2. DIO – Kako sami možemo školovati djecu van sustava?

 In Obrazovanje

Napisala Marijana.

Prvi dio možete pročitati OVDJE.

Zašto je sistemu tako važno državno i obavezno školovanje ?
Kao prvo, zato što su mu djeca hrana.

Pokazat ću sada na nekoliko primjera o kojem sistemu je tu zapravo riječ.

Ravnatelji škola
Oni su važne političke osobe u lokalnim jedinicama.
Oni imaju vlast (= mogućnost manipulacije bez kontrole) u školskim odborima (roditelji, lokalni moćnici…-sastav odbora), surađuju sa socijalnom, policijom, putničkim agencijama, knjižarama, raznim trgovcima (hranom, putujućim trgovcima, favoriziraju određenog izdavača, šalju djecu na županijska natjecanja, i daljnja napredovanja, surađuju sa utjecajnim roditeljima… – i njih “regrutiraju” u Školske odbore, pa se međusobno pomažu u politici… Oni imaju političku moć i sa tog mjesta se lako vinu u višu politiku (npr. premijer, I. Račan). Oni ucjenjuju roditelje sa djecom, i nagrađuju djecu politički pogodnih roditelja, politički kontroliraju djelatnike škole kao i roditelje, (ono zanimanje roditelja u dnevniku za ocjene , nije slučajno odmah ispod imena djeteta)…Oni uče tako djecu od malih nogu na svoju atmosferu gazde. Oni su odgovorni da čitav sistem lokalne škole
odgovara državnoj ideološkoj indoktrinaciju djece (youngeni).
Ravnatelji imaju prostora za financijske “malverzacije”:gorivo za grijanje, hrana školska, broj plaćenih školskih sati, dopunske aktivnosti, dodatna nastava, fin. pomoć djeci u školi, slobodni dani, plaćena putovanja, održavanja škole, van školski angažmani, biranje favoriziranih izdavača, knjižara …
Ovo svi u školi znaju, učestvuju u tome i šute, i zato je škola vrlo zatvoren sistem korupcije (država plaća pa nitko nema osobni financijski interes za prijaviti, a ima interes za sudjelovanje).
Jedna direktorica đačkih domova (35 god) je rekla kako na svojoj poziciji često komunicira sa (kašnjenje stipendija…) firmama , domovima, fakultetima i školama, i da svuda uspije saznati kakva je situacija, ali nigdje nije vidjela takvo jedinstvo u korupciji kao u školama.
Inače, nastavnici nemaju velike plaće, njih se uvijek kupovalo, ugledom, slobodnim danima, “seminarima”…tako da ovo sa strane…
Ravnatelji šute o svemu o čemu treba pričati u školi: zdravstvene probleme djece, teške torbe- krive kralježnice, djeca imaju upala pluća u siromašnijim krajevima- veliko izostajanje iz škola zbog toga- to rješavaju strahovladom, bube, neuhranjenost (socijalne više troše za sebe, nego što daju)…
Roditeljima uopće ne priznaju prava u školi niti ih upućuju, mada se ta prava mijenjaju i imaju obvezu izvijestiti roditelje, (pravo za pismenom komunikacijom sa školom za info za dijete – to nikako da priznaju da postoji…ili nova prava: sudjelovanje kroz dječje i roditeljske odbore u odlukama u školi), svaki pokušaj ministarstva da se ovo dovede na neku civiliziranu razinu, se ignorira. (učenički odbor, odbor roditelja…to su u praksi samo farse u kojima nitko nema pojma što raditi i dokle mogu ići.)
I nitko ravnatelje nikada ne provjerava.
Oni se biraju daleko od struke. I to je ministar Primorac pokušao promijeniti, ali lokalni moćnici bi samo ubrzo vratili na staro. Oni ne poštuju ni postupak odabira ravnatelja. Splitski primjer: nekoliko ravnatelja su dobili otkaz zbog zatvaranja škola, i punu plaću do penzije- pokazuje političku poziciju ovih poslova.
Namjerno su im dakle ostavljena sva ova “prava” zbog ulaska u sferu korupcije, to je neka vrsta inicijacije. (Pok. premijeru Račanu su, kada je došao na vlast, prvo zamjerili baš one gornje pronevjere, mada on godinama nije radio prije toga kao ravnatelj, ali znali su, jer svi ravnatelji to rade. Oni se međusobno čak i smiju što su mu to “našli”, jer to je bio jasan znak da ga je netko tu čekao. Osobno sam to čula od jednog ravnatelja. Eto, jedan primjer. )
Sa ravnateljima srednjih škola, stvar je još gora. To je sama politika.

