Svjetlost i Tama

In Duhovnost

Svjetlost i tama postoje unutar svih bića. Svjetlost i tama su ples, koji svatko mora naučiti plesati sam sa sobom.

Ravnoteža dolazi i prolazi. Stvari koje ispadaju iz ravnoteže, potiču nove cikluse rasta.

Ponekad ciklusi rasta mogu biti izazovni ili teški. Ali svaki od njih vodi do svjesnog širenja Univerzuma, i stoga je svaki od njih predivan.

Posljednjih 13 tisuća godina taj potencijal za rast, bio je ovdje pod čeličnom kontrolom.

Ali – više nije.

Uzbuđen sam poput djeteta koje u rukama drži novo otkriće, u iščekivanju da vidim kako ćemo rasti preko ovoga trenutka.

Jer – nesumnjivo ćemo rasti.

Napisao: The Ruiner

Povezani sadržaj:

ONA

Recommended Posts
Showing 11 comments
  • Eva
    Odgovori

    Sve je dobro.

  • zenfjaka
    Odgovori
  • Ervin
    Odgovori

    https://youtu.be/YrvKFqjmLBA … i ovog kolegu … https://youtu.be/3GcvI9tf5j4 … uvijek se iz nova uspuje podmuklo provući new-age-ersko podmazivanje intelekta i egobuilding shema… Prežestoka je onostrana inteligencija… U trenutku kada stavimo interes svoga bližnjega ispred vlastitog interesa postajemo dizidenti svih sustava… Kada oljuštimo mic po mic omotače duše koje smo si sami naslagali i naslažemo, osjetila postaju profinjena i tada će nam teško prodati muda pod bubrega…

  • zenfjaka
    Odgovori

    bome muda nedan al ostaće pjesma:)

    ..ma pjevajte…šta bi rekla jedna, ko piva dvostuko moli…o anastazijooo:)

    https://www.youtube.com/watch?v=Y0m04hoqZY0
    :)

  • mario
    Odgovori

    Svako može lako, živeći u APSTRAKTNIM uslovima
    životnim, da ispreda ljupko i vešto, mudroliko, priče i priče,
    duhovne, kosmičke, moćne, da ti pamet i dah stanu!
    Al’ zaroni ga, i zaroni sve takve duhovne predvodnike
    u uslove živo-životne, u kojima žive mase i mase
    na Zemljici ovoj, pa mu onda traži te iste pričice,
    teško bi išlo! U ašramima, manastirima, u izolacijama,
    u duhovnim školicama-radosnicama, uz življenje –
    na račun drugih, kroz darovanja, prošnju ili skoro –
    skapavanje sa minimumom hrane i ljudskih uslova,
    a svakako van preopterećujućih radnih uslova:
    lako se pletu niti kosmičkih priča i mudrih pouka,
    duhovnih, moralnih i ostalih, o ispravnom življenju,
    o višestrukim putevima duhovnim, o približivanju:
    ni manje, ni više, nego baš samom Bogu lično.

    3. U apstraktnim životnim uslovima, u izolacijama,
    „po šumama i gorama“, po manastirima, i drugde,
    nema Karantina-Pakla-Zatvora, nema intenziteta,
    ni njihovog viđenja, pogotovu ne njihovog doživljaja,
    tamo samo ljubav cveta, duh se kao pluća širi, duša –
    nadomak Boga lično dolazi, milina jedna na sve strane!
    Sve suprotno se dešava u „živom životu“ „u masivi“
    na Zemlji, sve suprotno se vidi i doživljava svuda,
    za one koji su Budni, koji su naklonjeni Viđenju,
    bez katarakte Iluzije na duhovnom očnom dnu
    https://kuthumimanu.wordpress.com/2016/07/12/karantin-pakao-zatvor-osnova-duhovnog-videnja/

  • mario
    Odgovori

    https://kuthumimanu.wordpress.com/2016/05/02/zli-bog-zemlje-i-zemlja-kao-karantin-pakao-zatvor-matriks/
    Svim ovim verovanjima ljudi sami sebe konceptualno ograničavaju, sami sebe drže u konceptualnom zatvoru, što je osnova samopodređenosti planetarnom Zatvoru-Paklu.
    „Sami sebe“ – u relativnom smislu! Jer im je sam Zli Bog Zemlje takvu „slobodu“ izbora nametnuo, kao i što im je-nam je nametnuto sve ostalo što je u životu ljudi i ljudske civilizacije bitno.
    Stoga je probijanje svesti o Zemlji kao Karantinu-Paklu-Zatvoru-Matriksu: prvi korak, konceptualni korak, ka oslobađanju iz samog tog Karantina-Pakla-Zatvora-Matriksa. Za početak – oslobađanja u svesti, a vremenom mu mora po Zakonima Stvoriteljevim slediti i oslobađanje u fizičkoj ravni.

  • mario
    Odgovori

    https://kuthumimanu.wordpress.com/2016/05/03/mi-protiv-zlog-boga-zemlje/
    Kao individue protiv Zlog Boga Zemlje mi smo kao slamčica protiv ogomnog plamena, bez izgleda koje je čak David imao protiv Golijata.

