Vlast je nužno zlo… ali postaje li zlo dobro, ako ga ograničimo?

Zamijetio sam u brojnih ljudi veliku predanost i gorljivost, pa čak i konkretno djelovanje kojim žele ovu tvorevinu koja drži vlast a naziva se ”država” učiniti prikladnom za život čovjeka. Vide da je vrag odnio šalu i da je njihova ”država” hakirana, opljačkana, i pretvorena u nečiju, kako se često zna reći – privatnu prćiju.

Vide problem, i voljni su veliku energiju uložiti u rješavanje problema. Mnogi to i čine. Poznajem i ja više nego nekoliko takvih ljudi, dobrih, moralnih, pametnih, sposobnih i posebice časnih ljudi i žena, i često ostanem tužan jer ne vide da rasipaju svoje ljudske vrline kako bi pokušali ”u red” dovesti sotonsku tvorevinu, što ”država” jest – jer se ta tvorevina koristi da čovjeka nasiljem pod svoju vlast stavi. Uhvatili su se ukoštac s rješavanjem problema na krivome mjestu. Problem se ne rješava na razini problema, već tamo gdje je UZROK problema, što im je nekako promaklo, uprkos njihovoj pameti. Svakome bi trebalo biti jasno da se eliminacijom uzroka problema, problem može riješiti ili spriječiti da se uopće pojavi. Treba pogledati preko horizonta indoktriniranog uma, kakva je većina umova danas, jer uzrok problema tamo je sakriven.

Takvi ljudi i žene koji pokušavaju riješiti problem bez da su identificirali PRAVI uzrok tog problema, kreirat će istu stvar kao i oni iz članka na gornjem linku, kako je i opisano u knjizi Zen i umjetnost održavanja motocikala, čak i ako dođu u priliku provesti svoj naum. Svi takvi dobronamjernici oni imaju jednu zajedničku crtu koja je izrazito istaknuta u njihovim promišljanjima kakva ”država” treba biti, i kakvom bi je oni napravili. Ama sve i jedan od njih tvrdi da se mora strogo ograničiti uloga vlasti u društvu, sa jasno utvrđenim pravilima što i kako ljudi izabrani u vlast smiju, i što moraju raditi da bi narodu služili. Tvrde da sama vlada mora biti daleko manja organizacija nego što je danas, kada se petlja u ama baš svaki aspekt naših života.

Dakle – malecna vlast, s malecnim mogućnostima da zajebava ljude, ali adekvatnim mogućnostima da spriječi da ljude pod njezinom nadležnošću netko zajebava. Ono – prava viteška tvorevina. Čvrsta, pravedna, učinkovita, brza.

Nemoguće im je zamisliti kako bi se išta moglo organizirati bez nekakve vlasti, pa makar ona bila i mikroskopska. O tome kako bi to moglo izgledati kada bismo u potpunosti eliminirali parazitsku kastu koja misli da ima pravo uvoditi regule u tuđe živote, i ne samo oni već i oni koji misle da im ta prava oni daju jer su glasovali za njih, i to misle ti glasači istovremeno dok otvorenih očiju ne vide neospornu činjenicu da oni sami nemaju ta prava pa da zato što ih nemaju na nikoga ne mogu prenijeti, pisat ću nekom drugom prilikom. Naravno, ne iz utopističke pozicije, ne iz pozicije ”kako bi to funkcioniralo u idealnom slučaju” – već kako bi to ZAISTA funkcioniralo. Argumentirano. Puno ljudi to pita, pa sam odlučio poraditi na tome. Možda kroz serijal članaka, možda kroz seriju webinara, možda kroz poludnevni seminar. Mislim da je to tema koja bi kroz interaktivno okruženje seminara, pa čak i webinara, mogla daleko bolje ljudima pomoći da razbiju tu mentalnu blokadu o nužnosti postojanja nekakve vlasti.

