Neprirodna priroda osobnih odnosa

Danas sam svjedočio kako je štrumpf (policajac) na motoru, u sred mojeg sela zaustavio čovjeka na motoru i naplatio mu kaznu, jer nije nosio kacigu. Čovjek je išao u dućan, 200 metara od kuće i računao šta će stavljat kacigu od kuće do dućana, uostalom po selu se vozi penzionerski. 20 na sat. Ali preračunao se, jer hrabri, pravedni policajac, spečavatelj kriminala i svih drugih devijacija u našem tvrdoglavom društvu, iskočio je iz busića i kaznio neodgovornog delikventa koji se vozika okolo po selu bez kacige. Sigurnost prije svega. Zbog loših matematičkih vještina dotični je kažnjen sa 500 kn (ako plati odmah, za svega 250). Trgovina i sigurnost su rođaci, ili je valjda trgovanje sigurnošću najveća trgovina.

Budući da sam svjedočio slučaju odmah sam uvidio kakav neprirodan događaj se zbiva. Moja prva reakcija je bila da napadnem policajca, naravno verbalno, zna li on šta radi i zašto su poslušnici najveći kočničari širenja svijesti. Ali tada sam zastao uviđajući automatizam svoje reakcije iz čega je iskočila očigledna neprirodnost događaja.

Neprirodno je to što čovjek ne gleda na policajca kao na čovjeka već kao na gnjavatora i davežinu koja samo vreba ne bi li normalnim ljudima zagorčala život. Nisam ga ni je doživio kao čovjeka, već kao kamen u cipeli koji žulja, ali ga se ne možeš riješiti. Empatiju za njegovo ne znanje i nesvijest nisam primjetio kod sebe u nijednom trenutku. Mislim to je potpuno normalno, jer kako imati empatiju za nekog koji ti, istina ne svjesno trpa, ruku u džep, i da pri tom niti ne trepne. Još ti je neugodno ako ništa u džepu nema. Policajac sasvim sigurno ne gleda na vozača kao na čovjeka, jer da ga tako gleda ne bi ga nikad zaustavio. Njemu je spodoba na motoru samo jedan broj, oib, neposlušni građanin, kojeg  treba odgojno odmjeriti preko računa, a to je i njegova sveta inkvizicijska dužnost. Empatija, razumjevanje, znanje, svijest o tome što zapravo radi je potpuno neprisutna. Ali, Bog valjda sve vidi.

Druga vrlo neprirodna stvar koju sada uočavam, a znam da prije nisam, jest stav ili energija kojom su zračili akteri događaja. Policajac je zračio smireno i superiorno. U kožnom odjelu, sa pištoljem oko pasa, na motoru od 150 ks, opremljen svim mogućim uređajma za praćenje i usput naoružan legalnom pravednošću sve sile zakona iz kojih izvire njegova superiorna pozicija.

Samozatajni građanin koji ima čast da na svojim plećima može direktno osjetiti što znači sigurnost  i povjerenje,  izgledao je kao pokisao iako je bio sunčan dan. Dvojakog je raspoloženja.  Rezigniran, ali i polubjesan, jer zna da ništa nije kriv. Još se prepoznaje i bespomoćnost, ali i velika kočnica suzdržavanja da ne eksplodira i saspe čuvaru reda i mira u lice sve što ga muči. Ta potlačena pozicija u kojoj građanin podsvjesno osjeća da se treba pokoriti kožnato-kostimiranom autoritetu, iako u dubini duše osjeća da se treba pobuniti izvor je njegove anksioznosti i urušenog energetskog konstrukta. Šuti i plati deviza je koja isijava iz njegovih očiju, opravdavajući superiornu poziciju policajca, jer i sam vjeruje u njegov autoritet.

Ovako neprirodna pozicija, tj. interakcija između dviju osoba razlog je zato se nikada ništa ne razrješava već samo produbljuje.

Dokle god građanin ne bude u policajcu vidio čovjeka koji ne zna šta radi i ne budu apelirali na njegovu čovječnost, problem će se i dalje produbljivati. Tu nastaje dodatna komplikacija, jer da bi građanin vidio čovjeka u policajcu treba i on sam biti u poziciji čovjeka. Jer čovjek vidi čovjeka, a osoba osobu.

