30. dio – KAKO FUNKCIONIRA SUSTAV – Drumski razbojnici 3

Idemo dalje s ovom temom nakon podosta vremena. Ovim člankom – opet malo dužim zbog obilja vrijednih informacija koje se u njemu nalaze – zaključit ću ovaj serijal o drumskim razbojnicima, koji je upao zbog svojeg sadržaja unutar najdugovječnijeg serijala članaka na Zvonu Istine naziva Kako funkcionira sustav. Prvi članak o drumskim razbojnicima je OVDJE, a drugi OVDJE za one kojima su promakli ili se žele prisjetiti što u njima piše.

O pravu, pravnom sustavu, zakonima, propisima, pravilnicima i razno raznim srodnim bedastoćama koje su napisali drugi ljudi misleći da se njihovim papirima moraju svi klanjati i njih poštivati pisali smo puno puta.

Dražen je i knjigu o tome napisao, koja komprimira znanje o toj problematici na 250 i kusur stranica. Želite znanje? Investirajte malo u znanje. Isplatit će se usvojiti novo znanje – jer naša je stvarnost i naša čovječnost i naša duša na kocki ako ostanemo u neznanju. Valja nam svima učiti i vrijeme je da se prestanemo igrati u pijesku. Ili bolje rečeno, u močvari unutar koje se nalazimu jer nemamo dovoljno znanja.

Ovi koji pišu te bedastoće na papir i nadjevaju tim papirima zvučne nazive poput zakona o ovome ili onome ili ustava ove ili one države, kao i oni koji im se pokoravaju, imaju isti problem. Takvi vjeruju da postoji autoritet, a kad vjeruju da postoji autoritet, onda misle da se autoritetu moraju pokoriti. I ne samo oni, već i svi oko njih. Pa osuđuju one koji ne žele biti poslušni robovi kakvi su oni. I zbog tog su vjerovanja takvi ljudi zapravo – vrlo opasni. Pripadnici su, i to uglavnom bez ikakve svijesti o tome, najopasnijeg i najdestruktivnijeg kulta u povijesti čovječanstva – ili ako vam je tako draže – nevidljive religije naziva državizam.

Međutim, da bi se to što su napisali nekakvi tipovi na papir i u što vjeruju gotovo svi ostali, razotkrilo kao ono što uistinu jest – najobičnija bedastoća, dovoljno je samo malo zdravog razuma uporabiti. Kako početi primjenjivati zdrav razum po tom pitanju? Vrlo jednostavno – za početak, valja nam samima sebi postaviti pitanje – odakle im pravo da čine to što čine?

Pa će netko reći ”odavde” je došlo to pravo. Pa se onda zapitajmo, a odakle tome ”odavde” to pravo? Pa došlo je ”otale” to pravo. Pa se onda zapitajmo, a odakle tome ”otale” to pravo? I tako dalje – dok ne dođemo, a doći ćemo sigurno, do pitanja na koje će odgovor biti samo jedan jedini koji postoji u stvarnosti – pa ovaj nema to pravo.

NE POSTOJI TO PRAVO.

Potpuno je jasno onome tko je taj proces istraživanja odradio do kraja kako ne postoji u stvarnosti pravni slijed za koji izvršioci naredbi tvrde da im daje ”pravo” da čine to što čine. I tu se krije razlog iz kojeg operateri tzv. ”pravnog sustava” većinu energije troše na indoktrinaciju ljudskih umova kako bi nas uvjerili da njihova iluzija ”pravnog sustava” ili ”pravnog poretka” jest stvarnost i da stoga čovjek spada pod njegovu jurisdikciju. To čine jer nemaju nikakav dokaz da njihove tvrdnje stoje – i stoga im je samo VJEROVANJE ljudi da njihove tvrdnje stoje može isporučiti kao manifestaciju stvarnosti svima ostalima njihov pakleni naum. Oni nemaju sposobnost kreacije koju imamo mi, i jedini način kojim se takva stvarnost može manifestirati u našim životima je da nas izmanipuliraju kako bismo to sami odradili – za njih. Znanje, znanje, znanje… otvara svijest, svijest, svijest… koja nam otvara nove puteve prema znanju, znanju, znanju… Oni koji odluče krenuti tim putem, suočit će se s mnogim izazovima, i posebice strahom. Jednom kada se prođe taj dio koji uključuje strah, spoznat će i razumjet će daleko bolje tko oni jesu i kolika je njihova moć.

A tada, oni koji nas pokušavaju uvjeriti da nikakve moći nemamo, gube tu moć koju su naprosto nama prijevarom ukrali. Jedni od takvih, malkice sofisticiranijih drumskih razbojnika od onih koji ruše starice na beton i vežu ih lisičinama, oni su koje nazivamo sucima. A ti misle, i ne samo da misle – UVJERENI su da imaju jurisdikciju nad nama.