Svakome to zvuči jako privlačno. Malecna vlast, strogo ograničena, kontrolirana, i smjenjiva u treptaju oka. I meni je zvučalo jako privlačno, a moram priznati da mi i dan-danas zvuči privlačno, i kada bi se nekim čudom tako nešto dogodilo, posve sam siguran da bih prolazio teške unutarnje borbe da odbacim i takvu, na prvi pogled gotovo idealnu, ali na drugi pogled, i dalje – sotonsku tvorevinu. Toliko mi je privlačno bilo takvim idejama pokušavati pronaći opravdanje za postojanje, da sam na poticaj jednog od časnih ljudi koje sam spomenuo ranije, čak i nacrt novog Ustava takve ”humane” tvorevine napisao. Zamislite, stao je taj Ustav na jednu jedinu A4 stranicu, a još je dosta na njoj mjesta ostalo da se još nešto dopiše. Sačuvao sam ga, pa koga zanima, može ga pročitati:

Download (PDF, Unknown)

Možda bi trebalo u još jednom ili dva članka definirati usluge na koje će oni koji su se suglasili s Ustavom moći računati. Na primjer, na zaštitu i podršku u prakticiranju članaka Ustava, kao i operativna tijela/institucije u kojima će raditi ljudi za plaću, a koji će se pobrinuti da čovjek svoja prava ostvari ako sam nije dovoljno snažan da to uradi.

Takvo razmišljanje velikog broja ljudi, zapravo ima svoj naziv u smislu političkog opredjeljenja. Takvo političko opredjeljenje, naziva se MINARHIZAM. Ilitiga, anarhija s minimalnom vlašću. Već u samoj toj riječi nalazi se kontradikcija – jer anarhija znači ”odsustvo vlasti/vladara” tako da je i to, uistinu samo još jedan od vidova državizma, jer i dalje zagovara postojanje nekakvog entiteta u čijem je izvoru ugrađeno sotonsko sjeme diktature, spremno da počne bujati u pogodnom trenutku i čija je namjera pod svoju nadležnost staviti čovjeka, dopalo se to njemu ili ne, pristao on na to ili ne. Baš kao što se to već dogodilo u prošlosti. Evo primjera.

Dokumenti na kojima se temelji ”zemlja slobodnih i dom hrabrih” jedan je od takvih koji minarhizam imaju u svojim temeljima. Nakon dvjesto i kusur godina, ta se tvorevina, unatoč svojim prilično pametno i kvalitetno postavljenim temeljima,  pretvorila u fašističko represivno čudovište koje ne tolerira postojanje slobodnih ljudi unutar svojh vlastitih granica, a i hrabrih tamo kronično nedostaje. Nije se tu zaustavila, već je ta tvorevina svoje pipke proširila po čitavoj planeti, pa ne maltretira više samo ljude unutar svojih granica, već i one koji za njih moguće nikada nisu niti čuli. Njihov vojni stroj sposoban je u prašinu pretvoriti svakoga koga smatraju prijetnjom, bilo gdje na planeti – a to i čine.

Minarhiste koji moguće niti ne znaju za taj termin pa ne znaju niti da zagovaraju minarhizam, fantastično možemo opisati jednom jedinom slikom:

boromir-ring

Na snježnoj planini Boromir je dobio priliku uzeti moćni prsten u svoje ruke, i vidjelo se kako ga njegova moć opija, i s kolikim iskušenjem se nosio u tom trenutku. Aragorn mu je oštrim glasom rekao da vrati prsten Frodu, držeći ruku na maču, spreman da ga isuče. Nije Boromiru bilo lako nositi se s tim iskušenjem. On je bio častan čovjek, i iskreno je želio dobro svome i svim drugim narodima Međuzemlja. Mislio je da mu prsten može pomoći u neminovnoj, sudbonosnoj bitci s moćnim neprijateljem koja se bližila.

Ranije je Boromir, na Vijeću Elronda, govorio:

Boromir:

To je dar… zašto ne bismo iskoristili prsten protiv Mordora?… dugo smo krvlju naših ljudi vaše zemlje držali sigurnima od snaga Mordora. Dajte Gondoru oružje neprijatelja! Iskoristimo ga protiv njega!

Aragorn:

Ne možeš vladati njime. Nitko od nas to ne može. Prsten odgovara samo Sauronu. Nema drugog gospodara.

