U proteklih nekoliko dana imao sam dva zanimljiva razgovora. U oba se razgovora pojavila potreba da istaknem kako je jedan od najvažnijih preduvjeta za pokretanje bilo kakve akcije s naše strane, usklađivanje vlastitog djelovanja s našim znanjem koje nam je dostupno u tom trenutku uz prisutnu svijest o nečemu što se zove zakon kauzaliteta – ilitiga – uzročno-posljedične veze. Također, razumijevanje razloga za djelovanje bitno je za analizu onoga što smo uradili, kako bismo prepoznali jesmo li se upetljali u nešto gdje nam nije mjesto, ili nismo, i je li način za takvo djelovanje bio dobar ili nije, kako bismo slijedeći puta kada djelujemo po istom ili sličnom pitanju – ako ništa drugo – mogli donijeti kvalitetniju odluku nego prvi puta.
Naime – uočio sam kako mnogo ljudi, bez velikog razmišljanja, djeluje gotovo isključivo u skladu sa svojim vjerovanjima, ili još gore – u skladu s onime što misle da jest znanje.
Kako detektirati i razlučiti znanje od vjerovanja i/ili mišljenja?
Pokušat ću pojasniti primjerom:
Recimo da smo odlučili baciti loptu. Znamo da će ona pasti na pod nakon nekog vremena, i znamo da će trenutak i mjesto pada ovisiti o sili koju smo uporabili pri bacanju lopte i trajektorije kojom smo uputili loptu, te brojnim drugim faktorima, od kojih je gravitacija najvažnija. Također, možemo čak i precizno izračunati temeljem vrste podloge od koje će se lopta odbiti, materijala od kojeg je lopta napravljena i njegovih karakteristika, tlaka zraka u lopti – koliko će se puta lopta odbiti od tla prije negoli se počne kotrljati, a možemo izračunati i kada će se zaustaviti jer kada se lopta počne kotrljati počinje značajno djelovati sila trenja, a zbog toga što možemo izračunati silu trenja između podloge i lopte, moći ćemo izračunati i gdje će se lopta zaustaviti. Možda sam propustio koji faktor u ovom procesu spomenuti, ali vjerojatno sam bit procesa dobro opisao.
Naravno, svi smo svjesni postojanja fizikalnih zakona koji će djelovati na loptu kojoj smo dodali energiju koju smo unaprijed vrlo precizno definirali, a ti fizikalni zakoni koji na loptu djeluju su poznati i nepromjenjivi, i stoga će na loptu uvijek djelovati na isti način. Tako da ako taj pokus ponovimo stotinu puta pod istim ulaznim parametrima, stotinu puta ćemo dobiti identičan rezultat. Budući da znamo ama baš sve što se događa od trenutka A kada smo bacili loptu i trenutka B kada se lopta zaustavila, i znamo koje sve sile utječu na ponašanje lopte od trenutka A do trenutka B, možemo precizno opisati i što se događa od trenutka kada smo bacili loptu do trenutka kada su posljedice tog bacanja dale rezultat – i objasniti zašto je to tako. Dakle – imamo ZNANJE.
Ista stvar važi za bilo koju drugu akciju koju poduzimamo. Kauzalitet. Uzročno-posljedična veza.
To je način na koji i Univerzum funkcionira u široj slici – prema zakonu kauzaliteta – ilitiga zakonu uzroka i posljedice.
S druge strane, moguće je uraditi i slijedeće: možemo, iako nam nisu poznati svi parametri, koje će Univerzum ipak poštovati zbog zakona kauzaliteta, pokušati pretpostavkom ispitati ispravnost neke teorije koja će se moguće manifestirati u stvarnosti dobivanjem pretpostavljenog rezultata. Drugim riječima, iako moguće razumijemo što je to kauzalitet, ipak ćemo odlučiti da samo temeljem pretpostavki (uz svijest postojanja nepoznatih parametara) poduzmemo nekakvu akciju, za koju ćemo pretpostaviti da će završiti nekakvim rezultatom za koji mislimo da bi se trebao dogoditi. Na ovaj način djeluju i mnogi znanstvenici, posebice oni koji otkrivaju nešto novo. Ne bi bili uopće u mogućnosti otkriti nešto novo, da nisu pretpostavkama isprovocirali nekakav rezultat. Mnogi su upravo zbog toga što nisu znali sve ulazne parametre procesa koji su započeli i nisu znali što sve utječe na sam taj proces, dobili rezultat koji nije bio u skladu s pretpostavljenim rezultatom. Pa pokušavaju nešto iz toga naučiti, na način da popunjavaju rupe u znanju o faktorima koji djeluju u tom procesu, kako bi promjenom ili prilagodbom ulaznih parametara inicijalne pretpostavke, uz prošireno znanje o faktorima koji djeluju na proces, dobili pretpostavljeni ili željeni rezultat svaki puta kada djeluju s istim ulaznim parametrima, i to čine do trenutka kada potpuno razumiju što se događa. Ponekad je riječ o procesu učenja koje traje godinama. Takvim pristupom oni stiču pravo znanje o nekakvom procesu koji se događa između trenutka A i B i faktorima koji na njega djeluju, i tako dolazi do novih otkrića – barem onih namjernih. Ima dosta primjera kada su reverznim inženjeringom došli do razumijevanja kako se dogodio nekakav neočekivan, ali koristan rezultat. Oni kojima se to dogodilo, recimo to tako – jednako koliko su znanstvenici – toliko su i srećkovići.
