KAKO JE NASTALA POLICIJA – NEUGODNA POVIJESNA ISTINA – 2. DIO

Prvi dio pročitajte OVDJE.

POLICIJA je u početku, kao i svaka ideja, svoj put prema manifestaciji u stvarnosti započela kao san jednog jedinog čovjeka.

Taj čovjek nije bio običan Pero ili Đuro kojeg biste susreli na ulici. Nikako ne. Toga ste čovjeka mogli susresti ako ste imali nekog posla na adresi 10 Downing Street u Londonu – što je adresa koju već dugo vremena kao sjedište rabe premijeri Velike Britanije, ili pak u britanskom parlamentu gdje je također često bio viđen. Smatra ga se jednim od osnivača moderne konzervativne stranke. Rado je taj tip pisao i zakone – jer naravno – bio je i pravnik koji je prije ulaska u britanski parlament 1812. godine dobio vrhunsko školovanje na Oxfordu, gdje je pravo završio na jednom od svjetski najpriznatijih i najprestižnijih odjela Oxforda za odvjetnike i suce – Lincoln’s Inn-u.

Sir Robert Peel kroz čitavu je svoju karijeru bio blizu vlasti, ili u samom njezinom središtu. Služio je kao ministar u Home Office-u (recimo, nešto slično Ministarstvu unutarnjih poslova) a bio je i britanski premijer. Ne jednom, već dva puta. Prvi puta 1834. i 1835. godine, a drugi puta između 1841. i 1846. godine.

Nadimak mu je kao i mnogim Robertima ovoga svijeta s engleskog govornog područja – bio Bobby.

To je bitno znati ako nešto o povijesti policije želimo naučiti. Naime, od tih davnih dana do danas, britanske policajce ljudi od milja nazivaju “bobby”…

A također treba znati da i dan danas u Irskoj njihove tamošnje policajce u slengu nazivaju “peelers”…

Zašto?

Zato što je Sir Robert Peel otac moderne policije.

Što nam to govori?

To nam govori da policija uopće nije nešto što je oduvijek bilo prisutno u ljudskim zajednicama, da nije, onako, ničim izazvana, nekako sama od sebe nastala, i da nije “evoluirala” iz potrebe ljudi da nad njima bdije “produžena ruka zakona”…

Nastala je policija iz ŽELJE vladajuće kaste da konsolidira i ojača svoju moć, vlast i kontrolu nad svima ostalima.

Nastala je iz POTREBE vladajuće kaste da na neki način zaštite to što su opljačkali svima ostalima – i što smatraju svojim vlasništvom.

Nastala je iz STRAHA vladajuće kaste da ne ostanu bez toga što su opljačkali svima ostalima.

U drugim krajevima svijeta, moderna policija je nastajala iz istih razloga, s manje ili više varijacija prateći osjećaje želje, potreba i straha vladajuće kaste.

Idemo se malo pozabaviti povijesnim pregledom nastanka policije, koji se onima koji danas jesu policajci, zasigurno neće dopasti (što neće promijeniti činjenicu kako je riječ o Istini) a kladim se u njihovu značku da o ovome što slijedi, golema većina njih ama baš ništa ne zna – jer o tome ih u njihovim školama (ili bolje rečeno, kampovima za indoktrinaciju) sigurno ne uče. Jer da ih to u njihovim školama uče, polovina regruta digla bi se iz klupa i otišla potržiti neku drugu profesiju koja je, recimo to tako, primjerenija moralu čovjeka, za kojeg većina ljudi i dan danas drži da je bitan u njihovom životu.

Na prvu nam se istinita činjenica da policije nije oduvijek bilo među zajednicama ljudi, može činiti kao obična besmislica.

Ali, to nam više neće biti besmislica ukoliko uložimo malo vremena u istraživanje povijesti i stavljanje povijesnih događaja u ispravan kontekst, kojeg su posljedica današnje moderne policijske organizacije.

Danas većina ljudi smatra da bi se društvo u kojem živimo kaotično urušilo i nestalo kada ne bi bilo policije. Međutim – policija nije toliko dugo vremena među nama, i mnogi uopće ne znaju kako je do pojave policijskih organizacija došlo.

Danas ćemo nešto o tome naučiti, što će tezu o kaotičnom urušavanju civilizacije bez policije učiniti u najmanju ruku – upitnom.

