PUŠIMO LJUBAV, PUŠIMO IDEJE

Preporučavam čovjeku čitanje teksta kada bude raspoložen za cerebralne aktivnosti. Tema je „modeli razmišljanja“. Razmišljanje je zajebano jer istiskuje dodatne količine energije, a svijest je prividno lijena jer podsvijesno teži konceptu minimalnog utroška energije. Zapravo je ova ideja odraz bezuvjetnosti koja je temeljna vibracija svijesti gdje svijest postoji/vibrira i emitira energiju uz nulto trošenje energije (na ideje)! Koncept ide nazivom bezuvjetnosti, a temeljno stanje je „ljubav“.

Nedavno sam sa obitelji nabavio psa. Vesel, razigran, skače po svemu, jede šta god može posrat, uvaljuje sebe u sranja koja god može. Čak je prije mjesec dana istrgao šteker iz zida pri čemu ga je stresla struje, ipak pas živi i dalje – sklopka je pala, sad smo ‘sigurni’ da zaštita radi. Tri dana je pas lajao na tu „rupu u zidu“.

IMG_1378

Nakon nekog vremena došlo je vrijeme da ga se ‘kao’ krene „dresirati“. O tome pričaju svi koji imaju pasa, a bome i oni koji su bez psa! Tu sam nešto uočio; pas uopće ne šljivi 3% što ja izgovaram. On promatra cijelu sliku, stav i držanje tijela, pokrete rukom/gestikulacije, ton glasa…i sve to skupa slaže poput kolaža u nešto – ideju. Ona misao koju ja izgovaram (npr. „sjedi“) je samo vrh sante koji psu referencira/pokazuje tu ideju. Ta ideja se sprema u nekakav spremnik – ego; koji je dosta manji uzevši u obzir čovjekov te je gotovo sav ego u psa podsvijesan. Nerijetko pas jednostavno odbije izvršiti ‘naredbu’ jer proizvedeni ton ili zauzeti stav tijela nije unutar domene te ideje.

Ovo sam više iz zajebancije prokušao da vidim može li se pas kondicionirati/uvjetovati da „moli za hranu“. I zbilja može. Nakon nekog vremena pas je podsvijesno uočio ideju da nije samo hrana ta za koju može moliti – pa tako moli i za češkanje po vratu među ostalim.

Sukus iskustva sa psom jest taj da je zapravo dresiranje psa i čovjeka bez nekih značajnih razlika. Oboje se odvijaju preko ideja koje se spremaju u ego.

naslovna_2

Članak je dosta dug i dizajniran je s posebnom namjerom. Zapravo sve bitno što piše može stati u par linija, ali kako je um(i ego; robotski pod-dio) naprosto glup kao kurac potrebno je kroz primjere se narugati toj „mentalnoj mašini“ dok ne uoči sebe. Kroz hrpu različitih ideja bitno je prepoznati onu ideju koja je slična unutar svih različitih ideja i kroz hrpu sličnih ideja bitno je raspoznati različite pod-ideje. Upravo ovdje je test za svijest(budalu?) koliko identificira različite segmente članka kao različite, a koji su u zbilji slični jer je to pokazatelj koliko svijest gleda dublje od one površinske ideje. Znam da dosta ljudi je bez strpljenja i bez energije da čita ovako nešto dugo. Upravo je namjera dugačkog teksta da smori um-ego te da se svi „toksini“ istjeraju na površinu. Na kraju samo uporan jebe, svi ostali odustaju. Ipak ovaj tekst je bez spektakularnosti i jedino što se ovdje nudi su ideje/informacije iz iskustva. To što nisu svi na istom kolosijeku ne mora značiti da su izgubljeni. Sve ove ideje svijest može steći kroz svoje iskustvo bez da pročita ovaj članak – bilo do kraja ovog života ili kroz nekoliko idućih života. Uvijek ima vremena, a za budalu naročito – do vječnosti!

Evo još jedan dodatni filter za one što odustaju.

ADHEZIVNI UGOVOR (TAKE IT OR LEAVE IT) O KONZUMIRANJU INFORMACIJA(IDEJA) IZ OVOG ČLANKA

Ja, čovjek rođenog imena marin, nudim čitanje ovog članka bilo kojoj svijesti uz pridržavanje sljedećih uvjeta;

  1. Budući da je utrošena energija na razmišljanje i sastavljanje ideja u ovom članku od svijesti se očekuje/uvjetuje na kraju da razmisli o svim idejama unutar teksta i zatim rastavi ideje te potom primjeni na samog sebe mapiranjem(iscrtavanjem) svoje logike s obzirom na bezuvjetan model razmišljanja koji je prezentiran u članku.
  2. Svijest koja nastavi dalje čitati članak je jedina i samo jedina odgovorna za primjenu tih informacija.
  3. Svijest koja odluči pročitati članak se obvezuje da izbjegava preskakanje teksta, budući da se ideje vežu ne samo slijedno jedna na drugu nego se slažu istodobno i po visini odnosno dubini.
  4. Bez obzira je li svijest pročitala ovaj ADHEZIVNI UGOVOR ili je to propušteno učiniti te je nastavljeno čitati, i dalje je OBVEZUJUĆE te se smatra da je svijest na sebe preuzela odgovornost za eventualno posljedične misli-riječi-djela.

Preporučava se da na miru i u bespućima svoja četiri zida nastavite čitati!

Što je ideja?

Objektivno razmišljanje:

Ideja je ideja. Zvuči nevjerovatno, znam.

bubbles

Potrebno je razlikovati misao od ideje. Ipak, to može biti jedna te ista stvar (ideja), no taj uvjet nije nužan. Misao je ono što um drobi, što misli, i što mislimo da izgovaramo. Ideja može biti slika(držanje/stav čovjeka, kuća, stablo, auto), emocija, zvuk…a može biti i kombinacija svega.

Ideja je nešto poput balončiča unutar kojega se veže energija koja izvire iz svijesti za neke npr. slike.

Primjer: Neka je u gornjem primjeru umjesto stabla nacrtana stolica po površini balončiča. Kako svijest iscrtaje/mapira sve ideje koje definiraju kako se ta svijest odnosi prema toj stolici. Pa tako može sjesti i to iscrta po površini balončića – istodobno se balončić ideje poveća za energiju koja je potrebna svijesti da sjedne na tu stolicu. Neka sad svijest zamisli da slučajno noga od stolice pukne pa stražnjica završi na podu brzinom gravitacije – istodobno se balončić ideje poveća za energiju koje tijelo razvije prilikom slobodnog pada. Što više svijest iscrtaje/mapira logičke radnje koje se mogu odvijati unutar te ideje tako se taj balončić unutar kojega svijest ulaže energiju prilikom njene primjene – povećava upravo za tu energiju koja je dodana da bi definirala nove pod-ideje unutar te veće ideje. Koncept ideje je koncept babuške. Uvijek se može pridodati neka nova ideja unutar već postojeće ideje.

babushka

Primjer: „ Ja vjerujem da svaki dan moram ići na posao od 8 ujutro do 4 popodne i poklanjati preko ~70% svog znoja drugima!“ Kao i što je bez smisla mjeriti potrošnju električne energije isključivo u kilowatima onda se koriste kilowatsati jer se mjeri energija samo u nekoj lokaliziranoj primjeni („vremenu“). Inače je energija apsolutna. Energiju svijesti jedino možemo izmjeriti kad dolazi do njene primjene – jer se upravo primjenjuje ograničeno unutar neke ideje. Dakle svijest dnevno koristi barem 8 sati energije da bi vjerovala u ideju o poslu. Ako svijest nastavi npr. pričati o poslu nekih pola sata kad se vrati kući onda dnevno ta svijest utroši 8 i pol sati u ideju zvana posao. Ako svijest unutar podsvijesti ega vjeruje da joj je taj posao nužan jer joj omogućuje nekakvu ideju koja se naziva sigurnost onda svijest još i više vjeruje u ideju „POSAO“.

Primjer: Obratite pozornost na video gdje pas moli za hranu. Pas se ne obazira toliko na glasovne komande. On promatra prste jer zna kada se izda komanda „ajde jedi“ da prsti naprave gestu prema hrani. To je ideja.

Misao je ideja koja referencira/pokazuje na druge ideje. A ideji nije nužno da ima neku misao da je predstavlja unutar svijesti. To može biti neki balončić isključivo od slika, emocija…

Primjer: Ideja je da glasovno izražavanje zapravo predstavlja misao koja predstavlja određenu ideju.

Primjer: Probajte čitati tekst na način da promatrate/interpretirate tekst isključivo kao svjetlost odnosno bez da angažirate razum da izgovara „naglas“ te misli unutar uma. Ako ništa barem ćete uštedjeti energiju, a vidjeti ćete da je sasvim jednako – tekst se razumije! Samo je um/ego tako „naviknut“ čitati ili je barem tako kondicioniran/uvjetovan.

Što je um? Što je ego?

Objektivno razmišljanje:

um

Um je dio svijesti koji organizira percepciju i integraciju energija/informacija i to sve servira egu. Ego je podprostor (u prividu) unutar svijesti u kojega um sprema ideje. Ego se također dijeli na svijesni i podsvijesni dio.

Primjer: Svaki put kada iskusan čovjek sjedne u auto on jednostavno provjeri ručnu, zavrti ključ, pogleda na retrovizor jel ide netko ulicom i krene. To se sve odvija bez prisjećanja cijelog treninga iz autoškole. Iz praktičnih razloga se to sve trpa u podsvijesni dio ega. Tko će to sve (svijesno) pamtiti. Znaš vozit auto i točka. Vozi Miško! Dobar pas, sjedi.

Ego je nešto poput konstruktora. On uzme ideje koje „misli“ da zna i pošalje natrag umu kako će interpretirati te slike, zvukove … i onda um natrag servira egu potvrdu onoga što je ego idejom projicirao odnosno ono što je um interpretirao(a što mu je ego idejama pripremio) natrag egu.

Tu postoji jedan prividan sustav povratne veze na relaciji percepcija(um)-interpretacija(ego) gdje može biti interpretirano ono što je percipirano i ono što je percipirano može biti interpretirano. Najčešće se percipira ono što je „interpretirano“. Bezuvjetan svjedok uočava sve, a promatrač gleda u interpretaciju!

Kako se ideje organiziraju?

Objektivno razmišljanje:

Organizacija je nešto nalik stablima. Stablasta organizacija se koristi pri softverskom programiranju mašine za pretraživanja i organizaciju strukture.

 space                                            tree

Logička organizacija se može predočiti i kao nekakva piramida – „santa leda“.

piramida_2

Ego i mašina/računalo su jednaki po svojoj suštini; oboje se može programirati da izvode trikove koje hoćemo. Ego je dio svijesti i ta svijest je uzemljena u fizičkom tijelu koje je napravljeno među ostalim i od kristala. Slučajnost je i da je računalo napravljeno od kristala. Kristali provode energiju i šalju je natrag pojačanu. Onako kako stimuliramo kristale, takav će biti odziv. Ako se koristi binarna logika (0 – nema napona, 1 – ima napona) onda možemo nešto sa tim informacijama/energijom napraviti. Inače kristali nisu ograničeni na binarnu logiku, samo ih čovječanstvo tako „koristi“. Mašina je tu limitirana jer je ograničena fizičkim, a beskonačna svijest ideje može puno „dublje“ organizirati. To “dublje” se odnosi upravo na stablo logike odnosno stablo ideja koju svaka svijest gradi unutar ega.

Stablo uvijek počinje od „korijena“ i onda se granaju „debla“ prema krajnjim listovima. Mjesta gdje se događaju grananja nazivaju se čvorovi. Dubina i širina stabla se povećava sa većim grananjem ideja.

Evo jedan primjer kako „život“ imitira sve te ideje:

hijerarhija

Ovdje je prikazan primjer hijerarhije koji je onima koji prate zvono-istine već vrlo dobro poznat. Ipak primjera ima mnogo (religija, vojska,…).

Je li misliti isto što i razmišljati?

Objektivno razmišljanje:

Vjerovanje je osnovna metoda kojom svijest slaže slike, emocije… u ideje i povezuje sa mislima(idejama). Misliti o nečemu angažira osnovnu metodu kojom svijest nešto interpretira/povezuje/komponira(u ideje). I razmišljanje također angažira metodu vjerovanje samo na različiti način. Misliti o nekoj ideji za um znači minimalnom upotrebom energije (koja se predaje vjerovanju da komponira ideje) složiti neku ideju. U prijevodu to je ono što ispadne svijesti „na prvi pogled“ odnosno ona doslovna interpretacija nečega.

Primjer: „Ova dva čovjeka imaju plavu odoru, pištolj, lisice – oni su dakle POLICIJA! (iako bi me POLICIJA trebala štititi ja se ovih ljudi bojim, ulijevaju strah i nepovjerenje)“.

Razmišljanje povlači veće količine energije preko vjerovanja jer gradi puno veće stablo logike koje je zatim na raspolaganju na svijesti da neku ideju odbije primjeniti ili da je primjeni odnosno da svijest lokalizira dio svoje energije u neposredan/posredan prostor. Razmišljanje logički kreira od korijena prema listovima stabla logike jedan složeniji raspored ideja. Razmišljanje osim što može ići po širini; također se može odvijati odnosno logički se kretati i po dubini odnosno visini stabla.

Bitno!

Nerijetko se može dogoditi svijesti da kad se cijelo stablo logike generira postupkom razmišljanja da je jedina (ideja) logična radnja koju svijest može poduzeti da odbaci upravo cijelo izgrađeno stablo logike i produžiti dalje sa svojim životom.

Model razmišljanja je taj koji će diskriminirati one ideje koje su „na prvi pogled“ slične da potraži što je to različito, a kod ideja koje su na prvi pogled različite da potraži odnosno mapira/identificira one ideje koje su zapravo iste. Na taj način analiziranja ideja gradi se pod-stablo logike za određenu ideju. Promatrana ideja je razmišljanjem prividno složenija jer sadrži mnogo više ideja koje „oslikavaju“ primarnu ideju sa više različitih/sličnih pogleda/perspektiva.

Analizom sličnih i različitih ideja/podideja i njihovim međusobnim vezama, svijest može izbjeći uvjetovanje i upadanje u „petlje“ unutar svoje logike ili zbog svog prividnog postupka i/ili zbog pokušaja vanjskog djelovanja prema dotičnoj svijesti!

Primjer: Na prethodnom primjeru gdje se pojavljuje POLICAJAC svijesti je potrebno obratiti pozornost na to da su svi POLICAJCI jednako odjeveni (SLIČNO), ipak ono što je RAZLIČITO jesu lica koja su prisutna. Tu je svijesti bitno razlučit da je taj strah od AUTORITETA [koji izaziva PARALIZU i prihvaćanje/slaganje (sa svime što se svijesti u tom stanju predloži/naloži)] od slike/ideje nekog čovjeka u plavoj uniformi. Dalje ako svijest krene dalje ustvrđivati odakle taj strah od AUTORITETA brzo dođe do zaključka da je to zapravo strah od življenja svog života punim plućima uz odgovornost za svoje postupke. Dakle bitno je uočiti da se na RAZLIČITA lica koja su SLIČNO odjeveni projiciraju SLIČNE ideje koje ta svijest ima kao predumišljaj kako bi taj odnos svijesti trebao izgledati prema POLICAJCU. Samo taj odnos u suštini nije prema odnos POLICAJCU nego odnos svijesti prema samoj sebi (primarna SLIČNOST) – ta ideja o policajcu je samo okidač koji taj predumišljaj aktivira i projicira na POLICAJCA!

Subjektivno razmišljanje:

Iz iskustva; jeftine(malen utrošak energije – misliti) ideje se skupo(komplicirana izvedba) plaćaju, a skupe(visok utrošak energije – razmišljanje) ideje se jeftino(jednostavna izvedba) plaćaju! Stalno nešto(isti skup ideja) misliti je isto kao da se stalno koristi čekić – sve rješenja izgledaju kao čavli!

Progresivni vektor za bezuvjetnu svijest!

Objektivno razmišljanje:

Bezuvjetna svijest je ona svijest koja je bez ideje! Odnosno njeno postojanje/bivstvo je bez relacije sa bilo kakvom idejom. Za svijest u tom stanju, kada se odluči na djelovanje, postoji samo jedan pravac djelovanja – naprijed! Jednostavno je svijest bez ideje, a fokus svijesti gleda prema naprijed. U memoriji računala je izvedeno nešto slično tako da je prva memorijska lokacija bez podataka i samo pokazuje na eventualno idući podatak. Tu je uvjetno izveden princip bezuvjetnosti. Upravo zbog praktičnosti da se energija/informacije odmah ne stave na početak programa nego da se mogu dalje efikasnije raspodijelit radi što bolje organizacije memorije odnosno energije/informacije.

bezuvjetna_svijest

Stablo logike koje izvodi bezuvjetna svijest ćemo primjera radi nazvati DA. Kao progresivni/naprijed vektor kojim svijest nešto(ideju) hoće ostvariti odnosno uzemljiti u fizičku domenu.

Uvjetovanja pri idejama!

Objektivno razmišljanje:

Uvjetovanje proizlazi iz vezivanja, upravo zbog vezivanja određene slike, zvuka, tona

U praksi se potvrđuju tri načina uvjetovanja.

1.Primarno/bazno uvjetovanje:

Vezuju se ideje poput slike, zvukove, emocije…odnosno “neku” energiju u nekakav kolaž unutar ideje. Ta ideja može biti povezana sa drugom idejom koja se zove misao a koja će je predstavljati poput ‘čaše’, ‘stolice’, ‘stabla’, ‘auta’….itd.

2.Sekundarno/kontekstno uvjetovanje:

Vezuje se misao sa mislima. Primjer:

„Ako pritisnem sklopku žarulja će svijetliti.“ „ Jabuka koja pada sa stabla će pasti na tlo.“

Ova dva načina su potrebna za izražavanja svijesti u ovoj fizičkoj domeni.

