnažujemo, kako je to opisano primjerice u knjizi Vadima Zelanda naslova Transurfing. Na oba opisana načina djelovanja ili ne-djelovanja, osnažujemo takozvana destruktivna klatna o kojima piše Vadim Zeland. Tim je klatnima svejedno s koje strane ih ljuljamo – jer ljuljanjem s bilo koje strane, ona dobivaju dodatnu energiju.

Naravno da svakog koliko-toliko normalnog čovjeka ti problemi i njihove štetne posljedice smetaju i želi ih ukinuti, ali jedini način na koji se to učinkovito može uraditi je iz pozicije promatrača koji je usvojio dovoljno znanja o kreaciji stvarnosti, kako bi mogao razmumjeti zašto je manifestacija stvarnosti u sada-i-ovdje takva kakva je, i znanja o tome što može i MORA uraditi da ona u nekom budućem sada-i-ovdje bude drugačija. Izbacimo ”sebe iz sebe” i pogledajmo hrabro tu trenutnu manifestaciju stvarnosti kao nepristrani promatrači. Budimo spremni na navalu emocija ili adrenalina koja će vjerojatno uslijediti čim to uradimo i pokušajmo ih naprosto propustiti kroz nas, kako bismo neometani tim uvjetovanim reakcijama mogli zdravorazumski odlučiti što ćemo uraditi – kroz akcijsku fazu DJELOVANJA – da tim problemima oduzmemo energiju, malo po malo, jer mi našim djelovanjem u sada-i-ovdje već kreiramo manifestaciju stvarnosti koja, ako tako odaberemo, u nekom budućem sada-i-ovdje neće biti štetna. Ako ćemo djelovati na ISPRAVAN način – upravo to će se i dogoditi.

E sad… da bismo to mogli uraditi na željeni, ispravan način, opet nam je potrebno usvojiti ponešto znanja i razumijevanja o još nekim uvjetovanim reakcijama koje proizlaze iz psihološke neravnoteže u kojoj se nalazimo, kako bismo uopće bili u stanju PREPOZNATI da ne sudjelujemo u ko-kreaciji stvarnosti svjesno i iz pozicije znanja, već upravo suprotno. Trebamo si priznati da i sami djelujemo ili smo djelovali na način koji je pridonosio stvaranju štetnog okruženja za nas i za sve ostale. Ako to ne prepoznamo, nećemo uspjeti išta promijeniti. Jer nećemo razumjeti što radimo. Posljedično, i dalje ćemo kreirati manifestaciju stvarnosti nesvesno i iz neznanja, te će ona i dalje biti štetna na mikro i na makro razini.

Eto nas do zadnje trećine ovog nastavka, imajte još malo strpljenja. Smatrao sam da je bilo potrebno još nekoliko puta ponoviti, možda malo drugačijim riječima, pa i nekoliko puta u ovome članku, ono što je već napisano u prethodnim nastavcima jer od velike je važnosti da ljudi dobro shvate o čemu se tu govori. Pa riječ je o svijetu i nama samima unutar njega! Što može biti važnije od toga?

Kako sam i najavio u prethodnom nastavku, opisat ću kakve obrasce ponašanja možemo očekivati od ljudi koji se nalaze u psihološkoj neravnoteži i kakve posljedice ta ponašanja imaju na ljudsko društvo na makro razini, te ćemo fiziološki i psihološki aspekt ljudskog ponašanja koje dolazi iz neravnoteže, integrirati u jedinstvenu cjelinu te ćemo si na taj način pomoći da bolje razumijemo što se to odvija u našoj glavi, i kakve to veze ima s kreacijom stvarnosti koju proživljavamo i prirodnim zakonima.

Opisat ću to u narednom nastavku, jer ovaj je već dovoljno dug, možda i predug. Hvala svima koji su imali strpljenja pročitati ovaj članak do kraja.

 

13 Responses

  1. Da je ravnoteža sve i da je sve moguće postići upornošću, shvatio sam još kao đete kad sam nakon par sati namještanja uravnotežio ćaćin sporcki biciklin (koji je u osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća bio vrhunski jubilarni proizvod slovenskog roga, sastavljen od najkvalitetnijih biciklističkih djelova iz cijelog svijeta, dokaz kvalitete je da nakon 30 godina još uvjek vozi u savršeno ispravnom stanju) da stoji samo na uskim kotačima ne oslonjen na išta, a da ne padne.