Kroz školovanje od najranijih dana, danas se djeci usađuje u um misao da je policija nešto bez čega se ne može. U Hrvatskoj, djeca koja pohađaju 4. razred osnovne škole, organizirano posjećuju policijske postaje gdje im policajci bezočno lažu o tome što moraju napraviti kada dođu u kontakt s policajcem koji od njih nešto traži – što mogu potvrditi bez ikakve dvojbe, jer sam otac čiji je potomak završio četvrti razred osnovne škole i potrudio sam se saznati što mu je točno bilo rečeno u policijskoj postaji.

Propaganda se tu ne zaustavlja. Filmovi i TV serije, gotovo u pravilu prikazuju policijske službenike kao ultimativne borce za pravdu, a one među njima koji su naklonjeniji korištenju značke, pištolja i položaja u kriminalne svrhe, prikazuju kao rijetke, sporadične “loše jabuke” unutar njihovih redova, koje ostali policajci, kao utjelovljenje pravednosti i morala – prije ili poslije uspiju spriječiti u njihovim rabotama koje su apsolutno neprihvatljive za sliku o policiji koja se pokušava usaditi ljudima u um.

Svi smo toj propagandi izloženi.

I stoga, mnogi među nama vjeruju u nužnost postojanja policije oko nas. To nas je pak dovelo do toga da vjerujemo kako je naše društvo izgrađeno na provođenju i uvođenju “zakona i reda”, čega je policija značajan čimbenik, i koja proaktivno djeluje na prevenciji zločina obavljanjem “policijskih poslova” u ljudskim zajednicama.

Ali to je samo idealizirana strana daleko mračnije medalje “policijskih poslova”.

Sama ta ideja o nužnosti uvođenja “policijskih poslova” u ljudske zajednice, doveo je kroz model “provođenja zakona” do, za tu ideju i model, logične posljedice: pojave “policijskih službenika” – ali taj model nije nastao u srednjem vijeku, antičkom dobu ili još ranije…

U praksu ga je uveo upravo Sir Robert Peel, koji je o policiji teoretizirao još 1812. godine i pisao brojne radove na tu temu – ali nije svoje ideje ostvario sve do 29. rujna 1829. godine, kada je u Londonu osnovana prva profesionalna policijska organizacija na svijetu, naziva Metropolitan Police Service.

A nakon nekog vremena, taj model je našao svoj put i preko Atlantika.

Svakako treba napomenuti da je kroz povijest postojalo nešto što bismo uz mnogo mašte i mentalnih akrobacija nazvati “policijom”. Uvijek je bilo vojnika i naoružanih čuvara – plaćenika, ali oni nikada nisu imali nikakve veze s funkcijom koju obavlja moderna policija kakvu je osmislio Sir Robert Peel.

Postojala su čak i u privatnom aranžmanu organizirana “bratstva” ili “hermandeades” primjerice u srednjevjekovnoj Španjolskoj, ali oni su nastali zato jer NIJE postojala zaštita vladara (osim deklarativne), jer NIJE bilo agenata vladara koji su se bavili “policijskim poslovima” u ljudskim zajednicama – već su nastali iz prirodne potrebe ljudi da se sami pobrinu za svoju sigurnost.

Model Sir Roberta Peela nakon nekog je vremena došao, malo drugačijim putem ali s istom posljedicom i preko Atlantika, u dom hrabrih i zemlju slobodnih gdje su neki od tih ljudi smatrali normalnim da drže druge ljude u sužanjstvu kao robove – što su naravno bile tada još vrlo mlade Sjedinjene Američke Države.

Umjesto izvornog modela, Amerikanci su započeli na malo drugačiji način. Usvojili su koncept provođenja “policijskih poslova” kroz stvaranje “Robovskih Patrola” (Slave Patrols) – ali niti on nije nastao sve dok dana kada su robovi počeli dizati bune i preuzimati rizik bijega prema slobodi u sjevernim državama gdje robovlasništvo nije bilo ozakonjeno.

Stoga se danas u SAD rado krivotvori povijest policijskih organizacija.

Mnoge policijske organizacije u SAD danas navode da svoje korijene imaju mnogo dalje u povijesti.

Primjerice, U.S. Parks Police navode kako su osnovani 1791. a U.S. Mint Police 1792. godine. Međutim – oni nisu bili profesionalni policijski službenici koji obavljaju “policijske poslove” – već tek naoružani čuvari.

Policija u ono vrijeme naprosto nije postojala. Nije bilo nikakvih uniformiranih zaposlenika “države” koji bi obavljali “policijske poslove” u to vrijeme.

Philadelphia Police Department danas tvrdi kako su osnovani 1751. godine. Ali opet – tih godina nije bilo nikakvih policijskih službenika koji bi patrolirali ulicama, već je bilo nečega što bi se moglo usporediti s današnjim “detektivima”.

