JE LI SILOVANJE RELATIVNA STVAR?

Silovanje je kroz čitavu povijest bilo posve uobičajena stvar za one koji su se našli, u za ljude posve neprirodnim situacijama. Poput recimo rata – iz kojeg se nitko ne vrati neoštećen, pa i oni koji se iz njega vrate neokrznuta tijela. Sjećam se jednog dokumentarca u kojem je ruski vojnik, veteran 2. svjetskog rata, rekao “da se smatralo kako si loš vojnik i manje muškarac, ako nisi silovao. Pa sam silovao. Stotine žena, djevojčica…”

I u našim krajevima, tisuće su žena prošle kroz takvo iskustvo tijekom rata. Silovali su ih osvajači. Najčešće se silovanja događaju, kada se pojavi horda osvajača. Vojska.

“Vojnici su glupe, nemisleće životinje koje se koriste kao pijuni u vanjskoj politici.” – Henry Kissinger

U Bosni i Hercegovini postoji registar silovanih žena, u kojem je zabilježeno više od 25.000 žrtava. Pitanje je, kolika je stvarna brojka? Tko zna koliko ih je još odlučilo šutjeti, iz straha da ih i njihova okolina ne krene osuđivati, kao da su one krive što ih je neki monstrum silovao. Znate i sami da u našim krajevima, na žalost, žrtva misli, da joj je bolje šutjeti.

Ta tabu tema je u Hrvatskoj toliko snažna, da ovdje uopće niti ne postoji evidencija silovanih žena. Koliko je za sada poznato, najmlađa silovana žrtva tijekom zadnjeg rata, bila je djevojčica od 6 godina, a najstarija je imala 80 godina. Tek su se rijetke odlučile progovoriti, i to mnoge godine nakon silovanja, u kojima su teret te traume morale potpuno same nositi. Ali jednom teret postane pretežak, da se više ne može podnositi.

Zahtijevaju pravdu. A od koga će je dobiti?

OD POLITIČARA?

Ne bih rekao. Oni obično i zakuhaju rat. Na nagovor pajdaša u bankama i korporacijama. Jer – rat je posao, koji je jako profitabilan biznis. Posebno za tu psihopatsku bandu.

Unatoč tome, ljudi rado izlaze na izbore, pa biraju političare. Ali maske iza kojih se političari skrivaju – danas padaju brže nego ikada u povijesti. Ljudi se bude, i malo-pomalo uviđaju što se oko njih događa, i sve bolje razumiju što se uistinu događa.

Političari su, češće nego rjeđe, toliko uronjeni u moralni relativizam (pogledati drugi stup sotonističke ideologije OVDJE) da neke njihove izjave naprosto čovjeka, koji je zdrav u glavi, moraju šokirati. Najnovija takva izjava dolazi iz Švedske, u kojoj sam boravio nekoliko mjeseci prije 20-tak godina, i pamtim je kao lijepu zemlju, iz koje sam jedva čekao vratiti se kući. Brojao sam dane unazad do povratka, kao što sam ih brojao u davno doba dok sam kao klinac u JNA 1989/90. imao ubrzani tečaj iz indoktrinacije uma, uz istovremeno pranje mozga koje je otvaralo prostor za bespogovorno potčinjavanje autoritetu. I uspjelo im je, prilično dobro, programirati moj mladi um. Na prvim izborima, bio sam doma na “odsustvu” i pogodio drugi krug glasanja na prvim demokratskim izborima, i glasao bih za Stranku Jugoslavena, koliko su mi mozak isprali u jednoj od brojnih vojarni, inače prekrasne Banja Luke, a tako bi i bilo, da me nije dobro de-programirao moj najbolji frend. Ali, istovremeno me programirao nečim drugim, pa sam glasao za HDZ.

Oni koji prate Zvono Istine makar nekoliko mjeseci, dobro znaju da me niti jedni jedini izbori ili referendumi više neće vidjeti.

Jer tamo se, između ostalog, biraju političari ili ih se moli da naprave nešto što ljudi žele, a ovi to naprave, ako im sviđa predloženo ili im ide u korist. Ako ne – tko šiša narod i njegove želje. Političari se bave moralnim relativizmom, što znači da su uz nekoliko časnih iznimaka, i oni moralni relativisti. A onaj koji je moralni relativist, ujedno je i sotonist, a u sotonističkim ritualima odbijam sudjelovati na bilo koji način. To vam je ekipa, ti političari, koja između ostalih gluposti koje misle na dnevnoj bazi, poput toga da imaju mandat koji su dobili od glasača, misle i da postoje silovanja koja su za veću osudu, i silovanja koja su za manju osudu. Ovisno o tome tko siluje.

