“The Alien perspective” – Simon Parkes – 1. dio

Simon Parkes je na duševnoj razini samo djelomično čovjek. Rođen je u obitelji koja je radila za obavještajnu službu, tako da zna puno o tajnim planovima za čovječanstvo i o velikim promjenama. U razgovoru s Jo Conradom, otkriva zapanjujuće znanje.

Jo Conrad: Pozdrav i dobrodošli. Ja sam ovdje u Engleskoj u Yorkshire-u i sjedim sa zanimljivom osobom. Zapravo bih ga trebao pitati je li on čovjek, jer to je samo djelomično. Čuo sam da si hibrid, tako da nisi samo čovjek. Ovdje je sa mnom Simon Parkes. Ti si prilično dobro poznat na tom području, a također si i u politici. Možeš li se molim Te predstaviti, što si i koja je Tvoja pozadina? 

Simon_Jo_01Simon Parkes: Naravno, u početku moram reći da je vrlo lijepo da sam Te upoznao. Hvala za dolazak za ovaj intervju. Ti si vrlo ugodna osoba i intervjue vodim samo s ugodnim ljudima. Za one koji me ne znaju, biti će najbolje započeti pričati, da dolazim iz obitelji koja je imala puno veze sa špijunažom, s MI-5, MI-6, s NSA. Ako imaš roditelje koji su radili u tom okruženju, na tom polju, prirodno je da sam odrasao na taj način …

Jo Conrad: Također “slobodni zidari” (masoni)?

Simon Parkes: Moj djed je bio slobodni zidar. Moja majka nije bila, jer u to vrijeme ženama to nije bilo dozvoljeno, ali je moj djed naravno bio. Dakle, ako imaš ovu pozadinu, onda se na neki način tako i tako razlikuješ od drugih. Pa, što sam i tko sam ja? Kada govorimo o hibridima, skloni smo misliti na vrlo stilizirane glave, kao u malih Sivih (Grays) primjerice, s velikom glavom izduženom na stražnjem dijelu, ali u pravu si, hibridizacija ljudskog tijela je uvedena, jer kada duša dođe u utrobu majke, onda se moralo gledati da je energija oko tijela, u skladu s očekivanom dušom, inače ako to ne bi učinio, frekvencija energije duše bi bila drugačija od one od tijela.

Jo Conrad: To ne bi radilo?

Simon Parkes: Zato neke žene kažu da im se u trudnoći nešto dogodilo, ili da je dijete izvađeno i opet vraćeno natrag , to se obično učinjeno s opravdanim razlogom, kako si rekao, da duša i tijelo funkcioniraju. Pretpostavljam da me se može nazvati hibridom, ali ne u uobičajenom smislu.

Jo Conrad: Ne prema DNK, nego na razini duše?

Simon Parkes: Da, moja duša je jedna trećina – to bi bilo u Europi 33,333% reptil, naime Drakonski gmaz, trećina bogomoljka (Mantis ili Manty), a jedna trećina čovjek iz Unutarnje/Šuplje Zemlje (Inner/Hollow Earth).

Jo Conrad: Čovjek iz Šuplje Zemlje?

Simon Parkes: To je duša, fizičko tijelo, energetski je vrlo kao gmaz, ali ja ne izgledam kao hibrid, iz jednostavnog razloga – jer što više izgledaš kao hibrid, teže se snalaziti na planeti na kojoj se trenutno nalaziš.

MantisJo Conrad: Dopustite mi da Vas nešto pitam, gmazove si možemo zamisliti, o bogomoljkama (Mantis) je najmanje njih čulo. Kakva su oni vrsta? 

Simon Parkes: Ta vrsta je najmanje poznata. Izgledom su vrlo slični insektima. Mnogi ljudi koji su se susreli s Bogomoljkama (Mantis), boje se ose, jer ih one podsjećaju na Bogomoljke. Visoki su otprilike oko 1,80 do 2,40 metra, s vrlo tvrdim tijelom. Oči su im vrlo velike i zauzimaju jednu četvrtinu do jednu trećinu glave. Izgledaju vrlo slično insektima i podijeljeni su u 3 skupine.

