Vladimir Megre – Ne ponavljati staru pogrešku

In Općenito

Vladimir Megre: Svezak 8.2, Običaji ljubavi

8. poglavlje

Pogreška starješina

“Starješine su tada učinile veliku pogrešku. I pri vašim nastojanjima za osnivanje stranke, trebali bi obratiti posebnu pozornost, da tu grešku ne ponovite. ”

Ne ponavljati staru pogrešku

Vladimir: “U čemu se točno sastojala pogreška starješina? Je li to bilo stvaranje obrambenih snaga koje su se sastojale od stranaca i plaćenika? I danas živimo u vremenu u kojem država bez policije i bez vojske više ne može postojati.”

Anastazijin djed: “Formiranje tzv. oružanih snaga, Vladimir, ne igra odlučujuću ulogu. Glavni uzrok zla leži mnogo dublje, u psihologiji ljudi. Ne znam kako bih se trebao jasnije izraziti. Uzrok leži u zaboravu zapovijedi naših predaka, kao i Božjih zapovijedi. Prosudi sam: Bog je sve ljude, svakoga od nas, opremio istom snagom. Posljedično, samo to društvo može biti savršeno, u kojem ne postoji centralizacija moći i gdje je svatko na vlasti u istoj mjeri.

Kada nekome daš svoj glas, onda mu u stvarnosti ne daješ moć. Ti samo svoju moć predaješ čovjeku, koji kroz taj čin dospijeva u ovisnost postojećeg sustava. Pri tome se potpuno dobrovoljno odričeš moći kojom te dragi Bog opremio. Stoljećima se u većini ljudi razvila izopačena psiha. Po njihovom mišljenju, vladari i vlade moraju odlučivati o važnim pitanjima našeg života. Ti ljudi više sebe ne vide u poziciji, da sami razmisle o oblikovanju svog života.”

Vladimir: “I što sad? Da ubuduće više ne izlazimo na izbore? Tada nećemo moći osnovati vlastitu stranku. Prema zakonu je izbor neizbježan.”

Anastazijin djed: “Ako već morate glasovati, onda dajte svoj glas za to, da ne smije samo jedan od vas odlučivati o vašim životima, nego vi svi.

Vladimir: “Ako imate na umu ponovno uvođenje Narodne skupštine, kao što je postojala u vedskoj Rusiji, onda vam nažalost moram saopćiti da je to u ovo vrijeme/trenutno nemoguće. Nestvarno je redovito na takve susrete sazvati cjelokupni narod iz najrazličitijih krajeva naše zemlje. Kako da se između ostaloga takva stranka prijavi?”

Anastazijin djed: “Zašto se ljudi uopće moraju sakupiti? Sva dostignuća moderne znanosti možete upotrijebiti za vaše dobro: moderna sredstva komunikacije, kao što su npr. računala. A prijava? Ova tema je smiješna za većinu ljudi Narodne stranke. Ubuduće morate sami preuzeti zadaću registracije. U ovom slučaju, je pitanje registracije bilo koje stranke, sporedno. Mnogo je važnije da se spriječi stvaranje tzv. centra moći. Svaki zaposlenik u vašem centralnom državnom organu – ako prema vašem zakonodavstvu takav bezuslovno trebate – mora biti čisti radnik za plaću. On ne smije imati pristup novcu zajednice. Općenito je izuzetno nepovoljno, raspoloživa financijska sredstva koncentrirati na jednom mjestu.”

Vladimir: “Ali, prema zakonu, Središnji odbor stranke bezuslovno mora biti izabran.”

Anastazijin djed: “Onda u taj odbor izaberite sve članove vaše stranke ili sve vođe manjih skupina.”

Pitanje: Kako vi vidite budući oblik suživota u našoj Hrvatskoj?
Život i rad u skladu s Prirodnim Zakonima?
Život i rad u skladu s vlastitom savješću?
Poticanje samostalnog razmišljanja?
Slobodna izmjena znanja i iskustava?
Redoviti sastanci gdje svaki može iznijeti svoja zapažanja, prijedloge, unapređivanja i sl. (uključujući djecu)?
Donošenje zajedničkih odluka o potrebama svakog pojedinca u zajednici i njihova provedba (svi pomažu jedni drugima)?
U smislu suradnje i izmjene dobara s ostalim zajednicama koje raspolažu drugim prirodnim dobrima, biranje izaslanika prema sposobnostima; daljnje mjesnih vijeća, zastupnika, odbora?

Povezani sadržaj:

Senzacija u Rusiji

Misteriozni projekat nekolicine ljudi

Recommended Posts
Showing 2 comments
  • an
    Odgovori

    država -minimalan broj zaposlenika. oni nemaju vlast nad financijama. sami održavaju osnovne troškove državnog aparata, preko neke interne firme. ako ne mogu , odlaze sa položaja – znači nema onih državnih biljega za građane, itd. oni nemaju nikakve vlasti – nešto kao pružaoci usluga za funkcioniranje sistema.
    moraju biti uglednici, poštivani. plaćeni za rad, ali ugled posla na prvom mjestu.

    narodni sudovi, građansko pravo, brzi sudovi za manje slučajeve. Tečajevi za suce – za jednostavne slučajeve. Viši – više obrazovanje. Tako i za doktore.
    Plaćeni, ali ugled na prvom mjestu.
    u narodu – lokalni inicijatori napretka. Znači pojedinci sa vizijama i idejama, ako nađu jednu podršku u narodu, mogu prijeći na višu razinu – projekti proslijeđeni kod državnih zaposlenika. Sve javno.

    Transparentnost u svim oblastima rada državnih službi.
    uglednici sa svih pozicija skupa – imaju uvid u tajnije stvari društva, s tim da su kontrolirani izabranim lokalnim uglednicima, najvjerojatnije uglednim duhovnim učiteljima.