Tako misli švedska političarka  Barbro Sörman. I takvi moralni relativisti – za vas dragi glasači – donose zakone, za koje smatrate da ih se mora poštovati. I vode vas u provaliju, koju doduše još ne vidite, ali nesumnjivo jurite prema njoj zajedno s ostalim glasačima – izmiješani u krdu svih stranačkih boja, kličući – moj je političar manje loš i manje krade od tvoga!!!

Slijedi prijevod članka gdje ćete se bolje upoznati s dokazima o psihičkim problemima koji s vremena na vrijeme, ali sve češće i češće – ispadnu iz neopreznih političara.

Izvor: zerohedge 

Među razumnim ljudima, čin silovanja se najoštrije kritizira i nema apsolutno nikakve razlike u tome tko ga je počinio. Ipak, u nečemu što će nesumnjivo izazvati ljutnju u onoga tko pročita napisano, političarka iz Švedske pravi razliku o težini takvog čina, u ovisnosti o tome tko je počinitelj.

Političarka Barbro Sörman iz Švedske Lijeve Stranke, koja predstavlja jedan od okruga glavnog grada Stockholma, izjavila je na Twitteru da je “gore” kada švedski muškarci siluju žene nego kada siluju imigranti, zbog kulturoloških razlika, navodi Breitbart.

“Švedski muškarci koji siluju, to čine unatoč rastućoj jednakosti među spolovima. Oni su donijeli aktivan izbor. To je gore, Imo.*”, napisala je Sörman na Twitteru, prije negoli je s njega u potpunosti izbrisala svoj profil.  (*op. prev. In My Oppinion, prema mom mišljenju)

Kada su je kontaktirali iz Sweden Free Times-a, Sörman je u početku branila svoju argumentaciju, da bi ju pod pritiskom naposlijetku odbacila.

Breitbart pojašnjava:

Kada su je kontaktirali iz Sweden Free Times-a, gđa. Sörman je u početku branila svoju argumentaciju:

“Pogledajte Švedsku kao društvo jednakosti, gdje su svi odgojeni kao jednaki. Tada biste mogli reći, da ukoliko ste odrasli u takvom okruženju, donosite aktivan izbor da ne budete jednaki, što ne biste činili, ako ste odrasli u društvu u kojem nema jednakosti“, izjavila je. 

Kada je bila izložena pritisku, povukla se i rekla da su tweetovi “nespretno sročeni”, dodavši, “Ne govorim da je to gore, naravno da nije!”

Ovi komentari dolaze nakon što je 35 žena nedavno napadnuto od strane “mladića, koji su stranci” na švedskom glazbenom festivalu u Karlstadu. Ono što dodatno daje značaj komentarima izabrane dužnosnice, kako smo izvijestili jučer, izvješće je švedske policije koje je objavljeno prošlog mjeseca u kojem se navodi da prema istrazi EU agencije za ljudska prava, Švedska ima najviše stope seksualnog nasilja nad ženama u čitavoj Europi. Kako prenosi Infowars, Švedska je poznata kao silovateljska prijestolnica Europe između ostalog i zbog toga, što su imigranti značajno zastupljeni u statističkim podacima o silovanjima. Silovanja su u Švedskoj skočila u nebo za nevjerojatnih 1472% između 1975. i 2014. godine, kada je bilo 421 naprama današnjih 6620 seksualnih napada.

“77,6% silovatelja u zemlji su identificirani kao “stranci” (što je značajno jer je u Švedskoj “stranac” riječ koja je općenito sinonim za “imigrante iz muslimanskih zemalja”). Čak je i taj podatak podcijenjen, budući da švedske vlasti u pokušaju da zasjene problem, bilježe drugu generaciju muslimanskih napadača naprosto kao Šveđane,” piše Selwyn Duke.

* * *

Makar može djelovati nepojmljivo da se uopće iznose takvi komentari, oni su zapravo u skladu sa time koliko je država (ne)ozbiljna po tom pitanju. Prisjetite se švedskog rješenja za napade muslimana na žene, koje je bilo, da naprosto svi nose narukvice s natpisom “Ne pipaj me”.