Ili opcija druga – odustanu kada shvate da je njihova početna pretpostavka bila potpuno pogrešna, ukoliko im to njihov racionalni dio uma, a ponekad i ego, dopuste.
Međutim – ukoliko nemamo potpunu informaciju o tome što se događa u brojnim fragmentima vremena u kojima djeluju nama nepoznati faktori a koji su odgovorni za uzročno-posljedičnu kreaciju krajnjeg rezultata, dobro bi bilo da ne brzamo sa zaključcima jer vrlo je vjerojatno da ćemo upasti u zamku vjerovanja kako je naša pretpostavka koja je bila kamen temeljac za iniciranje određene akcije – ISPRAVNA – AKO SMO DOBILI PRETPOSTAVLJENI REZULTAT.
Jer ako ne znamo što se događalo u svim fazama izvršenja nekakve akcije, ne možemo niti znati koji je od faktora koji su djelovali na proces (jer ne znamo koji je, čak ne znamo postoji li uopće) imao presudan učinak na dobivanje rezultata za koji smo pretpostavili da bi se mogao dogoditi. Nemamo ZNANJE – već VJEROVANJE, ili kako sam spomenuo nešto još gore od toga – mislimo da imamo znanje.
Ali – budući se spletom okolnosti baš taj rezultat koji smo se nadali dobiti i dogodio, a nismo u euforiji ”otkrića” zastali da analiziramo što se to zapravo dogodilo – i posebice – ZAŠTO se baš to dogodilo, mi smo sretni i presretni i zadovoljni a možda čak i samozadovoljni vlastitom pameću, pa tapšemo sami sebe po ramenu jer smo baš jako pametni: vidi mene majstora – uspjelo mi je iz prve… jesam facaaaaa…
Pa u toj euforiji lako zanemarimo jednu nezgodnu sitnicu: da ne možemo znati hoće li se taj proces koji smo ”otkrili” baš uvijek odvijati na isti način – jer ne znamo odgovor na najvažnije pitanje koje ZNANJE odvaja od VJEROVANJA.
To pitanje glasi – ZAŠTO?
Zašto se baš taj rezultat manifestirao u stvarnosti?
Ako nismo u stanju odgovoriti na to pitanje – i dalje ne znamo ništa, ali mislimo, zbog krajnjeg rezultata koji je (možda naprosto igrom slučaja) ispao takvim kakvim smo ga pretpostavili – da smo usvojili novo, dragocjeno ZNANJE. Ali nismo. Sami smo sebe zajebali i kreirali VJEROVANJE koje nas odvlači od znanja i istine, i ugravirali smo ga sami sebi u um. Sami smo sebe programirali smećem, a kako um funkcionira kao računalo po principu smeće unutra daje smeće van – ubrzo će to kužno djelovanje vjerovanja u nešto što je pogrešno početi zagađivati i više-manje sve ostalo što naš um obrađuje.
Zato je važno postaviti si pitanje – ZAŠTO? Važnost postavljanja tog pitanja prekrasno je opisano u drugom dijelu Matrix trilogije, gdje je moćan program Merovingian upravo zbog toga što Morpheus, Trinity i Neo nisu znali odgovoriti ZAŠTO im je potreban Keymaker, njih oprao kao balavce, rekavši im da su kod njega došli bez ikakve moći, jer ne znaju odgovoriti na pitanje: što će vam Keymaker? I budući da nisu znali odgovor na pitanje ZAŠTO? – Merovingian nije osjećao nikakvu obvezu da im prepusti Keymakera i otpilio ih je i to sasvim opravdano, po mom shvaćanju morala.
