Kako država voli gurati nos u sve počeo sam proučavati što to sve briga državu, uz pretpostavku da sve što oni rade i sve što je čovjek dužan napraviti, služi samo za dublje porobljavanje. Ne mogu se sjetiti niti jedne privilegije koju dobiješ od države a da nisi barem troduplo platio za nju.

Často u zadnje vrijeme se ljudi javljaju u vezi problema sa djecom i u vezi strahova da će im država oduzeti djecu jer ih ne žele cijepiti i sl. U zapadnim i skandinavskim zemljama situacija je dramatično loša jer prema nekim brojkama države oduzimaju milijune djece iz roditeljskih ruku svake godine. Očigledno jest da naša banana vlada namjerava napraviti isto, a što je i pokušala sa novim obiteljskim zakonom koji je ustavni sud srušio u potpunosti, bogu hvala. Ali to je samo jedna bitka, siguran sam da će domaći uvlakači u američku i eu guzicu naći novi način kako da ga proguraju u saboru i ustavnom sudu.

Što sad sa svime time:

Sa naše stranice, a možda i iz nekih drugih izvora znate da je Rodni list vlasništvo države i da ona ima legalno pravo na taj rodni list tj. dijete. Možda se pitate što je sa pravima roditelja kako su ona dokinuta, zar su ih roditelji izgubili.

Jesu. Pravno su ih izgubili potpisavši jedan dokument sa državom koji se zove VJENČANI LIST.

Marriage certificate*, po engleski je dozvola koju država daje paru da se vjenča, a što je ugovor u kojem sudjeluju tri strane. Muž, žena i država.

*Certifikat/list je dokument kojim se ustanovljuje pravo vlasništva (trgovački ugovor).

Kad se vjenčavate idete kod matičara da vas upiše u matične knjige. Matica je kraljica i kolektivni um koji u životinjskom svijetu upravlja cijelom kolonijom (mrava, pčela). Upisom u maticu postajemo vlasništvo države kao onom koji nam je dao dozvolu za upis i s kojom smo potpisali ugovor, a supružnici postaju “zakoniti muž” i “zakonita žena”.

Kako nam je država dozvolila da se vjenčamo (sklopimo brak) kroz građansko vjenčanje ona je postala treća strana u braku pa je se samim time i pita o bitnim stvarima braka. Bez države se ne možeš razvest, oni moraju dati dozvolu. U americi država čak ima pravo i na bračnu imovinu

Odakle uopće pravo državi da se petlja u brak.

Crkva je prije više stoljeća zabranila zajednice između raznih rasa ili staleža i proglasila ih herezom. Ako ste htjeli ući u takvu zajednicu morali ste tražiti odobrenje za stupanje u zajednicu. Sve ostalo je bilo ilegalno.

Međutim neke američke države su se dosjetile da uvedu svim koji žele živjeti skupa obavezu da to ozakone kod matičara. Možete to napraviti i u crkvi, ali je to isto jer svećenik je samo agent koji će proslijediti podatke matičnom uredu.

Tako država dobija legalno pravo da uživa u plodovima braka, a koja su djeca. Pretpostavljam da su se djeca rođena van braka izvrgivala ruglu i zvala kopilad, jer tada crkva ili država nisu mogli položiti legalno pravo na tu djecu. Mislim da iz toga proizlazi ogromni pritisak da se djeca rode u „zakonskom braku“ pa su se ljudi i nasilu vjenčavali da „ozakone“ djecu. Stravično.

U pravnom smislu roditelj je samo staratelj koji je u posjedu pravne stvari, a u vlasnosti je država. Upravljanje pravnom stvari određuje država kao vlasnik/nositelj prava.

Tako dijete morate cijepiti, voditi u doktora, u školu i ostale stvari koje država traži koristeći doktrinu parens patriae.

http://en.wikipedia.org/wiki/Parens_patriae

Spomenuo sam da to u Hrvatskoj još uvijek nije tako drastično, ali ovakvim tempom mi ćemo vrlo brzo dostići i prestići zapadne tutore.

Promatrajući iz srca postavlja se pitanje zašto ljudi koji se vole uopće rade ikakve obrede, vjenčanje, kupuju zlatna prstenja (koja simboliziraju boga saturna i njegov prsten) i učestvuju u tim poganskim ritualima.

