Kad uspijem obuhvatiti psihološko-mentalni obrazac sa njegovim 3d odrazom (prikazom u svijetu) onda znam da je stvar objašnjena i u kojem pravcu je izlaz. Jer priroda uma odražava prirodu stvarnosti, pa ako znam, barem donekle kako funkcionira i što je um onda znam i što se događa u stvarnosti.
Ono što je odmah vidljivo kad se malo promatrate ili promatrate druge ljude jest da svatko teži da bude „netko i nešto“. Da „uspije u životu“ dobije titulu najvišu moguću ili onu koju nikad nitko nije dobio. Reći nekom umu da je nitko i ništa je smrtna uvreda. Osloviti nekog ništarijom i promašajem koji nikad u životu neće postići ništa jer najveći udarac kojeg ijedan ego (um) može ikada dobiti. Stoga svaki um očajnički traži nešto gdje je dobar, uspješan ili barem na neki način istaknut. „Ako nismo najbolji, ono najsmo luđi!“
Nijedan um ne može prihvatiti informaciju da je čovjek ništa. Kad mislim ništa mislim na (nothing/no-thing), ili nikakva stvar/objekt. Čovjek nije stvar ili ikakva vrsta objekta, pa je prema tome on “no-thing”.
Dokle god um upravlja životom čovjeka identifikacija sa objektima, stvarima i konceptima je nužna jer um mora imati odraz da bi mogao postojati. Ipak donekle na putu razumjevanja um se može pomiriti sa činjenicom da čovjek nije objekt ili koncept, ali da nije tijelo, um, emocija, da nema ime, su barijere koje su mu potpuno neshvatljive ali i opasne i vode u ništavilo.
Princu ovog svijeta jako je bitno da čovjek po svaku cijenu ne shvati što on nije jer će onda iz ništavila izroniti njegovo istinsko biće i svijest, a to će značiti kraj ovog „kurbinog pira“ ili možda bolje rečeno ove „božanske komedije“.
Zašto je razumjevanje ovog bitno? Zato jer nekom čovjeku koji je pretendent na slobodu može uštedjeti jako mnogo vremena. Odmah nek se pomiri sa činjenicom da je on ništa i da ne postoji paragraf, zakon, članak koji mu osigurava slobodu a na kojeg se može pozvati. Kako se svi papiri odnose na stvari i koncepte tako samo pozivanje na njih kaže: “Ja sam stvar, koncept!“
U početcima našeg djelovanja prema sustavu uvijek smo tražili nekakav dokument koji garantira „naša prava“ na kojeg se možemo pozvati. Postoje hrpe deklaracija koje garantiraju građanske slobode, nezavisnosti i razna druga prava. To je nezrelom umu zlatni rudnik iz kojeg može vječno crpiti „argumente“ za svoju slobodu neznajući da je on u svojoj srži rob, zarobljenik.
Tako smo i mi u startu tražili zakone koji idu u našu korist, deklaracije, vječno se nadajući da će neki „pravedni“ sudac reći: „Da vi ste u pravu, zaista imate to neotuđivo pravo, odbacujem sve optužbe.“
Ja sam sam se pozvao na jedno neotuđivo međunarodno pravo u jednom procesu i savršeno jasno ga obrazložio na 2 stranice prije nego mi je sudac lupio kaznu od 2500 kn.
Kužite?!?
Prava su za robove.
Promotrimo sada jedan vrhovni dokument koji se zove „Universal declaration of human rights“ kojeg je izdalo vrhovno robovlasničko tijelo UN 1948. „Sva ljudska bića su ravnopravna i imaju neotuđiva prava, bla,bla,bla, beeeeee………“
Za početak primijetite da se dokument zove deklaracija. Kad je nešto deklarativno, onda je to samo na razini deklariranja ili imenovanja. Kad kažemo da je nešto samo deklarativno onda to znači da je to nešto formalno i zapravo nije obvezujuće, pogotovo nije pravno obvezujuće. Iako je deklaracija UN donesena prije skoro 70 godina to nije spriječilo države, pa čak niti UN da sudjeluje u hrpetini ratova koji očigledno nisu u skladu sa tom i takvom deklaracijom. Druga čuvena, „Deklaracija o nezavisnosti“ SAD-a iz 1776. god. koja kaže da se svi ljudi rođeni isti nije spriječila SAD da imaju robovlasničko društvo još 150 godina nakon donošenja deklaracije.
Dakle ljudi, deklaracija je obično sranje i nikog ne obvezuje na ništa.
Druga bitna stvar za primijetiti jest da se deklaracija odnosi na Human-s i njegova prava. Pa da vidimo što je to HU-MAN. Dakle engleska riječ za čovjeka je „Man“. U Bibliji kralja Jamesa iz 1611. Ne postoji riječ „hu-man“ već samo „man“. Dakle „man“ je čovjek, ali u današnjem jeziku i human se označava kao čovjek, a što zapravo nije istina. Ima nekoliko objašnjenja o tome što je human.