Jurisdikcija… po naški nadležnost. Ali da bismo shvatili što uistinu znači nadležnost – opet moramo u latinski. I neće to biti dovoljno, već moramo i razložiti tu riječ da dođemo do ISTINE o njezinom značenju.

Ius, Iuris (Jus, Juris) (imenica) – zakon  

Dictere (glagol) – reći, govoriti

Dakle – jurisdikcija doslovce znači ”reći (govoriti) što je zakon”.

Ma nemoj? Ti ćeš mi reći što je zakon a ja da ti se pokorim? Možeš si misliti kako ću to napraviti. Ja znam tko Jesam – a koji si ti faktor u mom životu? To što imaš izvršioca naredbi koji na tvoje naredbe odgovara sa DA GOSPODINE!!! NA ZAPOVIJED GOSPODINE!!! i kojeg ćeš nahuškati na mene da mi nasiljem utjera te bedastoće koje su napisane na papir, znači samo jednu stvar – i ti i taj koji tvoje naredbe izvršava ste najobičniji razbojnici i nasilnici.

GDJE TI JE PRAVNI SLIJED?

Nema. Papala maca. Ali to njima ništa ne znači, što ne mogu dokazati pravni slijed. Nasilnici su to, i neznalice, koliko god fakulteta završili, i prije ili poslije osjetiti će na vlastitoj koži posljedice svojih nedjela.

Idemo dalje… kako je ”pravo” nešto za što vam je potrebna licenca ako se njime želite baviti, morali biste tu licencu platiti privatnoj korporaciji koja te licence prodaje, nakon što ste prošli određene škole (moguće ste i njih platili) a zove se ta korporacija Hrvatska odvjetnička komora (OIB 97760500066). I da – još i prisegu morate položiti da bi se ”pravom” mogli baviti. Ako se bavite ”pravom” bez licence, u njihovim ”zakonima” piše da ćete biti kažnjeni. Evo OVDJE to piše, u članku 313. – 6 mjeseci zatvora.

Što je nadripisarstvo? NEOVLAŠTENO bavljenje pravom. Tko daje ovlasti? Hrvatska odvjetnička komora. Tko ih može dobiti? Onaj koji je završio pravni faks, položio pravosudni ispit i platio članarinu Hrvatskoj odvjetničkoj komori. Dakle, ako se želiš nečime baviti a postoji netko tko ti to pravo može dati, onda je taj upravo onaj koji je vlasnik toga što ti daje, ili makar ima pravo vlasništva nad time, s klauzulom da može izdavati franšizu za bavljenje njihovim ”pravom” pojedincima koji su se prema njihovim pravilima kvalificirali kao prikladni da je dobiju, pritom ispunivši sve potrebne uvjete da je dobiju – opet prema njihovim pravilima.

Lijepo, zar ne? I savršeno logično. Da ste vi gospodar nečega, biste li dali ikome da s time radi što ga je volja? Naravno da ne bi, ukoliko vam je imalo do toga stalo. Na primjer, možete u tu svrhu učenja i prepoznavanja stvarnosti zamisliti primjer koji kaže da ste vi svoga tijela gospodar. Jeste li uspjeli to zamisliti? E pa ovi momci i djevojke koji pišu ”zakone” ne bi se s vašom zamisli složili. Pače, čak su i u svoje ”zakone” napisali da niste vi svoga tijela gospodar, već je vašeg tijela gospodar onaj njihov gospodar kome oni služe, a da uopće ne znaju kome služe. Piše u tim zakonima što u svoje tijelo morate, kao i što ne smijete staviti. Ako vas ulove bilo u prvom ili drugom – ganjat će vas, trpati u zatvor ili vam krasti novac ”kaznama”.

Bavljenje ”pravom” je nešto za što su OVLAŠTENI samo oni koji imaju licencu za to. Dakle, odvjetnici s položenim pravosudnim ispitom i sudski savjetnici i naravno, sami suci.

I zato – znajte ovo: kada nas policajac ili sudac ili carinik ili bilo koji plaćenik robovlasničkog sustava kontrole IŠTA pita, pita nas to iz razloga jer je riječ o ”pravnom” pitanju kako bi moguće pokrenuo ”pravnu” proceduru. Da nije tako, pitao bi vas jeste li raspoloženi za čašicu neobvezujućeg razgovora.

Treba malo primjerima pomoći ljudima da shvate ovaj prilično složen problem.

Primjer prvi:

Neo: You can not scare me with this Gestapo crap. I know my rights. I want my phone call.

Agent Smith: Tell me Mr. Anderson, what good is a phone call, if you’re unable to speak?

U svega nekoliko briljantnih sekundi te scene ispitivanja, ama baš sve je rečeno o ”pravnom sustavu”. 