Ova se potreba javila kako kaže ovaj video kad je bankarima trebala podloga u imovini kako bi mogli štampati više love, a vjenčani i rodni listovi su bili vrijednosni papiri (obveznice) koje su prikazivane kao kapital na osnovu kojih je štampan novac.

Tome tako jasno je da je brak zapravo prvenstveno legalni institut koji podliježe pravnoj regulativi (zakonu) i tu privilegiju mogu koristiti samo građani i kad stupe u građanski brak pristaju biti podložni svim zakonima.

Vjerovatno bi ovo pitanje za većinu ljudi bilo bogohulno ili uvređujuće ja ću ga ipak postaviti: „zašto bi dvoje ljudi koji se vole uopće stupali u legalni institut i time se odrekli svojih sloboda na račun trećeg?“

Ni sa duhovne strane nije normalno davati cijeloživotne zavjete, jer onaj koji ih daje ne može znati da li će ih biti u stanju održati. Ako ih održava na silu to postaje zatvor za dušu, što svaki ugovor i institucionalizacija božanske svijesti i jest.

Trebalo bi možda objasniti i LGBT zajednici da ne žure u brak jer time zapravo gube svoju slobodu, osim ako oni nemaju neki potpuno drugi interes zbog kojeg rade ovo što rade.

Wedlock: wed: -oženiti se ; lock – zaključati; prevod: zaključan ženidbom

https://www.youtube.com/watch?v=leNqgScWl4M

34 Responses

  1. O ovome razmišljam zadnjih godinu dana. nekako kao da dajemo povjerenje toj “trećoj strani”. Odnos dvoje ljudi je sveta stvar i smatram da je ženidba nešto što se u društvu treba potvrditi svjedocima, kao i svaki ugovor, ali država se tu predstavlja kao ona koja kao čuva neka prava. Pa dovoljno su ova dva svjedoka.Pogotovu ako dvoje smatraju da su dovoljna dva svjedoka. Kada bi htio to razvrgnuti, ne možeš poništiti državnu upletenost, a da ne poništavaš sam brak, mislim da to ide preko tužbe partneru proslijeđene na sud. Zašto bi to tako išlo, pa nemaš žalbu na partnera nego na upliv države. Nisam našla neki način osim možda zahtjev za poništenje braka, što se opet tiče braka, a ne toliko države. Mislim izjavljuješ da nema braka, a stavljaš to isto pod autoritet države. Doduše možeš se onda posebno opet vjenčati, ući u ugovor pred svjedocima. Brak ne treba svjedoke, ali društvo treba svjedoke za brak. Zato dakle pred svjedocima.

  2. “Jesu. Pravno su ih izgubili potpisavši jedan dokument sa državom koji se zove VJENČANI LIST.”
    A što je sa samohranim roditeljima/neoženjenim, država uzima isto pravo na dijete.

    “Ni sa duhovne strane nije normalno davati cijeloživotne zavjete, jer onaj koji ih daje ne može znati da li će ih biti u stanju održati. Ako ih održava na silu to postaje zatvor za dušu, što svaki ugovor i institucionalizacija božanske svijesti i jest.” –Jeste u praksi. Ali to je jedan izraz društvenog reda i čuvanja vrijednosti (jednog okvira za dijete, kao i okvira koji će čuvati druge iste okvire u društvu – bio bi nered kada bi se svi samo ženili/rastavljali/ženili /rastavljali). Ali ovaj odnos ima olakšavajuće pododnose. Može biti duboka veza braka, može biti praktični interes koji veže brak:financijski, zbog djece.)..i da to bude dogovorno u redu, tako da ne mora biti “zamka za dušu, kada dušu ne uplićeš u to…).međutim sam zavjet je izraz vjere u tu vezu i tvoju odluku konačnu, bezrezervu, jedan izraz vjere iz ljubavi, sam zavjet je zapravo vrlo hrabra i duboka stvar…druga stvar je koliko imamo kvalitete u sebi ga održati…dakle i on je ipak izraz slobodne volje i u Americi je interesantno što rade specifične, svoje zavjete-tako da nije nužno negativno, mada se prečesto takvim pokaže.