Zatim oni u ministarstvu obrazovanja, tko njih kontrolira?
Sama sam prošla ovo ministarstvo uzduž i poprijeko: prijetnja meni da više ne pišem tužbe, laži otvorene, igre ukrug po uredima – namjerne, sakrivanje kompetentnih na sve upite, jadno stanje ne realizacije autoriteta ministarstva nad lokalnim školama, ne odgovori, jasno kršenje zakona, nerad, neprofesionalnost, lažno predstavljanje zaposlenih…vrlo jadna situacija koja sasvim jasno otkriva uronjenost u korupciju…
O “znanstvenim institucijama” koji su “kapo” ovima? E, to su već bogovi “nedodirljivih” sfera.
Jeste li se ikada upitali tko je na samom vrhu, odgovoran za školstvo u HR ?
Ako to i učinite, na tome ćete i ostati.

Izdavački lobiji su poznata mafija.
Riječ je o dubokoj korupciji zbog koje svake godine mijenjamo knjige, a Bandić dobiva naglo suosjećanje sa siromašnijim građanima (Kada su siromašni kupovali knjige? – Dobivali su ih preko crkve, socijalne, iz druge ruke…). Sada kada se organizirano razmjenjuju knjige putem internet portala, i direktno po većim gradovima, i povoljno, on daje ovima na poklon NOVE KNJIGE, a poslije njih i cijelom gradu. Dakle, on je time samo zaštitio izdavačke lobije.
Ali ovi lobiji nisu sam vrh. Oni štancaju knjige koje “su odobrene”, bez mogućnosti kritike, i u pravilu ih tiskaju “sat” prije početka školske godine, upravo radi zaobilaženja javnog mišljenja.
Jedna osoba dok smo razgovarali o ovoj temi je ovako to komentirala: “Vidio sam sastanak izdavača u elitnom Zg hotelu. Vozni park im je bio daleko viši od Hr standarda koji bi se za njih
očekivao.”
Ovo je razlog teških torbi i mnogih problema djece sa krivljenjem kralježnice, koji se taje i o kojima je uzaludno bilo riječ i u saboru.

Odnos lokalne škole i ministarstva obrazovanja nije onaj kakav bi pretpostavili.
Mi bi pomislili kako su škole pod autoritetom ministarstva obrazovanja. To je samo pogrešna
pretpostavka. MZOS nema vlast nad školama, njihova inspekcija je samo blamaža u kojoj tu i
tamo dođu zaplašiti one bez političkog zaleđa (ne otpustiti, nego uplašiti). Ravnatelji škola preko Školskih odbora dakle, imaju političku moć i tako se štite, dapače odbori ih i postavljaju, a ne struka. Primorac je svojevremeno priznao da je nemoćan sa ovim se izboriti.
Ipak, veza među ove dvije institucije postoji, i riječ je o sprezi korupcija: donjoj i gornjoj.
Ministarstvo je okrenuto “velikim igračima”: izdavački lobiji, ideologiji za indoktrinaciju djece, ministarstvu znanosti, visokim pozicijama odnosno poguravanju pogodnih,
skrivanje korupcije školstva na visokom nivou (inspekcija zataškava svaki veliki slučaj, prijete roditeljima čak…), oni podmeću famozne “testove” , koje onda daju lokalnim elitnim školama, koje onda “pobjeđuju” na državnim natjecanjima i dobivaju dodatne beneficije (zato uvijek pobijeđuju iste škole. Svojevremeno su učenici Primorcu dali da ispuni jedan test njegovog ministarstva – rezultat je lako pretpostaviti.
Tako škola kontrolira lokalno, ovi globalnije, a korupcija međusobna se uvažava i sakriva.
Primjer kako je ministar obrazovanja Fucs riješio moju tužbu:
Tužila sam zbog prekovremenih školskih sati lokalnu školu (6 sati dozvoljeno, a djeca svaki dan 8), i zbog prekovremenih predškolskih (svaki dan, tako im je forsirala 8 (plaćenih)sati, a prethodno je razred podjeljen u dva dijela da bi se taj broj i održao). Dokazi su bili jasni, trebao je to osuditi (kod tužbe ravnatelji automatski gube plaću i posao dok se ne dokaže suprotno i onda se nadoknadi). On je odgovorio tako, da je proglasio početak nastave u cijeloj Hr sat vremena prije, dakle u vrijeme pretsata. Ostalo je ignorirao.
Tako su od tada djeca po zabitima polazila po noći do prijevoza uz divlje svinje i dr. nagomilane zvijeri na ratnim područjima, a razlika temperature u tih sat vremena zimi je bila i 10 stupnjeva, a noćno-jutarnjo zimski polazak u školu produžen za 15-tak dana. Dolazili su u hladnu školu, jer domar bi došao kad i inače. Ministar je to “opravdao” da je po Zagrebu prevelika gužva u sedam ujutro.