Pogledajte scenu prije završnog dijela članka:
Stoga nam svima valja biti oprezan da ne upadnemo u zamku vjerovanja, ili još gore, mišljenja da nešto znamo. Trebate se upitati i u vjerodostojnost onoga što piše na Zvonu Istine, jer i ovdje je o koječemu pisano a što se temeljilo na pretpostavkama. Ali svijest o tome da NE ZNAMO odgovor na brojna pitanja ZAŠTO – pokrenula nas je smjerom kojim kreću svi oni koji žele otkriti nešto novo. Zato i testiramo brojne pretpostavke u praksi – na vlastitoj koži – kako bismo stekli istinsko ZNANJE prema kojem težimo. Iz tog razloga, privatno smatram Zvono Istine vjerodostojnim izvorom podataka, iako mnogi od njih još uvijek zahtijevaju daljnje istraživanje. I smatram da danas imamo daleko bolje razumijevanje o stvarima koji ispitujemo i da smo daleko bliže odgovoru na pitanja koja nas zanimaju. Upotpunjavamo mozaik slagalice, sami koliko možemo, a i uz pomoć vas čitatelja, Bog vas blagoslovio.
Reče mi moj sugovornik u jednom od ta dva zanimljiva razgovora koja sam spomenuo na početku:
”…pa Semir Osmanagić ima dokaze da tehnologija gradnje piramida nije postojala u ljudskom društvu onoga vremena. Zna da je ona bila od neke prethodne civilizacije, ili od neke civilizacije koja nije odavde, kajaznam, reptilska ili koja god već pa su ih oni napravili… a potom ih je netko zatrpao. Možda ih je zatrpao s dobrim razlogom, a on ih sada otkopava.
ZAŠTO?
Što ako je riječ o oružju? Što ako je pozitivni energetski utjecaj piramida na stvari oko nas samo nuspojava tog oružja? Zamisli da su neandertalci jednom otkopali tenk, i nekako ga uspjeli pokrenuti, i tenk super radi. A misle si oni kada se poklopac tenkovskog motora zagrije – vidi kak je ovo super stvar, vidi koliko energije… možemo ispeć 1000 jaja istovremeno na njemu… A zapravo, ta toplina samo je nuspojava… isto kao što je možda i nuspojava ovo što se danas da izmjeriti uz piramide.
On ne zna zašto otkopava najveću piramidu na svijetu. A možda, sada kada otkopavaju te silne tunele ispod, zapravo čiste njezin karburator, kako bi pokrenuli stroj čiju tehnologiju ne poznaju, i koja radi tko zna što. Možda je ta najveća piramida na svijetu srce nekog većeg, planetarno povezanog mehanizma, pa kad se nju pokrene, odjednom se i sve ostale piramide na svijetu pokrenu… I kaj onda? Što ako je to zaista oružje koje je napravio netko ne baš naklonjen ljudima, a mi prtljamo po njemu kao neandertalac po tenku?”
Kuži moj sugovornik važnost pitanja ZAŠTO jako dobro.
Mnogi znanstvenici misle kako će jednom, kada otkriju skrivene tajne i nepoznate tehnologije – biti u mogućnosti kontrolirati to što su otkrili. Nadam se da imaju dovoljno pameti da se upitaju ovo vrlo važno pitanje:
ZAŠTO?
Kada se naviknemo sami sebi postavljati to pitanje, spoznat ćemo da imamo daleko veću sposobnost razlučiti znanje od neznanja i vjerovanje od istine na dnevnoj bazi i sa stvarima koje su od svakodnevnog značaja – i imaju utjecaj na naše živote. To razumijevanje zakona kauzaliteta i što po tom pitanju valja uraditi (i da li uraditi u određenoj situaciji) može nam pomoći da ne jurimo kroz ovaj dragocjen život kao muhe bez glave.
Eto nadam se da ste imali strpljenja pročitati ovo do kraja.
Moramo se čuvati nuspojava.
znanje “jest” informacija/e sa iskustvom.
to “je” neka ideja koja “predstavlja” ideju ili skup ideja koje koreliraju sa nekom pojavom u “stvarnosti”.
ali moje iskustvo i znanje za bilo koga drugoga su tek puka informacija.
jer kada neki drugi um pročita nečije znanje i iskustvo tada je to samo neka ideja unutar uma.
zato je i potrebno filtrirati i iskušati te informacije na svojoj koži – kroz iskustvo.
zašto?
možda jer slijepo vjerovanje u ideje i/potencijalne iluzije košta energetski.
sve u svemu, svijest vrši selekciju ideja koje su “UMišljene”.
unutar jedne svijesti uvijek je iskustvo drugačije i neponovljivo.
jedino promatrač(koji je odvojen od svega) “misli” da može aplicirati
prethodno iskustvo u iduće iskustvo i dobiti sasvim isti rezultat.
ili još “gore” nečije drugo “iskustvo” podvaliti sebi kao “svoje”.
komfor predvidljivosti je odličan mamac za lakom um…nema šta.
ali nešto će uvijek biti drugačije u iskustvu;
boja neba, prognoza, lice šofera koji vozi bus kojim svako jutro ideš na posao…
Valter inače mi je jasno (ili barem vjerujem da mi je jasno haha) ono o čemu pišete ali ovaj članak nisam u potpunosti shvatio. Što ste htjeli reći? Da se prisjetimo one, znam da ništa ne znam?
