Sami izgradili most za 54 puta manje novca od prijedloga gradonačelnika

Pred vama je prva priča nove kategorije S RIJEČI NA DJELA. Svaka od njih imat će istu sliku ali s novim brojem tako da čim je ugledate, znate da je riječ o nečemu što su ljudi sami uspjeli napraviti, bez pomoći ili unatoč ometanju “vlasti” – i svaka od njih na kraju će imati poveznicu na sve prethodne članke iz ove posebne kategorije. Ako vam ponestane motiva da ustrajete u svojem naumu da mijenjate svoj život pa i život šire zajednice ljudi na bolje – pročitajte neku od ovih poticajnih priča. One dokazuju da ljudi ama baš sve mogu napraviti sami, dobrovoljnim udruživanjem – i daleko učinkovitije i jeftinije nego to čine “vlasti”…

Ova priča je posebno prikladna da bude prva u nizu sličnih zbog svoje simbolike – jer mostovi povezuju ljude.

Uradi-sam infrastrukturni projekt: dužnosnici brazilske vlade tvrde kako je nemoguće financirati izgradnju mosta zbog ekonomske krize.

Priča dolazi iz gradića Barra Mansa, koji se nalazi 130 kilometara sjevero-zapadno od Rio de Janeira. Ljudi iz dva susjedna naselja sa skromnim kućama, Nova Esperança i São Luiz, odlučili su da više neće čekati vlasti da im izgrade most.

Izgradili su ga sami, i to za 54 puta manje novca koji je bio potreban prema procjeni iz ureda gradonačelnika.

Dva susjedna naselja dijeli tek potok obrastao gustom vegetacijom, koji komplicira život ljudima s obje njegove strane. U jednom naselju nalazi se ambulanta i ljekarna, a u drugom autobusna stanica. Da bi došli do njih, ljudi su morali pješačiti više od dva kilometra uokolo, što im je u svakodnevni život unosilo probleme.

Suočeni s potrebom za izgradnjom infrastrukture, konkretno mosta, zajednica je zatražila od vlasti da ga izgrade, međutim, stalno su im govorili da nema novca zbog ekonomske krize.

Čekali su 20 godina, i napokon odlučili da ga izgrade sami.

“Pojavila se ideja, da možemo sakupiti novac i sami ga napraviti,” rekao je jedan od stanovnika.

I dok su baš to činili, otkrili su da je stvarna cijena gradnje 54 puta manja od one koju su im vlasti rekle.

“Ured gradonačelnika je procijenio vrijednost mosta na 270.000* reala,” izjavio je predsjednik udruge vlasnika kuća Nova Esperança. “Vidjeli smo da ga mi možemo napraviti za 5.000** reala.”

*cca 550.000 kuna

**cca 10.250 kuna

Most je nosivosti tri tone, tvrdi Antonio Carlos Moura, 56 godina, mještanin koji je radio na električnoj mreži i metalnoj strukturi mosta. Također je sudjelovao u zavarivačkom dijelu posla i bojanju strukture tijekom četiri vikenda.

Foto: BBC Mundo

Foto: BBC Mundo

Mnogi mještani smatraju kako je razlika u cijeni posljedica toga što je gradonačelnik prenapuhao cijenu s namjerom da preusmjeri sredstva negdje drugdje, slično onome što se dogodilo u državnoj naftnoj kompaniji Petrobras. (op. prev. – ogroman skandal, koji se još raspetljava a pokrenut je i opoziv predsjednice Dilme Rousseff zbog korupcije povezane sa slučajem Petrobras)

Dva naselja sada su povezana mostom, što ljudima ulijeva mnogo nade da će se i budućnost Brazila tako mijenjati – jedan po jedan projekat.

“Tko zna, ako će u budućnosti zajednice surađivati na izgradnji njihovih vlastitih mostova, cesta, vijadukata i bolnica, možda nećemo toliko slušati o političkoj korupciji,” rekao je jedan od mještana.

