Zašto ne govorim o teorijama zavjere?

Napisao Larken Rose.

”Ljudi me redovito upućuju na razne zavjere koje se tiču dominacije nad čitavim svijetom. Bit će da pretpostavljaju kako nisam upoznat s tim stvarima jer ih gotovo nikad ne spominjem, ili možda misle kako smatram da te zavjere nisu stvarne.

U stvari, ja o njima ne govorim jer kad podvučemo crtu, one uopće nisu važne.

Jer dokle god će velika većina ljudi vjerovati u ”autoritete”, pa čak i oni koji znaju svaki, i najmanji detalj o tim zavjerama, to znanje im neće donijeti ikakvu praktičnu vrijednost. Ljudi će i dalje glasovati, pisati peticije i rogoboriti, nakon čega će se vratiti ”poštivanju zakona” i ”plaćanju svojih poreza”, jer im njihova autoritarna indoktrinacija kaže da to čine.

S druge strane, kada bi se ljudi napokon otarasili državizma (op. prev. – vjerovanje da postoji autoritet, nevidljiva religija), svo to znanje o detaljima raznih zavjera i dalje ne bi baš ništa značilo, jer bez ljudi koji osjećaju obvezu da se nekome klanjaju i slušaju ga, niti jedna od tih zavjera uopće ne bi mogla proizvesti ikakav učinak.

Svo zveckanje oružjem, svaka ”legalizirana” iznuda i prevara s fiat valutama, i tako dalje, ovise o autoritarizmu. Bez autoritarizma, potpuno je svejedno tko su u tim zavjerama glavni igrači niti kako one funkcioniraju.

Ukratko – vjerovanje u ”autoritet” je zakovica koja ugnjetavanje drži na okupu. Ako samo tu jednu zakovicu iščupamo van – sve te zavjere će se naprosto urušiti pred našim očima.

Bilo da zloća dolazi iz Bijele kuće, Kongresa, Federalnih rezervi, Iluminata, Bilderberga, Rotschilda, Novog SVjetskog Poretka, međunarodnih bankara, ili iz bilo kojeg drugog izvora, čitava ta kula od karata srušit će se istog trenutka kada ljudi prestanu halucinirati da imaju obvezu pokoriti se takozvanim ”autoritetima”.

Ma čak ne moramo niti znati da te zavjere postoje.

Sve što trebamo znati je da svatko od nas posjeduje samoga sebe i da nitko nema pravo nad nama vladati.”

 

Recent Posts
Showing 3 comments
  • oli
    Odgovori

    Amen!

  • trumba
    Odgovori

    svako “strastveno” pričanje o teorijama zavjere je sasvim jednako kao i teoretiziranje o onima što pričaju o teorijama zavjere…
    i jedni i drugi imaju kao jedan od primarnih motiva – strah – od kojih počinju njihova vjerovanja/teorije.
    strah od autoriteta.
    teoretičar zavjere se zapravo hrani strahom da je on jadan, malen i nemoćan pred svim silnim autoritetima te zapravo svaka nova teorija koju uspije pronaći a da podržava sve dosadašnje teorije… samo dodatno “raspiruje”/hrani taj strah.
    mislim da je to zapravo neka vrst “fear pornjave”.
    gledaš te teorije o zavjerama i podsvjesno hraniš ego strahom.

    da, zatim postoji onaj teoretičar šta teoretizira o teoretičarima zavjere budući da mu potencijalno
    bacaju sumnju da nije u kontroli svog života…te teži pronalasku nekog “racionalnog objašnjenja”/interpretaciji takvih teoretičara zavjere koje primarno služi kao argument da se odbaci bilo kakva ideja da nije u kontroli svog života ili da zaboravi istinu da živi svoj život po idejama nekog iluzornog autor(iteta).
    dakle ovome je sve “logično i racionalno”, pere zube – ima kontrolu nad sobom, kuha sebi jelo koje hoće (ili barem ono što mu se serviralo odmalena) – opet ima kontrolu nad sobom… i izlazi na izbore jer je -on- u “kontroli” !