Da odgovor ne tržimo kroz filter svojih uvjerenja jer je odgovor možda van kutije, ili??
Zapravo sam htio istaknuti potrebu da pojedinac odgovorno pristupi odluci kakve informacije prima u sebe. Čitav je univerzum nastao kao posljedica informacije – neki to kažu “u početku bijaše riječ” – a niti mi nismo izuzeti od toga. Razumijevanje kako kreativnog, tako i destruktivnog potencijala koje informacije nose u sebi, uz našu sposobnost da ih prepoznamo, od velikog je značaja za naš život i zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno a ponajviše duhovno.
Nadam se da sam uspio odgovoriti na pitanje?
Čitav univerzum je informacija, nema prostora, nema vremena.
Ali kauzalitet se kosi sa tom tezom. Jer ako je sve akcija-reakcija, uzrok-posljedica.
Kako je jedan fizičar rekao, znao bi budućnost ako bi znao kretanje svakog atoma.
To znači da je sve predodređeno uzročno posljedičnom vezom od samog početka (big bang).
Ako ja prislonim pištolj nekome na čelo i ubijem ga to je samo uzročno-posljedična veza prijašnjih akcija. Znači ja nemam izbora, Ja uopće ne postojim!
Sama ideja o materijalnom svemiru negira moje postojanje i totalno je suluda.
Zato (kako sam ja shvatio film) morpheus ispravi merovingia i kaže ne sve počinje izborom. Jer mi smo živ mi imam izbor, francuz nema. Čak je i oracel shvatila anomalije.
Mogla je vidjeti budućnost kroz uzročno-posljedičnu vezu ali ne dalje od izbora jer izbor mijenja tijek.
Zato po meni kauzalitetom se ne može opisati bog zna što.
Znanje je materijalne prirode, stice se, trguje se s njim, koristi se kao orudje ili oruzje…. dobra mi je ona usporedba sa sumom i cistinom gdje je cistina znanje a suma nepotnato i sto je veca cistina obod njen sa sumom je veci tj. obod je shvacanje koliko toga jos ne znamo. Svatko voli da zna i da se ne misli o njemu kao neznalici i zbog toga takodjer proizlaze razni problemi. Znanje je takodjer sirok pojam, mislim da nije isto znati kako uzgojiti stablo jabuke npr i koji je gl grad Svicarske. Stvarno ima razno korisnih ili cak stetnih znanja. Merovigian nije moralan (a ni nemoralan) jednostavno se pravio vazan izmedju ostalog. Moral je vrlo kompleksna tema.
Nakon sto ste mnogo toga prozivjeli i spoznali na vlastitoj kozi, nesebicno pruzajuci svima na Zvonu spoznaju kao dobronamjernu informaciju; nikako mi nije jasno zasto (od same kljucne spoznaje, pa do danas) pokusavate “komunicirati s entitetom”, u bilo kojem postupku koji je vezan za covjeka, odnosno, zasto zelite zadrzati zastupnistvo nad osobom Osobne iskaznice, tj njeno posjedovanje. Ovo pitanje je upuceno svima koji “znaju”, a posebno me interesira odgovor Zenfjake (u vezi komentara Zapisnika s drugog posta)
Nevezano za tvoje pitanje na koje moguće u budućnosti odlučim odgovoriti – ja kao admin imam prilično razumnu toleranciju, neki tvrde čak i previsoku, na potrebu ljudi da zadrže svoju privatnost davanjem lažnih, nepostojećih e-mail adresa pri ostavljanju komentara, ovako kako to činiš ti. Čak je pao prijedlog webmastera da se uvede verifikacija e-maila, možda čak i registracija komentatora kako bi on mogao kreirati automatsko odobravanje komentara koji imaju naveden verificirani e-mail. Takve tehnikalije bile bi poželjne, kaže webmaster, prije negoli se nekome uopće ostavi prostor za komentiranje, kako bismo ušparali dosta vremena koje trošimo na filtriranje komentara dokazanih trolova koji su prilično uporni i zamorni.