Foto: BBC Mundo

Foto: BBC Mundo

Izvor: panampost

Originalna priča: BBC Mundo

POVEZNICE:

Stvaramo svijet kakav želimo – pridružite nam se

 

Komentar 

Koje li simbolike u ovom članku i međusobnom djelovanju ljudi. Kada mislimo na most, najveći broj ljudi automatski pomisli na povezivanje dva dijela krajolika, premošćavanje rijeka, ili klanaca. No, most ima i drugo značenje, naime, pri gradnji mosta, uvijek je prisutna namjera i želja premostiti teškoće i prepreke, olakšati putovanje, kao i uspostaviti kontakt s nepoznatim, istražiti dosad neznane krajeve … U kontaktu s drugim ljudima, dnevno gradimo mostove, ali, neki puta ih i razaramo – kada npr. prekidamo prijateljstva, unosimo svađu u odnose, nepopustljivo zastupamo samo svoje vlastite interese – tako da se most koji je do tada postojao, počeo njihati, temelji ljuljati, jedan kamen za drugim ispadao iz stupova, sve dok se dotada naizgled postojana osnova urušila – i među ljudima, državama, mjestima, nastao je jaz …

Međutim, ne dozvolimo da nas porušeni most skrene sa zacrtanog puta, jer ako se odlučimo, možemo ga ponovo izgraditi, na drugim osnovama, drugim građevnim materijalom, koji je puno trajniji i čvršći, a to je pravo, iskreno prijateljstvo, poštovanje, zajedništvo i ljubav. I kada smo takvim “materijalima” izgradili međuljudske odnose, ostvarenje bilo kakvog projekta iz misaone na fizičku razinu, samo je pitanje vremena. Jer gdje postoje sloga i volja, tu je i put.

Recommended Posts
Showing 13 comments
  • Dominik
    Odgovori

    Bravo, svaka čast.

  • oli
    Odgovori

    Dobro dođe ova kategorija jer nakon svih onih crnih vijesti čovjek misli kako se ništa ne dešava, ništa pozitivno.
    Jer ono čega nema u medijima kao da se nije ni desilo. A opet s druge strane vrlo lako kreiraju nešto što ne postoji u stvarnosti.

  • Eva
    Odgovori

    Ovo je prelijepo tako pozitivno.
    Ja se pak moram pojadati, znate da je kao kriza u zemlji duboka da je gradjevina stala skoro a kad ona stane sve staje, a prava je istina da vlasti potkopavaju gradjevinu, u zadnje više od 2 godine ekstremno i narocito,donijeli su takve nove odurne još birokratskije zakone da je postalo skoro nemoguće ista graditi, toliko je to očito i odvratno da mi dodje promijeniti zanimanje, a čak mi se žale i odvjetnici sa preko 25 godina staža da postaje nemoguće ista raditi od zavrzlama i birokracije. Mos’te mislit kad se oni žale. Treba rastirat tu bagru što nam zagorcava život i zgadi, kao meni, baš ono što volim raditi i uživam u tome.
    Treba početi graditi te mostove jer ljudi su ovdje siti idiotarija.

  • z355ko
    Odgovori

    nedavno sam u razgovoru upitao tajnika susjedne općine kako da su cijene radova tako napuhane
    odgovor je bio krajnje jednostavan: posao dobije najjeftiniji ponuđač
    pa zar ne postoji neko tko to može napraviti jeftinije, primjerice obnova fasade na jednoj zgradi košta 300000 kn, no realni troškovi materijala su oko 8000 kn i još toliko ili nešto više za ruke

    e da ali na natječaj se mogu javiti jedino licencirani ponuđači

  • solarian
    Odgovori

    Svaka čast tim čovjecima!
    Baš me zanima koliko bi takav projekt ostao na nosačima kraj nekog lokalnog uhljebljenog psihopackog egotripera koji sebe naziva načelnikom, županom ministrom i ostalim izmišljenim birokrackim imenima, kada bi u napadu zavidnosti što nije od tog projekta ništa sebi nagrnuo u čarapu, đep, kofer, sef, švicarski trezor, odlučio poslati vojsku birokrackih inspektora zaštićenih privatnim naoružanim zaštitarima (u što spada i pacilija)da utvrde izmišljene prekršaje po izmišljenim zakonima, sruše čovječjih ruku djelo, jer su ga proglasili “nezakonitim i nelegalnim” i kazne graditelje, da ne bi drugima palo na pamet nešto slično, da li bi u takvoj situaciji ti isti graditelji bili spremni braniti se oružano protiv takvih razarajuće parazitskih faktora?
    Jer nema mjesta naivnosti ako znamo da su te stvari radili u prošlosti, neće se susprezati napraviti ih ni sada.

    • Damir
      Odgovori

      Ili se brani ili im se pridruži. Ja im se pridružiti ne želim, ne radi nekog prkosa, već mi to ne dopušta vlastito biće.