    2. Tolika je moć Zlog Boga Zemlje, i nije mudar ko je ne prizanje.

    3. Kao kritična masa čovečanstva, kao tri-četiri milijarde povezanih baterija, povezanih u ogromni planetarni paket – mi bismo bili moćni, mi bismo oduvali Zlog Boga Zemlje daleko u kosmos, da nam ne bi smeo prići.

    4. Ali to se ne može desiti, za to se sam Zli Bog pobrinuo, svim osakaćenjima i ograničenjima kojima je milenijima podvrgavao i podvrgnuo ljudski rod.

    5. Te je ogromnu moć i ogromne plamenove Energije, koji sukljaju iz ljudskog roda, preusmerio na održavanje i ojačavanje Materije i Iluzije Zemlje, što znači energetske resurse samog Zlog Boga Zemlje, njegovih sinova i slugu.

    6. Zemlja ne bi bila Karantin-Pakao-Zatvor-Matriks, da nismo svi zajedno u poziciji zatočenika, što fizički, preko spoljašnjih barijera, što u našoj unutrašnjosti, preko naših konceptualnih samoograničenja, preko mehanizama koje Zli Bog i njemu podređeni koriste preko lokatora u našem telu, preko DNK i „reptilskog dela mozga“, što preko direktnijih unutrašnjih linija energetskog iscrpljivanja, manipulisanja, naopakog navođenja i uticaja na same naše emocije i misli.

  • mario
    Odgovori

    https://kuthumimanu.wordpress.com/2016/05/03/otkud-znamo-da-zemljom-vlada-zli-bog/
    U svetu dualnosti Zlo i Dobro su rame uz rame, i na njihovim plećima svet dualnosti i počiva.
    I interakcija Dobra i Zla je princip učenja i rasta.
    Što je Dobro ekstremnije – manje ima pokretača ka učenju i rastu, te se tu Zlo ubacuje kao inicijator i katalizator (ubrzivač) rasta.
    Onda ni Zli Bog nije Zli Bog, ni Dobri Bog nije Dobri Bog, već su dve strane jednog principa učenja i rasta.
    I onda ih treba videti kao Jedno, a ne kao Dobro i Zlo?
    Jeste tako, i jeste svuda gde su oni – u Ravnoteži.
    U ravnoteži oni su u Harmoniji, i tada omogućuju kretanje po spirali rasta, do povratka Stvoritelju.
    Na Zemlji imamo narušenu Ravnotežu, imamo izrazitu dominaciju Zla, možda i ekstrem ili blizu ekstrema Zla, zato Zemljom ne vlada Bog koji je u sebi i u Carstvu svome pomirio Dobro i Zlo.
    Već Bog u kojem je Zlo nadvladalo Dobro, te je on u neravnoteži Zla, a sa njim – i čovečanstvo kojim on upravlja.
    Isto tako i u čovečanstvu i na Zemlji: Zlo dominira, dominira, izrazito, težnja ka stagnaciji, ka antievolucionizmu, dominira sunovratni smer nepovratnog uranjanja svesti čovečanstva u Materiju i u Iluziju.
    Za takav smer se grčevito bori Zli Bog Zemlje, takvim smerom gura čovečanstvo.
    Dobro i težnje evolucionizmu su prigušeni do krajnosti, do uništenja, do gašenja.
    U izrazito dominantnoj masi čovečanstva ugašeni su i ugušeni svi orijentiri i predstave o Stvoritelju, o evolucionizmu, o Višem, svest izrazite mase čovečanstva tone nepovratno u živo blato Materije i Iluzije, svest – opsesivno privlačena, magnetizovana vrednostima Materije i Iluzije.

  • an
    Odgovori

    “Svjetlost i tama su ples,…” (u kompromisu)
    Svjetlost i tama su neprijatelji. (u krajnjoj vrijednosti)

    Rimljanima
    Jer znamo, da je zakon duhovan a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.
    Jer ne znam, što činim, jer ne činim ono, što hoću, nego na što mrzim, ono činim.
    Ako li ono činim, što neću, hvalim zakon, da je dobar.
    A to ja sad više ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni.
    Jer znam, da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu, jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro, ne nalazim.
    Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim.
    A kad činim ono, što neću, već ja to ne činim, nego grijeh, koji stanuje u meni.
    Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni.
    Jer imam radost u zakonu Božjemu po unutrašnjem čovjeku,
    Ali vidim drugi zakon u udima svojim, koji se protivi zakonu uma mojega i zarobljava me zakonom grijeha, koji je u udima mojim.
    Ja sam nesretni čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove?
    Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Tako dakle ja sam umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

  • an
    Odgovori

    E da:”Jer – nesumnjivo ćemo rasti.”
    Neki za krajnje svjetlo, neki za krajnju tamu. Ovaj rast neće ukinuti kriterij morala i istine.

  • ante šimić
    Odgovori

    ja samo znam da upališ jednu svijeću i nema više mraka di god se kretao.. i mala svjetlost je jača od najmrklijeg mraka
    svjetlosni pozdrav

Leave a Comment