Zašto je potrebna ideja?

Objektivno razmišljanje:

Ideja je potrebna da bi se apsolutna svijest primjenila ograničeno/lokalno u fizičkoj domeni.

Primjer: „U sobi je mrak, a čovjek hoće da bude svijetla.“ Malo je nepraktično da čovjek dovede Sunce u sobu, zato čovjek skalira(dijeljenjem energije smanjuje) ideju osvijetljenja i onda npr. zaključi da si kupi žarulju od 60W. I sve super. Ima svijetla, a nije uništio Zemlju u procesu ostvarenja te ideje da unutar sobe u mraku ima svijetla.

3.RELATIVISTIČKO uvjetovanje

Premrežuje se vezivanje ideja i misli. Složena ideja(čvor) se dijeli na više jednostavnijih ideja koje su opet relativne čvoru. Višeznačnost ideja. Mogućnost petlji unutar relacije. Relativističko uvjetovanje je veoma korisno za složenije projekte pa se idejama dijeli složeniji problem u jednostavnija rješenja.

Ako je svijest bez svijesti o rukovanju nad ovakvim tipom uvjetovanja – objektivizirati/idealizirati će svoje postojanje te će uvaliti sebe u mnoge iluzije. Zato je bitna svijest o tome što se i kako se komponiraju ideje!

Primjer: Dobar primjer relativizma je misao osoba. Čovjek obično „misli“ da misao koja fonetički zvuči „osoba“ – pokazuje na njegov ego. Ipak postoji još jedna ideja OSOBA (FIZIČKA OSOBA), a ta ideja označava UGOVOR kojeg je DRŽAVA – KONCESIONAR (GOSPODAR) odnosno de-facto VLASNIK! Dakle dvije različite ideje su relativne preko zajedničkog čvora. Svijest koja je BEZ svijesti o tome čvoru zapravo upada u petlju jer su njoj ove dvije različite ideje zapravo iste.

zamjena_1Te dvije različite ideje koje su vezane zajedničkom-relativnom idejom tvore prividnu ideju – prsten/petlju! Svijest koja je bez svijesti kojom su idejom te dvije ideje relativne i koja se poistovjeti sa prstenom uvjetovanja („Ma to je sve isto/SLIČNO!“) upada u prividnu logičku petlju.

GollumwRing05

Iako je prividna logika, odzivi te logike u stvarnom svijetu su uvijek stvarni!

UVOD U RELATIVIZAM 101 – PODIJELJENA/UVJETOVANA SVIJEST

Objektivno razmišljanje:

Iako postoji samo jedan vektor kojim se može svijest kretati po svemiru, logičkim organiziranjem ideja, svijest može prividno napraviti vektora koliko god hoće.

Osnovni (drugi) prividni vektor RELATIVISTIČKI uvjetovane svijesti se naziva NE. RELATIVISTIČKI kondicionirana svijest gradi primarnu logiku sa ta dva stabla kretanja DA i NE!

da_ne

Riječi/misli NE se sijeća svatko tko je bio dijete. To se obično govori dijetetu kad hoće istražiti neke ideje, a čovjeku se to iz nekog razlog NE sviđa. NE je primarna ideja kojom se uvjetno (relativistički) STIGMATIZIRA/ZATOMLJUJE izražavanje svijesti. Stablo NE logike je mapa svih stigmatiziranih ideja.

Primjer: Kada se govori dijetetu NE onda se uistinu hoće odvratiti dijete od djelovanja po toj ideji. Ipak ta ideja (NE) se veže u tom momentu, za izražavanje u nekoj situaciji (relativno) prema nekim idejama. I sve one ideje koje je dijete htijelo probati sprovesti kroz vektor DA, sada se odjedanput te ideje istodobno nalaze i u stablu logike NE. Tu se formira petlja gdje dijete hoće DA sprovede neku ideju, ipak istodobno zna da tu ideju NE smije DA sprovede.

Primjer: Petlja unutar svijesti se može metaforički predstaviti idejom – ZMIJA! Budući da svijesti uvijek sebe ujede jer je i kod ideje REP i kod ideje GLAVA riječ o energiji koja pripada istoj svijesti. Jedino su (površinske) ideje prividno oprečne/RAZLIČITE! ISTA je energija kojom svijest podržava RAZLIČITE ideje.

snakeTako se DA vektor izražavnja/djelovanja dijeli na DA i DA(NE). Zapravo u svakom slučaju je riječ o DA vektoru samo je ‘budala’ zamijenila iluziju za istinu odnosno laž za istinu. A jedino što se mora pamtiti je laž. Pamćenje laži istiskuje ogromne količine memorije jer svijest treba pružiti tim idejama dosta energije. To „pamćenje“ se odvija u podsvijesti ega, te je zato nužna puno veća energija od one energije koja podržava tu iluziju!

Jedino rješenje je u razmišljanju koje može razotkriti koje su to ideje SLIČNE/RAZLIČITE!

Što je stablo logike jednostavnije to svijest ima više energije na raspolaganju u tom trenutku da započne „prizemljivat“/ostvarivati sa svojom(dostupnom) energijom novu ideju.

Preporučava se da se koristi ODBIJ umjesto NE ako nam netko nešto pokušava nametnuti i ako hoćemo izraziti da se odbijamo složiti. Inače ako koristimo NE samo logički NEGIRAMO nečije postupke/nastojanja, ipak to ne znači da se nešto uistinu neće dogoditi.

Primjer: Ako čovjeku koji misli da je OSOBA stigne poslovna ponuda (ugovor) od TVRTKE za OBAVLJANJE POSLOVA REGISTRACIJE i TRGOVINE (u prijevodu SUD) da je kao nešto DUŽAN platiti, i ako čovjek NEGIRA tu ponudu i sebi kaže „Ma mogu mi popušit!“ onda će taj skup ideja unutar psihe čovjeka prizvati logiku stabla NE gdje je stigmatizirano izražavanje svijesti te će čovjek sam sebe blokirati. Ukratko blokirat će progresivni vektor DA s kojim bi mogao npr. napraviti kontraponudu gdje namješta SUDu pilu naopako sa kontra-ugovorom da je za čovjeka nadležan isključivo npr. Arbitražni Sud Pravde.

Primjer: Bitno je uočiti da nije misao NE ta koja stigmatizira/spriječava odvijanje neke radnje. U primjeru sa psom – misao koja je stigmatizirala psa je misao „čekaj!“. Znači nije to isključivo NE – to može biti neka druga misao – a misao na kraju uopće nije potrebna. Svijest može i jednostavnom reakcijom gdje se odbije suočiti sa nečim što je percipirala može negirati – odnosno ignorirati!

NEgiranje (energetsko KRIŽANJE POZITIVA – generirajući NEGATIV)!

Objektivno razmišljanje:

Primjer: Neka slika tipkovnice predstavlja pozitivni dio logike.

tastatura_1

Ako hoćemo prividno predstaviti ovu ideju (tipkovnica) kao nešto negirano/negativno što je po „prividnoj prirodi“ veoma različito/suprotno od pozitivne ideje onda će svijest unutar ega „zakupiti“ memorijski prostor gdje će svojom energijom istu ideju predstaviti prividno kao različitu – NEgiranje.

tastatura_2

Dakle događa se jedno sjenčenje po originalnoj pozitivnoj ideji te se ta prividno negativna energija/slika sprema u memoriju ega.

Primjer: Možete također zamisliti bijeli papir kao pozitivnu sliku, a bijeli papir sa osjenčenim crnim linijama kao negativ te pozitivne slike.

Što svijest više negira/stigmatizira sebe sa različitim idejama koristeći svoju apsolutnu energiju tada je „sjena“ te svijesti sve viša od pozitiva. Zato se i kaže za svijest da živi u „svojoj sjeni“! Na kraju svaka svijest nosi „svoj križ“.

Primjer: „Kad vidite nešto loše, prekrižite se! – Sačuvaj BOŽE!“.

MUŠKO – ŽENSKE ! IDEJE !

Objektivno razmišljanje:

Neka je sve apsolutno upravo to apsolutno. Sve što postoji neka postoji. Sve što postoji je jedno. Sve što je jedno je također sve. Sve što je jedno je jednako. Jedno što je dio svega je jednako svemu. Sva energija što postoji je jedna(ka). Sve je jednako jer vibrira – postoji!

Ipak idemo se malo zaigrati s idejom. Uzeti ćemo ono što je apsolutno i što ima potencijal beskonačnosti te ćemo to (prividno) logički raspodijeliti na dva jednaka dijela.

Yin_yang.svg

Jednu polovicu ćemo nazvati muška energija. Ta misao referencira/povezuje jednostavnu logiku(jednostavnost), akciju, izvođenje, geometriju, stabilnost, sirovost, bezrafiniranost procesa.

Drugu polovicu nazvati ćemo ženska energija. Ta misao povezuje ideje poput kompleksne logike(složenost), pasivnost, receptivnost, kreativnost, iskrivljenost.

Primjer: Neka je Sunce primjer muške energije; izvodi jednostavnu stvar: svojom masom uzrokuje spajanje materije uz oslobađanje topline i svijetlosti. Sunce svojom masom drži na okupu ostale planete i svojim utjecajem pruža stabilnu putanju ostalim planetima. Neka je Zemlja primjer ženske energije. Pruža apsolutu da se izrazi na beskonačno načina kroz široku lepezu postojanja. Tako postoji široki spektar izražavanja svega živoga. Ipak Sunčev sustav zbog Zemlje i ostalih planeta je veoma složen i kreativan sustav jer zbog ispunjenosti planeta ovakvim oblicima života – Sunčev sustav postaje jedinstven u svemiru. Zemlja ima svoju mušku energiju; ima jezgru i ima masu kojom sve drži na okupu.

Dakle jedinični vektor muške energije je dio ženske energije i ženska energija ima svoje jedinične vektore muške energije. Energije se međusobno nadopunjuju i nadovezuju jer ipak su dio apsoluta. Sve je dio nečega i nešto je dio svega.

male_female

Muško kretanje je pravocrtno. Žensko kretanje je iskrivljeno. Ipak temeljni dio ženskog kretanja je jednostavno muško kretanje. Temeljni dio muškog kretanja je jednostavno žensko gibanje.

Ipak sve ovo je logički bulšit jer je očito da se radi o jednom te istom kako god se okrene. Jedino je angažirana logika koja analizira i diskriminira primjenu apsolutne energije na prividno oprečne muško-ženske energije!

Sjetimo se da se jedino laž mora pamtiti. A iluzija je da se radi o dvije različite stvari iako su ove dvije energije zapravo jedna te ista stvar!!!!!!

I što sada onaj glupi-ko-kurac dio ega misli?

YES-NOPa taj pod-dio svijesti koji se zove um, a koji također ima (prividno) svoj pod-dio ego, gradi muško žensko logiku. U jedan dio logike um sprema polovicu svoje energije, a u drugi dio također polovicu svoje (preostale) energije. Ego sada zna da će sada primjenjivati energije lokalno u svemir kroz kombinacije ta dva muško-ženska načina. Također ego zna da će sada interpretirati sve na dva posve oprečna/različita muško-ženska načina.

Podijela na dobro(ideja) i loše(ideja)!

Objektivno razmišljanje:

Što je to dobro, a što loše? Relativno je pitanje, a i odgovor je relativan.

Primjer: Neka je netko kao dijete poredio svoju sobu. Što roditelj govori: „Dobar si, dobro si uradio“. Neka je netko kao dijete poslušao roditelja kad mu je rekao DA NE pokušava nešto činiti govoreći djetetu: „Budi dobar i NE čini to!“ Neka roditelj pokušava (uvjetno) stimulirati dijete da bude bolje u školi. Što roditelj govori: „Ako budeš dobar i NE budeš imao loše ocjene onda ćeš dobiti za nagradu to i to!“ . Neka se dogodi dijetetu da slučajno padne i neka plače ispruženo po podu. Što pita roditelj: „Što se loše dogodilo?“. Što odraslo dijete sebe propitkiva prije nego što počne djelovati: „Pa što se loše može dogoditi?“.

Kako um dijeteta slaže sve ove ideje?

dobro-loshe

Primjer: I u videu je pas „nagrađen“ sa pozitivnom afirmacijom „dobar max“ kao relativan odgovor jer je poslušao naredbu „čekaj!“ koja je stigmatizirala/spriječila preuranjeno kretanje psa prema hrani.

Prividna podjela čovjeka na muškarca i ženu

Objektivno razmišljanje:

Primjer: Općenito, prvo što dijete primjeti kad se rodi su dva različita lica. Jedno lice nazove tata, a drugo lice mama. Zašto? Pa tako su mu tepali. Ta mlada (u tom tijelu) svijest sve što zna je ono što joj je rečeno da zna. Nakon nekog vremena svijest dijeteta vidi da postoje neke razlike; tati – muškarcu nešto visi među nogama, objasne oni njemu da se to zove penis i da preko toga izlučuje višak tekućine, a mama-žena je bez „neke cijevi“ među nogama i to se naziva vagina, ipak žena ima bujne sise kojima se dijete nekoć hranilo za razliku od tate koji je bez bujnog poprsja.

Kako um dijeteta slaže ove ideje?

musko_zena

Primjer religijske podjele na muškarca i ženu!

Objektivno razmišljanje:

Neka progresivni vektor DA se poistovjeti sa muškom energijom. Neka se muška energija poistovjeti sa muškarcem. Neka muškarac bude dobar!

Neka se (prividno) sekundarni progresivni vektor DA(NE) poistovjeti sa ženskom energijom. Neka se ženska energija poistovjeti sa ženom. Neka žena bude loša! (Ideja NEka(o))

Zašto je žena (EVA) loša?

Pa kreirala(kreativno)/poslušala je ZMIJU (programska petlja – relativističko uvjetovanje unutar ega) da pojede trulu JABUKU (ideja koja je relativistički uvjetovana) i zatim je servirala tu JABUKU muškarcu (ADAMu). Efektivno su time zatrovane obe polovice svijesti. Svijest je time potpuno relativistički uvjetovana!

Kako sva ta (relativna) logika izgleda sada????

koruptirana_logika

RAZLIČITE ideje su SLIČNE. SLIČNE ideje su također RAZLIČITE.

ISTINA[DA] je LAŽ[DA(NE)]. LAŽ[DA(NE)] je ISTINA[DA].

Ovo je totalno logičko sranje.

Napomena! Logika nije ograničena na samo dva podstabla. Tu može postojati n-podstabala i svaki od čvorova se može sjeći sa nekim od različitih podstabala pritom kreirajući skroz nova podstabla. Uglavnom struktura može biti višedimenzionalna. Ipak ideja kao i glupost je bez kraja.

U biti ovo sve je bez pogubnosti(za tu svijest) ako svijest zna što čini. Ideje se nazivaju višeznačne tj. u softverskom programiranju se kaže da su ideje preopterećene te program odredi odziv programa tek na temelju inputa. Višeznačne ideje su korisne za grananja budući da se njima označava trenutak grananja logike. Takve ideje(čvorovi) su pokazivači na mjesta gdje se energija/informacije uvjetno dijele na dvije ili više grana. Grananja su neophodna prilikom bilo kakvog složenijeg izvođenja ideje/programa, jer se složen problem uvijek riješava nizom jednostavnih rješenja(ideja).

Primjer: Neka imamo program koji računa samo sa cijelim (1,2,3…) i realnim brojevima (1.00, 2.00, 3.00), a mi hoćemo i kompleksne brojeve računati (1+3i, 2-7i). To se riješava tako da program po samom tipu inputa predodredi kakav će tip brojeva koristiti i kakav će posljedično rezultat biti. Relativan ulaz posljedično pruža relativan izlaz. Program tek u trenutku dolaska energije/informacije determinira kako će se postaviti prema toj informaciji.

Slično tako i ego na temelju slike zaključi/misli kojom logikom odnosno idejama da interpretira nešto percipirano.

Primer: Neka čovjeka u biološkom tijelu muškarca zaustavi policija, ili barem tako on misli. Taj čovjek ako je imao sreće odrasti na planetu zvanom Zemlja onda je s vrlo visokom vjerovatnošću indoktriniran u PRAVNI SUSTAV. Što to sve znači? Ako je prošao kroz standardan model OBRAZOVANJA gdje mu je nametnuto kondicioniranjem ideja da podilazi nekakvom vanjskom AUTORITETU (LIJEVA-DESNA LOGIKA STABLA ZNANJA), onda kad mu priđe nekakav čovjek u plavom odijelu i kad mu hoće nešto nametnuti da plati npr. račun jer je prošao praznu cestu na mjestu gdje nije bilo nekakvih bijelih crta, tada će čovjek reagirati na dva temeljna načina: ili će slijepo poslušati ili će se slijepo opirati!

Zašto? Pa zato što taj čovjek (prividno) nastupa u toj interakciji sa samo svojom polovicom – onom sa kojom se poistovjetio. U tom slučaju su i rješenja ograničena i uvjetna. Ako je npr. čovjek stigmatizirao svoju žensku stranu onda neće uspjeti generirati kreativnu logiku sa kojom će se izvući iz govana u koje ga neka budala hoće uvaliti. Ako je čovjek zatomio svoju mušku stranu neće imati snage da projicira svoje kreativno – žensko rješenje energije – i opet je sve blokirano.

Stigma – totalan strah – paraliza svijesti!

Što je STRAH?!?

Objektivno razmišljanje:

Strah je relativistički konstrukt – uvjetovana ideja. Vuče temelje na stigmi istraživanja i znatiželje samog sebe i svemira oko sebe. Strah se vrti petljasto oko ideje NE te uvjetno napada progresivni vektor DA kada su uvjeti ispunjeni.