  3. Ja sam isto o ovome razmisljala u zadnje vrijeme i nekekako mi se cini da je vjencanje sa svim potrebnim dozvolama, uvjerenjima i sl. Kao da se dvije firme udruzuju . Ako smo mi male firmice, onda se spojimo u jednu (i preuzimanje prezimena me muci) i tako spojene firmice daju nadleznost drzavi da barata imovinom (pokretnom i nepokretnom , zivom i nezivom) u slucaju razdvajanja … ima li to kakvog smisla..

  4. Ja sam razmišljao da sa svojom dragom potpišem ugovor gdje ja njoj dajem sva prava koja ima žena i pravo da se zove mojom ženom (i obratno). Bi li to funkcioniralo kao supstitucija za brak? Odnosno, bi li to bilo ekvivalent braka bez države u cijeloj priči? Tipa, poslovni ugovor između dva čovjeka…
    Nije mi do obreda, nego bih volio da ima zakonska prava žene u slučaju da se desi neko sranje. Npr. pokupi me auto i sad ona ne smije do mene u bolnicu jer mi nije bliža obitelj ili nešto slično (i obratno). Ne znam sad neke pametne primjere, ali kužite poantu.

    1. Obično je osnovni problem primanje penzija…zato je nekako osnovni odgovor ne samo brak bez države, nego i posao neovisan od države (privatni dakako)…i sve.
      Treba provjeriti zakone za svaku tu stavku i –ako ništa naći rupe ili ih napraviti

      1. kako misliš posao neovisan od države? misliš da se može izbjeći registracija firme ? ako sam dobro shvatila možeš li me uputiti u nekom smjeru gdje bih to mogla dodatno istražiti?

  5. Moja jedina namjera iza odluke da potpišem taj papir je bila da si olakšam život, tj. taj jedan papir zamjenjuje mnoge koje bi tijekom godina “morala” kupovati od te iste države, dajući joj pri tome energiju u mnogim oblicima (npr. stalno dokazivanje posvuda da, iako nismo vjenčani, su naša djeca naša, naša imovina naša, itd…, sve one potvrde, izvatke, p.z… mater… koje traže na svakom koraku). To što im nisam rekla da je to moja jedina namjera iza te odluke je jednako tome što oni meni nisu rekli da je namjera mašine pokušaj otimanja duša moje djece i ostalo, da ne nabrajam. Prema tome, obje stranke u ugovoru su postupile nečasno, sa skrivenim namjerama, te je taj ugovor ništavan i u fizičkoj i u duhovnoj sferi.

    I, mašina to zna, obavijestila sam je, kimnula je glavom i pustila me na miru 😉

    1. Koliko je to “u miru” još je pitanje. Npr. školujem djecu doma, stalno me zivkaju na razgovore i supruga, i ja pošaljem zahtjev da se samo meni obraćaju jer suprug–bla…bla…, dakle to je moj dio obiteljskih obveza i SAMO u slučaju da se DOKAŽE prijestup da se obavijesti suprug.

      Ma, moš si mislit…zivkanje….oboje…, jedva sam našla način da ih stopiram kontrazahtjevom…do daljnjeg…
      koliko bi to zaštitilo ovu situaciju, ne znam.

      1. An, kazes da skolujes djecu doma. Ovdje u Hrvatskoj ? Ako je u Hr, voljela bi znati kako si to uspjela 🙂

          1. Ako nije problem daj si truda i napiši nešto o tome! 🙂

      2. Da postoji (trenutno) u ovoj korporaciji način da školujem djecu kod kuće, a da me korporacija i dalje pušta na miru, ja bih s tim načinom već bila upoznata. Postoji način za takvu vrstu školovanja, ali kad pomislim samo na količinu papira koje bih iz jednog dijela korporacije morala prenijeti u drugi dio korporacije, i za to svaki put platiti 30 kn biljega, rađe puštam djecu da par sati dnevno provedu u školi, a doma s njima razgovaram o svemu iskreno, nudeći vlastita mišljenja kao neku vrstu usmjeravanja (bez obaveza).
        http://www.srednja.hr/Novosti/Hrvatska/Skolovanje-od-kuce-u-Hrvatskoj-nije-omoguceno-ali-postoje-nacini-kako-zaobici-prepreke

        1. Srednja škola nije obavezna u Hr.
          Oni prije školske godine, svakih nekoliko godina se raspišu u novinama o potrebi sr. školovanja, o potrebi novih đačkih domova, kvoti upisa…Cilj toga je da se pretpostavi da je to školovanje obavezno, da to bude neupitno…
          Međutim istina je da to nije obavezno školovanje i zapravo ovu informaciju vrlo nerado daju, tek kada ih staviš “pred zid”, tako da pisati o kućnom školovanju srednje škole je – bezpredmetno. Sama ga koristim i to bez problema (skoro:)).