Do sada si komentirao pod nickom ”ja” ili ”Mrkva”, navevši svaki puta pod oba nicka u svojim komentarima (sveukupno 23 komentara) lažnu e-mail adresu. Pa – ako od mene tražiš nekakav iskren odgovor na svoja pitanja reći ću ti svoj stav o tome: počni prvo na sebi trenirati iskrenost u ophođenju s ljudima, ili barem razmisli o tome (ne samo ti, već i ostali koji rade istu stvar kao i ti) prije nego naš webmaster izgubi živce pa uvede predložene promjene jer mu se, koliko ga poznam, fućka za moju tolerantnost, posebice kada moja tolerantnost troši njegovo vrijeme.
Svakako zavrijedjujes, pa cu biti iskren, ukratko: primjetio sam da mi ustupas, pa sam zakljucio da razumjes zbog cega je email adresa netocna. Kako si i gore naveo, vidim da razumjes. Ocito sam pitanjem prelio preko ruba tolerancije. Trudio sam se biti korektan s komentarima i doprinijeti. Moju email adresu mozes koristiti kao verifikaciju, da to ja pisem a ne netko drugi pod istim nickom.
Sto se adrese tice, protumacio sam kako je ona obavezna upravo radi verifikacije nicka (javno nevidljivi dio nicka), odnosno, da ona mora biti ispravna samo ako odaberem opciju “Notify me…” za ostavljeni komentar. Ja nikada nisam koristio te opcije obavjescivanja. U suprotnom, zaista ne vidim razloga zasto bi trebao ostaviti valjanu adresu, odnosno, ne vidim razlog da otovrim neku free_adresu samo zato da zadovoljim kriterij valjanosti, jer je nemam ni najmanju namjeru pregledavati. A ako od mene sve te radnje “trazis u paketu pod obavezno”, ja cu zakljuciti da je to previse.
Ako i dalje mislis da je email adresa bitan uvijet, pored dobronamjernog komentara covjeka, konkretno mene, reci jasno i nedvosmisleno, te ja vise necu komentirati, a mozda ni drugi koji imaju potrebu da zadrze svoju privatnost a i cast.
Vjerojatno si zamijetio da nema restrikcija što se tiče tvojih komentara. Za sada restrikcija i obvezatnih stvari nema, a da se samo mene pita ne bi ih niti bilo u budućnosti, osim za Brižnog čije neproduktivne, uvredljive i općenito blesave komentare uredno parkiramo u spam, kao i za još nekolicinu koji djeluju kao njegovi šegrti. Dakle, što se mene tiče, pitanje koje si postavio ne prelijeva rub tolerancije, ali mi djeluje nekako neadekvatnim da bi zaslužilo odgovor, barem od mene. Fućka mi se hoće li netko drugi ponuditi odgovor na tvoje pitanje, ali ako to učini, svakako će biti objavljeno, osim ako ga ne pošalje Brižni ili koji od njegovih šegrta.
Moguće mi se nije dopao percipirani ton pitanja, ili moguće konstrukcija pitanja, ili moguće nešto treće. Jednostavno, nije mi sjelo. Djeluje mi zapravo to pitanje, to jest činjenica da si ga uopće postavio, kao da uopće ne razumiješ što se ovdje na Zvonu događa. Djeluje mi kao da ne razumiješ da se ovdje traga za odgovorima, a ne potiče zaletavanje glavom u zid.
Pitanje koje sam pitao, samo je pitanje; pitano je da se cuje odgovor, odnosno da svatko iz ponudjenih informacija moze sebi kristalizirati odgovor, ili postaviti dodatno pitanje.
Postavio sam pitanje koje smatram izrazito vaznim, toliko vaznim da vjerujem da bi ga SVAKI covjek morao moci odgovoriti bez i najmanjeg problema, i pritom biti siguran da je taj odgovor proizasao iz znanja, a ne vjerovanja.
E sada, jasno mi je (i ne zamjeram) da to pitanje netko moze smatrati neadekvatnim, krivog tona i konstrukcije ili neceg treceg, no nisam imao nikakvih skrivenih namjera u vezi njega. To je samo pitanje, na koje je dosao red. Kao sto tebi nije sjelo, tako ga je i meni bilo tesko pitati, ali sam ipak pitao. Izgleda mi, da to pitanje (i takva slicna pitanja), u covjeku pobudjuju slicnu reakciju koju je Drazen nedavno opisao u clanku “Kontrola uma – Znak/značenje/(ne)znanje 3. dio – Misao kao temelj separatizma”, odnosno, slicnu umnu pobudu kao one isarane slike bez znacenja.