  2. ‘Promijenit ćemo se iz temelja. Kroz destrukciju i ponovno izgrađivanje nas samih’ – možda su u pitanju samo krivo postavljene ili odabrane riječi? Red iz destrukcije je sotonistička jednadžba. Meni ovo pa skoro ništa napisano ‘ne pase’ i to zato što:
    Svako živo biće je savršeno biće, jer je kao takvo i rodjeno, iz harmonije i ravnoteže. Strah, želja za prihvaćanjem, ne slušanje svog ‘srca’, ne znam što može sve biti razlog odbacivanja intuicije s kojom se radjamo. Intuicija je radar kojim ostajemo u harmoniji.
    Dok god mislite da se trebate mijenjati na taj način (naravno čovjek se mijenja no kad stoji namjera iza toga to je već sotonisticko načelo, uplitanje za vlastitu korist…) uopće jako je opasno igrati se svojom psihom a nemati baš pojma o tome.
    Pravi put je prihvaćanje sebe. Tako se ego neće skrivati sve dublje kopajući po podsvijesti nego ćete upoznati svoj ego i dati mu ‘zdravu hranu’ umjesto djankfuda. Prihvaćanje sebe je mirenje sa činjenicama, realno sagledavanje stvari. Tek kad se prihvati sebe može se uvidjeti što će biti bolje a da bi bili covjecniji, humaniji, korisniji, ugodniji i sebi i drugima. Jer valjda je u tome bit, da surađujemo, poštujemo se, volimo, valjda je to cilj i želja, valjda je to onaj raj i harmonija i ravnoteža.
    Uopće sam početak napisanog gore, ti neki savjeti, pročitajte ovo i ono jer nećete shvatiti ovo sad, ne shvaćam što stoji iza toga, nadmoć umišljenost ili samo dobar savjet…odvojite pola pa čak i sat vremena…ja ću izdvojiti vremena koliko hoću i mogu i ‘upast’ ću u konverzaciju srcem ako me ponese ili moramo imati neka uvjerenja i potvrde o pročitanim lekcijama i ovdje.
    Sotonisti ne znaju ništa o kreaciji stvarnosti, oni stvarnost iluzijom iskrivljuju a strah ih je od toga da se ljudi koriste intuicijom. Zato im se odmah od rođenja šikaju cjepiva.

  3. Eva, imaš različitu polaznu točku s obzirom na tekst. Ti držiš da je osnovi sve u redu i u hodu prilagođavaš, popravljaš i mijenjaš…
    Takst pretpostavlja da nije u redu, i to nije ono najosnovnije, sami temelji. Zato ih treba srušiti, u hodu ili ne, i sagraditi nove.

    U osnovi se ova razlika ipak svodi na igru riječima, i ono što je praksi to dokazuje: promjena. Fizička, mentalna, promjena u osnovama, nadogradnji…Ili si spreman na promjenu, ili nisi – to je sve što je bitno za sve ovo.

    Crkva već 20-tak godina ima proroštvo:
    Prvo će puhati vjetar uništenja. Moći će se sakriti od njega. Onda će puhati vjetar građenja, ali će zahvatiti samo one koji su dozvolili rušenje. I na kraju ide hod – u istini ili laži. Ovisi kako smo se postavili prema ovim vjetrovima.
    Posljednjih 20 godina i vidimo plodove njihove.

    Ovo sa ravnotežom je stvar sa pravdom, zločinom i kaznom. Pojedinačnom i summa summarum -društvenom. Kako radimo, tako nam je. Nas zbunjuju plodovi jer se miješa u pojedincu njegova i društvena kazna.
    Kršćanskim rječnikom -grijeh: mišlju, rječju, djelom, propustom (neznanjem, neiskustvom..-valjda su to podkategorije ove zlokobne katoličke kategorizacije)

    1. Problem je dijelom i nastao jer mislimo da nije sve uredu. Crkva je tu sudjelovala i ugradila nesavršenost i grijeh u čovjeka čak od rođenja. Naravno da ne mislim da je sve uredu sa točke mene, čovjeka ali mislim da i je sve uredu u ‘kozmickom’ smislu, to je dio teksta s kojim se slažem, sve je stvar gledišta. Sve je uredu jer je sadašnjost takva, nije u pitanju da li je nešto uredu već je pitanje kojim dijelom ja doprinosim da ljudi pate i gladuju, da djeca umiru u ratu, od gladi… Ljudi sjede ispred TV-a i gledaju te snuff filmove i scene u Dnevniku i plaćaju za to pretplate, kabelsku i ne vide da su naručitelji ratova baš oni, svi mi. Ako narucujemo sve to valjda onda možemo i prestati. Samo iluzija je prekrila oči ili pak ima ustvari mnogih koji uživaju to gledati a da i nisu svjesni. To ima veze sa seksom. Ne mogu se sad sabrati da pojasnim, ukratko scene mučenja i slično izazivaju sexualno uzbuđenje na dubokom animalnim nivou.