Komentar

E sad, kako uopće dolazi do situacije u kojoj se muškarac – koji je u svojoj suštini zaštitnik „slabijeg spola“ – odluči primijeniti nad ženama najniži, najpodliji mogući oblik NASILJA – silovanje, koje zadaje najdublje duševne povrede i ostavlja traume, koje se moguće nikada ne mogu prevazići ili vrlo teško.

Što se događa u glavi i srcu muškaraca koji prelazi taj zadnji kamenčić moralne granice, koja je instinktivno usađena u svakom ljudskom biću, naime, da SVJESNO ne čini nepravdu/štetu, ne nanosi zlo nikakvom drugom živom biću?

Što se poremetilo u našem shvaćanju?

Smatramo li ljude različite kulture ili druge vjere neprijateljima, pa im nanosimo zlo kako i gdje možemo?
I inače, kakvi su takvi muškarci?
Radi li se jakim „muškarčinama“ ili bijednim slabićima, koji napadaju fizički slabije, nemoćne? S ravnopravnim „protivnikom“ naime, mogli bi doći u situaciju da sami možebiti budu povrijeđeni, a to je malo riskantno.

Ili je to indirektno nizak udarac „domaćim nositeljima hlača“, kada napadaju njihove žene i time ih vrijeđaju u njihovoj „muškosti“?

Ili je to općeniti napad na žensku energiju, čime se uništava osnovica u društvu? Jer prilično dobro znamo tko drži tri kuta kuće, brine se o djeci i odgaja ih? I kada su ta tri kuta oslabljena (zbog straha i povreda, duševnih kao i tjelesnih), počinje se rušiti cijela građevina, u ovom slučaju cijelo društvo, kulturno dobro, običaji, moral i uvlači se slabost, nesigurnost, nevoljkost, raste agresija, bijes, mržnja, spremnost za nasilje.

I po stoti puta se možemo isto zapitati. TKO ima koristi od toga?

Jer, promislimo zdavog uma, ako netko dođe u našu zemlju s dobrim namjerama, red je i potpuno prirodno, da se treba pridržavati pravila i zakona koji u njoj vladaju, prilagoditi se načinu življenja koji postoji unutar tog društva. Ako to ne čini, tj. neprestano se ponaša protivno ustaljenim običajima, onda mislim da treba naći okruženje gdje će moći činiti ono što želi, tj. vratiti se u svoj kulturni krug.

No, činjenica da se takvi prekršaji stranaca, ponajviše muslimanske vjere, u mnogim zemljama podnose i prihvaćaju, bez puno protesta od strane „zastupnika“, „pomoćnika“ i „branitelja“ ljudi, samo ohrabruje te nasilnike u njihovom djelovanju, kako smo to i spomenuli u prošlom članku o UN-a i planiranoj seobi naroda.

I sve nekako izgleda kako se već godinama svjetska situacija odvija i događaji kreću u istom pravcu, prema sprovođenju globalizacije (jedne svjetske vlade – NWO), sustavnog uništavanja posebnih kulturnih vrijednosti naroda – kako pojačanom migracijom (da ljudi s obje strane izgube svoje korijene), tako i preuzimanjem glazbe, filmova i načina života koji dolaze iz SAD-a. I time polako u ljudima nestaje i sjećanje o vlastitoj vrijednosti i snazi, o jačini koju osjetimo kad hodamo po tlu, po kojem su hodali naši preci, ponos koji osjetimo dok stojimo na tlu koje je prožeto mislima, namjerama i osjećajima naših starih.

I ne budimo naivni kao mala djeca, da vjerujemo da će sve to proći samo od sebe, kao ospice. Neće, jer ako dozvolimo da se i dalje biraju političari koji prije izbora ljudima pričaju bajke, obmanjuju ih i obećavaju sve i sva, lažu – a nakon izbora, pošto su sjeli u za četiri im godine osiguranu fotelju – s izvanrednim primanjima i svim privilegijama, NEĆE SE PROMIJENITI NIŠTA.

Stvar je na prvom mjestu u tome, da nam to postane SVJESNO.

Nakon toga gledajmo, muškarci i žene da prevladamo sve vrste niže životinjske prirode u sebi, koja nas ponekad tjera na svađu, konkurenciju, prijetnje, izigravanje moći nad dugima, primjenu nasilja – i sebe počinjemo promatramo kao uzvišenog Božanskog Čovjeka, kao uzvišenu Božansku Ženu, kako su to već u prijašnja vremena činili Vedrusi od kojih i mi potječemo. Izdignimo se stoga iz blata u koje smo bačeni i opravdajmo naše Božansko porijeklo – SVJESNO.