Još jedan primjer: Primorac je dao nalog da sve škole van grada imaju preko praznika otvorenu i grijanu dvoranu. Nisu to napravile, financije od toga su posvojile. Na tužbu ministarstvu, ono se oglušilo.
Suprotan primjer: sadržaj knjiga je sve manji, djeca manje uče, posebno po nekim programima koje daje ministarstvo (KNOS – djeca sama uče), i roditelji primjećuju slab plod toga, ali odgovorni u školi ne komentiraju.
To je dakle bilo par primjera za ilustraciju do sada rečenog.

Sve su to razlozi koji stoje iza njihove ozbiljne averzije prema ideji o kućnom školovanju.
Jasno, u konačnici razlog je: što više zaposlenih u školstvu: više novca, više mogućnosti korupcije i uspjeha sa tim, više moći, više birokrata i financijskih robova i time jača moć države.

I tko bi onda tu imao interes osloboditi djecu?

xxx

Sada ću nešto reći o općenito razlozima zašto se sistem toliko protivi ideji kućnog školovanja (odnosno korumpirani ljudi u sistemu, naime sam sistem je pozitivan prema ovome).

– Djeca u školi su sredstvo zarade. Na mnogo načina. Spomenut ću samo jedan koji je nepoznat javnosti, naime sr.šk. Ruđer Bošković nije učestvovala u programiranju online školovanja, ali je učestvovala u “rješenju problema naplate parkiranja Zg holdinga”. Zato je škola dobila zahvalnicu od istih (ne učenici). U Hr je zabranjeno da maloljetna djeca imaju posao i to je zakon koji oni interpretiraju kako hoće, a to “što hoće” je ovako: “djeca rade u školi, njih plaćaju” (ili imaju neku korist.

– Dalje, djeca su u školi sredstvo kontrole obitelji, idruštva. , Intimne teme sastava, razgovori o privatnim stvarima, školski pedagozi…Danas je to manje uočljivo, u exYu bilo je jasnije, ali ova stvar se opet pojačava. U manjem gradu je to lako uočljivo. Ovi načini kontrole su različiti, npr. glasno čitanje ocjena na roditeljskim sastancima je dio kontrole, uspostava njihovog manipulativnog reda, i jasno nezakonita stvar.
Manipulacija ocjenama za podržavanje politički i dr autoriteta, je poznata stvar. Inače, princip ocjenjivanja je VRLO relativan. On je dio onoga što se na ovom portalu naziva “iluzija”. Kontrole u tome NEMA, NE POSTOJI. Tko vam kaže da postoji, taj laže.
Npr. tužila sam krađu ocjene djetetu, bilo je očito. Svojim igricama su ukrali pravo za tužbu od tri dana. (Sve to nije bilo toliko bitno, ali je meni bio način da dijete stavim pod svoju zaštitu u školi, da shvati da nije izoliran od mene, i da uči o sistemu. Netko je rekao da ne smijemo tolikom zaštitom staviti dijete pod stakleno zvono. To su gluposti. Upravo ignoriranjem ovih njihovih namjera sa djetetom – ti ga žrtvuješ, i on se navikava na ulogu žrtve. Dok na moj način, lošije prolazi, ali na kraju ima plod- ispravan stav prema autoritetima.) Drugi put sam jedva uspjela, da ne pričam kako :), i dali su test. On se nije poklopio sa knjigom koju su koristili, i još su mu dali dodatne lekcije za test…Unatoč tome pokazao je znanje, ali nisu priznali odgovor na kojem su insistirali u razredu, a koji u ovom testu je drugačiji (povijest – knjige imaju različite info). Ovo sam ukratko spomenula, sam test je otkrio daleko više.
Jednom ih je kontrola jasno uhvatila na djelu (samo tada je i došla), i ništa.
Ovo je samo manji primjer za nebrojene načine da zaobiđu pravo na provjeru ocjene. I on govori koliko je ocjena nastavnika zaštićena.
Na inspekciju školstva dakle, ne računajte ozbiljno. Njihov pravi zadatak je da sakriju sve trzavice po školi. Ne postoji sudski školski spor . Ministar Primorac je, nakon njegove izjave, mislim na TV, da će ozbiljno shvatiti ovaj problem, primio od majki 20 000 dopisa u jedan dan. Nije se ništa riješilo, mada ja imam osjećaj da je on imao više volje od svih drugih na tom položaju.