Unatoč tome, ljudi danas olako odbacuju ove vrlo jednostavno dokazive i dobro dokumentirane povijesne činjenice i trpaju ih pod “teorije zavjere”.

Zašto?

Zato što je važno u što ljudi vjeruju. Jer će u skladu sa svojim vjerovanjima i misliti. A ako misle na željeni način, neće propitkivati postojeći status quo u ljudskom društvu. Posljedično – neće moći razumjeti što je to sloboda, i mislit će da je sloboda ono što im je rečeno da je sloboda.

“Sloboda je ropstvo” – George Orwell, 1984.

U ono vrijeme prije policije, razne institucije zapošljavale su čuvare, a mnogo prije negoli je model Sir Roberta Peel-a uhvatio korijenje u SAD, postojala je privatna detektivska služba Pinkerton, koja je u jednom trenutku imala više zaposlenika od Američke vojske. Čak niti tada, Pinkertonovi agenti nisu patrolirali ulicama i provodili “policijske poslove” u potrazi za zločinima u tijeku ili zločinima koji bi se teoretski mogli dogoditi u budućnosti.

Ali – nakon što je u Velikoj Britaniji novotarija Sir Roberta Peel-a uhvatila zamah, proširila se i u Americi poput šumskog požara – ovaj puta u obliku “Robovskih Patrola”.

“Začetak i kasniji razvoj američke policije može se pronaći u mnoštvu povijesnih, pravnih i političko-ekonomskih okolnosti. Institut ropstva i kontrola manjina su ipak dva najvažnija povijesna čimbenika američkog društva koje su oblikovala rane policijske organizacije. Robovske Petrole i Noćne Straže, iz kojih su kasnije nastale moderne policijske organizacije, imale su za svrhu kontrolirati ponašanje manjina. Na primjer, naseljenici u Novoj Engleskoj postavili su indijanske Pozornike da obavljaju “policijske poslove” među Indijancima, a policija St. Louisa je osnovana s namjerom da štiti stanovnike od Indijanaca u gradovima na granicama indijanskog teritorija, dok su mnoge policijske organizacije u južnjačkim državama izrasle izravno iz Robovskih Patrola. 1704. godine, kolonija Carolina osnovala je prvu Robovsku Patrolu na teritoriju SAD. Robovske Patrole pomagale su da se održi ekonomski poredak (robovlasništvo) te su pomagale bogatim zemljoposjednicima u vraćanju i kažnjavanju odbjeglih robova koje su oni smatrali svojim vlasništvom.” – Victor E. Kappeler, A Brief History of Slavery and the Origins of American Policing

Keppeler ističe da su učenjaci poput Turnera, Giacopassija i Vandivera redom podupirali tu tezu, da je američka policija izrasla iz Robovskih Patrola, pojašnjavajući kako “literatura jasno ustanovljava činjenicu da je legalan sustav provedbe zakona postojao u Americi i prije Građanskog rata zbog točno određene svrhe: kontrole robovske populacije i zaštite interesa robovlasnika. Sličnost između Robovskih Patrola i modernih američkih policijskih organizacija su prevelike da bi ih se odbacilo ili ignoriralo. Stoga, Robovske Patrole trebale bi se označiti kao preteča modernih snaga koje su zadužene za provedbu zakona.”

Ono što danas vidimo u ljudskim zajednicama posvuda na svijetu je vrlo slično neospornoj činjenici da je američka policija nastala izravno iz Robovskih Patrola.

Da ljudi onoga vremena nisu umišljali da postoji potreba za hvatanjem odbjeglih robova i suzbijanja robovskih pobuna, nije vjerojatno da bi policijske organizacije financirane od strane poreznih obveznika ikada uspijele nametnuti se i odnijeti prevagu nad velikim detektivskim agencijama i postojećim institucijama za provedbu zakona koje nisu proaktivno obavljale “policijske poslove” unutar naših zajednica.

Možemo li iz navedenog zaključiti kako je današnja policija ovdje iz jednog jedinog osnovnog razloga – provođenja i utjerivanja “zakona” nad svima, koje su napisali oni koje zakon rijetko dotiče, a žive kao paraziti na svima nama, i nasiljem nam otimaju plodove našeg rada?

Svatko neka sud o tome donese sam za sebe.

Ipak, ja bih se usudio reći da je današnja policija tek moderna varijanta Robovskih Patrola, koja pod kontrolom drži čitave nacije – upravo onakvom kontrolom koja odgovara onima, koji su taj robovlasnički sustav kontrole i osmislili za svoju vlastitu korist.

A to je onaj sustav, u kojem moderni robovi misle da su slobodni…