Unable to speak. Nesposoban govoriti.

Film Matrix možemo promatrati i kao obavijest svima nama od operatera robovlasničkog sustava kontrole. Moraju nas obavijestiti, jer je to jedan od temeljnih pravila njihovog sustava, i obavještavaju nas na razne načine. A mi smo si sami krivi što njihove obavijesti ne percipiramo niti ih razumijemo – jer pristup informacijama koje su nam potrebne danas je na klik miša od nas, i stoga izgovor ”nisam znao” više ne prolazi. Da si htio znati – mogao si naučiti: sve što ti je potrebno ti je pod nosom da bi naučio. Ako si igrao igrice na facebooku umjesto da si učio, što se sada žališ?

Dakle, unutar njihovog sustava, mi zaista nismo sposobni govoriti, kako je i rečeno u ovoj sceni iz Matrixa.  Valja nam pažljivo pogledati takve filmove i uočiti ćemo brojne poruke koje su nam poslane, koje često traju svega nekoliko sekundi. Dokaza da ZAISTA ne možemo govoriti unutar njihovog sustava, posebice pravnog, uopće ne manjka – ne samo u filmu Matrix. Posvuda su oko nas. Treba nam samo otvoriti oči i smireno i pažljivo analizirati što se to oko nas uistinu događa?

Možemo ovu scenu iz Matrixa shvatiti i na način da nam se kaže kako možemo govoriti, ali da naše riječi uopće nemaju nikakav značaj. Posljedica nesposobnosti govora, šutjeli mi ili vikali, unutar njihovog sustava je ista.

Nemaju nikakav značaj naše riječi unutar njihove iluzije… treba to napokon razumjeti i prihvatiti. Da bismo razumjeli, trebamo učiti. Tko želi učiti – učit će. Eto i webinare smo počeli raditi kako bi ljudi lakše razumjeli kroz interaktivno sučelje kako se s time možemo nositi i kako se trebamo postaviti u slučajevima kada smo uvučeni u njihovu igru.

Primjer drugi je vrlo zanimljiv, a oni koji su bili toliko ljubazni da nam ga isporuče misle da su nešto što se naziva USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, naravno – još jedna korporacija (OIB 43530726662). U njihovim ODLUKAMA svašta zanimljivoga i poučnoga može se naći, a jedna od takvih je OVDJE.

E sad, budući da među nama koji radimo na Zvonu Istine ima takvih koji vole čitati i učiti, taj zamoran posao čitanja pravničkih frazetina smo u ovom slučaju odradili kako za nas, tako i za sve one koji također teže tome da nešto nauče, jer moguće shvaćaju da bez znanja nema naprijed ili gore, već samo unazad ili dolje. Da vas ne maltretiram s traženjem unutar te ODLUKE onih ključnih riječi koje su potrebne da se shvati zašto vam je pametnije da šutite, i ne samo da šutite, već da znate što trebate uraditi nakon što odšutite svoje, posebice ukoliko dođe do interakcije s agentima robovlasničkog sustava kontrole, evo ih:

”Naime, bavljenje hrvatskim pravom, pružanje pravne pomoći i zastupanje pred sudovima su djelatnosti koje su prema Rasporedu navedene kao ograničenja u pristupu tržištu i za koje Republika Hrvatska nije preuzela obvezu, a zastupanje pred sudovima podliježe ograničenju i u nacionalnom tretmanu te se njime mogu baviti samo članovi Hrvatske odvjetničke komore, utvrđuje navedeni Sud.”

Ovo mi je bilo teško za sažvakati i shvatiti kada sam prvi puta na to naletio, pa pretpostavljam da je tako i kod vas koji ovo sada po prvi puta vidite i moguće vam je još uvijek teško povezati konce o značaju napisanog.

Dakle, pokušajte zamisliti nekakvu situaciju u kojoj ste se našli, a u kojoj ste prisiljeni na interakciju s agentima robovlasničkog sustava kontrole. Ako im se ne pokorite, odvući će vas na sud, ili će se u najmanju ruku dobrano potruditi da to učine. Kako ćete uopće moći sebe zastupati? Pa ne smijete to napraviti… jer radi se o ”pravnoj proceduri”… ma što to znači? Još malo pa ćemo i do toga doći.

Šutjeli vi ili vikali, vaše riječi ništa ne znače osim ukoliko nemate licencu Hrvatske odvjetničke komore. NEMATE SE PRAVO baviti hrvatskim pravom bez te licence.

Više i detaljnije o ovome bilo je riječi u prva četiri webinara koja smo odradili, a biti će još više učenja o strategijama i taktikama koje možemo rabiti da se odupremo nasilju ”sudskog sustava” u nadolazećim webinarima. Već na sutrašnjem polako prelazimo s teorije na praksu, a ako ste zainteresirani sudjelovati, na njega se možete prijaviti ukoliko kliknete na sliku:

 

 

 

 

 

Nadam se da je svima jasno što je zapravo rekao agent Smith… i kakve to veze ima s ”pravnim sustavom”.