Što se općenito tiče ocjenjivanja, svi znamo da kada dijete pohvališ da mu “narastu krila”, kada ga kritiziraš ili mu ignoriraš uspjehe, da ono nije motivirano.
To se radi u školi, i to je neka vrsta manipulacije, koje pokazuju onda relativizam ocjena.
Inače, dozvoljeno im je samo 10% odličnih ocjena po razredu. Ako tu ubrojimo “favoriziranu” djecu, djecu domaćica koje je samoostvaruju kroz dijete, i one posebno nadarene.. za normalno zainteresiranog roditelja ostaje po mojoj procjeni možda jedno mjesto u dva razreda, u tih dakle 10 %. U Zg su se tužili na puno odlikaša pri upisu, pa su ih stavili u jedan razred, i opet je onda odličnih bilo 10 %.
Također kriteriji su “kako god”, kriterij 18/20 ocjena 3, u drugom osnovne je normalan. Ministarstvo se ne dira po ovom pitanju u praksu škole.

Ocjenjivanje je, kako sam rekla, način kontrole društva i pojedinca kroz školu, i također način postavljanja autoriteta među djecom. Pošto je to lokalna škola, time se lokalno određivao budući autoritet. Danas je to drugačije, ali unutar djece lako ostanu ti programi.
Nedavno sam čula svjedočanstvo jedne bankarke koja je vidjela gdje vodi bankarski sistem i odlučila se maknuti iz struke i otvoriti slastičarnicu, to joj je bila inače želja. Nakon uspjeha su je upitali, zašto nije odmah to učinila, odgovorila je da je bila odlična učenica, a za takve je u to vrijeme (totalitarističkog društva) bio uhodan put za određena zanimanja.
Zbog svega toga, ocjena je svezaštićena. A kazna iz vladanja u obliku ocjene , koja se često zapiše u rubliku za znanje, nije u školama ništa kažnjivo za nastavnike. Jer u korijenu toga je to da, indoktrinacija zahvaća sveukupno razumijevanje/znanje o sveukupno zahtjevanom ponašanju/znanju.
Svakako, ocjena je sredstvo za – štošta. Negdje tamo na skali, i za neke izabrane informacije koje nazivaju – znanjem.
I kako mi je to sve skupa komentirala jedna Francuskinja koja je kratko radila u os.šk.: ” Ne znam što je ovim ljudima (ravnateljici, i nastavnicima…), kod nas djeca padnu godinu, dogodine prođu sa najboljim uspjehom, koji je tu problem…?”
Ili jedna Švicarka(?), Švicarkinja(?): “Ne znam što je ovom narodu, samo pričaju o školi, fakultetima…Po ulici samo to čujem.”

xxx

Polaskom djece u redovnu školu, vi ih se u stvari – odričete.
Možda toga niste svjesni, možda vam to i “dobro upada u vaš raspored”, ali stvari stoje tako.
Ovo je zapravo razlog zašto ne osjećamo da nemamo dovoljan autoritet nad djetetom.
Na stranu to da se škola predstavlja kao odgojna institucija i zapošljavaju za to specifične djelatnike, a zapravo je i njima jasno da to one više nisu. Ali sada preferiraju da to opet postanu, i to sa vrlo opasnim programima tipa “zdravstveni odgoj i građanski odgoj”, koji ovaj prošli ministar nije uspio progurati u cijelosti. Ali to nije bila njegova ideja, tako ovaj program čeka svoj trenutak. A u EU, on je već davno prisutan.

Da su nam djeca otuđena od nas, najbolje pokazuje njemački zakon. Po tom zakonu kažnjava se sa 500 eura neopravdan izostanak iz škole.
Također, otuđena su i velikim satnicama, visokim standardima koja moraju napraviti u školi i doma (tako da su i tada u školi). Mi nemamo utjecaj nad njihovim školskim druženjima i to emocionalno odvaja dijete od doma.

