Što smo novoga naučili u zagorskoj kleti?

In Općenito

Prošli petak zatekao sam se, i to namjerno,  u ovim sjevernijim krajevima naše domovine, na trećoj iz serije promocija nove Draženove knjige “Kontrola uma u pravnom sistemu” – koja je bila održana u gradskoj knjižnici u Oroslavju. Dan ranije bila je promocija u Lepoglavi, a dan prije Lepoglave na rasporedu je bio Varaždin.

Dakle ljudi moji takvu promociju još nisam imao prilike vidjeti… knjižnica fantastično uređena, lijepa, svijetla i uredna, a velika dvorana u kojoj je bio pripremljen projektor i platno bila je krcata ljudima.

drazen-oroslavje

Šefica knjižnice se prilično potrudila da se ljudi ugodno osjećaju. Bila je pripremljena i zakuska, uz kolače za desert od kojih su me posebice obradovali meni omiljene domaće orehnjače i makovnjače… nitko nije s promocije otišao nit gladan nit žedan, jer bilo je i gemišta za popiti, te pokoji sok za trezvenjake, što je koliko čujem, u Zagorju rijetka sorta ljudi.

Ono što mi je bilo posebno zanimljivo je da od svih tih ljudi, nitko nije zbrisao s promocije koja je trajala uz dobro pripremljenu prezentaciju oko dva sata, osim dvije djevojke koje su očito imale nekakav raniji dogovor za izlazak van.

Sakupilo se i nekoliko ljudi koji prate Zvono Istine i Draženovu stranicu Kontrola Uma od kojih neke znam dulje vrijeme, neke od njih smatram i prijateljima, a neke sam oči u oči tek tada susreo po prvi puta, iako drugim načinima komuniciramo već dulje vrijeme.

A kako je i red u Zagorju, nakon službenog dijela valjalo je i neslužbeni dio druženja odraditi – gdje drugdje, nego u kleti uz gemište, i to moram priznati, ne od sorte koja je česta u Zagorju a može se opisati nazivom “halucinogeni zbljuvanec” – već od zaista dobroga vina koje je dodatno podgrijalo ionako veselu atmosferu.

Padale su ideje, neke pametne, neke ne baš tako pametne, neke briljantne, a bilo je i nekih izrazito glupih i neprovedivih, čak bih rekao – djetinjastih. Ali neka. To je proces kroz koji svatko sam mora proći, do trenutka kada dovoljno znanja usvoji da sam može zaključiti, da prostite, sere li netko kvake ili nudi nešto od istinske vrijednosti. Ono što smo svi zamijetili je relativna brojnost ljudi koji, ajmo to tako reći, “kuže stvari” i relativna geografska raspršenost istih, što naravno predstavlja logističku prepreku za neko ozbiljnije koordinirano djelovanje koje za svrhu ima širenje prostora u kojem možemo slobodno živjeti.

Zaključio sam prema onome što sam vidio i čuo, a pažljivo sam mogao slušati jer nisam bio od volje puno govoriti, da nas zaista ima mnogo koji “kužimo stvari”. Posebice mi je drago što vidim da ima ljudi daleko mlađih od mene i Dražena, a koji zaista jako dobro “kuže stvari”.

Eh, da sam ja u njihovim godinama znao to što znam danas, i da sam kužio to što kužim danas, vjerojatno bih bez po muke sada znao kako levitirati, onako, iz zajebancije… Zato sam apsolutno siguran, da će ti mladi ljudi za 10 ili 15 godina, kada dođu u godine u kojima smo sada Dražen i ja, biti u stanju daleko više uraditi nego što to danas možemo mi.

Dragi ljudi, znajte da nas je mnogo više nego što mislimo da nas ima… i svakako više nego dovoljno da operateri robovlasničkog sustava kontrole krenu puniti gaće u tri smjene, 7 dana u tjednu, uključivo i one dane kada su državni i vjerski praznici. Smatram da je tek pitanje trenutka kada će se pojaviti netko odlučniji, hrabriji i pametniji od nas, možda s nekakvom računalnom aplikacijom ili konkretnom 3D ili 4D akcijom koja bi te logističke probleme mogla prevazići, jer mi koji smo na neki način pokrenuli ovu lavinu s idejom da bi čovjek trebao biti slobodan, pomalo već i umorni od često mukotrpnog objašnjavanja ljudima da je 2+2=4.