Unable to speak.

Da zaključimo. Imajući u vidu što su auguri s USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE tako lijepo izbrbljali, imajući u vidu što je to ”neovlašteno bavljenje pravom”, dobro nam je ZNATI što učiniti kada u stvarnome svijetu ipak budemo, prije ili kasnije, prisiljeni naći se u okruženju koje je namjerno dizajnirano da nam utjera strah u kosti. Zgrada suda i sudnica.

Zašto im je strah bitan? Pa zato što nas jedino uz pomoć niskofrekventnih emocija mogu kontrolirati.

Uspjeh na sudu nema veze sa pobjedom na sudu. I o tome će biti riječi na webinarima, ali ipak ćemo pokušati dati dovoljno znanja da se ostvari i jedno i drugo.

Zamislite da se ipak nađete suočeni s agentom sustava, recimo u sudnici, koji misli da vam ima pravo suditi – i da se tamo nalazite sa znanjem, spoznajom i potpunim razumijevanjem da uopće niste sposobni tamo govoriti. Što ćete učiniti? Možda se odlučite ipak procijediti koju riječ…

”Je li ovdje riječ o pravnoj proceduri?”

”NARAVNO DA JE RIJEČ O PRAVNOJ PROCEDURI.”

”U tom slučaju, ja ne mogu biti dio te pravne procedure budući ne posjedujem iskaznicu Hrvatske odvjetničke komore, što znači da nemam izričito, pisano dopuštenje da se bavim hrvatskim pravom.”

Malkice sofisticiraniji drumski razbojnik tada će moguće pokušati imenovati vam pravnog zastupnika, te biste taj pokušaj ODMAH morali sasjeći u korijenu odbivši pravnog zastupnika. Zašto? Zato jer je prihvaćanje pravnog zastupnika pravna odluka i dio pravne procedure za koju nemate izričito, pisano dopuštenje da se njome bavite. 

Pravo… NIŠTA u pravu ne postoji bez UGOVORA. 

Dakle, da živimo u stvarnom svijetu gdje ovaj malkice sofisticiraniji drumski razbojnik mari za poštivanje pravnog slijeda i da mari za činjenicu kako nema s vama UGOVOR da vam sudi, zaključio bi slučaj kao neosnovan. Rekao bi da nema JURISDIKCIJU.

Važno je i prevažno shvatiti što je to UGOVOR, i kakvih sve ugovora ima i kako ih prepoznati. Na prošlom webinaru smo temeljito obradili tu temu, a sutra krećemo u svijet realnosti, u kojem još uvijek ne možemo izbjeći interakciju s njihovim iluzornim svijetom prava. Naime – kada shvatimo i naučimo prepoznati ugovore koje nam na dnevnoj bazi podvaljuju i mi na njih iz neznanja pristajemo, BITI ĆEMO SPREMNI ZA NEŠTO DALEKO ZANIMLJIVIJE.

Naime – budući je većina ljudi nesvjesna da je svaki papir koji im pošalju ili tutnu u ruke agenti robovlasničkog sustava kontrole temeljen na nekakvom ugovoru, nesvjesni smo i činjenice da te UGOVORE rabe kao oružje i umlaćuju nas njime dok mi uopće ne razumijemo o čemu se radi. A ne razumijemo jer nemamo dovoljno znanja o čemu se tu zapravo radi.

I još jedna stvar o službenim policijskim iskaznicama. Moja je pretpostavka da ih ne žele pokazati iako su to dužni učiniti na zahtjev prema njihovim zakonima, jer su NEISPRAVNE. Novi pravilnik o njihovim iskaznicama na snazi je od 2012. godine i u njemu je precizno opisano kako ta iskaznica mora izgledati i što na njoj piše. Na njezinoj poleđini piše da onaj koji je nosi ima pravo primijeniti policijske ovlasti bla bla bla. E sad – a što ako je nema onakvu kakva mora biti? To znači da nema pravo uopće stupiti s nama u bilo kakvu interakciju. Ja sam na svoje oči od 5 policijskih iskaznica vidio 4 neispravne. O ovome ću još pisati u nekom novom članku, za sada toliko.

Eto – završio sam s drumskim razbojnicima. Za one koji žele učiti kako drumske razbojnike satjerati u kut, tu su ne samo članci na Zvonu Istine već i webinari na kojima imamo mogućnost dublje zaroniti u ovu problematiku s primjerima iz prakse. Ukoliko netko želi uhvatiti priključak i pogledati do sada već održana četiri webinara, neka nam pošalje poruku na zvono.istine@gmail.com.