Hu znači boja. Pa prema tome human je obojani čovjek. Evo kako ja to vidim:
Drugi naziv za HUE je sjena, sjenčenje. Dakle human je osjenčeni čovjek, tamni čovjek, crnac, rob. Human je sinonim za roba.
Nadalje Human je navodno nastao od riječi „Humi“ + „anus“ što na latinski znači Humi: zemlja, od zemlje, tlo. Anus znači: rektum, prsten, poveznica; Humanus; netko tko je vjenčan , vezan za zemlju, imanje.
Inače bolji prevod riječi human je „ljudsko biće“, u engleskom jeziku zvano „human being“.
Pravni rječnici kažu da je ljudsko biće:
Ballentineov pravni riječnik 3. Izdanje
Ljudsko biće. Koje je od oblika i obilježja čovjeka.
Dakle, ljudsko biće bi bilo “biće od oblika i obilježja čovjeka” – po definiciji, “prikaz bez tvari”, “pojava bez biti”, i “antiteza tvari / suštine”. Dakle „ljudsko biće“ je samo privid čovjeka i “antiteza čovjeka” za koje je jasno da ne može postojati u stvarnosti.
Jeste li čuli za izreku „Đavo je u detaljima“. Sad znate i što to znači. Sad znate zašto u svakoj deklaraciji i zakonu piše ljudsko biće, građanin, fizička osoba, i šta ti ga znam koja još umotvorina. Ne pozivajte se na to jer ulazite u zemlju (dolinu smrti) koja ima vlasnika, koji će vam naplatiti boravak u toj zemlji. Zemlji omeđenoj vremenom i prostorom.
Jadni um, vrijedan žaljenja možda je ovim tekstom izgubio zadnju nadu da postoji dokument koji će ga osloboditi. Detalji ga vraćaju ponovo u matriks, program koji ima svojeg arhitekta i vlasnika. Svako pozivanje na bilo što (any-thing) ponovo te stavlja u poziciju stvari, roba/trgovačka roba.
Ti si sve što jest i što će ikad biti. Ne postoji ništa što bi te moglo zarobiti, pa tako niti osloboditi. Sloboda je prirodno stanje svijesti bez uma (programa) stoga, riješite ga se.
Što je um i kako ga se riješiti?
Ako si ti sve što jest onda si i um?
Ako je sloboda je prirodno stanje svijesti bez uma (programa) onda zarobljenost je svijest sa umom?
Koja je razlika između svijesti i uma? Koliko levela svijesti i uma postoji?
Naravno ako je svijest sve što jest da je i um onda svijest. Zbog toga on i jest nevin. Zamisli svijest kao kompletan svemir, ili recim barem kao ovaj svijet (zemlja). Um je u tom smislu recimo kao kuća koja je zidovima prividno odvojena od ostatka zemlje. Dakle um je svijest zatvorena u 4 zida ili bolje rečeno skockana, zboxsana. Tako mogu reći da je um svijest koja je jako ograničena zidovima. Zid koji tvori kuću, kutiju je vjera, definicija koja kaže da je stvar takva i takva i nikava drugačija. uviđaš li ludost. Svijest zatvorena u 4 zida tumači sijeli svijet ili svemir. Nadalje svijest odvojena zidovima vjerovanja tvori zaseban/odvojen prostor koji pripada samo toj svijesti tvoreći tako odvojeno biće koje se zove osoba/persona. postojanje persone ovisi samo o vjeri tj. zidu. Eto to je razlika ukalupljena svijest, ona koja definira, određuje, važe, mjeri prema sabi je um (moj um). rušenjem vjerovanja, svijest se rapidno širi i gubi se identifikacija, um ostaje, ali to više nije moj um, ograničen idiotarijama, već univerzalni um ograničen ničim.
Bitno je razumjeti zarobljenost svijesti unutar vjerovanja, jer ako to nemožemo vidjeti, džaba sve.
To bi moglo vrijediti ako gledamo na sve kao veliku dramu ili predstavu? Mozda je osoba/persona uloga ne biće? Kada bi se indentificirao sa osobom, zapravo bi se indentificirao sa ulogom? Tada bi bio hipnotiziran? U odnosu da si glumac koji ima beskonačno uloga? Na kraju iza scene si glumac.