Ne treba zaboraviti niti to da mi koji smo možda najviše u fokusu ljudi koje zanima kako se osloboditi svima nam nametnutog jarma, nismo više u cvijetu mladosti, ali ipak smo dovoljno mladi i dovoljno vatreni za još pokoju pametnu, kreativnu akciju u narednim mjesecima i godinama… a svakako treba istaknuti da definitivno nismo još u onome što neki nazivaju mudrošću – jer nje niti može biti bez da si odgulio dosta godina aktivnog života kojeg si dobrano ispunio životnim iskustvima.

Što bih još mogao reći u ovom kratkom iskoraku iz Matrixa u koji sam se morao vratiti, zbog čega i rjeđe nego ranije imate prilike čitati moje tekstove?

Čini mi se da vam danas mogu i smijem reći kako se dosta toga događa “ispod radara” o čemu (još neko vrijeme) nećete imati priliku čitati niti na Zvonu Istine niti na Kontroli Uma. Ali zamašnjak koji je pokrenut, danas u sebi nosi veliku količinu pozitivne energije, koja će prije ili kasnije naći načina kako biti učinkovito kanalizirana i manifestirana u životima sviju nas.

Za sada, još uvijek ta energija sramežljivo traži načina kako se pokazati u 3D svijetu oko nas, rekao bih, jer treba joj naša pomoć i naše djelovanje da bi se to moglo dogoditi… a i mi sami to ne možemo uvijek na optimalan način uraditi, jer i na sebi imamo još dosta posla za odraditi. Ali kao što sam napomenuo ranije, nezaustavljivo stiže nova, mlada generacija ljudi koji će za par godina kužiti stvari daleko bolje nego što to danas kuže pomalo ishlapjeli i ofucani Dražen, Valter, Niara, Deus i brojni drugi tragaoci za Istinom, a koje ste imali prilike upoznati na ovim stranicama.

Stoga, kako bi se reklo – stay tuned – još mi nismo (kako bi to rekla moja učiteljica glazbenog koja je dobro desetljeće odlazila u penziju ali nikako da u nju i ode) bacili pušku u kukuruz. Imamo još podosta toga i za reći, i za uraditi, i još više ljudi potaknuti da se probude.

Ako čitate ove stranice, znajte da je isto to što radimo mi – i vaš posao. Nemate pravo ne raditi ga, ako ste otvorili svoju svijest u dovoljnoj mjeri da ste počeli “kužiti stvari”. Pa prionite. Bolje sutra neće nastati samo zato što bismo mi to željeli, već zato što aktivno u tom smjeru – djelujemo. Zajedno. Svi. A ako iz nekog razloga još uvijek ne možemo zajedno, onda ćemo to morati raditi svak za sebe, sve do trenutka kada ćemo to uistinu moći raditi zajedno.

A onda će nam svima biti puno lakše nego što je sada.

Recommended Posts
Showing 7 comments
  • zenfjaka
    Odgovori

    U svakom slučaju pohvale svima sa ove stranice i Draženove. Dalo s puno naučiti i zahvala od mene.
    Poštovanje.

  • Damir
    Odgovori

    Super. Kako je Dražen reagirao na zagorsku kapljicu, jesu li mu se otvorili novi vidici? Jel bila domaća rakijica za aperitiv? Jel bilo kruha iz krušne peći, čvaraka , luka, špeka i sira s vrhnjem i češnjakom?

    • Valter
      Odgovori

      Dražen je reagirao primjereno okruženju i lako se uklopio u običaje zagorskog kraja, ne štedjeći jetru.

      • Damir
        Odgovori

        Drago mi je, da, nije se teško uklopit u tradicionalne običaje kojeg god kraja ili zavičaja, jer takovu tradiciju nije izgradila OSOBA, već Čovjek, kao lijek za dušu i tjelo.

  • Živi čovjek:danijel.
    Odgovori

    Krasan članak Valtere, drago mi je da ste se odazvali sa mnogih geografskih podrućja naše majke Zemlje. Ponosan sam da je promocija knjige bila uspješna, a posjetitelji zadovoljni, siti i napojeni,neki čak sa gotovo vidljivim velikim upitnicima nad glavama poslje promicije. Čitam da se i zagorska kljet sasvim korektno uklopila u neslužbeni dio promocije. Što reči više osim, ima nas svakim danom sve više pa zato iznosim činjenicu da će promjena nastupiti puno prije od u članku navedenog roka. Hvala svima za dolazak! Hvala za upoznavanje face to face sa svojom braćom. Pozivam ovom prilikom sve koji za sad samo čitaju navedene stranice, da se aktiviraju i u praksi, te da i sami osjete atmosferu sloboe.

  • autor_itet
    Odgovori

    Ajde drago mi je za sve/da je tako, napisa jedna od ohlapjelih i ofucanih komentatorica:)

Leave a Comment