      • solarian
        Odgovori

        Pitanje nisam postavio sam sebi, nego radi drugih, sam sa sobom sam na čisto što se tiče odgovora, nema pridruživanja zlu, šljamu i ološu čovječanstva, ali ću se itekako braniti od istog kad me napadne i to svim sredstvima koja imam na raspolaganju.
        Postoji u čovjeku razarajući faktor koji izaziva malodušnost koja izaziva povodljivost, sklonost manipulaciji, korumpiranosti i izdajstvu, zbog toga sam postavio to pitanje, da li će ljudi koji su složni u građenju dobara isto tako biti složni u obrani od razarajuće parazitskih faktora u bilo kojem obliku (vlastitih unutrašnjih i/ili vanjskih)?

  • Marko
    Odgovori

    Mislim da je do u lijepoj našoj nemoguće jer čim bi počeli kopati,graditi,spajati,bojati itd pojavile bi se 101 inspekcija sa 1001 zahtjevom i 10001 kazni i na kraju krajeva bi ga najvjerovatnije srušili.
    Evo npr,baš me zanima da se kojim slučajem svi ljudi koji žive u lijepoj našoj ujedine i mimo svih političara skupe vlastiti novac i naprave Pelješki most,baš ne zanima reakcija političara kako ovih naših tako i eu i svjetskih.Nisam siguran da bi dozvolili “otvaranje” mosta.Lp ljudi daj Bože da se varam i da se više ujedinimo bez ovih…

    • Damir
      Odgovori

      Marko nemoj zamjeriti, iznio si hrpu negativnih pretpostavki, previše gledaš na političare, tzv. naše i europske, nije mi jasno kako na takav način možeš izaći iz čahure matriksa i pažnju i obzir konstruktivno usmjeriti prema sebi , obitelji , bližnjima. Lijep ti pozdrav.

  • Robi
    Odgovori

    Lijepa, motivirajuća i poučna priča. Mislim da se svi trebamo nad njom dobro zamisliti…ali ne samo zamisliti nego konačno i poduzeti nešto.
    Ako umjesto akcije tražimo neutemeljene izgovore, nikad se nećemo maknuti iz ove situacije…

  • Lyda
    Odgovori

    Ovo je priča iz moje mladosti (prije cca 35 godina) u gradu Zagrebu, 20 minuta hoda od Črnomerca. Dakle u to vrijeme u našoj ulici nije bilo ni vode ni asfalta i tako dođe jednog dana susjed (iz mjesne zajednice) i pita nas jesmo li za to da damo doprinos za izgradnju vodovoda i asfalta (naravno i kanalizacije) i mi svi oduševljeni pristanemo. Krene izgradnja i kad su došli do kuće tog susjeda – gotovo. Ostalo je još 10-tak kuća, objašnjeno nam je da smo na redu u drugoj etapi (koje nikad nije bilo). Čekali smo godinama a onda opet skupili novce, sami iskopali rupu za cijev, platili vodoinstalatera i napravili si vodovod za jedan vikend a u ponedjeljak poasfaltirali cestu. Istina je da smo platili 2x istu stvar i da naplata vode poslije nije štimala radi novo doseljenih stanovnika koji nisu željeli plaćati vodu (sistem po osobi kao u zgradama) pa je i Vodovodu bilo dosta natezanja i sagradili su nam pravi vodovod i kanalizaciju.

  • Marko
    Odgovori

    Svaka čast ljudima iz Brazila i sve pohvale. Nisam htio biti negativan nego me baš zanima kako bi to kod nas izgledalo a mislim da sam dosta realno opisao situaciju kod nas. Sve u svemu zbilja bi i mogli pokrenuti nekakvu “humanitarnu akciju” izgradnju ne nužno Pelješkog mosta ali možda neki park za djecu ili tako nešto npr u Vukovaru ili negdje gdje je pomoć potrebna. Mislim da bi to mogao biti dobar početak i test za sve nas ljude u lijepoj našoj gdje bi pokazali da nam uopće nisu potrebni političari niti njihove stranke i njihovi programi i vizije budučnosti Hrvatske. Na taj način bi možda pokrenuli lavinu dobrih djela koja bi možda mogla dovesti do toga da sami izgradimo Hrvatsku i pokažemo da smo uistinu slobodni ljudi. Lijepi pozdrav ljudi

  • d
    Odgovori

    Super za nevjerovati kako dati poticaj da se i kod nas tako gradi bio bi to mislim dobar pothvat, a ne samo porezi veliki PDV itd…

Leave a Comment