Jo Conrad: Hodaju li uspravno kao ljudi?

Simon Parkes: Da, hodaju ispravno, oni jesu ljudski, tijelo nije kao u kukca, ne, oni imaju prave kukove i izgledaju vrlo ljudski. Ali oni su vrlo stara vrsta i imaju različite nazive zanimanja poput “Universalni majstori” i preuzeli su ulogu suca u sporovima, pa ako se u četvrtoj frekvenciji u četvrtoj dimenziji pojavi poteškoća, onda dođu i pokušaju postići sporazum između zaraćenih strana.

Jo Conrad: Dakle, postoje tri vrste, ne takvog ljudskog izgleda kao što znamo i također iz Unutarnje/Šuplje Zemlje. Imaš li pristup znanju i pozadini, kako i odrasao, kao normalno dijete i Tvoji su Ti roditelji u neko doba rekli, ti nisi kao normalan čovjek, nego nešto drugo … Jesi li toga bio svjestan?

Simon Parkes: Nisam toga bio svjestan, uopće ne. Ali već u ranoj dobi sam znao da me ta čudna bića dolaze posjetiti i znao sam i prakticirati magiju, jer je to ono što smo radili …

Jo Conrad: U porodici?

Simon Parkes: Da u obitelji, ali ne i crnu magiju. Moja majka nije bila sotonist, nismo smjeli imali sotonske materijale u kući, jer je ona bili protiv toga. Moj djed je naprotiv bio suprotan, on je vjerovao u crnu magiju i moj djed – tj. moji biološki roditelji, baka i djed – raspravljali su i svađali se o tome, kako bih trebao biti odgojen. Imali su različite ideje o tome u koje škole bih trebao ići i tako dalje. Bilo je zanimljivo, znao sam za bića koja su me posjećivala. Sjećao sam se što se događalo i naučio da ne govorimo o tome izvan kuće …

Jo Conrad: Oprosti da Te prekidam cijelo vrijeme, ali javlja se toliko puno pitanja. Druga djeca odrastu i možda vide čudovišta i roditelji kažu: Nema čudovišta i nakon nekog vremena djeca ne vide više ništa. Ali, kako je to bilo u Tvojoj obitelji? Kada si govorio o tome što si vidio, kako su reagirali Tvoji roditelji, baka i djed?

Simon Parkes: Moja je majka rekla: ‘Nacrtaj to, onda ću crtež uzeti i pokazati svojim prijateljima.’ Ja sam sve zapisao, nacrtao i ona je slike uzela sa sobom u svoj ured – kod nas je to bilo tako.

Jo Conrad: Imaš li neke od tih crteža?

Simon Parkes: Da, ali me nisi pitao da ih donesem. Da si me pitao, bio bi ih donio sa sobom.

Jo Conrad: U redu, možda ih možemo poslati preko e-maila. 

Simon Parkes: Sigurno.

Jo Conrad: Čega si svjestan, što si naučio o tim vrstama, nešto što si oduvijek znao, ili si tako nešto morao pronaći … kakvi su ljudi iz Unutarnje/Šuplje Zemlje …?

ReptiloSimon Parkes: Morao sam izučiti kulturu, pravila, zakone svake grupe – ali prema prirodnom stanju u skupini, to je moje pravo, jer je to ono što ja jesam. Svaka skupina ima svoju vlastitu etiketu, svoja vlastita pravila, osobito reptili, koji su vrlo, vrlo snažno povezani s obredima i strukturama i ne smiješ pogriješiti. Sjećam se da sam upoznao nekoga, vrlo iskrena osoba koja je imala veze sa gmazovima. U gmazova igra mač važnu ulogu i jedan od ispita koje se mora položiti, je baciti mač u zrak prema gore, tako da se vrti … on se vrti i kada pada na dolje, ne smiješ ustuknuti da zgrabiš ručku mača. Ako ne uhvatiš ručku mača i on padne, ali se ti ne pomakneš – onda je to u redu, krivo je ako ustukneš. On mač nije mogao uhvatiti i nanio je tog skupini veliku sramotu i stid, te je bio prognan iz programa i nisu ga više htjeli vidjeti. Vrlo, vrlo su strogi i ta posebna vrsta uopće ne zna za oprost.

