28. dio – KAKO FUNKCIONIRA SUSTAV – Drumski razbojnici 1

Neki ljudi su se izgleda pomirili s time da im je ovo sudbina:

Odasvud dopiru sve bizarnije priče ljudi koje izvršioci naredbi – a to su oni koji bez razmišljanja o tome nanose li štetu drugim ljudima izvršavajući naredbe svojih gospodara – doslovce pljačkaju ljude koji nikome ama baš nikakvu štetu nisu nanijeli. Nemaju za svoje nasilje ikakvog drugog povoda, osim što im je percepcija stvarnosti totalno iskrivljena, kao i njihov moralni kompas ako ga uopće imaju, i moguće ih njihovi nagoni koji dolaze ispod neokorteksa gone da čine to što čine, ili jer im to posao, ili jer je takav zakon – što su sve bijedna opravdanja. To što rade diskvalificira ih od toga da uopće budu pripadnici ljudskog roda.

Takvi su vrlo opasni – ponajviše za vlastitu dušu. Ako i nju uopće imaju.

Zašto?

Zato što su ljudi s mentalnim sklopom izvršioca naredbi bili oduvijek oni koji su pljačkali, ugnjetavali, silovali i ubijali ljude, zato jer je im je to netko naredio, ili jer je takav zakon, ili jer oni samo rade svoj posao, ili su naprosto kreature u ljudskom obličju nesposobne pronaći u sebi nešto što se zove moral, ili su naprosto čudovišta po svojoj naravi. A takvi su i ovi današnji izvršioci naredbi.

Nedavno sam na vlastite uši čuo jednog takvog – a i webmaster Zvona Istine koji je bio pored mene, da kaže: ”a ne briga mog šefa što je slab promet. Vi ste mi prvi danas, a on me svaki put nakon smjene pita kolko si zaradio…”

Pa, ako taj čita ovo evo mu i poruka – na kraju neke buduće smjene pitat ćeš se koliko si izgubio para, i kako ti se to dogodilo. To ti obećavam. Sve po tvojim zakonima.

Zatim, jedna žena nije zatvorila prozor na parkingu i pljas, kazna. Evo pročitajte OVDJE.

Zatim, javio mi se frend, pas mu nije bio na povodcu i pljas, kazna.

Zatim, javio mi se frend, da se njemu i njegovoj djevojci jedan od izvršioca naredbi predstavio kao šumski razbojnik. Evo pročitajte OVDJE. Sada su na sudu i on i djevojka, jer ih šumski razbojnik, podržan svojim kolegama drumskim razbojnicima, optužuje da im se nisu naguzili kada im je tako naređeno.

Ovako.

Uočio sam slijedeće, što je posve logično, barem meni.

Dokle god se onaj koji tvrdi da je policijski službenik ne drži vlastitog zakona, treba ga tretirati kao običnog drumskog ili šumskog razbojnika, i uopće ne surađivati s njime. Kakvi dokumenti, kakva komunikacija, osim najnužnije? Nisu li nas roditelji još dok smo bili mali učili da ne pričamo s nepoznatima?

Ništa mu ne treba dati. NIŠTA. Postoji PROCEDURA koje se on mora pridržavati. I sami smo si krivi što se damo zajebavati, jer nemamo pojma koja je ta procedura. A ruku na srce – očito je, barem prema mojim iskustvima, da ne znaju niti oni.

Ako je se ne pridržavaju – trebamo se sjetiti Zdravka Mamića, koliko god da je tip spaljen, kada je rekao – NEĆEŠ, RAZBOJNIČE!!!

IDEMO UTVRDITI GRADIVO.

Prije godinu dana Marko (Marko VELIKO HVALA!) je analizirao njihove zakone, i ruku na srce, malo toga je u njima našao što policajac može uporabiti a da bi uopće krenuo komunicirati s nama i tražiti nas ikakve dokumente.

Taj članak za koji je zaslužan Marko nalazi se OVDJE. Da rezimiramo.

Članak 30. stavak (2) Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kaže:

Policijski službenik je dužan upoznati osobu s razlogom provjere njenog identiteta, osim ako drukčije nije propisano zakonom.

Ajmo dalje.

Članak 17. stavak (2) istog zakona kaže:

Policijski službenik u odori dužan je predstaviti se pokazivanjem službene značke i službene iskaznice na zahtjev osobe prema kojoj će primijeniti policijsku ovlast.

Danas sam bio na pivkanu sa frendom koji kaže da otkad mrtav hladan drži svoje dokumente u ruci, i kaže da će ih dati NAKON što oni obave ove dvije sitnice koje su navedene gore, dakle kada kažu RAZLOG zašto ga gnjave, i kada se PREDSTAVE kako spada prema njihovim zakonima, doživljava slijedeće:

1. prijetnje privođenjem kako bi utvrdili njegov IDENTITET
2. prijetnje oštećenjem njegove imovine
3. prijetnje fizičkim nasiljem

Međutim, ništa od toga niti jednom mu se nije dogodilo. Policajci gotovo U PRAVILU izbjegavaju pokazati svoje službene iskaznice, a mislim da znam i zašto – ali o tome malo kasnije. Gnjave ga, malo prijete, i kada vide da će izgubiti čitav dan s njime, mahnu mu neka ode. Radije će pričekati nekoga kome se tresu gaće kada ih vidi.

Nije to sve. Pisali smo dosta puta o njihovim ilegalnim sačekušama. Ilegalnim, jer čak i kada bismo pretpostavili da su ti zakoni na koje se oni pozivaju i zbog kojih misle da imaju pravo zajebavati ljude zaista zakoni, opet ih krše kako im se sprdne. Vole sačekivati ljude na prikladnim mjestima, gdje znaju da samo teška pijandura vozi po njihovim propisima, kako bi mogle te moralne ništarije svome šefu na kraju smjene pokazati koliko su zaradili.

Odakle li je taj talog ljudskog roda izgmizao? Gdje su ih našli? Čini mi se da upravo takve operateri robovlasničkog sustava kontrole i traže, baš takve koji nemaju vlastiti moralni kompas pa traže nekoga da im kaže što je to ispravno a što je to krivo činiti, i koji neće postavljati pitanja, već će na naredbe odgovarati sa: DA GOSPODINE!!! NA ZAPOVIJED GOSPODINE!!!

Sjećam se slučaja iz SAD, gdje jedan kandidat nije primljen na obuku za policijske službenike, jer je – previše inteligentan. Tužio ih je zbog diskriminacije, i izgubio. Jer je sudac rekao da nema diskriminacije, budući su svi oni koji su poput njega predobro riješili test inteligencije također odbijeni. Danas taj frajer radi, umjesto kao policajac, kao čuvar u zatvoru. Jer je prepametan. IQ 124. Inače, prosječan nacionalni rezultat za kvocijent inteligencije koji postižu primljeni kandidati je 104, ili u prijevodu, za dlaku iznad prosjeka. Evo pročitajte priču OVDJE.

Ajmo dalje.

Čim vas policajac nešto pita, znate li da vas pita nešto što zadire u pravo? Da je riječ o PRAVNOM PITANJU? Bilo kakva interakcija s njima, definitivno je nekakvo pravno pitanje.

Znate li da prema njihovim zakonima, UOPĆE NEMATE PRAVO IŠTA IM ODGOVORITI?

Znate li zašto?

Znate kaj, ne da mi se više pisati. Napisat ću nastavak kada budem bolje volje.