Primjer: Čovjek se ide baviti nečim što voli, baš ima viziju i entuzijastičan je zbog te ideje. Ipak kada ide tu ideju primjeniti dogodi se to da se npr. spetljaju emocije primjerice na područuju nadbubrežnih žlijezda i to čovjeka jednostavno blokira da ostvari te ideje!

To nekad izgleda ovako:

train_1A ponekad ovako:

train_2

Strah ponekad naiđe kao ovakav;

spider

a ponekad kao ovakav;

policajac

Ono što je zajedničko/nazivno svakom strahu jest da je to strah od samog sebe odnosno da je to jedino strah od života/sreće.

joy

Zajeb i je što se svijesno izbjegava koristiti um (razmišljati) jer inače um sam vezuje (misli) slike/emocije/… u ideje. U prijevodu ideje koje se vezuju su upravo ono doslovno „što se vidi“ – a to je recept za budalu iz privida! Samim time se najčešće generira trula logika, tj. dvije odvojene logike koje su ipak povezane relacijama odnosno petljama pa se opet na kraju miješaju jedna u drugu budući da opisuju jednu te istu sliku samo na dva različita načina. Rezultat svega toga je da čovjek stoji na mjestu, niti ide naprijed niti ide natrag – jednostavno je u grču/stigmatiziran i to pruža drugima priliku da svijest u takvom stanju grča iskoristi odnosno izmanipulira.

Je li te SRAM?

Objektivno razmišljanje:

Sram je relativan/povezan sa strahom, odnosno vuče temelje iz straha. Rezultat ovog relativizma jest da svijest stigmatizira djelovanje prema samom sebi. Strah stigmatizira/zatomljuje djelovanje prema okolini dok sram stigmatizira/zatomljuje/zaustavlja znatiželju prema samom sebi.

shame

Primjer: Neka je dijete odraslo u okruženju u kojem se stigmatizira seksualno istraživanje samog sebe, i neka je indoktriniran u neku religiju. Neka taj čovjek „dobije“ ideju postati svećenik. Neka tog svećenika počnu seksualno zanimati djeca koja vrše ministrantsku službu. Ovdje se događa to da religija stigmatizira/posramljuje istraživanje samog sebe (primjer seksualnosti) i čovjek kako je stigmatizirao seksualno istraživanje unutar svoje domene, sada podsvijesno traži ispunjenje te znatiželje van sebe. Ideja o djeci ga privlači jer je i sam bio dijete kad je tu znatiželju zatomio, te ga zato djeca(vidi sebe) privlače. Ukratko svećenik istražuje svoju seksualnost koju je zatomio u sebi, ali u drugom dijetetu. Objektivno on ima seks sa samim sobom, samo što misli na sebe, ali gleda u „druge“! Taj čovjek posredno projicira relativizaciju samog sebe (sram-istraživanje seksualnosti) tamo gdje može na drugo čovječanstvo.

Podijela na unutrašnjost i vanjštinu!

Objektivno razmišljanje:

Primjer: „Ja nisam savršen, ali sam dobar! Vidi sva ona sranja i loše stvari koja se događaju oko mene; uhljebi, pljačke, ratovi…“ Opet svijest stigmatizirano nastupa prema samom sebi; jer će pokušati promijeniti sve one „loše“ stvari van sebe – bez da ikada skrene pozornost na samog sebe.

Ta podjela vani – unutra se opet pridjeljuje na ona dva relativna stabla logike DA i NE.

IZBORi?

Objektivno razmišljanje:

Izbor je također iluzija. Svijest već „zna“ kojim će pravcem krenuti samo što ideje pod mišlju ‘izbor’ pokušavaju skrenuti svijest s puta ili otežati već postojeći pravac djelovanja tako što će polarizacijom sa prividnom alternativom uzrokovati stres na originalnom putu. Zapravo svrha ideje IZBOR jest da se kod podijeljene svijesti aktivira podijeljena logika. Rezultat toga jest da se uvijek nekome može podvaliti opcija koja je loša i koja je gora od te lošije opcije. Polarizacija unutar podijeljene svijest (DA-NE) će se sama pobrinuti da barem jedna bude odabrana.

Možda je jedini izbor za svijest hoće li ona sama sebe relativizirati ili odbiti takva uvjetovanja. Sve ostalo je odabir. Odabir se uvijek može prebrojati sa idejama; plavo-crveno, hdz-sdp, za-protiv, ustaše-komunjare, ravno-krivo. Čak i ako svijest malo razmisli o ovome i ako zamisli nešto krenuti van ovog uvjetovanja tu je zaustavi relativističko uvjetovanje „Ako nisi s nama, onda si protiv nas!“. I tu se svijest zaustavi i vrati se plesat po vlaškom drumu.

Najčešći „izbori“ su upravo oni isključivi – binarnog tipa! A to je tako jer budala uvijek ima dvije ruke i dvije noge ili barem tako misli. I uvijek budala ima jedan svoj logički dio kojeg manje/više (uvjetno) voli pa će se prema tome  taj prividan vanjski logički izbor samo preslikati na unutarnju razjebanu logiku gdje će svijest sigurno odabrati jednu opciju koja je gora ili manje lošija od druge ponuđene loše opcije.

Jesmo li SIGURNI? Pitajmo BOGove! Vanjski AUTORITETi!

Objektivno razmišljanje:

Sigurnost je također relativistički konstrukt koji se mjeri u mjerama(idejama) koje smo poduzeli da napravimo relativističku (uvjetnu)protutežu već poznatim strahovima.

Primjer: Čovjek je relativistički vezan za materijalne stvari te je u grču da ih ne izgubi, u biti čovjek se grči samo za one ideje gdje je svoju energiju vezao za slike nekih “fizikalija” u okruženju (auto, kuća,…). Kako čovjek djeluje na razini podijeljene svijesti, a čovjek podsvijesno zna da unutar njegove svijesti postoji jedna razina na kojoj je svijest cjelovita i gdje je sve u izobilju; čovjek idealizira tu cjelovitost te budući da djeluje isključivo unutar ega koji je po razini ispod te cjelovitosti – on projicira van sebe tu idealizaciju na ideju zvan AUTORITET/BOG. Da čovjek ne izgubi tu ideju-materijalnu stvar on se obraća nekom AUTORITETU koji će mu ‘uliti’ ideju o SIGURNOSTi u njegov ego. Zauzvrat će platiti/prinjeti tom BOGu žrtvu na njegov OLTAR (DOMOVINE – POREZ/ŽRTVA).

Objektivno čovjek idealizira svoju moć da se brine o samom sebi (a koju nikad nije koristio jer je zatomljena) te je projicira van sebe na neku treću ideju. Isti primjer poput svećenika koji je zatomio dio sebe pa je potražio van sebe (dio sebe ili je barem tako „mislio“). Ipak ova dva slučaja se razlikuju po tome što u svećenik igra ulogu AGRESORA/BOGA, a u drugom slučaju čovjek sebe stavlja u poziciju PODANIKA/OSOBE/ŽRTVE.

Budi TOLERANTAN!?! Jesi li POLITIČKI KOREKTAN?!?

Objektivno razmišljanje:

TOLERANCIJA je ideja koja također predstavlja relativističko uvjetovanje, gdje se pod idejom prihvaćanja određene relativne IDEJE, toj svijesti suptilno uvjetuje da prihvati sav RELATIVIZAM šutke! Takvo uvjetovanje vodi svijest ka igranju uloge ŽRTVE. Svijest će ovu ideju, koja ima stigmatizirano djelovanje (muška energija) dodatno učiniti podložnima, a onu svijest gdje je stigmatizirana npr. kreativnost (ženska energija) polarizirati/potjerati prema nezadovoljstvu dok to ne preraste do eksplozivnih granica, kad je svijest toliko uvjetovana dok ne prijeđe u ulogu AGRESORA. Takva svijest djeluje sa sirovom muškom energijom te je isključiva po prirodi svog uvjetovanja. POLITIČKA KOREKTNOST je samo malo drugačije obojana, ali u suštini je ista ideja kao TOLERANCIJA.

indexindex2

 

Da bi čovjek prihvatio postojanje nekog čovjeka sa nekim različitim idejama pa i bez važnosti je razumije li logiku tog drugog čovjeka – jedino je pitanje da li bezuvjetno prihvaća postojanje nekog drugog života koji se bavi nekom različitom idejom. To bezuvjetno prihvaćanje bih preporučio da se naziva(relativno) poštovanje!  Zapravo jedna svijest je bez mogućnosti da razumije u potpunosti logiku druge svijesti, jednino što može napraviti neki osnovni kostur logičkog stabla druge svijesti.

Primjer: „Ja poštujem ideje kojima se ti čovječe baviš u svojom domeni. Preporučavam ti čovječe da i ti poštuješ ideje kojima se ja čovjek bavim. Ako hoćeš TRGOVAČKI ući u moju domenu, možeš pod posebnim uvjetima na ARBITRAŽNOM SUDU PRAVDE.“

Bračno-TRGOVAČKE veze između MUŠKARCA i ŽENE

Objektivno razmišljanje:

Fun fact: skoro pola BRAKova se raspadne, a i druga polovica se KLIMA.

Možda su relativistička uvjetovanja najizraženija upravo u „ljubavnim“ vezama budući da dosta čovječanstva traži svoju „izgubljenu“/zatomljenu/stigmatiziranu polovicu u nekom drugom čovjeku. Zato se i „srodne duše“ nazivaju „boljim polovicama“ jer to i je u prividu njihova polovica! Obično se dogodi da se na sva ostala uvjetovanja zažmiri, pa tako da smo u ‘kontaktu’/dodiru sa svojom boljom polovicom prihvaćamo TRGOVINU.

Primjer: NOVCI(muška logika/“energija“) za SEKS(ženska logika/“energija“). SEKS za NOVCE.

Kao i u svim prethodnim primjerima veoma je bitno AFIRMIRATI svoju zatomljenu polovicu negdje VAN sebe! I tu svijest upada ili biva ugurana u područje TRGOVINE gdje plaća za svoje IDEJE. IDEJU da svijest nije cjelovita i da joj je potreban neki BOG koji će pod određenim uvjetima TRGOVINE pružiti ono što svijesti prividno NEdostaje – ili barem tako svijest to ‘misli’.

Ovo nije samo ograničeno na čovjeka u biološkom tijelu muškarca koji je zatomio svoju žensku stranu i na čovjeka u biološkom tijelu žene koja je zaboravila na svoju mušku energiju. Također čovjek u biološkom tijelu muškarca može zatomiti svoju mušku energiju i poistovjetiti se sa ženskom energijom. Čovjek u tijelu muškarca koji se poistovjeti sa ženskom stranom će tražiti svoju mušku stranu i naći će je u slici/ideju drugog čovjeka u tijelu muškarca koji je također u sličnom stanju relativističkog uvjetovanja.

Ovo su sve generalizacije i općeniti primjeri,a postoji cijeli spektar ideja i relativističkog uvjetovanja. Ipak čovjek nikad neće 100% razumjeti relativistička uvjetovanja nekog drugog, trećeg čovjeka. Razumijevanje svega nije ni bitno, jedino što je nužno je razumijevanje skeletona logike (nekog drugog, treće čovjeka) i mehanike koja generira ideje po kojem drugi, treći čovjek djeluje. Ako pri nastupu sa relativistički uvjetovanim svijestima izbjegavamo razmišljati onda praktički nasljeđujemo njihovu uvjetovanu logiku. Bitno je izbjeći NEgiranje logike druge, treće svijesti! Ukratko svugdje je bitno razumijeti MEHANIKU RELATIVIZMA tako da čovjek u interakciji sa RELATIVIZMOM izbjegne uvjetovanje svoje psihe, a opet pruži nekakvu IDEJU nekom drugom čovjeku u npr. plavom odijelu koji je to popodne odlučio TRGOVAČKI tražiti sebe kroz nas.

Primjer:  Čovjek koji je protiv DRŽAVE će se vjerovatno baviti više tom idejom o DRŽAVI umjesto da se bavi sa onim što bi se inače bavio kada ta DRŽAVA(relativistički konstrukt) ne bi postojala – sa sobom.

Subjektivno razmišljanje:

Bitno je naglasiti da čovjek kada negdje vani isključivo TRGOVAČKI traži sebe je bez iskrenosti – prema samom sebi. Život na taj način će biti sve samo NE aUTENTIČAN. Zapravo će i biti AUTENTIČAN – samo onome koji je taj način i OSMISLIO, a ono što će biti autentično je ILUZIJA (ideja kojom se svijest uvjetuje)!

Jesi li NORMALAN? Držiš li se STANDARDa?

Objektivno razmišljanje:

Primjer: „Bitno je biti NORMALAN, jer inače ako nisi NORMALAN onda si NEnormalan.“

normalaPrimjer:  U vojsci je nužno da svi budu jednako ošišani. Nikome nije dozvoljeno imati dugu kosu. U mirnodopskim uvjetima svi moraju biti i obrijani.

NORMALA je nešto poput britve koja odreže ideje tamo gdje je uvjetno definirana da reže. Ako se čovjek relativistički podredio nekoj normali onda se i taj čovjek mora NORMALIZIRATI.

STANDARD je skup ideja koji PROPISuje različite NORMALE (OBRASCE PONAŠANJA). Ukratko svijest stoji relativno ispod STANDARDa(STAND-stajanje). Zato i postoji čitavi spektar PROPISa kojima je namjena da relativiziraju razum čovjeka i naprave od čovjeka OSOBU. Ti PROPISI se još zovu negdje i ZAKONI odnosno TRGOVAČKI PROPISI prema kojima se korištenje određenih NORMALA plaća ZNOJEM, NOVCIMA ili pak KRVLJU.

PRINCIP KRDA!?

Objektivno razmišljanje:

Primjer: „Jači smo skupa, razjedinjeni smo slabiji. Potreban je vođa krda da nas vodi!“

Još jedan primjer gdje je čovjek zatomio jedno prirodno vodstvo unutar sebe da vodi bezuvjetan i bezovisno život te je sve to idealizirao prema nekoj vanjskoj slici. I unutar te domene ideje se čovjek konformira i traži AFIRMACIJU samog sebe. Naravno to nije JEFTINO. Svaka ideja se PLAĆA!

TKO IMA POTREBU ZA USPOREĐIVANJE?

Objektivno razmišljanje:

Usporedba je jednostavno marginaliziranje svi pojava koje se nalaze unutar domene percepcije uma, tako da ego interpretira pojavu bez razmišljanja – jednostavno, brzo, učinkovito i bez upotrebe velike energije da nešto logički objasni (da se može misliti). Um iskorištava već postojeću relativističku strukturu DA i DA(NE) te pridjeljuje ideju  ili LIJEVO  ili DESNO. Zavisi relativno tome kako se čovjeku sviđa.

Primjer:  Za nekog čovjeka unutar okruženja kojeg se ne može prihvatiti jer podsjeća ego na dio sebe koji je stigmatizirao sigurno će biti objašnjenje „Ti si poput X, Y i Z“. U biti se neprihvaćanjem – prihvaća. Samo se NEgira postojanje neke „pojave“ unutar okruženja ega. Zato se i kaže da čovjek podsvijesno u roku od sekunde već odluči DA li mu se netko sviđa ili NE.

Model razmišljanja za (svijesni) oporavak od relativističkog uvjetovanja!

Objektivno razmišljanje:

Postoji jednostavan test kojim svatko može provjeriti je li uvjetovan: „Može li se misao prekinuti i može li nasupiti tišina unutar uma?“

Primjer: Jedno od početnih uvjetovanja, a koje je standard je „Mislim dakle jesam!“. Ovdje je unutar jednog konteksta više relativističkih uvjetovanja. Time svijest odmah sebe relativistički uvjetuje ne samo da se poistovjećuje sa nekom mišlju/idejom nego i da um mora konstantno „drobiti“ neke ideje, jer inače bi moglo doći u pitanje postojanje čitave svijesti.

Primjer: Postoji način (uvjetan) kojim se može doći do bezuvjetnosti uma. To se zove meditacija. Sjedne se negdje sa strane i u tišini se čovjek bavi ničim. Stanje praznog uma. Par momenata sreće a onda natrag šljakati. Zašto je ovo uvjetan način? Pa zato što kada šejtan dođe k nama i pokuša nas uvjetovati to će biti u momentu kada smo (prividno) najslabiji. A najslabiji smo kada je SIGURNOST „ugrožena“. Znači kada nemamo knjigu uz sebe sa svim propisima, kada nam je magazin od pištolja prazan, kada NEmožemo naći udoban jastuk da se udobno smjestimo i meditiramo 5 minuta prije nego što pružimo ikakav odgovor.

Primjer: Neka se već preko uma pojavljuje iterativno neka ideja koju generira neka relativistička petlja odnosno neko uvjetovanje. Neka to budu misli o radnoj okolini, poslu i novcu.

Mapiranje logike prividnog podstabla RELATIVIZMA:

Prva korak jest identificiranje „vrha sante leda“ odnosno čvora relativističke logike. Prvo pitanje je „Što je to?“. „POSAO“.

Drugi korak je pitanje: „Što meni POSAO znači?“ „Pa potreban mi je za plaćat račune.“

Treći korak je pitanje: „Zašto ja moram plaćati račune?“ O: „Pa treba financirati ovu modernu špilju – voda – struja – cijela tehnika – tko će mi to platiti? Ako ne budem plaćao račune završiti ću na ulicu!“ U ovom koraku je bitno kada ispliva dodatno uvjetovanje identificirati i to uvjetovanje!

„Strah me je da završim na ulici!“ Dakle ovdje se primjenjuje pojam strah od NEsigurnosti/NEizvjesnost!