U svrhu ovog članka idealno mi je došla kazna iz Gračaca, na koju ću odgovoriti da vam demonstriram kako bi mogla izgledati korespodencija sa sviješću koja spava obučena u kožno odijelo plave boje.

„Na ruke Uspavanku Nebudimenoćasmajko

Dragi čovječe, obraćam ti se tako, jer imam osjećaj da se on krije u dubini tvoje duše.  Stvoritelj nas je sve obdario slobodnom voljom, te tako i ti može odabrati, a vidim prema tvojem pismu u kojem me reketariš da si odabrao biti policajac. Stoga te pitam da li si čovjek ili si policijski službenik, ali te upozoravam da ne možeš biti oboje. Čovjek u čovjeku vidi čovjeka, i klanja se Bogu u njemu, dok policajac u čovjeku vidi građanina podložnog zakonu, kojeg on treba ravnati, klanjajući se pri tome zakonima koje je pisao sam sotona, samo zato jer je to njegova sveta dužnost. Ne moraš mi odgovarati na ovo pitanje, jer sam svjetan da na njega vjerovatno nikad nećeš odgovoriti, već ćeš ovo pismo baciti u smeće. Što ćeš izabrati mene nije ni briga. Ja samo pišem što osjećam da je istina.

Odgovori na ovo pitanje sam sebi. Je si li čovjek od krvi i mesa koji ima srce ili si policajac, osoba podložna legalno-pravnim normama ograničene svijesti bez srca i života.

Ne umišljam si ništa, ali ovakvo pismo vjerojatno nisi nikada dobio, i ovo ti je direktna poruka da se probudiš dok je vrijeme. Tvoji postupci se negdje pišu i ne možeš nikada izbjeći odgovornost za ono što radiš. Ako je izbjegneš u ovom svijetu, što će ti možda omogućiti tvoji nadređeni, na drugom svijetu u kojem veze ne pomažu, sigurno nećeš. Izreka „neznanje ne oslobađa“ ide mnogo dalje i dublje nego to možeš uopće pretpostaviti. Ovo te pismo može spasiti, da shvatiš da si lutka u tuđim rukama, jer ti ćeš pred stvoriteljem odgovarati za svu štetu koju si nanio ljudima provodeći tuđe ideje i tada se nećeš moći pozvati na ijedan zakon na kojeg se pozivaš danas.

Daj hitno otkaz na sotonskom poslu kojeg obavljaš, jer te sotona koristi za svoje ciljeve.

Probudi se!

Usput, dragi čovječe, pobijam sve navode iz tvojeg naloga, uključujući i onaj o nadležnom sudu i ne pristajem na plaćanje ikakvog reketa tebi ili tvojoj organizaciji.

Iz  ljubavi prema uspavanom bratu

DRažen

Eto ovo pismo putuje u Gračac i postoji mala vjerovatnost da će čovjek u policajcu prepoznati njegovu vrijednost i prevladati u vječitoj borbi sna i jave.

Čovjek se može probuditi samo ako mu se obraćate.

Recommended Posts
Showing 12 comments
  • Valter
    Odgovori

    zanimljivo, stižu papiri ovih dana… meni stigao još jedan, opet oslobađajuća presuda.

  • autentika
    Odgovori

    Trebaju nam osobe poput Davora Pavune.
    Evo njegovog najboljeg i najnovijeg intervjua.
    http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/davor-pavuna-o-ekonomiji-i-situaciji-u-svijetu—438088.html?r=jutarnji
    Sudac me je prijatno iznenadio: ili je zaljubljen ili uskoro prelazi u neku višu duhovnu dimenziju.
    http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/karizmatik-zlatko-sudac-iz-perinje-poslao-poruke-narodu-i-drzavi—438217.html?icn=article&ici=top-read_sidebar

    • solarian
      Odgovori

      Ne trebaju nam nikakvi likovi, trebamo mi sami sebi!

    • Damir
      Odgovori

      Igračke o kojima priča Davor nisu bit ljudskog života, one su samo pomoćno sredstvo za indoktriniranu i zatupljenu ljudsku vrstu čije iskonske sposobnosti, tisućljećima zatirane,nesagledivo nadilaze sposobnosti igrački o kojima priča Davor. Koristeći te igračke trebamo biti jako oprezni da se previše ne zaigramo u krivom smjeru.