Jo Conrad: Dobro, Ti govoriš o MI-5, MI-6, koji su bili u pozadini u Tvojoj obitelji, ali možda glupo pitanje. Znaju li svi u tom području o izvanzemaljcima i njihovom kontaktu, ili je to nešto posebno, ili se radi o različitim razinama u vojsci i tajnim službama u kojima se zna o tome?

Simon Parkes: Ne, rekao bih da u svakoj tajnoj službi zna o tome možda 10 do 25 posto njih …

Jo Conrad: Visoki činovi?

Simon Parkes: Ne, ne samo visoki činovi, već oni koji trebaju znati o tome. Možda si stručnjak ili si možda na primjer računalni stručnjak, onda Te trebaju na programu, da provališ komunikaciju vanzemaljaca. Nakon toga ćeš biti upućeni u to, reći će ti se o tome – ovisi o tome čime možeš pridonijeti organizaciji. MI-5, MI-6, NSA bi ti rekli što i koje vještine upravo trebaju.

Jo Conrad: Ali nitko ne dobije veliku, sveukupnu sliku, samo nekoliko ljudi?

Simon Parkes: Da, kad bi dobio uvid u cijelu veliku sliku, onda bi ju počeo sam sastavljati i shvatio što se događa i bio vrlo opasan za organizaciju. Amerikanci i Britanci su ovo odvajanje naučili od Nijemaca 1936. – 37., kada su Nijemci izgradili prvu daljinski upravljanu bombu «Fritz X bomba» – time su mislim potonuli talijanski ratni brod.

Te tri njemačke tvrtke koje su radile na tome, bile su potpuno odvojene jedna od druge. Što su učinili? Stvo-rili su prostore, odvojili radne skupine jedne od drugih, tako da nijedna radna skupina jedne tvrtke, nije bila u mogućnosti razgovarati s drugom druge tvrtke – i taj model se primjenjuje sve do danas.

Jo Conrad: Oni su bili odvojeni jedni od drugih, tako da u to vrijeme nitko nije znao da grade bombu?

Simon Parkes: Jedini koji su znali da će biti izgrađena bomba, bili su oni na kraju linije, oni koji su kasnije bombu sastavili. Bilo je nužno da su oni koji su gradili televizijsku kameru ili kućište, znali što grade i ako su samo pogledali uređaj, bilo je jasno da je to bomba.

Jo Conrad: To znači da su 1936. – 37. već imali svu tu tehnologiju, TV-kamere …?

Simon Parkes: Naravno, sasvim sigurno su je imali. Nijemci su bili najveći izumitelji koji su bili ispred svog vremena. Opremu su ponovo izgradili na osnovu jednog …

Jo Conrad: Od izvanzemaljaca?

Simon Parkes: … od nesreće u Schwarzwald-u – koja se vjerojatno dogodila između 31. – 33. (Oni su ju izvadili iz NLO-a i ponovo složili). Ali pomoć su također dobili iz kanaliziranih poruka različitih skupina, od Vril-društva, Thule-društva – ali bili su sjajni, jer su to i primijenili.

Jo Conrad: Jasno, nije lako kad pronađeš komad tehnologije, iz toga još nešto i napraviti. 