Sada se već zna da je ideja POSAO relativna SIGURNOSTI(koji je relativan STRAHu). Znači sve što svijest radi pod idejom posla to je isključivo da stvori protutežu svome STRAHu da će slučajno završiti bez ičega / bez obilja.

Kada smo svijesni i riješimo se STRAHova onda time nije više nužno logički zadovoljavati preko POSLA pojam SIGURNOST. Balon zvan SIGURNOST se počinje lagano ispumpavati svakim danom. Svijest postaje svijesna da joj je bez nužnosti raditi za neki vanjski autoritet. Može npr. od svojih ruku sama sebe prehraniti, pa jednostavno ako se krene od motike pa do nečeg složenijeg poput svoje radnje gdje se poslovno surađujući preko ugovora drugom čovječanstvu pruža određena usluga. I ovo može biti POSAO gdje se prividno koristeći OSOBU poslovno surađuje sa nekim ENTITETOM/TVRTKOM – ipak bitna je razlika u psihi čovjeka koji više odbija staviti taj ENTITET iznad sebe poput BOGa prema kojem je (prividno) nužno ovisan zbog svojih STRAHova.

Ali neka se i dalje nakon rješavanja ovog relativističkog uvjetovanja još i dalje vrti iterativno ideja POSAO preko uma i skupa sa njom ideje o FAMILIJI.

„Što će mi familija reći ako napustim ovaj masno plaćeni POSAO i ako se idem baviti onim sa čime uživam?!“

Upravo smo identificirali da je POSAO relativan nekim IDEJAMA prema kojima usmjeravamo i tražimo nekakvo odobravanje/AFIRMACIJU.

„Ako sam zbilja bezuvjetno sretan, zašto mi je uopće bitno tko što misli o mojoj sreći!?“

Dalje se istražuje pojam AFIRMACIJA i onda se iskopa da je to NE strah od samoće nego da je to strah od toga DA na osami budemo uspješni i sretni pa i bez pomoći drugih.

Ponovno se isuši balon zvan STRAH; po relaciji AFIRMACIJA-STRAH odjedanput i balon zvan AFIRMACIJA počne gubiti svoju energiju koja se vraća svijesti i sada POSAO ostaje samo posao.

Nakon toga ako je svijest sretna sa sobom trebala bi biti sretna i sa poslom jer je to izraz bezuvjetnosti. Čovjek jest sretan uvijek bez obzira na okolnosti. Pa čak i onda kad ga ideje pokušavaju pritisnuti da se osjeća drugačije. Ako je čovjeku slučajno posao bez naročitog sviđanja, onda jednostavno se promijeni posao u kojem čovjek uživa raditi. Osim ako opet nešto(ideja) veže čovjeka za taj posao.

U tom slučaju primjeniti opet/iterativno postupak:

  1. Što je posrijedi(ideja)?
  2. Što ta ideja meni znači?
  3. Zašto ta ideja meni znači to?

Sa tim pitanjima se mapira/iscrtaje struktura stabla relativne logike.

Bitno!

Kada se naiđe na neko relativističko uvjetovanje preporučava se da se čovjek odnosi bez reakcije jer je prva i osnovna (podsvijesna) reakcija NEgiranje onih ideja što su nam bez sviđanja – bilo na nama – bilo negdje van nas. Iz iskustva, potrebno je proživjeti neko vrijeme uronjen u RELATIVISTIČKA ISKUSTVA dok se ne mapira cijela struktura jer se možemo kao u primjeru riješiti dijela ideja koje su relativne poslu, ali ako je još neka ideja RELATIVNA POSLU onda je i POSAO relativan pojam. Ukratko dok god neka ideja ovisi o drugoj biti će relativna. Čovjek može misliti u određenom trenutku da je pronašao sve što se može pronaći, ipak će ga tok progresivnog iskustva u tome osporiti. Upravo zato se preporučava neko vrijeme promatrati staro iskustvo sa novim očima(novom sviješću o logici koja to iskustvo izaziva). Taj period može biti od nekoliko mjeseci pa do nekoliko godina ako se svijesno prihvati. Inače čovjek može proživjeti cijeli život da se tek na kraju upita „Jesam li mogao još nešto napraviti!?“. Da je ranije postavio to pitanje otkrio bi sva uvjetovanja koja su ga priječila u tom odgovoru. Ipak u životu nikad nije kasno jer je jedino trula logika koja može relativizirati taj odgovor kao nešto ovisno o vremenu pa reći „Ma ja sam star i nema nade za mene!“.

Često se ispostavi da je npr. neki posao bio upravo ono što nam je bilo potrebno za daljnju evoluciju samo je isključivo zbog logike – svijest od sebe prividno napravila mučenika! Dakle nije posao STRESAN nego je samo prividna logika ta koja ga (relativno) opisuje kao STRESNOG!

ŽRTVA – AGRESOR – SPASITELJ

Objektivno razmišljanje:

modaliteti_mentaliteta

Mentalitet žrtve jest da „život“ događa upravo toj svijest. Ta ideja stavlja svijest u položaj podređenosti/podložnosti prema svemu vanjskom. Primjer: “Ja sam jedan i malen i ne mogu ništa promijeniti!“

Mentalitet agresora jest da misli da je njegov način „života“ upravo onaj koji svi trebaju živjeti. Ova ideja stavlja svijest u prividnu logičku superiornost prema svemu vanjskom. Primjer: „Svi kojima se ne sviđa živjeti ovdje pod ovakvim uvjetima nek se odseli na drugi planet!“ Svijest pred druge predstavlja isključivost (DA ili NE). „Ili si s nama ili si protiv nas!“

Mentalitet spasitelja jest da pokušava spasiti žrtvu ili da pokušava „obrazovati“ agresora. Spasiteljska svijest vidi malo šire i dublje, ali ipak promiče joj jedna ideja – da se bavi sobom. Primjer: „Nešto treba promijeniti! (ali neznam što)“. U ovo stanje upadne svijest koja malo šire vidi od ostalih tipova.

Ideja da se može promijeniti svije(s)t van sebe je iluzorna i svijest samo bezveze troši energiju na to. Jedini način da se nešto promijeni jest da svijest sama pruži svojim primjerom upravo tu ideju promjene! Ovo je jedini način. To je bezuvjetan način. Svi preostali načini su uvjetni jer je potrebno ulaziti u neke vrste ugovora/uvjetovanja sa drugim svijestima.

Ultimativni RELATIVISTIČKI SUSTAV – PRAVNI SUSTAV!

Objektivno razmišljanje:

Jedina šansa i je za hijerarhijski – robovlasnički sustav zvan PRAVNI SUSTAV da bude uspješan jest da bude RELATIVAN(važan) u svim umovima. Jedino kako ovaj SUSTAV može živjeti jest ako su svi umovi relativni PRAVNOM SUSTAVU.

Upravo zato se i iskorištava prirodna hijerarhijska struktura kojom um gradi ideje i logiku te se na tu istu logiku RELATIVISTIČKI UVJETOVANJEM „lijepu“ uvjetovane IDEJE. To je zapravo vrlo efikasno jer u podsvijesti već postoji energetska struktura koja podržava tu ideju. Dakle svijest je barem podsvijesno upoznata sa tom idejom – hijerarhijom ideja.

hijerarhijaNa tom stablu RELATIVNE spoznaje su, među ostalim i DOBRO i ZLO; i MUŠKARAC i ŽENA; i PODANIK/OSOBA i BOG/AUTORITET. To je jedno te isto stablo i postoji jedino u umu onoga čovjeka koji tu logiku održava kao primarnu-aktivnu logiku [DA-DA(NE)]! Kako postoji veliki broj RELATIVNIH UMOVA koji održavaju njima RELATIVAN SUSTAV tako postoji pojam relativan njima – DRŽAVA/BOG. Takav MONARHIJSKI sustav je odraz HIJERARHIJSKOG sklapanja ideja unutar uma BUDALE!

Kako je u svemiru sve jednako, tako znamo da je hijerarhija prividan koncept. Hijerarhija je jedino svrsishodna za razvoj projekata gdje se radi na složenim idejama. Samo PRAVNI SUSTAV objektivizira sav život kao ideju te je INKORPORIRA(uključuje kao nešto mrtvo(CORPUS-truplo)) u tu HIJERARHIJU. Upravo je zato nužna svijest o tome što se komponira u ideju!

UNUTARNJI MONARHIZAM – VANJSKI ANARHIZAM; UNUTARNJI ANARHIZAM – VANJSKI MONARHIZAM

Ukoliko svijest napravi izgled stabla logike gdje se osim toga što se višeznačne ideje premrežavaju sa drugim višeznačnim idejama, nego da i svijest sama sebe poistovjećuje sa nekom od tih ideja tada je svijest u stanju unutarnje anarhije. Posljedica unutarnje anarhije je traženje vanjske monarhije koju svijest izbjegava primjeniti kod sebe.

U svemiru je duhovna anarhija, a u umu budale prividno(logički) VLADA mentalna anarhija koja se projicira kao traženje vanjske monarhije.

Svijest koja ima posloženu unutarnju logiku gdje je svijest u korijenu svog logičkog stabla(na vrhu svoje monarhije) bezuvjetna/bezidejna te je tada svijest u tom stanju bez nužde/uvjetovanja da ostvari tu “temeljnu” monarhiju kao nekakav vanjski projekt te u neposrednom prostoru postoji anarhija.

Svijest koja izbjegava strukturirati(razmišljati) svoju unutrašnju logiku će pokušati nadomjestiti to idealiziranjem/objektiviziranjem svega (pa i ostalog čovječanstva) i projiciranjem ideja pokušati ostvariti prividnu logičku cjelovitost sebe(manjak zbog podjela) kao nekakav “projekt” isključivog traženja “sebe”.

Vrijeme je za VRIJEME!?

Objektivno razmišljanje:

VRIJEME je također jedan RELATIVISTIČKI KONSTRUKT kojim se nastoji učiniti svijest podložnim trećim idejama. Vrijeme je prividno „nadmoćno“ nad svime! Ideja kao stvorena za ŽRTVE.

Primjer: „Pazi da te vrijeme NE pregazi! Zato kupi ovaj PROIZVOD koji će te (prividno) učiniti LJEPŠIM!“ Svatko sa prijateljima ili tko ima doma starije je već ‘sigurno’ navikao na pitanja: „24 godine imaš, kad će momak/cura?“ „29 godina imaš, kad će ženidba?“ „U braku ste već 5 godina, kad će dijete?“ „Imaš 37 godina i još nisi imao seks??? STVARNO???? „

Subjektivno razmišljanje:

Zanimljive su sve ove udice; nakon nekog vremena obraćanja pozornosti na njih čovjek ih može nanjušiti na kilometre!

Evo ja imam 20 kuna, a ti imaš 40 godina. Iako su i novci relativna kategorija, bar se može popiti nešto vina, u drugom slučaju kupiti kruh i novina. Šta ti možeš sa tih 40 godina. Probaj odnijeti na banku i oročiti tih 40 godina. Možda ti daju negativnu kamatu pa se pomladiš u međuvremenu!!! :D Ali ozbiljno probajte barem u šali oročiti svoje godine sa negativnom kamatom … nasmijat ćete sve budale koje vjeruju u VRIJEME. Svaka zajebancija ima tračak istine. Istina da (prividno) postoji neka iluzija.

Možda je vrijeme (prividno) korisno jedino kao ideja da se možemo susresti točno u tu i tu ideju ako se hoćemo sinkronizirati (da se npr. nađemo na piću). Vrijeme postaje pogubno za psihu ako se postavi iznad svijesti.

Što znači ovaj SIMBOL?

eye

Objektivno razmišljanje:

Ideja koju predstavlja ovaj simbol je upravo podsjetnik na temeljni dio iluzije kojom svijest sebe vidi odnosno interpretira, a to je da je svijest izolirana od svoga korijena (logike). Relativistički uvjetovana svijest (logički) provodi svoje iskustvo u donjem dijelu (u dubljem dijelu pri „vrhovima“/“listovima“) stabla logike odnosno na dnu logičke piramide te se zbog petlji (uvjetovanja) nikako ne može vratiti svome korijenu. Upravo to i relativistički uvjetovana svijest projicira van sebe odnosno izražava (ili traži ispunjenje tog vjerovanja) preko odvijanja TRGOVINE gdje se svijest nalazi na dnu „piramide“ odnosno na dnu „hranidbenog lanca“ PRAVNOG SUSTAVA dok su na vrhu hijerarhije deklarativni AUTORITETI (BOGOVI). Kako kralju ide kraljevstvo, caru – carstvo…tako i autoru ide autorovo. U slučaju pravnog sustava to je zbir energija svih onih krajnjih izraza te logike odnosno ideja koje se nalaze na „listovima“ logičkog stabla – a to su OSOBE (primarno FIZIČKE pa PRAVNE). Za OSOBE unutar ove hijerarhijske logike BOG je zbilja visoko, a KRALJ daleko te se svijest zbilja nalazi u milosti PRETPOSTAVLJENIH. Zato i je bitan mentalitet ŽRTVE.

Moje iskustvo iz „prve ruke“ sa RELATIVIZMOM!

Subjektivno razmišljanje:

Jedno od prvih relativističkih uvjetovanja kojih se sjećam je bilo upravo sa prehranom, budući da se otrov uvijek dozira na žlicu, tako je bilo i u mom slučaju. Od umjetne hrane i dodataka imunosni sustav je prividno zblesiran te je reakcija bila da „napada“ ne samo originalnu hranu nego i bezazlene podražaje iz okoline. U 6-7 godini ovog života su me odveli na hitnu gdje su sa tri – četiri injekcije proširili dišne puteve i stabilizirali reakciju jer bi biološki sustav tijela doslovno sam sebe ugušio. Dvaput je volja narušena; prvi put trovanjem sa raznim uvjetovanjima, drugi put sa spriječavanjem „izlaska“!

U listopadu 2013. sam odustao od svežderske prehrane. Meni hrana znači hrana, nešto što je zasad potrebno biološkom tijelu. Što se pojede to se i posere. A ako čovjek jede sve – sve će i srat. Kako mi je bilo slabo od “standardne” prehrane samo sam izbacio sve osim biljne prehrane unutar mjesec dana. Kada ste u okolini koja je krdskog mentaliteta i napravite promjenu na sebi prvo se svi sjatu i obruše kao štuke u namjeri da čovjek preispita svoje stavove budući da se razlikuju značajno od njihovih stavova/pogleda/ interpretacija.

Neki „napadi“ su bili kao tobože „iskrena briga za zdravlje“, drugi su bili zajebantski nastrojeni, treći su šutili, četvrti… možda su 3-4 čovjeka bezuvjetno prihvatila moj poduhvat. Naizgled različite ideje, ali ispod površine su imali sve jednu sličnost. I tu mi je sinulo „Pa ove ljude zapravo i boli kurac za mene! Na najdubljoj razini ega, oni su u iskrenom strahu za svoja vjerovanja.“ Kad su vidjeli mene kako pokušavam nešto drugačije oni su se zabrinuli za sebe, za svoja vjerovanja, a to je da (NI)je moguće išta drugačije poduzeti od onoga što su (OBRASCIMA PONAŠANJA) programirani u mladosti. Dakako ovo se sve odvija na podsvijesnoj razini, sumnjam stvarno da je i barem jedan čovjek bio svjestan ovoga. Ipak njih nije strah da se nešto loše dogodi u svezi npr. prehrane, nego da čovjek bude uspješan i sretan. Strah od života! Ja sam djelovao sa vizijom što hoću postići i meni su te misli/ideje pod nazivom biljna prehrana bili samo vrh sante leda odnosno te misli su bili samo krajnji izraz onoga što se hoće postići, a ne začetak.

Da je djelovano isključivo iz misli, „Evo znate meni je pala misao na pamet, mogao bih malo promijeniti prehranu!“ onda bi čovjeka vjerovatno puno lakše bilo uvjetovati da odustane – vjerovatno zato što u tom slučaju ni sam čovjek ne bi bio siguran što hoće postići.

Kad postoji struktura ideja iza neke misli onda se svakojaki RAZARAČI, TITANICI, OSOBE i ostala PLOVILA TRGOVAČKOG SUSTAVA mogu zabijati u taj vrh sante leda, ali nikad neće ugrozit strukturu! Upravo zato ova fokalna misao jest proxy (isključivo predstavlja) ideja koja osim što pokazuje na strukturu ona i štiti strukturu jer će se budala isključivo u nju zabijat jer je budala isključivo površan i bez sposobnosti da ide dublje. Zato srce i nije na rukavu, nego unutar prsiju – zato će to budali uvijek promaći. I zato ono što vidi je ono što će napasti. A ono što napada jest samog sebe! Jer misli na sebe, samo gleda u tebe!

Ukratko svijest se ne mora zamarati sa „branjenjem“ samog sebe, pas će malo glođati kosti(ideje) i onda će kad vidi da mu se ne pridodaje nikakva energija jednostavno produžiti dalje. „Pas laje – karavane prolaze!“ Pseći karavani uvijek idu dalje, pa i oni u plavim bojama!

Za svijest je bitno ostati u svojoj domeni i sa minimalnim utroškom energije na što bezbolniji način i pružanjem što manje misli/ideja/energija za koju se budala može uhvatiti  – preusmjeri dalje na PUT budale!

Primjera radi, kao malom djetetu su mi govorili da NE pričam sa NEpoznatim čovječanstvom. U redu! Super! Zatim su mi rekli da je pristojno(relativistička ideja) da pozdravim npr. SUSJEDE. Susjed je opet relativna ideja jer predodređuje čovjekov odnos prema drugom čovjeku na temelju mjesta življenja. E sad malo je NEzgodno kad imate u blizini NEpoznatog SUSJEDA. Čak sam i htio pozdraviti čovjeka, ipak um mi je samo čitao iz ega informaciju da je to SUSJED. Samo ja ovog susjeda NE poznajem. I tu su nastupali neki čvorovi/petlje emocija u tijelu koji nisu baš ugodni.