Nismo to u skoli ucili.
Postavio sam ga zato jer se ovdje na Zvonu traga za odgovorima, i nadam se da ce mi mnogi gotovo jednoglasno odgovriti na isto.
Ne znam da li je to zaletavanje glavom u zid, jer nemam to znanje kojim bi to mogao povezati ili provjeriti, ali ako ti imas, svakako bi ga volio cuti.
Ako je pitanje “pre balavo”, podsjecam da smo svi nakada bili balavci i da se i kroz taj dio zivota mora proci.
Sto se razumijevanja tice: meni je Zvono bio jedan od temelja razbudjivanja, ali nakon dosta vremena istrazivanja, sam se poceo sve manje oslanjati na njega, ne zato sto je nesto lose na njemu, vec zato jer istrazujem dublje detalje, temelje.
Drago mi je sto se na ovoj i ovakvim stranicama moze vidjeti da postoje ljudi koji dijele poprilicno slicno misljenje kakvo i ja imam, pa vjerujem da i pitanje stoji na mjestu.
Pa ovako – ako smatraš da je pitanje takvo da bi svatko na njega trebao moći odgovoriti kao iz topa – zašto ti na njega ne odgovoriš sam? Ako je tebi poznat odgovor, podijeli ga sa svima ostalima, zašto pitati pitanje na koje znaš odgovor? Možeš i članak napisati o tome ako želiš, pa ćemo ga objaviti.
bas te piramide i tehnologiju drevnih naroda sam napominjao nedavno u tekstu 🙂 kao i teslinu genijalnost, ali pitanje jest zašto? što stoji iza naših težnji da tehnološki napredujemo?
Ja mislim da sve i svatko teži napretku u bilo kojem pogledu. Napredak je spoznaja. Kako je mašina za pranje robe povezana sa spoznajom, pa ja ubacim robu u mašinu i imam vremena dok ona pere čitati Fromma a ne prati robu mukotrpno na ruke (što sam više puta u životu, naravno morala raditi). Što bi tek bilo da moram nositi tu robu na rijeku pa je prati na još primitivniji način.
dakle, shvacas kako je ves masina povezana sa tvojim napretkom, ali ne shvacas kako je povezana sa zagadjenjem i industrijama koje unistavaju ljude i planet? 🙂 nije ti puno pomogao Fromm, rekao bih…ali da zasuces rukave i operes ves na ruke, to bi ti moglo pomoci daleko vise 🙂
ja
12/10/2015 na 00:50
Nakon sto ste mnogo toga prozivjeli i spoznali na vlastitoj kozi, nesebicno pruzajuci svima na Zvonu spoznaju kao dobronamjernu informaciju; nikako mi nije jasno zasto (od same kljucne spoznaje, pa do danas) pokusavate “komunicirati s entitetom”, u bilo kojem postupku koji je vezan za covjeka, odnosno, zasto zelite zadrzati zastupnistvo nad osobom Osobne iskaznice, tj njeno posjedovanje. Ovo pitanje je upuceno svima koji “znaju”, a posebno me interesira odgovor Zenfjake (u vezi komentara Zapisnika s drugog posta)
hmmmm……ne smatram se previše pametnom, i nisam od onih koji “znaju” tako da mi je i pitanje intrigantno, tim prije što se je izbjeglo dati odgovor na njega, te se stoga čini još i važnije.
Stoga Vas molim za pojašnjenje može i privatno na adresu diiana@net.hr jer gdje nema iskrenosti…..nema ni istine. Hvala.
Pa ne znam da li ga mogu jos vise pojasniti, ali ako si nova na Zvonu cu ti obrazloziti:
Mnogi clanci na Zvonu predstavljaju znanje, koje je “isprobano na vlastitoj kozi” (kako Valter voli reci), i spoznato kao istina. I drugi to mogu provjeriti “na vlastitoj kozi” i spoznati kao istinu.
To znanje je usvojeno i ponudjeno na Zvonu kao vrijedne informacije, a ja sam samo pitao, zasto nikada nije doslo do kompletne provedbe tog znanja, ponajprije od onih koji raspolazu tim znanjem.
Kao sto vidis, svi pisci su izlozili sve ostalo osim samog odgovora. Mozda se netko nasao i povrijedjen.
Da, pitanje je vazno, a pod pretpostavkom da nisi mijenjala nick (Ime), odnosno da si nova na Zvonu, preporucio bi ti detaljno proucavanje prijasnjih sadrzaja, i to tako da podjes kronoloski iz ranijih godina arhive pa prema sadasnjosti. Ovo o cemu se u zadnje vrijeme pise (ukljucujuci i ove komentare), moze ti biti lako neshvatljivo, odnosno krivo shvaceno, ako nisi ulovila nit.