          Vidjet ću za članak, postoje neke stvari…

          1. Iako je članak objavljen na portalu srednja.hr govori o školovanju osnovnoškolaca (6. razred, 3., 4., itd), tako da ne vidim tko je bezpredmetno govorio o školovanju u srednjoj školi… Ne znam tko to nerado daje informacije o tome da je srednja škola neobavezna jer sam ja mislila da je to vrlo javno dostupna informacija…
            Ono što je meni interesantno u cijeloj toj priči je što u njihovim zakonima stoji da su djeca obveznici pohađanja škole (čak i predškole), u vezi čega sam i poslala upit u MINISTARSTVO OBRAZOVANJA i pitala ih kako maloljetno dijete može biti obveznik ičega, kad, kako i gdje je to maloljetno dijete prihvatilo obvezu, itd., međutim dobila sam (standradni) nebulozni odgovor koji je citirao još nebuloznije zakone, a odgovor na pitanje ne (naravno). Odustala sam od daljnjih pitanja jer mi se ne da razgovarati s automatima koji “samo rade svoj posao”…
            Kako god postaviš stvari činjenica je da pod prisilom šaljem dijete u školu, tj. da bih izbjegla daljnje prisile mašine, jer traženje načina za zaobilaženje te prisile samo iziskuje dodatnu interakciju s mašinom…

          2. stvar je da za srednju školu imaš puno online škola i mogućnosti sa strane. Što to ima veze sa državom? Poslije priložiš papire za mislim notifikacija da se zove ili ne priložiš nego direktno na faks i to je to. Koji problem?

            Prati ovu stranicu vjerojatno ću uskoro poslati neki tekst o ovome.

  6. “Vjenčani u Srcu i po Srcu” … ma lagano odjeb od Srca, svima koji žele “upliv” … vlastiti i/ili u ime “sustava”.
    Evo mi zvoni ono pitanje koje se može čuti na crkvenim vjenčanjima (otprilike ovako): “ako je tko protiv ovog braka, nek kaže sad i bla, bla, bla …” Ma vidi molim te … kako daleko i koliko duboko ili visoko treba ići, ne bi li “pronašli taj “sveti glas protiv”? I s kojim ciljem, da od Srca odustanem, da ga odbacim?
    Evo me letim, sa’ ću !!!
    Ma živo me boli patka za ičije mišljenje, u Srcu sam i po Srcu “vezan”, “vezan” sam vlastitom slobodnom voljom i jer mi se hoće … od Srca … i zar život u Ljubavi po Srcu nije svjedočanstvo samo sebi i samo po sebi?
    Koji svjedoci, koje institucije?
    Zar je čovječanstvo, u svijesti, tako malo odmaklo od “prava prve bračne noći” kad su feudalci skakali po mladenkama, upravo iz namjere da “Ljubavi po Srcu” udare stigmu “moje” a sve u ime tog svojeg “prava”?
    U ljubavnom činu Jesam gol ko od majke rođen, a ovdje se najmanje osvrćem na fizičku golotinju, koji je svjedok tome potreban? Ono što Svjedoči ionako vidi Sve, ni oči mu ne trebaju, a skrivanje, čak i da ima namjere, nema smisla, razgolićen u Ljubavi, i pravo je tako … a gomila voajera, koji dolaze u bilo čije ime, neka me slobodno poljube u golo ispod leđa … pa nakon toga neka iz svega glasa viču “moje!”
    Niko, čovječe, ljudski savjet, nemojte “na sranja” računati ni u kom slučaju … to je način da ih “slučajno” privučete na sebe. Možda bi bilo u redu da, zbog sebe samog, računate na bilo što drugo, što ne potpada pod tu kategoriju. Jednostavno se radi o frekvencijskom polju u kojem titrate … onaj tko se u vrijeme mira za rat sprema, mira mu ni u miru nema, rat mu već jest, rat će mu i biti … i najčešće je nedovoljno “spreman”. Jer Um, taj “grande maestro”, ima sposobnost, možda jednu jedinu … daj još, zar ćeš sad stati, i od spremnog spremniji možeš biti ?! … i tako u nedogled. Kao hrčak u onom svom kotačiću.
    A ne da je neprirodno davati cjeloživotne zavjete i potpisivati cjeloživotne, nema neprirodnijeg od toga … to su ugovori koji jednostavno nemaju mogućnost “otplaćivanja”, što da se napravi i kako god da se napravi, još uvijek postoji “dužnik”, odnosno “dužnici”.
    To je sredstvo, alat pomoću kojeg se Sloboda, a Ljubav Jest Sloboda, u okove stavlja.
    Poruka svim parovima koji se u ovome vide: “Volite Se, Ljubite Se, Jebite Se, al’ ne ženite Se !!!” Ženidba je okov za Ljubav, ako ste je u Srcu i po Srcu “okovali”, to je dovoljno, to je dostojno, to je dostatno i pravo. A bijesni psi nek’ reže, kad za Ljubav umijeća ni snage nemaju. I djecu rađajte, pa nek’ su i luda i razuzdana i raspojasana i neuhvatljiva i nedodirljiva i nek’ pupaju i nek’ cvjetaju i ploda nek’ daju … a Ljubav nek im je Ime.
    Luciferu, brate, tvoje joj namjere ništa ne mogu … dobro znaš da je ova bitka izgubljena za tebe, bez borbe … samo nemaš muda to i priznati … a kad priznaš, a hoćeš kad-tad, taj ćeš se čas u krilo Stvoritelja vratit … a mjesto te čeka