Simon Parkes: To je ono što je radila moja majka. To je bio njezin posao dok je radila za MI-5. Dobila je dokumente na njemačkom, od nekadašnjih njemačkih “Büroklammer” (Paperclip – uredska spajalica)-znanstvenika koji nisu pali u ruske ruke i nisu željeli ići u Ameriku, nego ostati u britanskom dijelu Berlina, gdje se nalazila britanska četvrt. No, u skladu s ovim novim saveznim zakonom, trebali su naravno biti dovedeni pred sud za ratne zločine u Nürnberg-u, ali bili su previše važni zbog njihovog znanja, zbog toga ih je nova Zapadno Njemačka vlada proglasila bez državljanstva i britanski MI-5 im prenio britansku suverenost, tako da više nisu mogli biti osuđeni po njemačkim zakonima. Ostali su u Njemačkoj i kada je glavna skupina njemačkih znanstvenika u SAD-u bila preopterećena radom, ili nisu s projektom izlazili na kraj, tada su dijelove te izvanzemaljske opreme poslali u Njemačku u Berlin i znanstvenici u Njemačkoj su zatim radili na tome. Pitanja u pismu su uvijek bila jednaka: ‘Što je to, što to radi, možete li to učiniti/obnoviti.’ Onda se stvorio dokument, ne vrlo veliki, možda šest-sedam stranica, najviše 15 stranica. Sve je bilo uvijek napisano na njemačkom jeziku. Zatim su stigli i agent je to donio mojoj majci. U ono vrijeme su postojali diktafoni i morali ste nagaziti na papučicu da pokrenete traku. Moja je majka uvijek imala samo njemački opremu, uključujući i pisaće strojeve koji su bili od Adler-a i Grundig-a, jer je njemačka oprema bila najbolja. Čovjek koji joj je dao kazete, bio je jezikoslovac – on bi rekao jednu rečenicu na njemačkom, rečenicu na engleskom, a ona bi otipkala na engleskom jeziku. I kada je dokument bio završen, stigao je auto – ona je s vozačem imala nekoliko riječi lozinke – i zatim se odvezla s njim.

Agent s kojim je surađivala se zvao Paul Dunlop – to sigurno nije bilo njegovo pravo ime. Bio je pravi lik – bivši RAF pilot (RAF = Royal Air Force), imao je svoj avion, trkaći auto i druge automobile i svoje ime je uzeo s odjeće i rekao: Moje ime će biti Paul Dunlop (gume) – iz toga je sigurno napravio šalu – ali što je bilo zanimljivo, bio sam otprilike sedam godina kada je počeo dolaziti u našu kuću – i bio je sjajan, govorio je dvanaest ili petnaest jezika.

Moja majka je potom pripremila kavu, a on se igrao sa mnom, stolice smo stavili na stranu i igrali bismo se zrakoplova – on je bio vojni pilot, a ja sam bio kopilot. Igra koju smo igrali je bila loviti NLO i kada je moja majka ušla unutra s kavom, nije skočio i nije mu bilo neugodno, već se nastavio igrati sa mnom, sve dok smo zarobili NLO. Samo jednom sam bio zamoljen da napustim sobu, kad je moja majka morala potpisati različite dokumente. Kasnije sam saznao da mogu biti prisutni samo agent i onaj koji potpusuje, svi ostali moraju napustiti prostoriju. Ali uvijek dok su razgovarali o svem mogućemu, o Roswellu ili svemirskom oružju, nikada me nisu zamolili da napustim prostoriju. Dakle, kad pogledam unatrag, sve to nije bilo slučajno, već namjernoučinjeno i ja sam to tada prihvatio kao takvo.

Jo Conrad: Je li tvoja majka bila ta koja je željela da si to sve znao?

Simon Parkes: Ne, to je naravno bio agent. Često je bilo nekoliko televizijskih serija koje su htjeli da ih pogledam, pa su rekli mojoj majci, on mora gledati ovu seriju. Jedna je npr. bila “The Prisoner” u petak navečer, i po prvi puta je bila prikazana 1967. – 68., vrlo kasno, u 21:00 sat, kada bih odavno morao biti u krevetu, ali majka mi je rekla: “Ne, ti bi to morao gledati, jer oni tako žele“, a potom su bili ”Osvetnici“. („The Avengers“)

Jo Conrad: Te serije sam i ja volio. 

Simon Parkes: To je uputa došla iz agencije, morao sam gledati, jer je to bilo dio plana. Zanimljivo je da sam pred tjedan dana govorio s jednom damom iz Amerike, čiji je otac radio za CIA-u, i ona je također morala gledati “The Avengers” i “The Prisoner”. To znači da je to za neke obitelji u Engleskoj i Americi – i to mora da je isto bilo u Europi – bilo nešto su morali napraviti, vrlo, vrlo fascinantno.