Tako je to. Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju. Boromira vidim kao simbol dobrih, plemenitih namjera, a prsten kao mistični artefakt posebnih moći, kojima bi se te dobre, plemenite namjere mogle manifestirati u stvarnosti – barem tako misle oni koje njegova moć privlači.

Ali prsten (analogija vlasti) takve je naravi, da svakoga osim njegova gospodara, koji njegovu moć koristi – izobliči, korumpira i promijeni nepovratno. Njegovog gospodara prsten ne može izobličiti i korumpirati – jer on ga je iskovao, da njemu i samo njemu služi, koji je oličenje sveg zla. On jest njegov gospodar, personifikacija iskonskog zla, ili recimo to tako – Sotona glavom, bradom, rogovima i kopitima i planom da nas sve do jednog strpa u svoj pakao.  

Dakle – jedini ispravan put kojim bi bilo koja zajednica ljudi morala krenuti kako bi dugoročno mogla opstati i prosperirati, put je na kojem nema nitko mogućnost nad ikime vladati na ikoji način. A kako se to radi? Buckminster Fuller sažeo je način na koji se to radi u svega nekoliko riječi:

Buckminster Fuller

”Nikada ne mijenjaj stvari boreći se s postojećom stvarnošću. Da bi nešto promijenio, trebaš izraditi novi model, koji stari model čini zastarjelim.”

Hvala Stvoritelju da sve više ljudi počinje ovo uviđati – i čine upravo to. Grade nove modele. Budućnost pripada nama, jer čak i oni koji ne razumiju što je Buckminster Fuller rekao, prije ili poslije susrest će se s nekim od tih novih modela, i ako imaju imalo soli u glavi i makar malo odvažnosti u srcu, odbaciti će stari, prevaziđeni model u kojem su bili.

Dakle – čovjek svoju svijest treba otvoriti, a da bismo to uradili, treba nam znanje i razumijevanje – ponajviše o tome tko mi jesmo, treba nam jasno odrediti što je stvarnost a što je iluzija, i treba nam naučiti kako se kreira stvarnost koja će biti na zdravim temeljima – kako za nas, tako i za one koji dolaze nakon nas.

A zdrav temelj je oduvijek bila i zauvijek će biti – Istina.

Riječ je moguće o monumentalnom procesu koji će potrajati generacijama… ali, odnekud se mora započeti. A tko taj monumentalni proces može odlučiti započeti?

Odgovor na to pitanje pronaći ćete u ogledalu.

Recommended Posts
Showing 5 comments
  • trumba
    Odgovori

    Apropo zadnje rečenice.

    Svi odgovori na pitanja su unutra,…
    vani u ogledalima koja okružuju čovjeka su samo odrazi tih istih nutrina …

    Možda zapravo nije istinsko pitanje koliko odgovora(ideja) ima u/iz nekog pitanja,…
    nego koliko suštine i bezuvjetnosti ima taj odgovor!
    :P :D

  • mario
    Odgovori

    Na državiste i sve ostale utječu mnogi programi na zemlji, karma, duhovna starost, obrazovanje, obitelj, zvjezdano porijeklo itd. Ali kada vidim čvrsto pozicioniranje ogromne većine u okvirima države , nemogu da ne spomenem genetske manipulacije u prošlosti koje su ostavile na zemlji dvije različite vrste ljudi ili po onoj biblijskoj priči o Kajinu i Abelu, pozdrav

  • yam
    Odgovori

    Ljudi imaju moć stvaranja duhova.Država je jedan jaki zloduh koji naravno u prvo planu ima za cilj da vam se otme duša.
    Timski duh ili zloduh

  • yam
    Odgovori

    Ha,Ha,HA LEGENDARNO!
    Kahramarko upamti, prava moć hadezea je u njegovim mrtvim glasačima!!
    Svaka čast newsbaru.

    https://www.youtube.com/watch?v=daxNG4Ztn6w

  • yam
    Odgovori

    Šta ćeš u zemlji gdje nam KARAmarko i KITArovićka sole pamet.
    Još nam fale willi i dick

Leave a Comment