Preko stavljanja autoriteta od škole nad djetetom, zapravo se ruši obitelj. Kada se ovome dodaju drugi slični ugovori obitelji (zakonske obveze), sama obitelj postaje neka društvena jedinica za služenje državi, ona postaje farsa i olupina koja je samo nazivom obitelj, a iz samoga srca obitelji i doma je izvučen onaj blagoslov, zbog kojeg osjećamo puninu, radost i vrijednost. Ovaj školski autoritet baca svjetlo na ulogu oca kao onoga koji je “dužan” to biti, i to je jedna vrsta ataka, jer paralelno sa tim pitanje je koliko ima svjetla sa druge strane (uloga ljubavi i blagoslova).
Mi ne/svjesno znamo da dijete stavljamo u ropstvo u školu i naš duh se nesvjesno odvaja od njega dok je u tom ropstvu. Ili trpi sa djetetom taj teret, pored svoga osobnoga…
Sve to je jedan od razloga zašto je danas tako lako razvesti obitelj, jednostavno – nema nutarnje vrijednosti, ne u samim članovima, nego atmosferi bogatstva koja bi je trebala okruživati.

A to naše bogatstvo netko drugi izobilno koristi.

NAPOMENA – treći dio serijala slijedi uskoro.

Recent Posts
Showing 15 comments
  • Dražen
    Odgovori

    Stvarno je to istina. Obraz-ovanje (stvaranje obraza, obrazca, lica, ličnosti, osobe) je proces koji na isti način funkcionira u svim demokratskim državama. Čak su i školski programi i način učenja potpuni isti. Uobličavanje malih umava je biznis i neophodnost, i ta financijska korist nastavnicima i drugima začepljuje usta jer svi vide da obrazovanje o dječijeg uma radi nakaradu. Nažalost vide to i roditelji….vidim i ja i saučesnik sam u kriminalu.
    Šupak. To je takva svijest i naša djeca će se pretvoriti u to isto.

    • bem-bem
      Odgovori

      Tocno tako , nedavno sam procitao clanak ja mislim u slobodnoj dalmaciji jedan se profesor odvazio reci kako odgajamo ” djecu bez muda” . Iznenadio sam se sta je sd objavila takav clanak ali covjek je pogodio u sridu

    • Joy
      Odgovori

      Dražene, hvala za osviještenje značenja riječi obrazovanje, volim kad se stvari tako poslože ;)

  • oli
    Odgovori

    Kada vidim današnji obrazovni sustav, pogotovo u razvijenim stranim zemljama prođe me neka jeza.
    Takvim sustavom se od početka radi selekcija. Dijete koje bude mirno, poslušno i prihvaćalo sustav bez upliva zdravog razuma prolazi. Znanje i razum su nebitni već se naglasak stavlja na brojke i određeni protokol.
    Nije bitno što to nema smisla. Nije bitno što to ne razumiješ niti shvaćaš niti ćeš ikada shvatiti jer ne učiš znanje već određene rečenice napamet, koje se zadržavaju sam u kratkotrajnom pamćenju. Bitan je samo broj bodova na nečemu što se zove ispit i ocjena u imeniku. Time se samo uči djecu da postoji određeni autoritet i protokoli i zakoni koje se ne smiju propitkivati i kršiti, koji jednostavno oblikuju našu stvarnost.
    I sutra takvi će ljudi biti sudci, profesori, odvjetnici, doktori, ekonomisti, bankari itd.
    Imati ćemo umove koji voljno indoktriniraju i kontroliraju druge ljude.
    Recimo moja sestra ide u petogodišnju medicinsku(zapravo nije niti medicinska jer će dobiti samo status njegovatelja, sa tim ne mogu niti upisati medicinski faks)
    uglavnom predaju im ljudi koji nisu stručni i nemaju pojma. Tako mogu i Ja doći podijeliti ispite, provjeriti u knjizi odgovore, dati ocjene i to je to. Ma ne treba ni to u japanu predaju roboti:)

    Za jedno dijete od 7 godina to je ogroman stres. Doba kada treba da se igra, razvija kako fizički, motorički tako i mentalno. Ono svako jutro ide ne naspavano u logor sa 100 kila na leđima di je zabranjeno biti dijete.
    Dobro da nisam odrastao u britaniji ili americi pa bi morao nositi roze haljine i ići u ženski wc i učiti bolesne gluposti od kojih ti dođe da se izrigaš.