Da, pitanje je vazno,….
ja, ZAŠTO je pitanje važno?
U slucaju da ti zaista to nije jasno, a zelis znati, uputio bih te na preporuku proucavanja materijala sa Zvona, isto kako sam rekao i Kefi. U komunikaciji bez pravog pitanja, ne mozes doci ni do pravog odgovora, kao i sto pitanje obradjuje problematiku temeljnih odnosa.
Ako ti je pak ideja tvog pitanja provokacija, onda je odgovor: zato jer sam ja tako rekao.
Za početak jedna arapska poslovica:
““Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja: onaj koji žuri govori prije nego što sazna, odgovara prije negoli nešto shvati, odluči prije negoli provjeri, kudi prije nego što se u nešto uvjeri.”
Bez zle namjere i namjere uvrijediti bilo koga, nisam htio odgovoriti jer sam osjećao da nisu čista posla što je poslije Valter (tehnološki) obrazložio:) Dakako, mogao sam odgovoriti na pitanje “zašto” jer za sebe znam odgovor (što nemora vrijediti i za druge) a i drugi ga mogu za sebe pronaći čak i na Zvonu jer ima i o tome. Nedam se ni uz lijepo uvijene/upakirane riječi ma koliko pristojne bile uvlačit u polemike ili rasprave (pogotovo ne na drugim postovima jer asocira da li pratim ostale postove…naravno da pratim kad sam u mogućnosti ) tamo gdje je “nužno” po mojem poimanju reda stvari. Netko tko se služi sa dva nika i lažnom adresom (čuj, mrkva..asocira da ima i batina) a poziva se među ostalim na čast dovoljno govori bar meni, bez uvrede. Ostali neka za sebe donose zaključke.
Nadalje Kefa , netko tko “pozdravlja iz hrama i od nas” je lijepo od tebe. Mene ne privlače nikakvi hramovi osim (ukoliko nije decidirano rečeno koji a ima ih raznih…recimo tijelo je hram za dušu) te osobito oni koji se deklariraju u množini kao “ima nas više” istomišljenika ili koga već..valjda hramskih.:)
I da, ima iskrenosti no završiti ću s jednom izrekom: ” Ljudi će ti sve oprostiti osim iskrenosti.”
U ljubavi i miru pozdrav.
Hvala na savjetima, uvijek su dobro došli. A, primjećujem i da si točno razumio moju očito “duhovitost” glede pozdrava iz hrama, na već i ranije spomenuti sam mislila. Glede iskrenosti: neki grijesi jesu za oprostiti, a neke ni Bog ne prašta, a ja mu se ne bi štela mešati u posel prek ramena, to je na griješniku i istini koju Mu “taji”, a drugima ne priznaje. S druge pak strane, svakome tko zadovoljno živi u svijetu iluzije, dakle, nazovimo to pravim imenom – laži, teško je istinu i pojmiti, a kamo li je kao stvarno stanje stvari odmah i radosno si prihvatiti jer je kao takova, iz laži izronjena – uvijek neugodna te se nije lako s njom odmah pri prvom susretu rukovati, a napose ako je se izriče u svađi i grubo, ili neobazrivo direktno, a to se zna ogađati ovako preko neta zbog brzine, a i nisu svi književnici tako da dolazi više do nesporazuma nego zlonamjernosti jer zapravo rijetko ili gotovo nikada ne znamo s kakvom osobom se razgovaramo, pa čak niti njenu dob, ljudi imaju običaj suditi prema sebi, i to i više prema svojim očekivanjima nego ponašanju.
Nadam se da Te nisam čime u svojemu prethodnome pismu povrijedila kad ti je u sjećanju ostao samo moj pozdrav, a sada mi se čini da si si i njega s gnušanjem odbacio. Iako sam se ja prilično potrudila i vremenski udovoljiti Tvojoj želji, mada niti sam trebala, niti imala tu potrebu, pa mi se čini da si me samo navlačio na tanki led, no dobro i to je škola za pet. Bok.
zenfjaka, zao mi je sto si i ti opterecen tudjom “identifikacijom” i nazivima, tim vise sto znam da imas znanje. Valter, po mojem misljenju, nije smio (trebao) objaviti tu informaciju, iz vise razloga. Isto tako, iz nekog razloga nije naveo o kojem omjeru (koristenja nickova) se radi, pa vrlo lako se moze doci do krivog zakljucka, naravno “meni na stetu”.