Rješenje? U logici je izbrisano STRANAC,SUSJED i sve ostale relacije. Jedino je preostao čovjek. Sad čovjeka pozdravim bez bezugodnog grčenja emocija.

Primjera radi, kao dijete sam svjedočio učestalom svađanju roditelja, oca i majke. Ovdje u dalmaciji je to skoro i više od običaja, da svatko svakome izgovori svašta. Kako je majka predstavljala moju žensku energiju, a otac mušku energiju – sve zahvaljujući vidu budale, to je bilo doživljeno kao da se svađam sam sa sobom. I kako sam u tijelu muškarca, dakle muška energija – tako je budala zaključila da je spoj žene i muškarca eksplozivan i stresan. Dakle izbjegavat ćemo druženje sa ženama. Samo ima dva problema. Osim logičke cjelovitosti/apsolutnosti (muški-ženski dio svijesti), nekako me vizija vuče i prema čovjeku koji je u biološkom tijelu žene.

Kako sam sve više odrastao tako sam sve više i više bio svijesniji inteziteta(stabilan prijenos maksimalne energije prema ideji) vibracije istine. „Moć“/intezitet se povećavala. Ipak „moć“ je logički uvjetovana jer se NE izražava u svim slučajevima. Kombinacija muške i ženske energije se izražava kroz tijelo čovjeka u biološkom tijelu muškarca prema (NE) eventualnom čovjeku u biološkom tijelu žene (RAZLIČITOSTI). Prividno postoji bojažljivost djelovanja/izražavanja prema ženskoj energiji/ženi koja se nalazi u opoziciji „mojoj“ ženskoj energiji tako da se SLIČNOSTI izbjegavaju.  Dodatan čimbenik koji je bio relativan tome UVJETOVANJU (unija muških i ženskih energija je stresna) je POLITIČKA KOREKTNOST/TOLERANCIJA, a to svijest vodi ka degeneraciji bez obzira na ideju oko koje su relativni.

horoskop1

Primjer: Evo još jedan instrument za budalu, a zove se astrologija. Šta kaže horoskop? “Eno vidi imaš Pluton u konjukciji sa podznakom u škorpiji, karakter ega će biti u djelovanju prema vani dubok i intezivan. Vidi imaš Pluton u nepovoljnom odnosu prema Mjesecu(predstavlja um/ženu) i Veneri(među ostalim i žena) koji su skupa u vodenjaku unutar četvrte kuće koja je kao ženska kuća. Dakle moć ega će biti koruptirana u odnosu prema ženama.”

Zašto je ovo bez važnosti? Zato što je to sve na kraju dana samo ideja baš kao što je bila i na početku dana. Svijest može raditi sa idejama što god hoće! Zato je ovo također bullšit! Ovo je možda nešto najbliže svijesti (u stablu logike prema korijenu „stabla“) što svijest može pomisliti da jest, ali ipak i to je na kraju iluzija! Bezuvjetna svijest jest bezidejna, tj. ona svijest koja ne poistovjećuje svoje postojanje sa idejom.

Ipak prije nego što odbacim ovu iluziju, moram znati koja to relativistička uvjetovanja odbacujem. Ukratko ako prihvatim ovu ideju kao istinu prividno sam budala, a ako je Negiram opet radim budalu od sebe. Ipak misao je da možda postoji neka ideja unutar astrologije koja je relativna nekoj istinitoj slici.

Zapravo se prije nego se odbaci bilo kakva relativna istina (ona subjektivna) – mora se mapirati tako da se „zna“ što se logički odbacuje! Tu postoji mogućnost da se naleti na neku ideju koja je vrlo blizu Istini.

E sad može netko reći ja NE vjerujem u horoskop. Ali ako to kaže onda sigurno vjeruje u to samo je NEgirano postojanje tih ideja. A da bi se nešto NEgiralo mora se imati negdje pozitiv pohranjen u podsvijesti. Svatko vjeruje da jedno tijelo utječe na drugo(relativizam ideja). I svatko vjeruje u neku ideju naziva Mars, Venera…mada nikad tamo nisu posjetili ta mjesta. Što hoću poručiti može netko reći „ja NE sjedim na stolici, ja sjedim na dasci s četiri noge“ ali ako netko sa strane nazove tu dasku sa četiri noge – stolica, onda u podsvijest se uvuče ideja da je to ipak stolica. I svijest iako svijesno NEgira da sjedi na stolici, podsvijesno sjedi na stolici itekako!

Ako se nešto NEgira onda je svijest barem u podsvijesni dio ega spremila taj POZITIVNI DIO logike koji je zatomljen kao NEGATIV – NEGIRANJEM!

Sukus Članka:

Objektivno razmišljanje:

Potreban je oprez pri radu sa idejama jer barem jedinom kome radimo štetu jest samom sebi budući da su ideje uvijek ispunjene energijom koje izviru iz svijesti. Relativistički prsten/petlja uvjetovanja ima potencijal da drži svijest prividno razjedinjenu preko ideja.

gollum

Svaka svijest plaća IDEJE u koje vjeruje!

Subjektivno razmišljanje:

Ovo je iskreni pogled na svijest koja sebe relativistički uvjetuje:

bondage333

Kroz članak se promiče cijelo vrijeme ista nit, a to je da nije bitna (vanjska) forma ideje/misao, tj. je li neka ideja npr. ravna ili kriva; jer sigurno postoji logika koja može i potvrdi jednu i osporit drugu pa čak možda i istodobno.

Ono što je bitno uočiti je da bez obzira na formu/oblik npr. na ideji naziva Zemlja uspijevaju krumpiri.

Dakle na kraju dana je sasvim nebitno kakvom je bojom(idejom)/forma obojana druga ideja. Svijesti je potrebno razviti viziju preko razmišljanja kako će se upravo ta svijest postaviti prema nekoj ideji bez obzira na njenu (prividnu) formu!

Opasnost za svijest je upravo u poistovjećivanju/povezivanje/relativiziranju/binding-u/bondage-u te svijesti bilo za neku formu ideje ili za samu ideju!

Kad se pročita neka ideja jedino šta je bitno sebe upitat: „što ja mogu konkretno poduzeti u ovom trenutku u svezi te ideje?“ (najčešće je odgovor – bez odgovora ili pak samo reakcija – na strah-strahom). Svijest odmah podsvijesno srlja u idealiziranje tih vanjskih ideja te sebe relativizira prema njima, a to najčešće ima rezultat da svijest sama sebi „umisli“ da je bespomoćna!

I onda krene traženje ideje negdje van sebe koja će tu ideju i zadovoljiti! Znači opet kao i na početku – TRGOVINA samog sebe da bi prividno svijest pronašla samu sebe unutar neke ideje!

Zato i na kraju dana su jedino bitna dva pitanja za svijest: koje veze ima ideja sa mnom i što ja mogu poduzeti u svezi te ideje?

Model bezuvjetnog razmišljanja!

Objektivno razmišljanje:

Model razmišljanja je konstantno logičko gibanje/prelaženje od početka (korijena) stabla logike do samog kraja (listova) stabla logike i natrag prema korijenu bez poistovjećivanja sa čvorovima energije (tj. idejama) koji predstavljaju grananja; bez poistovjećivanja sa ciljem (krajnjim točkama – listovima) stabla i bez poistovjećivanja sa putanjama kojima svijest energetski putuje od jedne do druge ideje.

Postoje dva testa bezuvjenosti:

  1. je li moguć prolaz u oba smjera – od korijena stabla logike prema „cilju“ (listu stabla) i natrag od listova stabla prema korijenu stabla? Ako nije, to je odraz da je svijest negdje upala u petlju i da se ne može izvući na energetsku razinu bliže korijenu stabla logike.
  2. je li svijest u bilo kojem trenutku može postići stanje bezuvjetnosti/bezidejnosti odnosno tišine? Ako um ima potrebu non-stop mliti misli/ideje to je isključivo odraz preslikavanja/relativiziranja ideja iz ega u svijesan dio uma. A to znači da se svijest nekom idejom relativistički uvjetuje. Čisto zato jer mora(kompulzivno) MISLITI(trošiti energiju) o toj ideji!

Ukoliko svijest kod SLIČNIH ideja (ravna X, DA X, – kriva X, NE X) prepozna divergenciju to je odraz pogrešno postavljene logike jer će preko dvije prividno različite ideje upasti u sukob/stres sa samim sobom. Upravo zato jer je kod obje ideje angažirana energija koja pripada istoj svijesti!

Upravo zato preporučava se ideju/logiku koristiti za izvođenje ideja koje rezultiraju nečim praktičnim – poput sadnje krumpira, sviranja muzike, izrade web stranice, sa poštovanjem razvijati odnos sa životom oko sebe itd. Jer inače svijest može idealizirat samu sebe i onda povezati/relativizirati tu ideju o sebi sa nekom drugom idejom.

Relativiziranje je jedino korisno za logičnu razradu i praktično izvođenje složenih projekata jer omogućuje premrežavanje različitih ideja koristeći istu energetsku strukturu koju pruža svijest!

Model uvjetnog razmišljanja (moš mislit)!

Objektivno razmišljanje:

Metoda: „Vidim“ – Vjerujem – MISLIM!

Ako svijest sebe idealizira prema nekoj ideji onda je ta svijest relativna prema toj ideji i onda svijest mora „trčati“ prema toj ideji da bi „imala“ sebe (jer jedino kroz tu ideju može sebe sagledati).

Upravo ovdje je odlična prilika za TRGOVINU!

Zato čim netko razvije ideje o npr. neki BOGOVIMA, netko će te BOGOVE za budalu odglumit i naplatiti, a bol ŽRTVE će postati snaga NEMOĆI !

IDEALIZIRANJE ideja vodi k RELATIVIZIRANJU i PODIJELI energije unutar svijesti!

Usporedba dvaju modela uvjetovanja i bezuvjetovanja!

male_female

Objektivno razmišljanje:

Temeljne razlike nema jer se oba dva modela zasnivaju na vjerovanju u ideju ili kraće „misliti“!

Uvjetni model razmišljanja koristi sirovu snagu metode misliti(vjerovanje) te svijest pod utjecajem ovog modela djeluje slijepo, jer izbjegava „gledati“ što nailazi iza ugla. Ovdje su mogući svakojaki rezultati jer iako je logika prividna – njeno izvršavanje je uvijek stvarno!

Bezuvjetni model razmišljanja koristi kreativno više puta metodu misliti te svijest pod utjecajem ovog modela izvršava projekte sa minimalnim brojem ideja (koje ta svijest energetski puni), a opet na kraju je sposobna sebi sačuvati glavu odnosno izbjeći DEKAPITACIJU ili izoliranost od samog korijena logike od kojeg je svijest i krenula!

U životu se NE dobija što svijesno u tom trenutku svijest hoće nego se dobija energetski ODZIV ideja u koje svijest VJERUJE – pa bila ta svijest toga svijesna ili NE!

POVRATAK KORIJENU! BACK TO THE ROOT!

Razmislite. Sito i rešeto!

razmisliti

Nakon određenog perioda preporučavam čovjeku ponovno čitanje, da bolje sagleda što je ostalo SLIČNO, a što je postalo RAZLIČITO (i obratno)!

Komentar za kraj:

Čovječanstvu koje je uspjelo čitanjem do ovog dijela teksta doći – hvala na čitanju!

Nadam se da razumijete zašto, iako se sve moglo staviti u par linija teksta, se moralo ovako objasniti kroz različite ideje koje se uzastopce metamorfiraju kako tekst napreduje prema kraju. Zapravo se cijelo vrijeme kroz sve 34 stranice ponavlja jedan te isti skup ideja – samo su „boje“/površinske forme različite!

Upravo zato i je lakše potaknuti svijest da se osjeća nego da razmišlja. Da razmisli da ono što osjeća upravo ono što je rezultat mišljenja/vjerovanja svijesti bez obzira na to što je potaknuto „iz vani“. Ovaj tekst je samo „mentalni virus“ za oslobađanje psihe/ega od energije i ništa više. Bez pokušaja je da se dotakne neka od dubljih duhovnih priroda.

Kako volim bezuvjetno izražavanje ideja kroz muziku, a i kroz razmišljanje…tako sam kreirajući tekst uočio i odlučio da osim što se može pričati o hodu – da se može i pjevati. Pa eto i jedna globalna „babuška“.

Isključivo pričanjem/pisanjem i širenjem ideja – gledajući odziv kroz svijet mogu u prividu budale ispast jedino nešto poput jehovinog svjedoka koji kuca na vrata svijesti da proda neke ideje, a sviranjem i pjevanjem muzike u prividu budale mogu ispast jedino gitarist koji traži pičke – ukratko neka se nađe na meniju budale i „jehovin svjedok“ i „gitarist“. Vjerovatno će se naći i netko tko će idealizirati i muziku pa će reći da deset obrada od Azre može samo fan Azre napraviti ili fan već čega. Neka svakoga.

Ja samo volim bezuvjetno komponirati ideje tako da je sve ovo šarenilo ideja od početka do kraja ipak samo namjerna slučajnost, a tko prepozna sebe to je njegova stvar – bonus!

 

Recommended Posts
Showing 51 comments
    • trumba
      Odgovori

      sa razine podjeljene svijesti;
      ona to neće razumijeti jer operira isključivo na mentalnom nivou.
      nužna je sva mehanika ideja za uspješnu infekciju truleži.
      na mentalnom nivou je problem i nastao te se tu treba i riješiti –
      uz upotrebu energije koja nadilazi onu koja je uzrokovala iluziju.

      tko je bez vezanja za prividan mentalni dio – super za njega.
      svijesti je onda sva ova mehanika bez potrebe.

  • Eva
    Odgovori

    Mislim da jesam, dakle jesam.
    Eva (dakle ja) je ‘ jedenjem’ jabuke i nudjenjwm Adamu da ‘jede’, skočila u bezdan ne uvjetovanosti.
    Nije stvar u raščlanjivanju, tek ujedinjen (um, tijelo, misli, ego, ideje…) čovjek živi. Živjeti znači biti u sada.
    Ideje su djeca djece. Da bi nešto bilo ideja kao preduvjet, mora biti lišena koristoljublja, naprotiv.
    Sve je samo ideja.
    Predug tekst, majke mi, nisam shvatila poantu, ali nije ni bitno, samo kažem.

    • trumba
      Odgovori

      upravo tako, poanta nije ni bitna jer je sve isto/slično.
      za tebe naravno.

    • Eva
      Odgovori

      Nije bitno shvatiti, ne može se uvijek shvatiti, ipak proźivjeh nešto pa je opet dobro.

  • an
    Odgovori

    “Postoje dva testa bezuvjenosti:
    1. je li moguć prolaz u oba smjera – od korijena stabla logike prema „cilju“ (listu stabla) i natrag od listova stabla prema korijenu stabla? …..
    2. je li svijest u bilo kojem trenutku može postići stanje bezuvjetnosti/bezidejnosti odnosno tišine? Ako um ima potrebu non-stop misliti misli….
    ………………………
    – Ovo prvo se u kršćanstvu koristi pod zapovijedi “Sve provjeravajte.”
    Kako ćemo provjeriti? Uspoređivanjem sa Kristovim sveukupnim logosom, njegovom mrežom: protkanosti sa pravilima, principima, zakonima logosa; a onda i na osobnoj razini: da li je u skladu ova ideja sa dosadašnjim smjerom, planom puta, ili ako nije da li imam dodatno presvjedočenje da je ipak u skladu, ali u tom trenutku ne vidimo cijelu sliku…

    – Ovo drugo kršćani zovu “principom križa”. Kada imaš viziju (koristiš na krivi način riječ vizija, a što je česta greška: ti podrazumijevaš da ona dolazi kao produkt obrade nekih ideja razmišljanjem. Ali nije, vizija je nešto što iz duhovnog svijeta dođe na nas. Za razliku od ideje, vizija nas sveobuhvatno zakači, kao da uđemo u neki drugi svijet. Razlika jedne i druge je kao recimo kino i multimedija. Kada imamo viziju ona nas nosi naprijed, tako je jaka, a ne nosimo mi nju. Vizionari su ljudi sa prodornom snagom.), zapravo ti ovdje misliš na ideju, dakle, kada je imaš ti je nosiš, nosiš, koristiš i njenu i svoju energiju da je izneseš ne svjetlo, realiziraš je. I ako je to “teška” ideja, ti u nekom momentu poklekneš pred njom, umreš sebi (- križ. Kako je rekao Ivanišević nakon pobjede: “Da više nikada ne uzmem u ruke reket, ne bi mi bilo žao.”. On je dao sve, i uspio, ali očito po maxi cijeni. Ipak on je pao prije pobjede, kako je sam svjedočio: “Bog mi je poslao kišu.” Dakle, njegovu ideju je netko pomogao prenijeti do kraja) Oni koji padnu prije pobjede zapravo imaju priliku prepoznati da li su im ideje prave, blagoslovljene. Kada tako “umremo” ideji, i onda ona sama se digne i nastavi hod do pobjede, noseći i nas, mi tada znamo da radimo pravu stvar, i da smo cijeli ovaj put mogli puno lagodnije proći, samo sa malo više vjere u njenu istinsku stvarnost. (Inače vrlo teška lekcija za kršćane.) Ili kao što ti kažeš, dali si malo mira od ove ideje na tom putu.
    …..
    Misliti nije jednako razmišljati. Razmišljati ima veze sa razumom i razabiranjem, a koje nema neke koristi ako ne znaš što želiš, a što opet nema ozbiljne koristi ako ne znaš što je istinski princip/znanje prema kojem razabireš predložene misli/ideje/vizije

    • trumba
      Odgovori

      pardon što je vizija korištena u kontekstnoj konjukciji sa “idejom”/razmišljanjem
      te što je pritom pružena beneficija sumnje. vizija i jest onaj “bljesak” gdje je čovjek svijesan “svega”,…samo najčešće je potrebno sa idejama opisati tu viziju kako bi se mogla izraziti/primjeniti lokalno.