Jo Conrad: Da, sve je fascinantno. Vratimo se kratko Nijemcima koji su pronašli taj srušeni NLO u Schwarzwald-u. Kakva bića su to bila, je li bilo preživjelih vanzemaljaca, ili što je to?

Simon Parkes: Radilo se o tome prenijeti tehnologiju. Sa univerzalnog stajališta je protuzakonito nižoj rasi prenijeti tehnologiju – ne možeš to učiniti, ali ju možeš predati kao dar.

Jo Conrad: Ali to je bila „nesreća“?

Simon Parkes: Da, da, apsolutno je bilo tako. Ne možeš biti pozvan na odgovornost, da si predao tehnologiju. Dakle, to je bila jedna vrsta rase Sivih (Grays) koja se tamo srušila i koji su djelovali u ime skupine gmazova, a možda radili i za skupinu Orion. Kad se Hitler okrenuo od obitelji Bush …

Jo Conrad: Znamo za Prescot Bush-a itd.

Simon Parkes: … i nije više htio nabavljati naftu od njega, nego iz Rusije – potpora je u tom trenutku bila obustavljena. Zatim je Amerika dobila svoj vlastiti “crash” i to Roswell-crash (srušio se NLO u Area-51), pa je tako bila uspostavljena ravnoteža. Razlika je postojala u slijedećem – kada su Nijemci vidjeli nuklearni pogon NLO-a, nisu shvatili izvorni nacrt bombe, već nacrt leta, te kada su pogledali pogon tog srušenog NLO-a, nisu odlučili time napraviti oružje, već su pokušali ponovno obnoviti pogon.

Kada su Amerikanci pogledali na nuklearni pogon srušenog NLO-a, pitali su se kako mogu iz tog pogona napraviti bombu. Razlog je bio Einstein, jer je kao Židov 1–2 godine prije napustio Njemačku i bio uključen u cijeli projekt, što je bio razlog zašto su Amerikanci izgradili bombu, a Nijemci nisu. Oboje su imali “srušenu” tehnologiju, ali ju promatrali iz različitih kutova gledanja.

Jo Conrad: Nijemci dakle iz toga nisu mogli učiniti ništa, kako bi pobijediti u ratu, jer jednostavno nisu razvili oružje iz toga, razumijem li to ispravno? 

Simon Parkes: Da Jo, već si sam odgovorio na svoje pitanje. U to vrijeme još nisu imali oružje zasnovano na energiji. Ako imaš pravi leteći tanjur – moram koristiti tu riječ – ne možeš u njega upakirati trodimenzionalno oružje, jer bi ga to destabiliziralo – oni su s time sve pokušali, ali nije radilo i zbog toga su radili dalje na mikro-valovima. Neposredno prije Drugog svjetskog rata, mikrovalove je otkrio jedan Škot u Engleskoj i Amerikancima je to tada bilo ponuđeno kao dio dara, kako bi Britance podržali u ratu. Mikrovalove su znači otkrili Britanci, ali Nijemci su bili već prethodno radili na nekom drugom obliku mikrovalova i da su imali oko dvije ili tri godine više na raspolaganju, vjerojatno bi ih bili mogli instalirati u taj pogon. Dakle, pogon je bio tu, ali nisu imali mogućnost iz njega napraviti oružje za napad, to je razlika. Uobičajeni povjesničari ne razumiju da kada je Adolf Hitler govorio o tajnom oružju, misle da je govorio o V1 i V2, ne, ne, on je govorio o ovom prekrasnom stroju, ali ga nisu mogli koristiti kao oružje.

Jo Conrad: Pojavljuju se mnoga, mnoga pitanja, tehnologiju možeš koristiti za dobro ili za loše … izvanzemaljci koji su dozvolili da se NLO “slučajno” sruši … je li iza toga bila dobra ili loša namjere? Mislim da postoje različite frakcije od vrste Sivih (Grays), možeš li to možda sasvim kratko komentirati?