    • Lobo Tomya
      Odgovori

      …iskonskog vjernika i sljedbenika Isusa Krista prepoznat ćete na nesebičnim dijelima, neće se uzvisiti niti druge duše navezivati na sebe. Ova isusovačka obmana i perfidan način gnosticističke indoktrinacije putem karizmatičkog pokreta i hagioterapijsko navezivanja na tzv. svece koji su ljudskom riječi i ritualnim obredom postavljeni u duhu divide et impera na medijatorsku poziciju između Oca i čovjeka – samo je jedan sveti, Otac nebeski – dijela su jedne snažne inteligencije koja već skoro 2 tisučljeća zlorabi ime Kristovo za svoja zlodijela. Vrijeme je da se rehabilitira Isus Krist, da ga konačno skinu s križa, jer je uskrsnuo…a probuđeni će prepoznati vrijednost esence govora na gori i shvatiti da život po govoru na gori nije utopija. Amor versus Roma!

  • Gad
    Odgovori

    Nedavno sam vas otkrio – svaka cast i hvala za otvaranje matrixa…

  • solarian
    Odgovori

    Nesvjest kod jednog i drugog, jer su oboje osobe i rade u korporaciji zvanoj država, prvi niže rangirani u korporaciji na radnom mjestu građanina, koristi korporacijske resurse protivno aktima korporacije i drugi koji je više rangirani u korporaciji i radi za unutarnju kontrolu korporacije zvanoj policija, jedva čeka da od takvih uzme energiju i proslijedi je gazdi korporacije, jer mu je tako naređeno, dobro izvršenje naređenja (kvote/učinka/norme) = dobra plaća, slabo izvršenje naređenja (kvote/učinka/norme) = slaba plaća, lošije radno mjesto, suspenzija.
    A što se tiče ovog apela Gračačkom palicajcu, bolje bi bilo da si ga uputio njegovoj ženi (ako je ima) možda bi bilo više efekta.

  • Valter
    Odgovori

    Možda će uskoro dišpet proraditi u vidu policijskih vozila s pripadajućim policajcima bačenima u more s rive?

  • STO
    Odgovori

    1. čovjek s čovjekom može normalno razgovarati tek kada su na nuli, u međusobnim odnosima i potraživanjima

    2. pitenje je da li “policajac” uopće ima dušu ili je biorobot, ili je reinkarniran direktno iz pakla i sl., zato većina ovih humanih metoda ne djeluju

    3. pavuna, cern = izrazito negativna energija…

  • oli
    Odgovori

    Većina ne vidi ljude nego osobe i policajce, nazivali se oni osoba ili policajac.
    Kad bi se riješili te paradigma vidjeli bi kako je policija obična oružana kriminalna organizacija koja pljačka, prijeti, ucjenjuje, premlaćuje, otima ljude, zadržava ih u zatočeništvu, pa i ubija ako je naređeno!
    Ali nekim čudom, nekom magijom ljudi su uvjereni kako je to sasvim prihvatljivo i nužno, radi naše zaštite?
    Neki dan kažem ljudima kako su mi lopovi ukrali auto te me ucjenjuju. Odmah su se približili počeli šaputati, sredit ćemo to znamo mi neke ljude itd.
    Kad su čuli da je riječ o prometnom redarstvu počeli su se smijati te odmahnuli rukom, šta nas pripadaš? Odmah se pogled na situaciju promijenio kroz državističku prizmu.

    Dražen mala ispravka (baš sam to malo prije objašnjavao jednom liku pa me je čudno gledao) policajac motoristi nije naplatio kaznu. Da je riječ o naplati motorista bi dobio nešto zauzvrat. To je bit trgovine.
    A koliko sam ja skužio ovdje nije bilo nikakve razmjene (trgovine)?

  • Darko
    Odgovori

    Samo jedan kratki osvrt, meni se čini da je izreka “neznanje ne oslobađa” samo jedan od načina kako pravnici/suci/izvršioci (razni) naređenja, pokušavaju opravdati svoje djelovanje. Kod morala to ide sasvim drugačije, jer ako nešto stvarno ne znaš, onda ti se ni ne može uzeti za zlo. Ali ako znaš, a zanemaruješ ili ignoriraš neko načelo, ne postoji opravdanje koje si spreman ponuditi. Moj/tvoj Ja zna i nema muljanja.

Leave a Comment