PROPAST EUROPE I BIJELOG ČOVJEKA

Posljednjih dana i tjedana top medijska tema u Hrvata je demografija. Dok padaju ostavke demografa dovedenih u sustav da nešto pomaknu iz negativnog trenda, političari kao i obično seru kvake relativizirajući probleme – sve to dok se propast nacije koja se diči višestoljetnom kulturom – jasno vidi kroz širom otvorena vrata – ako se usudimo pogledati. Budućnost ovog trenutka iz demografske perspektive izgleda crno, tamnije od najtamnije noći – jer bijela kuga, kako smo je nekada nazivali, već dugi niz godina harači ovim prostorima.

A sada je situacija toliko ozbiljna da je problem demografije dospio na i naslovnice svih medija.

Čemu se čuditi? Oni koji znaju pogledati malo dublje u problem i pronaći prave razloge ovakvoga stanja – zasigurno se ne čude.

U ovom kratkom članku pozabavit ću se samo jasnim, povijesno dokazanim, višestruko puta potvrđenim ČINJENICAMA o uzročno – posljedičnim vezama između demografije i propasti kulture na BILO KOJEM geografskom području planete Zemlja.

Činjenica 1

Da bi se kultura koja prevladava na određenom geografskom području održala kroz period od 25 godina, minimalna stopa fertiliteta mora iznositi najmanje 2.11 – što znači, da je za održavanje približno istog broja ljudi na tom geografskom području, potrebno da prosječan broj djece po jednoj ženi, 2.11.   

Činjenica 2

Povijesno gledajući – kada je stopa fertiliteta pala ispod 1.9 – niti jedna kultura na ovoj planeti nije uspjela preokrenuti trend. Koliko god političari izasrali kvaka. 

Činjenica 3

Ukoliko stopa fertiliteta padne na 1.3 ili niže – NEMOGUĆE je preokrenuti trend i posljedično – propast kulture koja prevladava na određenom geografskom području je NEIZBJEŽAN.  

ZAŠTO?

Zato što bi za puki oporavak bilo potrebno između 80 i 100 godina, a danas ne postoji ekonomski model koji bi mogao podržavati opstanak kulture kroz taj vremenski period. Dapače – imajući u vidu nezasitni apetit lokalnih parazita koji opterećuju zdravi dio društva, za očekivati je kako je i ta brojka od cca jednog stoljeća potrebnog za oporavak, iznimno optimistična.

Naime, ako recimo 50.000 parova (nadam se, muško-ženskih – sveukupno 100.000 muškaraca i žena) ima u prosjeku jedno dijete – teško je očekivati da ćemo za dvadesetak godina imati 100.000 novih mladih ljudi koji ulaze u radno produktivno razdoblje svojih života. Naravno da ih neće biti 100.000 – kad ih je tek 50.000 rođeno prije dvadesetak kratkih godina.

2017. godine – bilježi statistika – na području koje nazivamo Hrvatska, rođeno je 24.195 djece, gotovo 1.000 manje negoli 2016. godine.

Znajte ovo – kako se smanjuje stanovništvo – nestaje i kultura… polako, neprimjetno – i nezaustavljivo. Ali primijetit će, čak i oni koji su slijepo odani svojim političkim gospodarima – VRLO BRZO – da im nestaje tlo pod nogama – i da se mijenja. Nabolje?

Živi bili pa vidjeli. Znajuć to što znam, rekao bih da neće biti nabolje.

Podaci iz 2016. godine kažu da je stopa fertiliteta u nekim zemljama Europe bila ovakva (LINK):

178	Croatia	1.5
179	Liechtenstein	1.4
180	Cyprus	1.4
181	Austria	1.4
182	Mauritius	1.4
183	Serbia	1.4
184	Japan	1.4
185	Romania	1.4
186	Germany	1.4
187	Italy	1.4
188	Malta	1.4
189	Hungary	1.4
190	Slovakia	1.3
191	Greece	1.3
192	Poland	1.3
193	Spain	1.3
194	Bosnia and Herzegovina	1.3

… a neki dan sam u novinama naletio na ovo:

Pravo je pitanje – kako je do toga došlo? Zašto? Što nas čeka u vremenu ispred nas zbog ovakve stope fertiliteta širom Europe, a i ostalih dijelova svijeta gdje obitavaju ljudi pretežito bijele boje kože?

Odgovor, ili barem dio odgovora, nalazi se u pojmu KULTURNI (ili KULTURALNI) MARKSIZAM s kojim ćemo se opširnije pozabaviti u slijedećem članku. Nije riječ samo o pojmu – već o ideološkoj podlozi koju kroz razne unaprijed dobro promišljene – i dugoročne – strategije, provode oni koji misle da imaju pravo vladati nad drugim ljudima.

A do tada – prisjetite se jednog starog članka (klikni OVDJE) u kojem je razglabano o prisilnom oplođivanju žena. Kako bi vam se to dopalo, gospođe i gospođice koje čitate ovo? Vjerujem da ne bi, a ne bi se dopalo niti meni. Ali ima onih kojima se takva ideja jako dopada – od kojih će jedan ili dvoje biti razotkriveni u slijedećem članku.