  • Solarian
    Odgovori

    Korupcija posvuda, sve za novac i novac za sve, ispada da je novac gruba fizička manifestacija sotonske svijesti, jer najgorje stvari protiv čovjeka se rade za novac i plaćene su novcem, Telinđer je upravu, novac treba izumrijeti u bilo kojem obliku.
    Ništa se neće promjeniti na ovoj planeti dok se mali i mladi umovi velikih potencijala budu kalupirali u tvornicama bezumlja (sistemskim školama).
    Kao dijete sam vidio muzički video spot ružičastog flojda: ” https://www.youtube.com/watch?v=YR5ApYxkU-U “, a poseban utisak u mom dječjem umu ostavila je scena od 4:04 do 4:21 gdje je prikazano kako melju djecu u ogromnoj mašini i prave od njih mljeveno meso, što je stravičan ali toliko istinit prikaz da me je od tog trenutka hvatala jeza na pomisao idenja u instituciju zvanu škola, tada nisam shvaćao zašto sam se tako osjećao, ali danas mi je jasno.

  • Damir
    Odgovori

    Što reći, Veliko hvala Marijani na odličnoj prezentaciji (razgoličenju) školskog sustava!
    Roditelje su doveli u situaciju da se bore za golu egzistenciju kako za djecu ne bi imali vremena, a djecu, kao robu, neprimjetno uvukli u trgovačko mešetarenje političke oligarhije.

    Pobogu ljudi, je li itko u Hr radi kao službenik ili namještenik a da nije politički namješten?
    Istina, kolaju priće da su sve tzv. državne službe ili tvrtke u svim mjestima i gradovima, vezane na “bossove” u vrhu aktualnih političkih struktura i da nitko, bez obzira na stručnost, ne može dobiti posao ako ga politički boss ne odobri, jasno , uz pozamašnu naknadu i potpisivanje stranačke pristupnice (prića se i do 10 000).
    Jel moguće da je i čistačica u javnom WC-u politički postavljena?

    • oli
      Odgovori

      Danas se jedino nepotizmom može zaposlit.

    • giuseppe
      Odgovori

      Nije istina, ja sam se zaposlio (doduše prije 10-ak godina) u državnoj službi, bez mita. Neku vezu jesam imao ali sam tijekom godina vidio dosta ljudi koji su se zaposlili bez ikakve veze i mita, neke sam i osobno poznavao.

  • Ivan
    Odgovori

    Stvarno odličan serijal, svaki novinar bi dao ud da može stavit svoj potpis na ovakav tekst. Posebno je dojmljiv zadnji odlomak, jer nažalost od tako nečeg nema oporavka za razliku od nekompetentne edukacije koja se još može nadoknadit u kasnijim godinama kad dijete postane svjesno biće. Ali emocionalna strana nije za ping pong, malo vako malo nako. Prođe osam godina programiranja, pa još četiri, pa još pet, njih svo to vrijeme praktički nema. Pa onda radit, muž/žena, dobiju svoju djecu, i opet ih nema. I onda kažu kak brzo odrastu. Pa di nebi kad provedeš 2-3 kvalitetna sata s njima.

  • albina
    Odgovori

    Marijana, opet si mi olakšala kako se odnositi prema jednoj gimnazijalki, prije sam se brinula,a sad slušam više njene priče iz škole koje se ne čine respektabilne ni po čemu. Često također skupljaju novce u razredu za siromašne obitelji što je naravno protuzakonito itd…svakako vjerujem svemu u članku. Uživancija za čitat, a vidim bit će još..

    • Solarian
      Odgovori

      Orvelovskim novogovorom doslovno rečeno: “Napredak je nazadak”!

  • Dado
    Odgovori

    NEKI dijelovi jabuke / glavice zelja su truli – baciti CIJELU jabuku / glavicu zelja ?

    NEKA zrna riže su kvarna – baciti SVU rižu ?

    bavljenje prljavštinom pročišćuje ?

  • Zoran
    Odgovori

    Odličan tekst….. samo pitam se kako tu ideju provesti? Baš me interesira gdje su nam granice sustavnog porobljavanja prije nego reagiramo…

  • Christian
    Odgovori

    Molim sve koji imaju konkretne informacije o dopisnim osnovnim školama (američkim, hrvatskim…) u koji možemo upisati dijete, a školovanje odraditi kod “kuće”, da to podijele sa nama ostalima.

Odgovori na giuseppe Otkaži odgovor

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje