ZAŠTO SMO U SUKOBU S DRUGIMA?

Čovjeku je najlakše upirati prste u druge i tvrditi svoju Istinu kao jedinu opravdanu i ispravnu. Iako smo uvjereni da smo pravedni, pitamo se zašto opet dolazimo u sukob s onima koji tvrde suprotno i zašto nas drugi ne razumije?!
Najteže nam je priznati svoj nemir, i svoj unutarnji sukob između onoga što živimo na van i onoga što vjerujemo da jesmo u svom srcu.
Možemo li staviti znak jednakosti između

”ŽIVOT KOJI ŽIVIM = ŽIVOT KOJI ŽELIM” ?

Dokle god naš život nema ovu jednakost, naše stvarnosti su u sukobima jer ne živimo autentičnost svog srca. Naravno da će neki komentirati da je sve utopijski, i da živimo užasan život na ovoj Zemlji i da nas je ‘Bog’ napustio. Najlakše je odustati od Sebe, od svijeta, od drugih, a znamo li da dijelove Sebe zapravo prepoznajemo u drugima, da smo svi ogledala jednih drugih, i HARMONIJA za kojom težimo treba biti uspostavljena prije svega u nama, između našeg uma i srca. Kada netko živi svoju autentičnost, odnosno kada je u skladu s onim što misli i osjeća tada su njegova iskustva usklađena s njegovim bićem. Svi to želimo postići, ali kako to postići? Zamislite lampu koja svijetli, a koja je prekrivena s nekakvim dodatnim materijalima, i kako joj skidamo sloj po sloj, čini nam se da sve više daje svijetla, a zapravo uvijek svijetli isto, samo uklanjamo naslage koje blokiraju to svijetlo. Isto je s našom dušom, našom nutrinom kada počnemo osvještavati ono što blokira našu istinu. I naravno da je predivno što za to imamo drugoga, da u drugima vidimo sebe i da kroz druge naučimo i sebe voljeti. Kada sebe uistinu volimo, mi ne možemo a da ne volimo sve oko sebe. I onima koji to ne osjećaju jako je teško to razumjeti, i većinom osuđuju vjerovanja onih koji tako vole. Posložimo prvo Sebe, pa onda ‘osuđujmo’ druge.

Vide li nas drugi onako kako sami sebe vidimo?

Što je čovjek glasniji, i u većoj negativnoj vibraciji to manje čuje Sebe, njegovi sukobi su prikazi onoga što morati očistiti u Sebi. I naravno da je takvu odgovornost najteže prihvatiti, nitko ne želi sebe kriviti, i svatko misli da je baš on u pravu. Sukobi s drugima pokazuju našoj svijesti da smo daleko od svog srca, i da tražimo potvrde drugih oko sebe za ta svoja uvjerenja. Ne moraju drugi nositi istinu naših uvjerenja, drugi nikada ne može znati naše boli i mentalne borbe, jer kada harmonija vlada ona se osjeti iznutra i izvana. Kada nismo u harmoniji, tu su drugi s kojima se svađamo i raspravljamo kako bi znali što još ne ‘valja’ u nama samima. Svaka Istina je poluistina. Ili kako je to Rumi lijepo opisao :

”Istina je kao ogledalo u božjim rukama, koje se razbilo u bezbroj komadića.
Svaki čovjek je uzeo jedan komadić, pogledao sebe i mislio da je Istina njegova”

Kada se nađemo u nekom sukobu, zašto ne slušamo svoje riječi i riječi drugoga? Zašutimo, čujmo, prihvatimo i oprostimo prvo svom vlastitom neshvaćanju situacije. Pitajmo se što prvo ne valja u meni da me drugi ne čuje?! Lako je tvrditi mijenjaj sebe, svoje misli, pa ćeš promijeniti svoj svijet. Zato i jeste ovaj put ‘buđenja’ i put duhovnosti za one spremne prakticirati tu disciplinu a ne samo teorizirati, put je za one hrabre, za one koje nije sram plakati i tražiti problem u sebi. Sve što doživljavamo oko sebe, svi odnosi, sva percepcija svijeta, čovjeka i vlastitog života je odgovornost svake Individue. Kada priznamo vlastitu negativnost, vlastitu slabost ona gubi moć nad nama. Kada smo zaista svjesni riječi koje izgovaramo i da ipak zapravo projiciramo njih u svoj vlastiti život, onda ćemo itekako pažljivo birati većinu svojih misli, riječi i djela. Jer sve što radimo, sebi radimo, sebi živimo…
”Kako Sebe mogu naći, ako ne vidim prvo dijelove Sebe u drugima?”
“Tko sam JA ako nema Tebe?”

Proces u kojem osvještavamo sebe i svoj život počinje introspekcijom, pogledom u sebe. Što skrivamo u sebi i od sebe, s kojim pitanjima rastemo, što je najveći fokus naše pažnje, što je to što najviše budi naše interese, što i tko su naši ideali, i želimo li danas biti bolji nego jučer? Ponavljamo li samo stare obrasce iz dana u dan, živeći uvijek s istim mislima i negativom ili smo spremni sve odgovore prvo tražiti u vlastitom srcu?

13000248_10154076846696838_455403978994796322_n

 

Svatko od nas proživljava Sebe kroz taj vanjski i unutrašnji život. Vanjski život je onaj javni, koji živimo pred svojom obitelji, prijateljima, kolegama. I onaj unutrašnji koji je emotivni, mentalni i duhovni. Poruka je ta da je naš stvarni život upravo to što živimo unutra a većinom nismo svjesni što nosimo u sebi, poruka je da skinemo nepotrebnu ‘odjeću’ s lampe svog bića i da živimo zadovoljni s onim što jesmo u ovom životu ovdje, s onim što imamo, i da realnost koja nas okružuje ne nalazi negativne riječi kroz nas, nego da svjesno biramo što i kakvi želimo biti. Neka svatko krene od svojih uvjerenja i neka otpušta sve što mu stvara unutrašnji i vanjski sukob. Većina nije svjesna da je sukob tu jer nikako da ga prizna. Sukobi su nam potrebni za rast ako znamo čitati vlastite lekcije. Ako netko voli svoju odabranu stranu i to je u redu, ništa ne mora biti idealno osim našeg osmijeha. :)

Pa tu smo tako kratko, zašto radije ne bi ostavili neki lijepi trag ljubavi iza sebe. Ili kako volim jednostavno reći;

Znamo za zlo, idemo spoznati dobro!

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • Eva
    Odgovori

    Kroz život treba tiho i kao po staklu. “Samo ti postojiš” i ako ti nešto ne štima, pogledaj u sebe i vidi što si to učinio. No ima oko dvije godine stvari su se zapetljale, “mreža” je bačena po nama i ne važe više stari postulati, važe no blijede, umiješalo se nešto treće. Atmosfera se zgusnula, polako se vrpoljimo u toj sluzavoj želatini. Treba još više razrijediti atmosferu: oprosti, molim te, ne treba mi, može, razumijem vas, što možemo učiniti…

  • oli
    Odgovori

    Kako je Carl Gustav Jung rekao:
    Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvaćanja nas samih.

Leave a Comment