      .

      ako sam uspješno razumio; ti koristiš relativno viziji – jezik/gramatiku/ideje iz skupa ideja zvana “biblija” te prilagođavaš/razrađuješ sa idejama viziju da ti se poklapa sa interpretacijama iz te domene “interpretacija”.

      .

      ja nastojim što više “popločati” sa idejama(koje su bez ovisnosti prema skupovima idealizacija) tu viziju. i tu se svijest rijetko kad uspije približiti 100% – postoji samo dovoljno dobar opis.

      .

      čovjek preko ideje se nikad neće uspjeti približiti Istini.
      može samo pokušavati.

      • ante šimić
        Odgovori

        odličan komentar

  • trumba
    Odgovori

    NAPOMENA!
    Valter mi je danas ukazao da je jedan dio čovječanstva koji poistovjećuje svoje postojanje sa spolom biološkog tijela pronašao “uznemirujućim” naslovnu sliku članka.
    .
    Ispričavam se što sam zaboravio staviti i sliku “muškarca” koji je također vezan sa okovima svojih vjerovanja tako da i ona “prividna druga polovica” čovječanstva koja je podijeljene svijest, može ‘sebe’ prepoznati u “svojoj slici”!
    .
    Najbolji test je onaj test…
    kad je svijest bez svijesti da se testira
    pa tako ako i iluziju projicira – barem je istinita svojoj “prirodi”!

    • an
      Odgovori

      “ako sam uspješno razumio; ti koristiš relativno viziji – jezik/gramatiku/ideje iz skupa ideja zvana “biblija” te prilagođavaš/razrađuješ sa idejama viziju da ti se poklapa sa interpretacijama iz te domene “interpretacija”.”
      Vidi. Ti do kraja relativiziraš stvari. I gubiš im tako smisao. Tvoja, po meni, pogrešna interpretacija vizije je očekivana, jer ta riječ je nepoznata komunističkim društvima. U postkom. društva je prodrla kultura zapada, točnije američka kultura, koja je tu riječ posvojila, a i proslavila, iz prijašnjih kultura koje su je koristile rijetko i prvenstveno u religijskom kontekstu. Komunisti nisu vjerovali u duh i njihov način interpretacije ove stvari počeo je i završio u umu. Dok ne shvatimo bit vizije i moć vizije, ne možemo biti glave, samo repovi. Zato Židove i zovu “pionirima”, i “vizionarima”. Da bi se ilustriralo što doista mislim reći, najbolje je usporediti ponašanje Hrvata pred finalnu utakmicu sa ponašanjem američkih timova pred utakmicu. Hrvati nemaju toga korijena, slabi su, to igra protiv njih, i mučno ih je gledati kako igraju protiv sebe na terenu, kao Ivanišević u onoj utakmici. Kažem, vrlo ozbiljno znanje.

  • trumba
    Odgovori

    smisao jest ideja. ako nisi sama razradila ideju onda ti je ta ideja rečena.
    da bi mogla odgovorit “tko je tu ideju rekao” opet moraš idealizirat tu stvar/ideju i sebe postavit relativno toj ideji! možeš se kaćit na ideju zvana vizija koliko god hoćeš.
    po upotrebi ideologija vidim da možda samo konzumiraš ideje, a možda i “vizije”.

    ja zapravo ni neznam što je vizija,
    ali znam da mnogi očekuju i tu ideju pa možda pogodim njihova očekivanja njih samih, a možda i ne.

    .

    vizija je van ideje. a možeš i preko ideje idealizirati/relativizirati viziju.
    istina je bez ideje.

    .

    upravo zato kad glava ugrize rep i kad rep ugrize glavu,…
    onda možda postane jasno da je ideja bez nužnosti.

    .

    zaključak članka i je da možeš sve relativizirat jer je sve čime se mentalni dio svijesti može baviti jest ideja.

    kako je mnogim svijestima ipak nužna ideja, a nužna im je jer konstantno preko ideje tražu sebe(TRGOVINA), onda eto vam svima mehanika tih ideja pa se pokušajte razmrsiti iz svojih ideja, ako imate volje i ako ste otvoreni.
    ništa više ništa manje.

    .

    svi bi htjeli zadržati jedan određeni dio sebe idealiziranog/relativiziranog i da se promjena dogodi.
    jedna noga ne može stati na doku, dok je druga u brodu koji kreće. inače guzica pada u more.

    .

    ako svijest misli sebe relativizirati neka bude spremna ići do kraja i natrag do početka (svog stabla logike).
    tako će postati svijesnija je li joj zbilja idealizacija potrebna!?!?

  • an
    Odgovori

    “zaključak članka i je da možeš sve relativizirat jer je sve čime se mentalni dio svijesti može baviti jest ideja.”
    Da. Ovo je ključno kod tebe.
    Ali: “Ne oslanjaj se na vlastiti razum.” Biblija.
    Nije sve u razumu. Najblaže rečeno.
    Kažeš “smisao jest ideja.”. Ako hoćeš može tako, ali to je posljedična definicija, prepoznata po njegovom otisku u razumu. Pravi smisao, ne dakle onaj koji nam se čefnuo da ga nečemu “damo”, je prisustvo istinske nebeske stvarnosti, njegovog blagoslova u nečemu (životu, ideji, viziji).
    Traži vizije za sebe, jer “Gdje nema vizija narod propada.” Biblija

    • trumba
      Odgovori

      vidi, ti bi relativizirala na malo, a ne bi na veliko(sve);
      idealiziralo se na malo ili na veliko – uvijek se idealizira i postavlja svijest relativno toj ideji.

      .

      čovjek može pročitati neku knjigu naputaka, zakona, regulacija i postavit sebe logički relativno tim idejama, pritom od sebe čovjek jedino radi mašinu
      – a život nikad neće uspjeti popratiti nigdje ni blizu 100% te ideje.

      .

      ugl. može se iscrtati kantom farbe ravna linija i onda očekivati od cijelog svemira kao i od sebe da prati tu relativnu ravnu liniju – ipak to se nikad neće dogodit.
      ta ravna crta je samo idealizacija.

  • The God all mighty
    Odgovori

    “Objektivno razmišljanje:” – sory ali to je tvoje “skromno” ili “neskromno” mišljenje.

    Pravi smisao, ne dakle onaj koji nam se čefnuo da ga nečemu “damo”, je prisustvo istinske nebeske stvarnosti, njegovog blagoslova u nečemu (životu, ideji, viziji).
    Traži vizije za sebe, jer “Gdje nema vizija narod propada.” Biblija

    i to je “samo” tvoje mišljenje.

    a što se tiče vizije nema je smisla tražiti jer kao što je An: ” vizija je nešto što iz duhovnog svijeta dođe na nas. “+ (klasični krščanski sklop koji ide uz to)= znači samo ti je bog može dati, a ti je cak neznas pa ni nemozes prihvatit, jer da znaš nebi ni tražio.
    Ali nemojmo zaboraviti da smo prijesvega stvorili i imenovali ideju zvana vizija.

    • trumba
      Odgovori

      “Objektivno razmišljanje:”
      da, da…tekst je prepun mina za one šta se hvataju za ideje!!!
      :D
      ajde da barem netko razmišlja :P :D .
      na kraju sve ispadne bullšit.

  • an
    Odgovori

    Vidi :),
    možeš okrenuti rulet i nikada ga ne zaustaviti. Niti si izgubio, niti dobio. Ali čekaš, nadaš se, obuzdavaš energiju (= “živiš”, ovo je istočnjački pojam “života”, zato se i bave ubijanjem ega). To ti je relativiziranje do kraja. Negdje ima “dosta”, odnosno smisao relativiziranja, onaj pravi smisao: “odvojite čisto od nečistog” – u idejama, stvarima…

    Kažeš:”…postavit sebe logički relativno tim idejama, pritom od sebe čovjek jedino radi mašinu”
    Od UMA radi mašinu, (zato i ne treba očekivati naći život u umu) a svijest sve to samo koristi, ali ako koristi “DUH (osobu koja prožima um) umnosti” Biblija, onda taj um “oživljava”, radi kako treba, u skladu sa Logosom, odnosno to je Kristov um (znanje i način razmišljanja (ideje i odnos spram ideja)).

  • an
    Odgovori

    “na kraju sve ispadne bullšit.”
    O tome ti pričam, to je nužan zaključak uma. Želiš li da ti život bude to? Jer svačiji jeste, bez vizija koje se samo ne poklanjaju, već koje možeš tražiti “Traži i naći ćeš.”, iskamčiti, izmoljakati, izdosađivati Bogu…
    Postoji nešto što se zove “vrijednost”, i što bi čak ti sam nazvao “vrijednost”, onda kao trezor: čuvaš to, prebrojavaš to u osami, uzgajaš to, držiš se zbog toga bogatašem, budeš u (svojoj) časti…Životu.

    • trumba
      Odgovori

      misao/ideja je poput papira, a papir iako prividno služi za masu stvari
      na kraju se sa papirom može samo guzica obrisat.
      ja sam bez svijesti koliko se nekom drugom ima smisla poistovjećivati sa papirom.
      bilo kakva svijesna promjena/transformacija energija unutar svijesti koja je ograničena/relativistički uvjetovana je NEizvediva jer će se uvijek pokušavati ići iz manjeg prema višem energetskom nivou, samo će svijest ostat kratka za tu razliku jer je tu razliku ulupala u idealizaciju same sebe te je pritom ostala relativna svemu tome.
      svijest će biti “zakinuta” za tu energiju sve dokle bude ta energija u nekoj idealizaciji.

      .

      kad raketa ide prema gore, spaljuje gorivo rješavajući se goriva/”balasta” isto kako i
      podmornica promjenom “balast” mijenja dubinu.
      samo je raketi nužno gorivo, podmornici je nužan balast, a …… je nužna ideja.

      .

      https://postimg.org/image/i3zsih20p/
      nužnost ideja je odraz teškog srca – upravo za težinu tih ideja.
      https://postimg.org/image/3nonuwif3/
      onaj energetski vrh piramide se ne vraća natrag svijesti nego traži svoje upražnjavanje negdje vani.
      .

      ti možda i idealiziraš/relativiziraš na malo jer si prepustila uzde svoje svijesti nekoj IDEJI koja je prividno veća od tvog postojanja – a koja je idealizirana na veliko.
      to šta je idealizirano na veliko je u negativu ovdje – van tebe, tj. kad postoji mogućnost/ideja da to ispadne “malo” onda je potrebno negirati pokušaj osporavanja te logike iz privida.
      samo ja sam bez aktivnog pokušaja da osporim tu tvoju logiku. jedino je tvoj um implicirao čitavi tekst kao ugrožavanje te ideje koja je prividno veća od tebe.
      možda zato i idealiziranje/relativiziranjem na “malo” kroz komentare braniš ideju koja je “veća” u prividu od tebe.

      možda si podsvijesno kroz komentare inicirala osporavanje svoje logike kroz opozicije: UNUTRAŠNOST – VANJŠTINA, POZITIV – NEGATIV,JA – DRUGI, ŽRTVA;SPASITELJ – AGRESOR…
      ipak mogu samo nagađati.

  • an
    Odgovori

    “https://postimg.org/image/3nonuwif3/
    onaj energetski vrh piramide se ne vraća natrag svijesti nego traži svoje upražnjavanje negdje vani.”
    Nisam više sigurna da se razumijemo, jer ova slika govori što i ja. Vrh piramide kao stvarnost za sebe, a kruna/autoritet kod čovjeka govori SAMO o tom da on SAM odlučuje (mjeri/važe) o SVOM odnosu spram dijelova te piramide (o odnosu spram sebe i Boga). Ali pritom on sam nije uzrok tih stvari (ideja), a niti je on sam samo ideja, već je istinska stvarnost baš kao i njegove najveće ideje (odrazi istinske stvarnosti). Dapače, ako se pravilno ne postavi prema njima, prouči karakter i pravila tih ideja/osoba (“Ljubi sebe…Boga…svim srcem, snagom, umom…”Biblija), može čak i dobiti po glavi zbog svoje gluposti i greške (grijeha), od onoga koji postoji neovisno od samog čovjeka, i NEOVISNO o tome priznaje li ga čovjek, ili ne (odvaja u umu i duhu stvarnost svoga bitka od njegovog bitka, ili uopće Božjega postojanja).

    • trumba
      Odgovori

      postoji mogućnost da oboje kroz različite ideje opisujemo isto;
      samo ja pokušavam razviti što optimalniji i jednostavniji model kojim kada svijest odluči koristiti ideju da je potpuno svijesna svega što radi.
      tvoj model je relativan jednoj domeni idealizacije pod nazivom religija
      i sumnjam da bi taj model mogao preživjeti ako slučajno nedostaje koje slovo.
      a i nije svakome praktično da nosi bibliju u glavi.
      u glavi fosna, u srcu bosna.

      • an
        Odgovori

        Da, jedan dio se poklapa. Dobro si opisao funkcioniranje uma, posebno onaj drugi (DA)NE vektor – ovo bi trebalo posebno izdvojiti i naglasiti taj dio. Ali ne slažemo se u autoritetu, odnosno krajnjem autoritetu koji donosi odluke, a onda i smislu.
        TO je zapravo prvi grijeh :
        1.ZMIJA: “…kad budete jeli sa stabla, otvorit će vam se oči i vi ćete postati kao bogovi, znat ćete što je dobro a što zlo.”(DA/NE vektore izbora, a “bogovi” ovdje znači -sami sebi autoriteti).
        2. NOVI ZAVJET: “…vi što ste iskustveno naučili razlikovati dobro od zla….”
        U čemu je razlika prvog i drugog razlikovanja dobra i zla? Odnosno izbora svoga puta.
        U drugom načinu počneš hodati u duhu Božjem kao dijete (nanovorođeni), i stječeš tim hodanjem iskustvo kroz njegovo učenje o tome što ON smatra dobrim, a što zlim.
        Dakle, treći vektor (osim dakle DA/(DA)NE) je vektor prema gore (da li si sam sebi bog pa ti određuješ, ili taj autoritet svjesno proslijeđujš Bogu koji te stvorio i zna tvoja “uputstva za upotrebu”, učitelju koji te onda uči odabirati vektore DA i NE).
        Sve u svemu, DA/NE izbori nisu neke ofrlje, naše proizvoljne stvari, odvojene od, ili bez, istinske stvarnosti, već shema, dio Božjeg Logosa kojim je satkan univerzum, i ako ih u sebi pravilno postavimo, mi smo čvrsto u toj mreži /vektorima Logosa (kuća na stijeni, ne pijesku), korespondiramo sa nebom, vučemo ga dolje-njegov blagoslov, vizije…, a on nas gore-vječnost, spasenje, krajnji smisao vizija…
        Puuff..:)Držala sam da znam ovo, ali sam tek sada složila stvari.

        • trumba
          Odgovori

          svijest je unutar svojih korijena ako je bez identifikacija sa idejama – ako je bezuvjetna.
          ideje se i koristu da se svijest može izrazit lokalno.
          samo je bitno “reciklirat” ideju(odnosno uzeti natrag energiju svoju) nakon “korištenja” i vratiti se natrag korijenu gdje je cjelovitost.
          zato je “zdrav razum” relativna kategorija.
          a što je minimalniji (obujmom ideja sa kojima se poistovjećuje) to je zdraviji!
          kad je svijest unutar korijena onda je i kategorija “zdravlje” bez važnosti.
          sve ideje su bez važnosti.
          kad svijest odbaci sve ideje, ono posljednje što preostane, a što je bez mogućnosti da se odbaci – je istina. (mada je i u ovom kontekstu istina definirana kao ideja).

  • Eva
    Odgovori

    Ustvari naslov mi nije jasan, pusimo ljubav pusimo ideje – to mi je totalno nejasno. Pusiti nešto u zargonu, nasjedati na nečije manipulacije ili slično?
    Ili je to pusimo u nekom drugom smislu, kao da gubimo, ali prije da je ovaj prvi smisao toga pušimo?
    U svakom slučaju ne mogu se uopće saziviti sa naslovom jer mi je ljubav misao vodilja i sve je ljubav ili nedostatak iste. Ljubav je elektricitet u svojoj biti, srži.
    Da nebi ispalo da ‘vas’ ne volim (kao ono onomad) ja i ovaj naslov volim (a volila bi ga i više kad bih shvatila kako, u kom smislu to pušimo ljubav…)

    • trumba
      Odgovori

      i ljubav je ideja …
      preko koje svijest traži svoje upražnjavanje sebe

      najčešće upravo preko TRGOVINE.
      .
      zato i je bitno sagledati što je to
      što se manifestira i/ili upražnjava ispod površne misli/ideje “ljubav”.
      .
      ideja je poput kobasice – može se unutra sve stavit. isto tako i pod ‘ljubav’ svijest može ugurat svoja relativistička očekivanja idealiziranog dijela sebe koji su zatomljeni/stigmatizirani unutar svijesti, i do kojih je jedino moguće doći preko TRGOVINE tamo negdje vani!