Simon Parkes: Da, rado. Postojala je vrlo visoka skupina vanzemaljaca koja je prema ljudima vrlo negativna, i zove se Arhonti koji žele od ljudi napraviti robote. Jedan način da to učine, je novoj rasi – a ljudska rasa je vrlo mlada i još ne stvarno odrasla – dati igračku koju ne razumiju. To je bio dio slagalice. Drugi je, da ako želim pročitati tvoje tajne, a ti živiš u poslovnom svijetu za pisaćim stolom, onda moram ili pročitati tvoje misli, ili fizički materijalizirati tvoju zgradu i na kraju otvoriti ormar s dokumentima da nešto pronađem, ali ako te naučim digitalnoj tehnologiji, mogu biti milijun kilometara daleko i iz tvog računala preuzeti podatke, da ti to niti ne znaš.

Jo Conrad: To je što svi imamo danas. Stoga svi koristimo digitalne kamere …

Simon Parkes: Zbog toga imaju oboje, Angela Merkel i predsjednik Putin … Angela Merkel ima 12 starih pisaćih strojeva i Putin ima 6 takvih i oboje više ne pišu vrlo osjetljive informacije na računalu, nego na ovim pisaćim strojevima iz 1936., koje NSA ne može pročitati. Postojanje tih strojeva iz 1936. je razlog da još uvijek ima mnogo, mnogo tih vrpci za tipkanje. Ironično je, da oboje, Rusi i Nijemci – koji su se u Drugom svjetskom ratu borili jedni protiv drugih – danas koriste isti pisaći stroj. To je zato, jer ništa nije tajno i sve se može pročitati.

Jo Conrad: Sve što je digitalno mogu naravno i drugi pročitati. Zapravo ne znamo što se može učiniti, jer se ne radi samo o tehnologiji, nego sigurno postoje i snage koje mogu čitati naše misli i vidjeti što radimo, bez instaliranja bilo kakvih kamera.

nasa-raumschifSimon Parkes: Postoji vrlo zanimljiv video od NASA-e na YouTube koji bi mogao povezati – koji je vrlo poznat – gdje se može vidjeti da se sa Zemlje puca iz energetskog oružja i potom se također vidi brod vanzemaljaca, Ti ga sigurno poznaješ …

Jo Conrad: Da jasno. 

Drugi dio možete pročitati ovdje

Recommended Posts
Showing 8 comments
  • an
    Odgovori

    “moja duša je jedna trećina – to bi bilo u Europi 33,333% reptil”
    Možda to ima veze sa važnosti broja 33 kod masona, kao neki uspješni model miješanja gena.
    Meni su interesantne motivacije tih ljudi koji ovo otkrivaju. Da li se uopće može ubrojiti pokajanje kao motivacija, taština ili ego vjerojatno bi, altruizam upitno s obzirom na zakinutost duše, a možda im je to samo zadatak…
    Držim prvenstveno da su oni dio sadašnjeg namjernog “razotkrivanja” koje služi pripremi ljudi koji će morati shvatiti stvari za nastupajuća vremena. A da među njima ima onih koji se drže za “pozitivni dio ekipe” i tako nam se prezentiraju, lako moguće.Sad, da li je to i točno…Kada se miješaju dobre i loše stvari u istom, rezultat je uvijek -loše.

  • au_toritet
    Odgovori

    Zanimljivo da tih skupina koliko god ih ima, ima dobrih i loših kao ovi arhonti koje Simon spominje. Bez obzira na njihov izgled(crteži) koji bi nas na zemlji prepali a spadaju u dobre, imamo znači s druge strane kliku ”normalnih” dapače ”finih” loših momaka koji nam indirektno narušavaju kolektivnu svijest. Svakako fascinantno!

  • au_toritet
    Odgovori

    Mislim se i pitam, tko zna dokle su zapravo stigli? Koliko ih je? 10-20%? Sumnjam.

  • au_toritet
    Odgovori

    Ovo me podsjeti na spiku da je svijet ”prenapučen”

  • eva
    Odgovori

    To su sve dimne bombe po meni, te priče. Nema na zemlji nikakvih vanzemaljaca. Ako i ima nekih čudnih kreatora, šmuckani su u laboratorijima a NLO je samo za mase nepoznanica, to je zemaljska tehnologija.

