Napisao Eon.
Svima koji čitaju ove stranice je do sada opće poznato da je Republika Hrvatska tvrtka i da su sva ministarstva i sva takozvana državna tijela, pretvorena u tvrtke i imaju svoj OIB. Međutim, mnogima nije jasno što do vraga to sada znači. E pa sada, dragi moji čitatelji, ću vam objasniti što znači kada netko ima OIB.
Znamo da cijeli svijet funkcionira po trgovačkom pravu, koje se u svojoj biti sastoji od raznoraznih ugovora, ponuda i ostalih trgovačkih stvari. O prirodi ugovaranja i ugovorima su već pisali suradnici Zvona istine u prethodnim člancima, pa vama koji niste, preporučujem prvo da se informirate na slijedećim poveznicama:
http://zvono-istine.org/ugovori-i-sto-bismo-o-njima-trebali-znati/
http://zvono-istine.org/2-dio-ugovori-i-sto-bismo-o-njima-trebali-znati/
http://zvono-istine.org/3-dio-ugovori-i-sto-bismo-o-njima-trebali-znati/
Međutim, što za nas znači, kada netko, tko išta želi od nas, pa makar i prisilno, ima svoj OIB? To znači, da mu svaku njegovu želju koju ispunimo, možemo i naplatiti. Pogledajmo malo što piše u Zakonu o OIB-u? članak 5. stavak 1. točka 1. (http://www.zakon.hr/z/83/Zakon-o-osobnom-identifikacijskom-broju)
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. obveznici osobnoga identifikacijskog broja, kojima se osobni identifikacijski broj određuje i dodjeljuje, jesu: hrvatski državljani, pravne osobe sa sjedištem na području Republike Hrvatske i strane fizičke i pravne osobe kod kojih je nastao povod za praćenje na području Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obveznici broja),
Dakle, sa ovim zakonom, dodjelom OIB-a, RH, ministarstva i sva ”državna tijela” su postali pravne osobe, te su izjednačeni sa svim entitetima kojim je dodijeljen OIB. U pravnom prometu, koji se isključivo odvija po trgovačkom pravu, to znači da za bilo koju uslugu koju obavite bilo kojem predstavniku ministarstva ili državnog tijela, možete tražiti naknadu i na tu naknadu možete čak zaračunati i platiti porez. Pogledajmo malo uporište u općem poreznom zakonu članak 39. stavak 1. i 2. (http://www.zakon.hr/z/100/Op%C4%87i-porezni-zakon)
Članak 39.
(1) Poduzetnik u smislu ovoga Zakona jest svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi.
(2) Gospodarskom djelatnošću u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi.
i uporište u Zakonu o PDV-u članak 8. stavak 2. http://www.zakon.hr/z/186/Zakon-o-porezu-na-dodanu-vrijednost
(2) Obavljanjem usluga također se smatra:
1. prijenos prava,
2. suzdržavanje od neke radnje ili trpljenje neke radnje ili stanja,
3. obavljanje usluga po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona.
Sad zamislimo situaciju da u vaše malo poduzeće koje imate dođu ”strašni” inspektori i počnu obavljati inspekcijski nadzor. Naravno, vi ste se već prije tog inspekcijskog nadzora upoznali s ovim člankom i odradili neke preduvjete, koje ipak neću ovdje pisati, a tko bude dovoljno istražio naše stranice znati će o kakvim preduvjetima se radi. Vi tim inspektorima pustite da obave svoj posao, te oni, sretni i zadovoljni što su obavili posao odu iz vašeg poduzeća. Sad vas pitam, da li ste vi trpili radnje pravne osobe za koju rade inspektori? Da li ste se vi ili vaši djelatnici, suzdržavali od ikakvih radnji dok su nad vama provodili inspekcijski nadzor? Da li su vam inspektori naložili da što napravite (date im neke papire na uvid ili im nešto dostavite u njihov ured)?
Niste li vi upravo njima obavili usluge prema Općem poreznom zakonu i Zakonu o PDV-u?
Ako jeste, onda je red da im za obavljene usluge ispostavite fakturu ili račun i na njemu zaračunajte PDV, jer ipak, kako bi rekao dobri stari Pavle Vujsić u filmu ”Tko to tamo peva”, ”Sve po propisima!!!”.
Ako ste dobro shvatili ovaj članak, upravo su se u vašem umu otvorile mogućnosti neslućenih razmjera.