    obe dvije metode su zapravo metode jedne te iste kovanice;
    jedan obrazac služi da se podilazi autoritetu, te taj obrazac kao takav služi u samoOdržavanju ideje
    da je vjera u neki vanjski-iluzorni autoritet nužna te istodobno služi za obranu takvih ideja od nasrtaja
    mogući ideja da je to zbilja tako….tj. da dotični podsvjesni ego servira kroz um natrag svjesnom dijelu ega
    da se ne zamara sa idejama da je netko nepoznat(ali nepostojeć zbilja) u kontroli njegova “života”.
    samodrživi (perpetum-mobile) algoritam strahom propagira dodatnu vjeru u autoritet kad se um susretne sa potencijalnom istinom da nije u kontroli svog života i istodobno zaboravi da vjeruje u taj isti autoritet
    (dakle brani iluziju).

    drugi obrazac služi također da se podiđe autoritetu ali na način da se prvo izazove autoritet, a
    onda da ga kao “autoritet” poklopi sa “strahom” i svim ostalim energetskim “tlapnjama”.
    znači jedan podsvjesni obrazac ega koji kroz um provocira svijesni dio ega da izazove sukob sa nekim autoritetom.
    I FOUGHT THE LAW – AND LAW WON!
    poznata pjesma.

    jedan i drugi mindset su pod kontrolom autoriteta.
    autoriteta koji je ubacio ideju da je sve okolo nepoznato i strašno
    te se zapravo potiče/uvjetuje zaključak obojici mindsetova da je nešto potrebno učiniti sa tim….
    prvi mindset će slegnuti ramenima i reći da su to sve pizdarije i da u to ne vjeruje –
    ali će nastaviti plaćati porez i prinositi žrtve na oltar domovine –
    iste one koja ga pljačka (vjerujući) da bi ga zaštitila od same te iste energetske pljačke.
    drugi mindset će se ići boriti ili na ulicu kroz neki sukob sa autoritetima ili na forume kroz rasprave ili kroz neki “aktivizam” ili kroz neki kurac šta ja već znam…

    obojica mindsetova žive u sjeni iluzije nekog vanjskog autoriteta…
    te oboje percipiraju da rješenja dolaze iz vani.

    jedino čovjek koji je autor neke ideje ili ako je postignuta dovoljna svijest da prepozna
    koje misli/ideje “autorizirati” da se mogu pojaviti/projicirati u stvarnost (prožetoj istini i ljubavi)
    kao (ko-)autorske – tada taj može reći da je autoritet (tome navjerovatnije to i nije potreba govoriti).

    jedino nad čim čovjek ima autoritet je nad svojim akcijama/postupcima/djelovanjem
    odnosno izboru/projekciji ideja/vjerovanja.

    ukratko ako se svijest perpetualno zatire strahom(nekom uvjetovanom idejom)…
    tada ta svijest (svejedno) živi u domeni autora odnosno autoriteta te ideje o strahu.
    a to je jedna odvojena svijest(autor(itet) uvjetovanja) kojoj je uvjetovanje glavna metoda djelovanja.
    svaka ideja unutar te domene traži plaćanje danka autoru
    te iste ideje kojom se “nesvjesna”/neznajuća/možda i “naivna” svijest služi.

    ko-autorstvo u domeni bezuvjetnosti/ljubavi odbija prožimati bezuvjetan odnos (prema sebi/drugima) sa uvjetovanošću.
    autor(itet) bezuvjetnosti/ljubavi nije nikad uvjetovao svoju ljubav sa ičim. i niti će.

    to je na koncu jedini izbor – da li prožimati odnos prema sebi(i drugima) sa bezuvjetnošću ili sa uvjetovanošću preko nekih satelitskih ideja (straha,dobrote,zla…), a sve preostalo je praktički….
    odabrati iskustvo na kojem će se primarni izbor (bivstvo ili iluzija) odraziti natrag.

    :D :P

    ————————
    gdje je nestao članak naziva bonitet?
    slike samoeksplicitno objašnjavaju neke stvari. sviđa mi se to. :P

  • Vule
    Odgovori

    99% Teorija zavere nisu teorije nego činjenice o zaverama. Teoretičari zavera nisu teoretičari,niti su uplašeni nego su to ljudi hrabri i svesni situacije i pokušavaju pričom da osveste i druge ljude.

Leave a Comment