      • ante šimić
        Odgovori

        pozz
        ovdje se ne slažem upotpunosti. moze biti isto perspektiva gledanja kao i vas dvoje troje sto zapravo imate drugacije perspektive gledanja a jedno te isto(u neku ruku)govorite. uglavnom, sve je istina i jedan i drugi i trci sto kazete ili je to istina od svakog od vas ili ideja o istini.svatko ima svoju istinu i svi u istom trenutku mogu biti u pravu samo se perspektiva ili kut gladanja moraju jasno vidjeti da ne bude zabune
        zašto bi ljubav bila ideja ili misao?? ljubav je osjećaj iznad misli i ideje. na temelju ljubavi kreiras misli ili ideje.npr kada nekog sretneš neočekivano a taj ti je jako drag, ja mislim da trenutak prije ikakve misli doživiš nekakvu mozemo reci ljubav ili osjećaj ljubavi, zatitraš. odgoj tu igra bitnu ulogu u npr. biranju partnera tj ljubavi( naravno krivi odgoj, loš odgoj-ali samo zato jer su i naši roditelji bili sistemski obrađivani još više) i onda se može krivo povezati da je ta naučena ili odgojna ideja o ljubavi(“preko koje svijest traži upražnjavanje sebe”) i prava ljubav(ono što stvarno tvojoj duši paše) jedno te isto, ali nije. zato samo istarživanje sebe samog, a ne da ti drugi određuju kako i što bi trebao voljeti, može riješiti sve.
        isto tako kada voliš nešto raditi, kreiraš ideje i misli što sa tom ljubavlju učiniti, jer ako prvo krenu ideje o ljubavi i onda počneš to nešto raditi – ubrzo i možeš otkriti jeli to stvarno ljubav ili mi je netko utuvio u glavu da mi to mora biti ljubav. ako sam ne probaš to napraviti nećeš ni otkriti jeli to tvoja ljubav. kada pronađeš sebe znat ces i voljeti bolje i iskrenije, a da ne moraš imati nikakve ideje ili misli ili očekivanja.
        podsvjesno funkcioniranje u ljudskim odnosima na rubu znanosti – odlican gost, vodi također tečajeve prirodnog roditeljstva https://www.youtube.com/watch?v=cBCAKJ_1upI

        • trumba
          Odgovori

          kad čovjek hoda previše u plićaku onda zamuti dno, pa više ne vidi gdje gazi.
          isto tako i sa idejama.
          šta se više petlja to je veća šansa da se svijest izgubi unutar toga.
          a ako se izbjegava jedna određena svijest pri idejama onda um složi najčešće ono doslovno na prvi pogled…
          pa tako u “prividu” ispadne da se možda ta “ljubav” treba kupovati.
          i tako ljubav ispadne ideja…..
          ili možda kao ti i ja sada što pričamo o ljubavi pa je to opet ideja.
          .
          u praksi sve ispadne ideja. jer kada se ide nešto praktično raditi onda se strpa u ideju.
          ipak ta ideja je samo pokušaj kopije – originala, a koji ti nazivaš ljubav.
          i tu je zajeb u poistovjećivanju nečeg “originalnog” sa onom idejom kojom se dalje “rukuje”/priča.

  • Eva
    Odgovori

    Pošto je sve samo (u početku bilo) ideja tako je i ljubav ideja pa je to bila pa se ‘materijalizira’.
    Sve mi ovo pomalo Lici na nihilizam u čijem je uporištu strah i robotizam. Ljudski je patiti, ljudski je griješiti, ljudski je voljeti, ljudski je biti samo ideja, protkan idejama, ljudski je praštati prvenstveno sebi eventualne greške i zablude, pa tako i drugima.
    Ne može se biti ne uvjetovan tako da izbacimo sve ljudsko iz sebe i svoje pojavnosti već tako da ‘uvidimo’ da smo ne uvjetovani unatoč svemu što nam se nameće ili što si možda sami namećemo kao uvjet. Jedini uvjet je baš ljubav. Ako nisi ljubav onda što si, glista koja premece zemlju kroz sebe (o glistama sve najbolje, već je vrlo slikovit taj njihov aspekt).
    Kako bi rekla, kao da danas kažem ‘ne slažem se s tim’ a sutra kazem ‘slazem se’ jer sam porazmislila i uvidjela da je to (nešto) tako. Bez bunkera i uporista, što bi nas bilo briga koju sliku ostavljamo u sebi, bitno je biti iskren pošten i otvoren.

  • an
    Odgovori

    “moze biti isto perspektiva gledanja kao i vas dvoje troje sto zapravo imate drugacije perspektive gledanja a jedno te isto(u neku ruku)govorite. ”
    1.Postoje nivoi perspektive s obzirom na širinu:žablja, ptičja.
    (horizontalno vidimo uže, i šire: veće, zastupljnije ideje, “normalne ideje”, ali ih nemamo čime valorizirati u moralnom smislu osim po “normalnosti” (relativnosti- tu dolazi u obzir Marinova priča))
    2.I perspektiva u dubinu: plićak- površni dio:uhodana “podrazumijevajuća” značenja,
    -i kroz transparentnost stvari (pronicljivost) njihove dimenzije (sve do kraja – izvora njihove moralne mjerodavnosti-dobra i zla). Marina je pokušaj ove perspktive doveo do ništavila, bezvrijednosti/bezsvoježivotnosti ideja.

    Prva perspektiva pomaže da se otvaraju pitanja i vide problemi,
    Druga joj je pretpostavljena i daje odgovore. A konačne odgovore daje samo na vrhu/krajnjoj dubini. Na svakom ispod nivou su samo djelomični odgovori i daju se mjesta za zlo – krajnju poražavajuću relativnost
    ..
    “…i tu je zajeb u poistovjećivanju nečeg “originalnog” sa onom idejom kojom se dalje “rukuje”/priča.”
    “Ako odvojiš ČISTO (nebesko) od NEČISTOG (iz svoga poimanja neke ideje, s obzirom na krajnju mjerodavnost. I to je vrhovno svećeničko znanje, na koje smo svi pozvani), pustit ću te da mi opet služiš.”(imaš stvarne koristi od tih sada čistih ideja, djelova neba).Biblija

  • trumba
    Odgovori

    ovo je pisano na razini robotskog dijela svijesti s kojim se mnogi poistovjećuju,
    zato jer se poistovjećuju sa idejom.
    iluzija/problem se rješava na istoj razini gdje je i nastao uz naravno upotrebu veće energije od one koja ga je prouzrokovala.
    suština vibrira i postoji,…
    a različite ideje se poput krunice vrte u “rukama” ili (pri)vidu BUDALE
    koji ne vidi dalje od tih istih ideja koje su najčešće
    samo šuplje idealizacije svijesti koja je prigušila samu sebe
    i kroz to prebrojavanje ideja svijest misli da je “našla” (prigušeni dio) sebe ili BOGA ili štaveć.!?
    mislim da se to možda čak zove šizofrenija – jer se komunicira sa prividnim dijelom sebe samo u nekakvoj opoziciji.
    .
    tako na sudu postoji jedan čovjek koji je i čovjek, a i fizička osoba, pravna osoba i SUDAC i POROTA…
    zato ljudi i puše ideje jer odmah po onome što vide se odmah postave onako kako bi “trebali” ili kako je pretpostavljeno u umu (prividu) budale…
    i onda se na kavici zapitaju “gdje je nestao čovjek?” :D
    zato i je IDEJA osnova TRGOVINE.
    BUDALA uvijek ima pregršt.
    a nigdje onoga koji je bezuvjetan i postojan.
    samo puste obojane_ideje/budale/zastave koje se okreću za VJETROM i raznim BOGOVIMA.
    sve za šaku “ljubavi” koja je sebi uskraćena.

  • an
    Odgovori

    Vidi:
    “Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja (povjerenja, mira), kako ćeš onda kroz guštare (valjda žbunje) jordanske?
    Jeremija 12,6 JER (dakle sada razlog ove manjkavosti:) su i braća tvoja i obitelj tvoja licemjerni (-laž!Koja?)prema tebi! I oni te iza leđa OCRNJUJU NA SVA USTA. Ne vjeruj im kad ti ZBORE UMILNO.” Biblija
    Ovdje govori o posljedicama vjerovanja u laž.
    Tvoj sistem je logičan i na nekom nivou istinit, ali ne do kraja. Iz njega se mogu izvući tvoji zaključci na jednoj razini, ali nikako krajnji zaključak o stvarnosti istinskih ideja, dapače to vodi u samodestruktivan krajnji relativizam, ili kako Eva je već rekla a ja izbjegavala tako nazvati, nihilizam.
    Dakle što stihovi govore: da kada vjeruješ u laž kao da je istinska postava stvari, ti nasloniš svoj duh/um na tu laž, i tako fizički djeluješ/živiš. I onda sveukupno imaš određenu snagu jačine ovisne o stupnju istinitosti tih vjerovanja. I dolaze životni događaji u kojima trebaš imati jakost svoga duha/vjere/tijela, a ti sustaješ na malim stvarima: svakodnevnici, preživljavanju dana, hrabrosti konfrontiranja sa bliskim ljudima… i to je već znak da nešto nije u redu sa nama, a na prave životne izazove ne možemo ni misliti. Zbog toga se povlače u “sjenu” drugih, budu “repovi”, a ne”glave”. Ili još gore, misle da su nešto što nisu, pa direktno naiđu na konkretan veliki životni događaj i razbiju se. Ili najgore, drže cijeli život da su nešto, probleme rjšavaju novcem, vezama,…a onda, na kraju puta dođu pred lice istine/Boga.
    Zato Biblija koristi izraz ogledalo, jer se u njenim istinskim postavkama, principima…toj dakle krajnjoj punini, ogleda sadržaj našeg duha: da li kvalitetnim/njegovim materijalima gradimo svoju kuću (da/ne vektore…)

    • trumba
      Odgovori

      apsolutna istina je van ideje;
      svijest može prelistavati koje god knjige hoće

      nikad neće spoznati sve.
      jer nikad ni neće imati dovoljno energije da prebroji u ideju sve što postoji.
      .
      ideja i predstavlja ograničenje – samo ta ideja ima potencijal beskonačnosti.
      pri radu sa idejama je potrebna svijest o ograničenju.
      jer inače će ideja rasti u bezkonačnost.
      poput gluposti.
      .
      .
      kad se apsolutno prelijeva u neku ideju onda ta ideja se mora ograničiti jer će svijest propasti ravno do dna. samo dno/granica ne postoji jer nije definirano.
      poput ideje BOG.
      jer kako nešto bezkonačno staviti u ograničeni kalup?
      odakle energija za spoznaju definicije i odakle energija za održavanje te ideje?
      .
      zato i preporučavam koristiti ideju za krajnje izražavanje koje je orijentirano praktično prema nečemu/nekome, a za uživanje Istine izlazak iz prostora ideje.

  • an
    Odgovori

    “jer kako nešto bezkonačno staviti u ograničeni kalup?”
    Isto kao što ti staneš u svoje ime.
    Bog ima više imena jer smo mi na više načina zainteresirani za njega. A to je samo jedan vid odgovora.

    • trumba
      Odgovori

      kako ja mogu stati u IME? gdje je to ime da se odmah srčano bacim u to??
      na papir? na OSOBNU ISKAZNICU? RODNI LIST? u bibliju? gdje to?
      evo tražih to po svemiru i ispada da je tu ideju jedino moguće razviti u svojoj “glavi”.
      možda “griješim”?!?
      .
      u ideje i kobasice se može sve staviti – pa i ideju(idealizaciju) o sebi.
      .
      zato ljudima i je isto osoba i OSOBA;
      P:”e nu evo tvoje slike ovde na ovoj OSOBNOJ!”
      P:”jes’ to ti?”
      O:”pa dašta BOGati!!”
      P:”aha, znači ti si OSOBA IMEna … i PREZIMEna …….!!”
      P:”odlično, evo izvoli RAČUN.”

      • trumba
        Odgovori

        evo sam stao u svoje ime; ili barem tako mogu pomisliti.
        https://postimg.org/image/tk3kcmmsp/
        .
        ovdje sam prividno malo manja budala jer ipak mogu delegirati/relativizirati svoju idealizaciju na nešto opipljivo za razliku od nečeg bezdefiniranog.
        .
        kao što se može vidjeti; usporedbom – to ime ne izgleda isto kao i ja…
        budući da bi iz tog imena trebao izrasti čovjek identičan meni,…
        a ovo sve je nekakva nakaradna verzija mene gdje ja nedostajem 99.9999…%
        i to u ovom slučaju čak i plaćam nekom drugome tu svoju idealizaciju sebe.
        pa tako taj komadić “mene” može gaziti tko god hoće i doslovno i preneseno.
        jer kao što se može vidjeti ta ideja o “meni” je vrlo dobra za brisanje đona.
        pa tako i drugi unutar PRAVNOG SUSTAVA brišu đon o one budale koje se poistovjete sa OSOBOM.
        .
        sva ova iluzija nije zaključna samo sa pravnim sustavom,
        nego univerzalno budala kroz ideju može unedogled širiti svoju glupost…

  • an
    Odgovori

    Još, i opet, smo na početku.:)
    Ti i ime smatraš idejom.
    Znaš kako su stari narodi davali imena? Po karakteru, po vanjskim znakovima povezanim sa nama. “Sin oluje”, “Veliki”, “Lijepi”, “Brzi”…
    A ime ti je ovdje:
    “Poznajem te po imenu.” Biblija
    “Dat ću ti novo ime.” Biblija ( Dio vizije njegovog svijeta koji je odlučio da nosiš u sebi, dio vječnosti.)
    “Više se nećeš zvati Abram, Abraham (otac naroda)će ti biti ime.” Biblija
    A postoji i degradacija imena, otuđenje od identiteta i blagoslova nad nama. Da ne tražim sada, u Danijelovoj knjizi kada mu u ropstvu poganski kralj mijenja ime. Primjer naših iseljenika.

    • trumba
      Odgovori

      a što je “Brzi” ili “Lijepi” nego interpretacija/ideja?
      ljepota je uvijek u oku promatrača; tj. interpretacija je u oku promatrača.
      u tvom komentaru samo se mapiraju/kopiraju unutarnje ideje na vanjski svijet.
      ma možeš, slobodno potraži u knjizi koju god interpretaciju hoćeš.
      .
      od početka nastojiš sa različitim idejama koje su u tebi predstavljene različitim energijama opisati jednu te istu ideju.
      .
      meni je od početka ideja jedna te ista i poprilično ograničena; tj. kroz komentar je isti temeljni način razmišljanja koji mijenja samo izgled vanjskog (izgleda) razmišljanja, a temelji su uvijek isti. zato se i provlači jedna te ista ideja ispod svega. samim time energija potrebna za održavanje svega toga je minimalna te jedna te ista. (a ideja mi je na kraju i bez nužnosti)
      .
      ti nastojiš ideju opisati kroz različite ideje sa različitim energijama zato i nemožeš zatvoriti onu početnu ideju. došla si sa interpretacijom “vizije” i onda je jeremija ‘napravio’ “trku između pješaka i konja” u svim smjerovima.
      .
      svakako preporučavam da nastaviš pokušavati objasniti sa idejama to da nije sve o čemu pričaš ideja. tj. negiraj koliko hoćeš. serverski prostor na zvonu je ogroman.
      :D :P

  • an
    Odgovori

    Slažem se, i ja sam htjela završiti. Vidjela sam da negdje “štekaš” i pokušala kroz razgovor shvatiti gdje to točno. Nisam tražila na visokom nivou, ateizmu, koji pokriva sve što si rekao, nego na nivou samoga teksta: mogućnosti punine ideja. Ali nisam uspjela naći.
    Izgleda po svemu da si ti u situaciji kada si shvatio da ono što se drži da jeste, baš i nije. I nadam se da je to faza, jer iza toga ima slijedeća, traženje onoga što zaista jeste. Ovo što pišeš je vrlo opasno. Ali stvari se poznaju po plodovima, ono što mislimo odražava se na život.

    • trumba
      Odgovori

      ti možda krećeš od mogućnosti punine ideja, ipak sama ideja kreće od njene praznine, tj. da ni ne mora postojati.
      ideju jedino svijest kreira. a ono sve što postoji već ionako postoji.
      ideja samo preodređuje odnos svijesti prema tome što se promatra – a da bi se nešto interpretiralo svijest mora biti svijesna toga. ideja je samo logički skup kojom svijest organizira raspodjelu svoje energije prema nečemu što postoji (negdje – pa makar i prividno logički – “u glavi”).
      .
      stvar je da tvoje mišljenje/ideja kreira “razmišljanje”/potencijalne idealizacije, te je to poput čaše koja je napola puna i u koju hoćeš uliti istu mjeru te čaše – jednostavno voda ne može ući.
      .
      ipak neka npr. svatko ima 10L vode dostupno – ono što se razmišljanjem mijenja jest samo forma te posude, samo ako je posuda već djelomično puna tada se novim razmišljanjem može promijeniti samo gornji dio posude, a donji dio posude gdje je već voda ulivena je determiniran i fiksan.
      .
      razmišljanjem se samo mijenja forma kojom svijest prelijeva svojih 10L
      da istraži i izrazi kroz apsolut.
      a nešto što je dio apsoluta je bez nužnosti da ima svoju formu/ideju(i idealizaciju) da bi bilo i dalje dio apsoluta.
      .
      zato i je početna točka logike praznina i onda se razmišljanjem formira odnos/izražavanje svijesti prema nečemu.
      samo ako je početna točka već neki skup ideja onda je razmišljanje ograničeno te u tom slučaju će ograničeno razmišljanje poput petlje do beskonačnosti puniti energijom isti skup ideja.
      potencijal gluposti.
      potencijal ideje.
      .
      ideje se mijenjaju kao pelene.
      a i nisu nužne na kraju.
      jer ako se izbjegava jesti(ideje) onda svijest neće ni srati (ideje).
      svijest ima već sve što je nužno. 10L
      vječno postojanje.

      vibracija.