    1. sto ja volim kada ti sve otipkas, pa ne moram ja 🙂

      mislim da se, uz sve, treba jasno definirati ljubav, pa ce jako puno iluzija samim time pasti. ako covjek zna sto ljubav jest, nece mu vise prodavati crvene guzice za valentinovo, pod srca (figurativno receno) 🙂 kao niti razne “institucije” i “sakramente” koje onda okrune tvoju ljubav (ajme, debilno mi zvuci samo izgovorit to).

      1. Istina je voda duboka, deuse
        O ovoj bi temi, čini mi se, roman mogao napisati, međutim jedno znam … ne postoji dovoljna riječ, barem je ne nalazim u ovom oskudnom rječniku kojim baratam, da opišem ono neopisivo … eto, baš ta “neopisivo” bi nekako bila možda najbliža …

        1. Hrvatski rječnik ima oko 400 000 riječi od kojih većinu sigurno niti ne koristimo.
          Zato dolazi do nemogućnosti opisa emocije riječju.
          E da imamo telepatske sposobnosti stvari bi bile mnooogo jednostavnije :))
          (prema nekim pričama tako bješe na početku)

  7. ovo kroz sto danas prolazimo samo su posljedice peiasnjih vremena.sistem psihopata…mislim osobno da film matrix puno govori o tom..pozdrav svima

        1. Postoji stara priča u crkvama o nastanku ove pjesme, mislim da se i zna autor, ali sama nisam bila zainteresirana . Govori se da je njegova cijela obitelj poginula mislim u prometnoj nesreći, i on j eonda okrenuo leđa Bogu, mislim da je dao riječ da se više neće vratiti u vjeru (kršćanin je bio9. Nakon više godina nekako se našao na tom mjestu i doživio prosvjetljenje, iscjeljenje, mislim da je shvatio da nije on bio vlasnik njegove obitelji, Bog je bio njihov Bog. I u zahvalnost je napisao tu pjesmu. Američki misionari su priču donijeli u crkve.

      1. Amazing Grace je moja tako i tako najomiljenija pjesma, pa ako vas zanima, možete pogledati i poslušati što o postanku te pjesme kaže onaj koji to zaista osjeća u svojim korijenima i izgleda zna, (Wintley Phipps) pa će melodija dobiti posve drugo značenje. Mene je uvjerio 100%, jer u duši osjećam da je tako – vjerodostojno, ogromne unutarnje snage …
        3:11 „ANYBODY TONIGHT KNOW WHO WROTE THAT SONG? I HEARD IT. A MAN BY THE NAME OF JOHN NEWTON.
        BUT DO YOU KNOW WHAT JOHN NEWTON DID BEFORE HE BECAME A CHRISTIAN? HE WAS THE CAPTAIN OF A SLAVE SHIP AND, MANY BELIEVE, HEARD THIS MELODY THAT SOUNDS VERY MUCH LIKE A WEST AFRICAN SORROW CHANT AND WROTE THE WORDS„”AMAZING GRACE” AND SET HIS WORDS TO A SLAVE MELODY
        Riječi J. Newton, melodija “nepoznati autor?”
        5:05 min pjeva
        https://www.youtube.com/watch?v=MtCTkLaBc9Q