  4. Ako mogu nadodati, volio bih naglasiti da je mudro prepoznati razliku između stvarnosti i koncepata. Čak i napraviti odmor od analitičkog razmišljanja, jednostavno odmorit od prosuđivanja i ostalih oblika kalkulacija. Naravno da ima svoju korist, ali treba i odmoriti, inače poludiš i djeluješ isto kako i ljudi djeluju na masovnoj razini u stanju šizofrenije.

    Nije mi jasno što si mislio pod “. Pogledajmo malo oko sebe i ugledat ćemo posvuda znakove da se trenutna manifestacija stvarnosti raspada, …” ?

  5. Svakako, te scene izazivaju uzbuđenje. Za mrtvog čovjeka to je važna, dobrodošla emocija, koja mu pokazuje da je “živ”.
    I meni smeta ta sveopća netrpeljivost prema egu. Istina, treba ga istesati, oblikovati…, ali ipak, to smo mi. Nešto od onoga rajskog nas, mora biti i u njemu, našem egu. Ako sami sebe ne volimo, ako si nismo milosrdni, kako onda očekivati od drugih, i kako prihvatiti dar milosti i ljubavi drugih za nas.
    Kažem, stvar je u prijašnjem komentaru u tome, sa koje pozicije gledamo na stvar. Bitno je učiniti ono što trebamo i kad trebamo, kada vidimo da trebamo.
    Ili kako kaže Atlas oblaka: Učini ono što ne možeš (si dopustiti) da ne učiniš.

  6. Treba maknuti riječ ko-kreacija i ko-kreatori jer je, ne samo iritantna od svih tih silnih motivacijsko-govorničkih “ko-kreatora realnosti” već je i anglikizam. Hrvatska, sasvim razumljiva riječ za taj pojam je sukreacija i su-kreatori.

  7. fora je u tome, da ako stavis hrvatski prefix na englesku riječ on ne postaje hrvatska razumljiva riječ.
    kao naprimjer,riječ co-worker na engleskom znači suradnik. kad bi sad stavio hrvatski prefix pa dobio riječ suworker, valjda ti je jasno da to nije hrvatska riječ i da ako neznas kaj znaci korijen riječi i otkud je da nemas pojma kaj bi su-worker moglo biti.

    baj d vej, hrvatska,sasvim razumljiva riječ za taj pojam je sustvaranje ili mozda sutvorba.

  8. Odlična tema. Moram priznat da prvi put čujem za pojam kauzaliteta, iako sam ranije razmišljao o tom zakonu, koji “ispisuje” našu zajedničku stvarnost. Valja znati da sve što je stvoreno je napravljeno od “Boga” i ne postoji ništa što je van njega. Tu postoji ta dualnost, pa tako imamo ljubav-strah, gore-dole, toplo-hladno, crno-bijelo… Bitno je znati da jedno bez drugoga ne može postojati. Zamislimo da postoji samo bijela boja bez njene suprotnosti, crne boje. Tada joj uopče niti ime nebi trebali dodijeliti jer je nebi od čega imali razlikovati, nebi je imali kako iskusiti. Ista stvar je sa iskustvima dobra i zla. Oboje su načinjena od “Boga” i prema tome oba izbora su ISPRAVNA. Svatko IMA PRAVO učini što god mu je “Bog” ponudio na izbor, ipak valja imati na umu da če svakome zakon kauzaliteta dodijeliti buduče sada i ovdje u skladu sa njegovim izborom, pa če tako možda nekome u budučnosti narasti kandže i očnjaci, a nekome krila. Da se još nadovežem na raniju raspravu oko salate i batina. Kauzalitet nije blesav da opravda batine zato što je netko nekome krivo rekao. Kauzalitet računa sve, od razvijenosti svijesti određenog bića, uložene energije u emocije, vrstu emocije, uložene energije u materiju i sve ostale okolnosti i prema tome isporučuje budučnosti sa sljedećim iskustvom u službi razvitka našega bića u kojem god smjeru ono odlučilo ići.
    Ja poštujem zlo i činim dobro.
    Btw. Religija je kad te netko UČI u što trebaš VJEROVATI, dakle religija je kontradikcija.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.