  • an
    Odgovori

    Evo ga! Ipak sam našla.
    Uzet ću cijeli pasus.
    “..razmišljanjem se samo mijenja forma kojom svijest prelijeva svojih 10L
    da istraži i izrazi kroz apsolut.”
    – Da, jasno, ona eksperimentira, istražuje odnos (svoga poimanja značenja)ideje, i materijalne (odražavajuće)i duhovne (izvorne) njene stvarnosti.”Sve provjeravajte.”
    -“a nešto što je dio apsoluta je bez nužnosti da ima svoju formu/ideju(i idealizaciju) da bi bilo i dalje dio apsoluta.”
    -Ovo je glavni dio.
    Možda i jeste tako, ali ne bih rekla: “U početku bijaše riječ , i riječ bijaše kod Boga i riječ/logos (ideja) bijaše Bog.” Biblija Da li ima još ideja koje nisu već rođene u apsalutu, ne znam. ALI, pogledaj obrnuto svoju izjavu i vidi, da li ideje nužno moraju imati svoje utemeljenje u apsalutu. Svakako, barem dio njih, onih istinskih, ako ne sve, MORAJU imati. A naš zadatak je naći ih i živjeti po njima, ući preko njih u stvarni svijet. A one druge, koje nisu dio apsaluta, ako ih ima, provjeriti, a od nečiste ideje “odvojiti čisto od nečistog”. (onu posudu tvoju sasvim isprazniti ako treba i uliti 100% novog sadržaja)
    .
    “zato i je početna točka logike praznina i onda se razmišljanjem formira odnos/izražavanje svijesti prema nečemu.”
    Početna točka logike je mreža, vektori, zadaci…ona je sama sadržaj/punina, a koji se i ispunjava po njenim zakonitostima (i istinska ideja i istinska logika je dio Logosa). Ona je i način provjere ideja. Prožima se dakle sve, i onda “osijeća” istinitost. Duh istine (Božji duh) svjedoči nam kao svjedok, o tom slaganju istinskom, potvrđuje istinitost i idja i procesa provjere logikom. Tako imamo: 1.logiku koja nam je urođena, 2.ideju koja dobro nasjeda na logičku mrežu, i sam Duh kao 3. svjedok. Ali uz logiku spojiti poštenje, da bi čuvali pravila logike. To može boljeti, tražiti žrtve…ali poštenje čuva logiku, i time nas od lažnog (praznog u vrijednosti) svijeta.

    -“samo ako je početna točka već neki skup ideja onda je razmišljanje ograničeno te u tom slučaju će ograničeno razmišljanje poput petlje do beskonačnosti puniti energijom isti skup ideja.”
    Da , početna točka je skup ideja /punih ideja, ako pretpostavimo da smo se očistili od praznih (ako ih ima) i prljavih, i prepoznali prave. To se jedino može smatrati početnom točkom, ostalo je čišćenje, stanje minusa, ovo drugo stanje za početak gradnje.(U krašćanstvu je početak prihvaćanje kamena temeljca – Isusa Krista, (nanovorođnje- nulta točka-reset svijesti, a onda kako gradimo, po njegovim idejama, ili zaprljanim… ali temelj je temelj. )Ako pravilno gradimo, pravilnim idejama, onda ćemo se “beskonačno puniti nergijom” kako kažeš, jer smo se povezali sa beskonačnim (nebom)”kao orlu mi se mladost obnavlja”. “trče (idu u svojoj viziji/idejama), i ne more(umore) se”.Biblija

    -“potencijal gluposti.”
    Da i to je ideja, imat ćeš je u ovom svijetu kao informaciju o njenom postojanju (bit će dio znanja) i potencijalnoj mogućnosti, ili ćeš njome ispuniti svijest, i dati joj SVOJ život.
    -“potencijal ideje.
    ideje se mijenjaju kao pelene.
    a i nisu nužne na kraju.
    jer ako se izbjegava jesti(ideje) onda svijest neće ni srati (ideje).
    svijest ima već sve što je nužno. 10L
    vječno postojanje.”
    Možda joj je na nebu to i dovoljno, ne bi baš rekla, ali možda. Ovdje svakako nije. Ovdje se traži ralizacija života, plodovi, trag našega života na zmlji, ODNOSI spram stvari, odvajanje od nečistih i prihvaćanje čistih (procjena): i to onih koji ti ZAISTA trebaju za TVOJ (opet treba izbor) put.
    Ima i priča o talentima, kada je onaj sakrio svoj i dobio kaznu.

    vibracija…” – Ovdje je to realizacija obećanja “Života u punini”.

    Na kraju, u kršćanstvu ljudi puknu od “ideja”:)https://www.youtube.com/watch?v=k-VAXRC_hxk

    • trumba
      Odgovori

      pa da, izražavanje sebe kroz ideju;
      samo da se izbjegava kompulzija korištenja neke naročite ideje.
      .
      jer kod svijesti se kompulzija korištenja ideje manifestira
      ili ako svijest sebi baca prašinu u oči
      i/ili ako njome pokušava manipulirati druga svijest.
      .
      zato i je test za svijest pri povratku u korijen
      je li se može bez neke ideje!

    • The God all mighty
      Odgovori

      “Ako pravilno gradimo, pravilnim idejama, onda ćemo se “beskonačno puniti nergijom” kako kažeš, jer smo se povezali sa beskonačnim (nebom)”kao orlu mi se mladost obnavlja”. “trče (idu u svojoj viziji/idejama), i ne more(umore) se”.Biblija” . by An

      -nemoraš se povezati sa nebom, jer An ti već i jesi nebo.

      Duh istine (Božji duh) svjedoči nam kao svjedok, o tom slaganju istinskom, potvrđuje istinitost i idja i procesa provjere logikom. by An

      – sve je istina, pošto sve ide po božjem planu, i takva je božja volja, a bog samo poznaje istinu.
      Duh istine (Božji duh) je bog.

      (U krašćanstvu je početak prihvaćanje kamena temeljca – Isusa Krista, (nanovorođnje- nulta točka-reset svijesti, a onda kako gradimo, po njegovim idejama, ili zaprljanim… ali temelj je temelj. )by An

      – bez obzirao prihvatili ili ne, Isus je sve vec oslobodio i on je u svakome( znao ti za njega ili ne nemoguće je neprihvatiti Isusa) i dao im “nanovorođnje- nulta točka-reset svijesti” znači temelj je takav da kaj god da radiš sve je ok, zbog temelja. Drugim rječima ti si Isus, bog koji djeluje kroz tebe. Jer ako radiš nešto što nije ok znači da Isus/bog ne djeluje kroz tebe na što ti nisi mogao utjecat(božji plan, božja volja) tako da nisi kriv. Nemozemo reci da je isus kriv jer je prestao djelovat, s druge strane je kriv pošto je prestao djelovat. Pošto on poznaje samo istinu i bog nemoze biti kriv možemo zaključit samo jedno: bog uvijek djeluje i sve je istina.

      • an
        Odgovori

        “…bez obzirao prihvatili ili ne, Isus je sve vec oslobodio i on je u svakome( znao ti za njega ili ne nemoguće je neprihvatiti Isusa) i…”
        -Miješaš stvari.
        Jedno je Isus Krist, drugo Duh Sveti (Duh Božji)
        1.”U početku bijaše riječ (Logos)..i riječ bijaše bog…i tijelom postala….među nama…”-Biblija ovdje govori o Isusu Kristu. Primijeti da se ovo odnosi na riječ, logos, um, učenje, …na istinitu riječ “Ja sam …istina”Isus Krist
        2. “Jedan po duhu propovijeda, drugi po istom duhu….”(čini to i to, da sada ne tražim),”U posljednje vrijeme izlit ču duha na svako tijelo…”-Biblija, i tako ćemo imati duhovne uvide. Stari zavjet i novi razlikuju se po tome što su u Starom zavjetu, Božji narod se zvao sluge Božje, a u novom sinovi Božji. Zašto? Jer po Isusu primamo posinjenje,a sa duhom koji nam daje. Dakle, po tom duhu imamo uvid u istinu. Emanuel – Bog SA ili U nama.
        Dakle, ti možeš ući u duhovne spoznaje, ali ako ne prihvatiš Isusa(otkupitelja), nisi sin, nego , ako slušaš duha i vršiš te stvari, sluga Božji. Dakle netko tko može lako izaći iz “kuće” i nema pravo na baštinu.

        • The God all mighty
          Odgovori

          John chapter 10, 30. Pročitaj si da se Isus referirao na židovski zakon u kojem piše da smo svi bogovi.

          “Sin božji” znači bog, ili sveta osoba.

          A kako molim te prihvatiš isusa,?? moraš pojest nešto, izgovorit, polit se sa vodom, plesat u krug oko neceg, u glavi si govorit isuse prihvati me?

          • an

            A kako prihvatiš ženu pred zakonom? Rječju “da”, na jasno postavljeno pitanje.
            Isus je stvaran. “Kucam na vratima (srca) ako otvoriš (rečeš”da”) ući ću i večerati sa tobom (intiman odnos)” . “Vjera srca donosi pravednost, a riječ usta spasenje.”Biblija. Koja riječ? Usmeno prihvaćanje “saveza/braka ” sa Isusom.
            Ono prvo o bogovima….Da, Duh Sveti je sišao nakon Isusa na ljude i donio posinjenje (da nas oblikuje po Bogu, uči…). Tu privilegiju su prije , djelomično, imali Židovi. Ako pročitaš knjigu “Moji ratovi” od GJ Cezar, vidjet ćeš veliku razliku u razmišljanju, etici…tog naroda bez duha, i današnjih naroda.
            Ali, nisam baš duboko shvatila dimenziju toga što je Isus tu rekao, ne samo u duhovnom, nego u povijesnom značenju – što je to značilo u Starom Zavjetu i koja je točno razlika danas.

          • The God all mighty

            Vrlo rado cu ti probati objasniti što je Isus rekao.
            radi se o novom zavjetu po ivanu poglavlje 10 redak 30. Redak 34 – tamo vrlo jasno piše da je Isus citirao židovski zakon u kojem piše da je svatko Bog. I naravno on se referirao da je Bog.

            redak 36
            kako onda vi onome kog Otac posveti
            i posla na svijet
            možete reći: ‘Huliš!’
            – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?
            ‘Sin sam Božji!’- točno znači Bog, zbog toga su ga židovi kasnije i ubili. Jer se nazvao Bogom.
            No krščani su kasnije rekli dobro, samo Isus može biti Bog ali nitko drugi. Samo je jedan Bog. Zato krščani istočne religije, koje nisu monarhijskog tipa nazivaju sotonističkim kultovima, jer kod njih svatko može biti Bog.

            Krščanstvo i zapadno društvo nemože prihvatiti ideju u kojoj Bog iliti kralj kraljeva nije apsolut, nije jedan authoritet. Zbog takvog uvjerenja di je jedan glavni kreator, glavno biće, entitet, Bog ili jedan Vrhovni kralj koji je sve stvorio anarhija nemoze postojati, jer je takva ideja monarhistička, sa monarhom na vrhu. Ipak te monarh stvorio kaj ne? Pa piše ljepo stvorio te iz pjeska poput keramičara koji izrađuje figure od gline, i udahnuo je u tebe život. Ti si “glinena” figura sa duhom koji upravlja tom istom figurom.

            Evo recimo u zapadnom društvu da bilo tko kaže da je Bog bio bi ismijan, završio u ludnici ili na kraju krajeva završio isto kao i Isus na križu.
            Dok na istoku bi ti samo rekli bravo, napokon si shvatio.

            Stoga An ako ti nije jasno da u bibliji piše da si ti zapravo Bog, i da nemoraš prihvatiti Isusa da bi ti to objasnio pošto već je, pročitaj bibliju sa razumijevanjem ili se posavjetuj sa svećenicima da ti malo objasne kaj ti nije jasno.

          • an

            Zanimljivo si to pokušao objasniti. Ali preskočio si važnu stvar.
            Postoje pravi i lažni bogovi. Da, istina: “Ta bogovi ste!” Isus Krist, ali kakvi bogovi?
            Postoji Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh.
            Kakvi smo to mi onda bogovi ?
            Ako smo Božji sinovi, a njegovi smo sinovi SAMO prihvaćanjem Isusa:, “Nitko ne može položiti DRUGOG temelja…” Biblija, onda smo pravi bogovi (moćnici). Oni koji JESU (ne znači da tako i funkcioniramo, mogu npr. biti malodobna), u kraljevstvu svjetla, u pobjedi, u apsolutnom pobjedniku – Bogu Ocu.
            Ako otvoreno ne prihvaćamo Isusa i funkcioniramo u božanskoj moći, to znači da uzimamo iz mračnog ili istinskog svijeta, služimo se sa tom moći bogova. ALI onda: ili smo sluge Božje (biramo dobro), ili sluge zlih bogova, ili smo čak djeca zloga (sa zavjetom sa njim), i oni nam onda i daju tu božansku silu za bogove. Ali nismo djeca Božja (istinskog Boga, Najvećeg, Svemogućeg.)
            Zašto Isus Krist?
            Bog je ljubav, Bog je pravedan. SAMO u Isusu (bez grijeha) mi to objedinjujemo u sebi. Mijenjamo svoje prokletstvo/grijeh/kaznu, za Isusov blagoslov/svetost/dobro, i možemo pristupiti Bogu kao njegovo dijete (sa punom njegovom naklonosti). Ako ti misliš da to možeš sam, bez Isusa, onda: ili držiš da su ti djela savršena (što je ludost svoje vrste), ili da Bog nije i ne treba pravednost (što je podloga za relativizam/sotonizam), i onda možeš biti bog kako već hoćeš. Na svoju štetu.
            Govoriš o istočnjačkom odnosu spram božansva. Sve te religije priznaju da su njihovi vrhovni bogovi STVORENI i da iznad njih ima nešto/nekoga, koga oni onda opisuju filozofijom. U tako bezglavom religijskom sistemu se svima onda dozvoljava božanstvo bez granice i okvira (površno predstavljajući stvar, ali oni koji idu duboko su najveći robovi), jer i mračno kraljevstvo mora opstajati, a direktno konfrontiranje sa tim vrhovnim Bogom/direktnim negiranje njega u njihovoj nauci, bi ih koštalo njihove egzistencije. Ovako, nije baš da ti nisu rekli.

          • The God all mighty

            hahahahahahahahha dobro.

  • Damir
    Odgovori

    Uz poštovanje prema Marinu što se potrudio izkonstruirati i prezentirati ovako poveću analizu, o kojoj možemo naširoko debatirati i komentirati, pojašnjavati, što je svakako pohvalno, samo ipak mi se čini da ona u praksi ne može puno pomoći čovjeku kojeg je nagazio nepravedni sustav i koji je ušao u njegovu mišolovku i kojemu su potrebna konkretna rješenja, kako se postaviti u takvoj prilici. Hoću reći, čini mi se da su se Valterovo “zvono”, kao i Draženova “kontrola”nekako, po sistemu “zavadi pa vladaj” razvodnili i nemaju onu jakost i ubojitost kao nekad. Nije loše radiri analize koje dokazuju kako i na koji način je gotovo cijeli ljudski rod, kako kažu , “po zakonu” indoktriniran, izmanipuliran, prevaten i pokraden i kako je to rezultat cijele jedne nauke uobličene u jedan sustav djelovanja, samo se bojim da analizom i istraživanje tko je izazvao požar kakovim šibicama i što je pritom mislio i pod čijim je utjecajem bio, jel ga savjest pekla ili se veselio, tako jednostavno vatru nećemo ugasiti na vrijeme i bez posljedica. Toliko kasapimo taj naš um, i upozoravamo na oprez radi hakiranja, a meni se upravo sada, više nego ikada čini da je do hakiranja došlo upravo iz gore navedenih razloga. Kažu da je istina uvjek jednostavna, naravno ne mora uvjek tako biti. Lijepo pozdravljam.

    • trumba
      Odgovori

      iluzija ( i pravnog uključivo) problema i je da se mora postaviti relativno problemu (u smislu postavljanja različitih ideja prema različitim interpretacijama),
      samim time svijest sama sebe dijeli energetski.
      zato danas i nećeš naći čovjeka(neka ideja koja je bezuvjetna u svim slučajevima – jednostavnost) pri djelovanju nego će ti se ideja (različita svaki puta) predstaviti.
      .
      članak sam po sebi i je skup bullšita koji izaziva svijest da od 34 stranice sažme sve u par linija.
      jer ako ovo u dubini svih ideja percipira/interpretira kao nešto složeno, različito i dugo onda time samo odražava svoju složenost (podijele).
      zato ta istina je uvijek unutra. i ona zbilja jest jednostavna.
      samo je za svijest bitno da svijesnim naporom izbjegne složenost
      (podijelu sebe) kroz postavljanje sebe relativno svakoj ideji, riječi, rečenice, primjera.
      .
      na kraju svijest sama mora doći do jednostavnosti (korijena gdje je podijela najmanja).
      zato i je bitno logičko kretanje iz složenosti prema jednostavnosti i obratno.
      .
      samim time ovo prestaje biti problem isključivo pravnog sustava,
      tj. nije potrebno trošiti energiju samo relativno tome problemu…
      jer je problem logike/psihologije ujedno problem i pri pravnom sustavu,
      a to je da je svijest bez svijesti što, kako i zašto raditi sa idejama.
      i to joj se masno naplaćuje.
      .
      problem pravnog sustava, i svi ostali “problemi” postaju trivijalni – pizdarija ukratko,
      kad je svijest sposobna naći bilo koje jednostavno rješenje ma za kako naizgled složen i različiti problem.

  • zenfjaka
    Odgovori

    Kad san bija malo mlađi uvik mi je bija ideal da iman curu šta puši ka turčin…odona je valjda evolucija ućinil savoje pa san se raspiva….najdraža pisma je ,među ostalima, no women no cry,no money no fly…
    …ako san se zaeba, mislin da mi je bilo bolje da san se začita.

    S ljubavlju i lulekon tugeder:)

    https://www.youtube.com/watch?v=OFGgbT_VasI
    Štaš!?

  • zenfjaka
    Odgovori

Leave a Comment