    Ured za prijedloge za poboljšavanje funkcioniranja društva, kao i inovacije – važna institucija.

    Ovi odbori itd su već omražene institucije, i one su se već pokazale za rasadnik politički podobnih. Darovite ljude sa vizijom i sa darovim apotrebnih narodu, trebali bi se predlagati u vjerskim zajednicama, ili van njih u slobodnim društvima, dakle društva bez tog konkretnog zadatka, samo sa mogućnosti prijedloga.

    Dućani za osnovne potrebe, jeftini dućani koji omogućuju svima osnovne namirnice. kažnjenici, humanitarci, volonteri, dječje vannastavne aktivnosti, razna prirodoslovna društva, kampovi – svi bi učestvovali u sabiranju ove hrane, plus poljoprivredna gospodarstva na kojima bi radili dio vremena socijalni slučajevi – kojih ne bi bilo u današnjem smislu riječi.

    Tornice odjeće- prijedlozi kreativni dizajnerskih škola, ili slobodnjaka sa talentima, to bi znači proizvodili. Danas se planirano pušta kontrolirani dizajn, tako da samo “imena” mogu raditi što hoće.

    Fakulteti, znanost…ne bazirati na financijama, nego kao na istoku – na ugledu. Društveno ih podržavati.
    Osnovne financije – bez rada. Obaveza države.Kod nas bi bio dovoljen prihod od turizma. Jasno, kada se centar uprave za turizam makne iz Dubrovnika i stavi u centar RH.

    Opće rasterećenje države – kroz korištenje tehnologije, slobodno školstvo, za firme sloboda od poreza, za seljake nema poreza za prodaju…
    Zaposlenici ne smiju ovisiti o plaći na radu-tako se stavlja nenormalan pritisak na poslodavca. tako ni sindikati radnički ne mogu raditi smutnju. Ako ovisi – to je socijalni slučaj i staviti ga na dodatnu skrb (ne čekati zadnji čas dakle, da dobije otkaz ili tako nešto…)
    Bogatstvo u takvom društvu, bio bi znak za dodatnu čast i takve spretne ljude treba postaviti za savjetnike. Dakle one koji su se dokazali u uglednom društvu, a ne koji ovise o državi kao danas.
    U obrazovanju akcent na odgoj, usađivanje vrijednosti…
    itd itd – u tom smjeru

  • Marti
    Odgovori

    Ja vidim ponešto drugačiju sliku. Zamišljam cijelu planetu, upravo onakvu kakvu bismo ju vidjeli, iz Svemira – BEZ UCRTANIH GRANICA, BEZ DRŽAVA. Zamišljam manje zajednice, ‘jedinice’ rasprostranjene po brdima, uz jezera, u šumama, uz putove… manjih veličina od današnjih gradova, smještene unaokolo u simbiozi s prirodnim bogatstvima. Zamišljam robnu razmjenu i razmjenu usluga. U tom svijetu, vremenom je svatko shvatio tko i što on/ona je, tako sve današnje ‘akademske’ (ovo je posebna tema što znači biti ‘akademski’ ‘obrazovan’ ‘građanin’ koji smijeh) titule padaju u vodu, a zamijenjuje ih nesagoriva želja živih bića bujne divergentne mašte (uključujući sve odrasle!!), razvoja ideja za pomoć ljudima oko sebe, pa i dalje. Zamišljam da se svaki živi čovjek od krvi i mesa tijekom jednog dana može baviti najrazličitijim korisnim stvarima (na primjer: ujutro dva sata radi u polju, zatim odlazi na otvoreno učilište gdje uči modeliranje nekog novog sustava na kompjuteru, zatim odmara, pa igra sport, pa uči heklati, pa gleda u sunce i šeta po prirodi) Društveno korisnog rada, dovoljno je svaki dan dva sata, da bi sve klapalo (tu me muči i današnje osmosatno radno vrijeme – kad su ti kriteriji postavljeni? da li je normalno da sjedim osam sati dnevno za kompjuterom koji izrazito ugrožava moje zdravlje? moje zdravlje, zdravlje živog čovjeka! ne ne, u svijetu kojeg ja zamišljam, takvo što ne bi postojalo :P)… Zamišljam otvorena učilišta potpuno izmijenjenog karaktera i sadržaja od današnjih ‘škola’. Na satovima prisustvuje tko hoće, predavači – tko što zna – predaju razne teme: tko smo, i kako se osjećamo, učimo biologiju+filozofiju+fiziku+kemiju+matematiku+psihologiju+jezik, spojene u jednom predmetu. Je li to moguće? Naravno! Kako ne bismo mogli spojiti ove sve teme, samo sjedeći u parku, gledajući u drvo (kako se osjećam dok ga gledam, od čega se sastoji to drvo, osjećaj vremena rasta drveta i čovjeka – filozofija, proučavanje božanske geometrije drveta, kemijski i fizikalni procesi koji se događaju u životu drveta, matematika za klince – računske operacije s lišćem – etoga, svašta se može naučiti gledajući u drvo :P ). Zamišljam da smo sviješću dosegli razinu tehnološkog napretka (što danas nikako nije slučaj – umjesto da nam tehnologija pomaže, mi se uz nju pretvaramo u debela amorfna bića kvaziljude iz starijeg filma ‘Idiocracy’ – svakako pogledati), koristimo besplatnu energiju za putovanja i povezivanje, za proizvodnju koječega, za izgradnju nastambi, infrastrukture, sve u skladu s prirodom čiji smo mi dio, i tada smo toga i svjesni u potpunosti.
    Da li zamišljam previše, nešto nemoguće? Ako i da, nema veze jer to je ono što osjećam.

Leave a Comment