  8. Ne znam dali ste primjetili da često ljudima koji se ožene bilo kod matičara ili u crkvi krene nizbrdo. U smislu da počinju svađe koje nikad prije nisu postojale u njihovoj vezi, razno-razne brige oko ”problema” kojih ranije nije bilo itd. Stalno slušam priče o ljudima koji su zajedno bili 10 god, ljubav je cvala i nikad nitko nikome niti lošu riječ nije uputio. I tako oni odluče svoju vezu napokon ”okruniti” brakom… i nakon kraćeg vremena se raziđu kao da nikad nisu ni bili zajedno. Zar to nije malo pre čudno? Kao da se duša osjeća nezadovoljno, kao da zna da ju je još jedan ugovor još više lišio slobode… Odmah sam se sjetio jednog Niarinog komentara kako je u biti crkveni obred vjenčanja ustvari obred zatvaranja seksualne čakre!!! Naravno mislim si, pa iz crkve ionako ništa dobro ne dolazi. Sve su to obredi koji se trebaju protumačiti skroz kontra od onog što jesu kako bi se shvatio smisao. Dražen me odlično podsjetio da prstenje simbolizira saturn (saturn je naravno opet simbolika), a zna se da saturn štuju oni koji upravljaju svijetom.

    Pitanje za Dražena: dali misliš da se rastavom braka (naravno mislim samo papirnato) duša oslobađa ugovornog odnosa sa luciferom? Ili konkretno: što se postiže rastavom braka u duhovnom smislu?

    1. Nikola, samo pričekaj, dok prevedem intervju, u kojem bivši svećenik koji je izašao iz crkve, priča kako se krštenjem zatvara treće oko (čeoni energetski centar), što je u crkvenom tekstu i nedvosmisleno potvrđeno, još u 4. st. Obični svećenici ne znaju za tu namjeru, ali oni na višim položajima svakako.

    2. Lijepo si to primjetio da kad nešto spontano postane obaveza onda se gubi njena privlačnost i raj se pretvara u pakao. Što se tiče tvojeg pitanja, ne znam. U svakom slučaju je dobro revidirati sve dugove koje nosiš na duši. Svaki potpis pristanak, stvara dužnost i dužnika zavezanog tom dužnosti. U dužnosti nema života. To je brana, ustava na rijeci života. Dužnost i njegov brat krivica zbog neispunjavanja dužnosti, u globalu su najveće ubojice ljubavi i života. Mi kao duše nismo ništa i nikome dužni. Onaj koji te poziva na dužnost i time zarobljava je demonske svijesti. Dužnost dolazi od duga, a ti se zapitaj je si li zaista ikome išta dužan.

    3. Mozda prstenje nekome simbolizira saturna a mozda meni samo ljubav koju osjecam prema zenskoj osobi kojoj sam ga dao, mislim da je ipak namjera najvaznija u bilo kojem obredu . Neznam zasto ali skoro sam siguran da je za mene i za bilo koga drugoga itno samo ono sto on osobno osjeca i namjerava jer ipak svi smo sami svoj svijet, hvala 🙂

  9. Samo jednom u životu mi je bilo drago kaj imam taj papir.
    Prije 20ak godina, ko nezaposlena samohrana majka, pa još i udovica, mjesečno sam hodočastila po općini s svim mogućim papirima i jednom prilikom službenica prevrće tu moju papirologiju, u jednom trenu mi dobaci omalovažavajući pogled s pitanjem: a jel utvrđeno očinstvo?
    Niš joj nisam rekla nego sam iz hrpe izvukla vjenčani list i smrtni list supruga i nabila joj ga na nos, kaj drugo, nije ni gledala kak spada u te papire, pa ko joj kriv kaj joj je bilo neugodno, hehe..
    Naravno, danas nebi tu ideju nit uzela na razmatranje, vjenčavanje..
    Hej, administratori, nekak mi smeta ova trakica lijevo za šeranje, ne vidim početke redova kad pišem i čitam, jel se to da pomaknut nekak’? Hvala.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.