Ipak, sve ovo ne bi bilo moguće bez našeg bivšeg ministra Ivana Šukera koji je povukao potez uvođenja OIB-a i na tome mu se ovim putem srdačno zahvaljujem i ispričavam u ime svih nas što do sada nismo imali znanje o tome koliku je uslugu napravio svima nama i kako je možemo iskoristiti.
Batina ima dva kraja, tako i OIB. Kako netko treba vaš OIB da bi vam mogao išta naplatiti ili vas ovršiti, tako i vi možete preko njegovog OIB-a isto to napraviti i njemu, jer OIB je ipak ”Jedan ključ za mnoga vrata”. Pretpostavljam da je vrijeme drugoj strani koja inače pravi ovrhe nad građanima, da spoznaju iskustvo kako je to ostati ”bez gaća”. Kolo sreće se ovom spoznajom upravo okrenulo, zato svima onima na koje se odnosi, bez zle namjere, sa ljubavlju poručujem:”Drž’te gaće!!!”.
Naravno, vas koji uspijete naplatiti vaše račune, ovim putem ćemo zamoliti da svoj prihod podijelite, jer sreća je u dijeljenju, a mi s vama besplatno dijelimo znanje koje skupljamo po labirintu u ogromnim bespućima pravnih propisa.
OPASKA VALTER – posebice što se ovog zadnjeg pasusa tiče, treba istaknuti da je riječ je o privatnom stavu autora teksta i ne treba ga dovoditi u vezu sa stavovima ostalih koji sudjeluju u kreaciji sadržaja na Zvonu Istine. Onaj tko želi dijeliti potencijalni prihod na predloženi način neka se javi na zvono.istine@gmail.com i dobiti će kontakt podatke od autora teksta kako bi on direktno sudjelovao u predloženom dijeljenju.
Napomenuo bih da je sve iznešeno u članku stav autora, koji molim ne povezivati kao istoznačan s mojim stavovima kao jednog od administratora stranice.
Autor teksta ne zna gdje je u zadnjem pasusu teksta autor pisao s kime treba itko dijeliti išta? Autor teksta je pozvao one koji naplate račune da dijele prihod, nije pisao kome i kako, te je odgovor na pitanje ”kome i kako podijeliti prihod?” čista pretpostavka čitatelja teksta, a ne činjenica koja piše u tekstu, te se zbog toga ne treba itko uzrujavati, a tko želi dijeliti, neka dijeli kome hoće, po svojoj slobodnoj volji.
Svo troje administratora složilo se da je zadnji pasus implikacija da se predloženo dijeljenje odnosi na dijeljenje sa onima koji na Zvonu Istine pišu članka, zbog rečenice ”a mi s vama besplatno dijelimo znanje koje skupljamo po labirintu u ogromnim bespućima pravnih propisa.”
Stoga je i dogovoreno među administratorima da napišem ogradu od tog zadnjeg pasusa autora članka.
Neosporiva činjenica je: ”Svo troje administratora ne zna čitati misli.”
Iz te činjenice izlazi činjenica:”Svo troje administratora usuglasilo se sa umno programiranim prejudiciranjem izvornog teksta autora.”
Autor je već sebe objasnio, a ovim putem autor sebe ispričava administratorima što je točan u činjenicama i što su sebe administratori možda osjetili povrijeđenim, što nije bila autorova namjera.
Nema potrebe za isprikom, ali možda bi autor trebao razmisliti o načinu izražavanja, kako bi isti bio jasan svima, pa ne bi niti došlo do tzv. ”programiranog prejudiciranja izvornog teksta autora”, koji je takav kakav jest sam bio uzrokom ”programiranja”.
Iznimno je bitno razumjeti da batina ima dva kraja. Međutim ono što je još bitnije jest spoznaja o tome da je sotonska svijest ta koja čvrsto drži batinu i upravlja s oba njena kraja, i iluzija o tome da čovjek tu batinu može koristiti je iluzija koja će mu polomiti kosti, možda ne u prvom srazu, ali u jednom od budućih svakako hoće.
…ili osim ako možda autor nema nekakve različite spoznaje…a da batina iz raja nije…Istina Jest…primjećujem da, a ne samo vezano za ovaj članak, komentari postaju priličan doprinos temema
Baš sam o tome nedavno razmišljao potaknut spoznajom da implant osobe koji mi je prišiven ima kao neko pravo tražiti na sudu neke putne troškove po članku 11. stavku 4. i 5. zakona o sudovima NN 28/13.
Rekoh sam sebi ne tražio ih ja kao čovjek, jer čovjeku od sotonske svijesti ne treba nikakvo pravo, a ponajmanje obaveza.