Ono sto je zanimljivo, a sto se uklapa u osnovno pitanje ovog clanka, ZASTO je Valter uopce imao potrebu raditi analizu “komentatora ja”; naime, samo sam pitao obicno pitanje.
Razlog zbog cega je nick razlicit a adresa ista je potpuno privatne prirode, a poruka drugim anonimcima je da uvijek mijenjaju nick uz email adresu, jer ovdje ocito neki vole biti uvjereni u “cvrstu identifikaciju”.
A Valteru, odnosno, o njegovom krivom krajnjem zakljucku netrebam pojasnjavati, jer je onemogucio da mu odgovorim, pa sam i izgubio volju.
Hvala ti za poslovicu, i drago mi je da znas odgovor.
ništa ti nije onemogućeno, a pogotovo ne da mi možeš odgovoriti. Možda je pravo pitanje, želiš li odgovoriti?
Drugo – Mrkva su uporabio jednom, i koristio si jednom jedan od dva lažna maila koji koristiš. Zašto ne reći nešto što je tako, to jest zašto to ne bih trebao ili smio napraviti, budući je riječ o lažnim podacima, van je moje moći poimanja. Jedini istinit podatak koji o tebi znamo je tvoja IP adresa, koju naravno iz tog razloga čuvamo, jer je privatnog karaktera.
Oh, pozdrav Valtere,
na poruke od “13/10/2015 na 20:23” i “13/10/2015 na 21:21”, fali mi gumb “Odgovori” iz vise preglednika s kojima raspolazem, i u vise dana pregledavano, pa sam zakljucio da ne zelis vise o tome komunicirati. Mozda se radi do neke cudne pogreske. Dakle, na te poruke ne mogu odgovoriti. Ok, drago mi je da je uzrok tehnicka greska, a ne cenzura, i zao mi je sto na ovaj nacin saznajes za to.
“Pa ovako – ako smatraš da je pitanje takvo da bi svatko na njega trebao moći odgovoriti kao iz topa – zašto ti na njega ne odgovoriš sam? Ako je tebi poznat odgovor, podijeli ga sa svima ostalima, zašto pitati pitanje na koje znaš odgovor?”
Pitanje je postavljeno tebi (kao autoru clanka) i onima koji znaju sto sam pitanjem pitao. Ja ne mogu odgovoriti na to, jer pitanje podrazumijeva odgovor drugoga, koji je javno ostavio informaciju o svom djelovanju, ili je tek zeli ostaviti. Meni tvoj odgovor nije poznat, zato sam i pitao.
“Drugo – Mrkva su uporabio jednom, i koristio si jednom jedan od dva lažna maila koji koristiš. Zašto ne reći nešto što je tako, to jest zašto to ne bih trebao ili smio napraviti, budući je riječ o lažnim podacima, van je moje moći poimanja.”
Pa ako sa lakocom mozes doci do tih informacija, a javnost ne moze, i vidis u koje vrijeme i u kojem broju su upotrebljavane ti sporni nickovi, mislim da je potpuno covjecno zakljuciti i nadasve ocito da ne koristim “dva nicka”, vec samo ovaj. Taj tvoj navod, ja sam dozivio samo kao informaciju koja me direktno ocrnjuje, kao sto je zenfjaka zakljucio i stavio mi cast na kocku – s pravom, jer se to sada moze i provjeriti.
Zato smatram da uopce nisi trebao navesti povjerene informacije; nisi nista dobroga time postigao, a niti ja time nisam nikome stetio.
I ne radi se o laznim podacima, nikako, jer mi cilj nije bio obmanuti ikoga, pogotovo ne covjeka kojeg postujem, radi se o nevaljanim podacima u koje nikada nisi posumnjao, jer se obavezno nesto mora upisati.
Svi podaci koji nisu javni su privatni, i dani su u povjerenju i zbog povjerenja.
No, da te ipak malo oraspoložim, primijetila sam da voliš glazbu:
https://www.youtube.com/watch?v=YqlkZnkAoco
Nda, volin glazbu malo manje čorbaluke više brujet/brudet preferiram…ne brini, sve je ok i sve je pet…možda niste znali da je broj 5 (numerološki) broj čovječanstva …evo i ja tebi…. pjesma od tetka 🙂
https://www.youtube.com/watch?v=StvjlSwth_k
Ljubav i mir.
🙂 hvala! Za ovo je
https://www.youtube.com/watch?v=_4qmuIxSh6A
na ovaj način
https://www.youtube.com/watch?v=t9EjStGiwGk
od velike pomoći. Nek Vam je na blagoslov!