Prvi teaser knjige NAJOPASNIJE PRAZNOVJERJE prijevod koje je u tijeku, možete pročitati OVDJE.
”Uočio sam, da kada god se otvori tema ‘društva bez vladara’ s nekime tko je državist, gotovo bez iznimke započinju postavljati pitanja tihim, pasivnim glasom: kako će ovo biti urađeno, kako bi se prema onome trebalo odnositi? Govore to na način kao da su jedva nešto više od promatrača svojih vlastitih života, čekajući da vide što će im se dogoditi. Tako je iz razloga što su tijekom godina kroz koje su formirali svoj karakter, posebice u vrijeme kada su pohađali školu, i bili jedva nešto više od promatrača. Scenarije njihovih života drugi su napisali; njihove sudbine su predodređene odlukama ‘autoriteta’ – a ne njih samih.
I tako, u pokušaju da im pomognem pobjeći iz tog mentalnog obrasca, na njihova pitanja: ”Kada bi bila anarhija, kako bismo se ovime bavili?”, odgovaram: ”Kako bi se ti time pozabavio?”
Kada pitaju: ”Što bi se uradilo s ovim potencijalnim problemom?”, odgovaram: ”Što bi ti uradio s tim potencijalnim problemom?”
I onda obično iznađu nekakve ideje, ravno iz glave, koje su bolje od ijednog autoritativnog rješenja.
Problem nije u tome što su oni nesposobni sami sobom i svojom budućnošću upravljati, a što je zapravo i budućnost svijeta; problem je naprosto u tome što im nikada nije palo na pamet da oni već JESU sposobni sobom i svojom budućnošću upravljati – što znači da su posljedično sposobni upravljati i budućnošću čitavog svijeta.”
” I onda obično iznađu nekakve ideje, ravno iz glave, koje su bolje od ijednog autoritativnog rješenja.”…kome ovo u svijesti zaživi taj je blagoslovljen u Postojanju.
Ili kako Johnny onomad reče: “…ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah, bit ću spreman da zaboravim…neke poderane ulice…bljesak mokrih tračnica…”
Zagrebe, mladost je moja u tebi i ti u njoj…a u pičku materinu i uspomene…kad peru i saperu…ono do jaja
To je strah i ništa drugo, strah od odgovornosti s kojom se moramo suočiti, jer smo prepustili da drugi uređuju i odgovaraju za naše živote. Utrli su strah u svih nas i svi se borimo s time kako tko zna i umije. Rijetki su koji imaju petlje, ali kad se čovjek uvjeri da ima takvih lakše mu je i treba nas biti puno više, jer kao što si rekao u videu da smo mi ljudi društvena bića i potrebna nam je podrška. Da skratim, državisti su nas uspjeli otuđiti, što ne moramo to uzeti zlo za zlo, naprotiv, dali su nam tim više razlog da se pokrenemo okrenemo jedni drugima, da se ponovno spajamo kao ljudi, svaki sa svojom glavom na ramenima.
Kažeš: ” jer smo prepustili da drugi uređuju i odgovaraju za naše živote.” S ovim “odgovaraju , nikako se ne bi složio, nigdje ne vidim da ikoji službenik ili dužnosnik RH odgovara za bilo kojeg čovjeka, vidim samo da stalno traže peneze, jednostrano, protuzakonito, svojevoljno izmjenjuju i nadograđuju, repariraju, ugovore u svoju korist bez suglasnosti druge stzrane i da ih boli briga za bilo koga.
…ajmo za dobro jutro 🙂
https://www.youtube.com/watch?v=vTbyVPqdO6M
😀
To je metaforički i općenito bilo napisano ”uređuju i odgovaraju” za naše živote. Što tako i jest, nismo li svi u sustavu? Naravno da ih nije briga. Tako sustav i funkcionira kako ne bi za ništa odgovarali. Zato tu odgovornost moramo preuzeti sami za sebe, što nije tako lako a poglavito jedinki kao takvoj, s obzirom na veličinu sustavne trgovačko-pravne hobotnice. Zato ću ponoviti a aludiram na otuđenje koje sustavu odgovara: da se treba okreniti jedni prema drugima, razmjenjivati ideje i pokušat ih realizirati, te uspostavljati ponovno među-ljudske odnose, naravno svaki sa svojom glavom na ramenima.
U vrijeme studija pa sve do početka rata 1992. godine u BiH (nekoliko godina) bio sam anarhist. Proučio sam sve knjige do kojih sam mogao doći, tada nije bilo interneta, i iskreno sam vjerovao da ljudima nije potrebna država. Kad je počeo rat u mom kraju (kao u filmu) urušila se država i oni pojedinci koji su bili pod državnim sankcijama ili u strahu od njih su se okuražili i nametnuli svoju strahovladu. Kriminalci su bili kojekakve vojne policije i svojom drskošću i oružjem se nametnuli tihoj većini. Zaključio je da je bolje da se građani odreknu dijela svoje slobode nego da žive u anarhiji gdje vlada zakon jačeg. Država nema alternativu barem dok ne bude promijenjena svijest građana. Ovo što vi radite uglavnom podržavam i mislim da ide u tom pravcu promjene svijesti.