  • au_toritet
    Odgovori

    Ma nisu važni vanzemaljci ili te skupine reptila i gmazova(od svih životinja čovjek je najsofisticiranije zlo), već šta mućkaju u izvedbi(bombe,čipovi), otkad i dokle su došli, radi moći koja je potrebna za kontrolu onoga što je njima važno. Ima dovoljno mesa-”ljudi”i na zemlji koji bi učinili bilo što samo za lovu i moć. Povijest je činjenica da je takvih uvijek bilo i bit će. Citiram Iz jedne knjige: ”Moćnici su spremni uništiti svijet samo da sačuvaju svoje mjesto”.

    • Damir
      Odgovori

      “Ma nisu važni vanzemaljci ili te skupine reptila i gmazova(od svih životinja čovjek je najsofisticiranije zlo),”

      Čini mi se da si u pravu–https://www.youtube.com/watch?v=gkKhIupCUSY

    • an
      Odgovori

      Čovjek je najveće zlo samo zbog toga što autoritet nad zemljom prodaje đavlu za kao svoj interes.. Čovjek nije to najveće zlo, samo čini najveće zlo za nas, predaju autoriteta. Ti ljudi su uvijek prevareni, ne može se trgovati sa đavlom i ne biti prevaren. Oni ne vjeruju u Boga, tako ni u principe Njegovog svijeta, i ta glupost ih dovodi, đavlu pod vlast, i on ga takvog stavlja na vrh svog svijeta. Na zemlji nema treće opcije.
      Ono što vrag govori da će oni dobiti, je samo dio priče, drugi dio je da će to njihovo bogatstvo imati potpuni kraj, a oni potpuno odgovarati za to, mada nisu imali sve info za donijeti ispravnu odluku. Za tu kaznu ni jedan jedini čovjek neće biti spreman. Do zadnje stanice svoga bića će biti sablažnjen njome, i to trajno. Razlog tome je da ONI NEĆE ZNATI NI NAPRAVITI SVJESNO dovoljno stvari koje bi bile adekvatne za baš toliku veliku kaznu. Međutim kroz njih đavo će napraviti upravo tu količinu, i oni će onda nositi pravedan vječni sud. To je razlog zašto ti zakinuti ljudi stalno petljaju sa “mir u svijetu”, “ravnopravnost”…”jedna vlast “…dio od toga oni i vjeruju…bar za svoju korist ali to opće opravdavaju…ili su uvjereni u neku odgovornost za takav nivo…U stvari, pokazuju svoju duhovnu glupost i đavolsku prevaru sa druge strane, jer nama je otkriveno što stoji iza tih termina. Tako Biblija pokazuje da oni u svojoj najgoroj kazni će imati želju da upozore druge na zlo što ih čeka. Ti jadnici nikada, što god napravili, neće biti spremni za svoju kaznu, jer nemaju ključne info, đavo im ih taji.
      Tako najveće zlo je ono koje ima znanje dostojno za vječnu kaznu. A to nisu oni spomenuti duboko zaglupljeni nesretnici, niti ijedan čovjek. I to je razlog zašto duhovno osvijetljeni ljudi u okršaju sa oružjem biraju biti ubijeni, a ne ubiti, mada ih ni zakon ne osuđuje zbog samoobrane, a ni vlastita savjest. Oni znaju dok se živi ima se nade za obraćanje, kad umreš izbora nema, i time daju šansu ubojici.
      Najveće dakle zlo je ipak đavao sa svojim temeljnjim znanjem stvari i ipak opakom odlukom. Pakao je napravljen samo za njega, a on prevarom povlači druge. On sam, nije prevaren, sam je odlučio iskušati snagu sa Bogom.
      Sve to je razlog zašto su najveći zlikovci nedodirljivi na zemlji za sud, đavo ih ljubomorno drži za sebe, jer ne može se kazniti dva puta isti zločin, na nebu i zemlji, ako čovjek prihvati kaznu. Oni su i tom zaštitom prevareni, a na nama je i da do njih dođemo i sudimo im, tako im damo šansu, jer oni bi u najvećoj kazni paklu, to učinili za nas. Da mogu.

Leave a Comment