Zamisli glumca koji non stop glumi u filmovima, predstavama, kazalištu. Non stop je samo kad ne spava uronjen u nekakve predstave. E sad postavljam pitanje: “koliko vremena će proć do trenutka kad glumac više neće moći raspoznati da li glumi ili je u stvarnom životu. Je li na sceni ili nije. Koliko će vremena proći dok glumac potpuno ne zaboravi stvarni svijet i ostane samo u predstavi.
hmm neznam
inače u programiranju (softvera) imaš isto deklariranje i definiranje (npr. varijable);
npr:
BROJ varijabla_U_koju_Se_Sprema_BROJ;
varijabla_U_koju_Se_Sprema_BROJ = 1313;
– u prvoj liniji samo povežeš (identificiraš) varijablu nekog naziva sa nekom tipskom vrijednosti
koja će biti karakteristična za tu varijablu; tj. računalo zna da će u rezervirani adresni prostor za tu
varijablu spremati samo brojeve i ništa drugo
– u drugoj liniji se pridjeli varijabli (vrši se definiranje/identifikacija opet) konkretan broj,
tj. upisuje se u tu memorijsku lokaciju
——-
deklariranje je zapravo samo identifikacija neke druge ideje sa nekom kategorijom ideja,
a definiranje je identifikacija treće ideje sa drugom kategoriziranom idejom.
——
neka peta (tetka) bi mogla reć da
stvar pokušavaš
programirat…
da nije stvar.
😀 😛
Ovo je jedan od najboljih članaka koje sam pročitao na Zvonu
I ja se slažem, jedan od najboljih članaka.
Um je, kao ruke, noge, sluh…sredstvo kojim se služimo. Zar je ruka moj gospodar ili noga ili uši…tako i um nije gospodar čovjeka. Um je malo pametniji od ruke, noge, ušiju pa on to može postati, gospodar.
Je sve smo što jest jer smo “prevučeni” preko svega sto jest. Ali i nismo to sve. Kao npr. vozimo auto i mi smo i taj auto u principu jer je auto ništa bez nas koji ga vozimo ali isto tako kad izađemo iz njega, ni u ludilu se ne može reći da smo taj auto (osim onih mnogih egonapuhanaca koji voze skupa auta pa misle da su taj auto).
Um je slobodan ali isto tako radi na nekim prirodnim principima – programima i na nekim umjetnim – matrica. Kompjutor ne radi bez programa ali mi koji koristimo kompić svjesni smo njegovog programa, mogućnosti programa…kompjutor ustvari iako ograničen zbog ograničenja programa, zbog našeg mnogo manje ograničenog uma, radi iznad svojih mogućnosti. Tako isto naš mozak ima program i možete stvoriti program iznad programa i opet iznad i iznad. Jedan od programa iznad mnogih uskih, niskih, closed programa je Zen (zen budizam) koji daje širu sliku, open mind. Granice nema za čovjeka na ovome planetu, može za života uskakati iz manjeg u veći balon u umu.
Svijest je ono što ZNAŠ o svijetu, pojavama, funkcioniranju. Um je ono čime možeš to saznati.
Razine svijesti, mada ne znam osobno da li je stvarno točno, nemam znanje o tome, no i nije bitan točan broj funkcioniranje otprilike je točno.
http://matrixworldhr.com/2012/10/27/najveca-tajna-razine-svijesti-i-kategorije-ljudi/
“Ne pozivajte se na to jer ulazite u zemlju (dolinu smrti) koja ima vlasnika, koji će vam naplatiti boravak u toj zemlji. Zemlji omeđenoj vremenom i prostorom.”
Ako je sustav tako jako osjetljiv na rijec, tj, nije isto covjek i ljudsko bice, sto mislis koliko je tek osjetljiv na fizicki (opipljivi) dokaz o necemu?
Ciljam na nesto sto sam uocio mnogo puta na zvonu. Kazes da nisi drzavljanin, a u videima mases s rodnim listom i osobnom iskaznicom. I znas da to nije tvoje vlasnistvo, vec vlasnistvo drzave. E sada, po mom shvacanju, rodni list je potvrda kojom ti drzava potvrdjuje da si prihvacen u drustvo (bez tvog odobrenja sto je po svoj prilici prevara, kradja, ali i hipoteza za teoriju), no, nasuprot tome, osobna kartica je svaki puta izdata na zahtjev i potpis zivog covjeka, koji casno pristaje na ugovor s drzavom po datim uvjetima – time potvrdjujes gornju teoriju i pristajes na sve zakone.
Daj mi objasni, na koji nacin mozes koristiti necije vlasnistvo (biti duznik) i tvrditi da si suveren, svoj, slobodan?
Ovo te ne pitam iz duhovnog nivoa, vec onako kako ce te sustav percipirati., prakticno.
Neznam kako da odgovorim jer nisam siguran što bih si pitao. Ali evo probat ću. Prvo nemašem rodnim listovima i osobnom da bih se hvalio kako ih imam, već da ukažem što dokumenti zaista znače. drugo kažeš da čovjke potpisuje iskaznicu i časno ulazi u ugovor sa državom. ja ne vidim što je tu časno. jer niti ja niti ti nismo znali što je to osobna karta, što je rodni list ili bilo koji drugi dokument. Mogu te podsjetiti još da zakon kažnjava ljude bez osobne karte kaznom od 2000 kn ili zatvorom. Svaki tzv. ugovor sa tzv. državom je potpuno netransparentan i manipulativan pa je nevidim tu nikakvu čast i neznam odakle si je iskopao. Zbaš li da kad netko nešto zahtjeva da bi taj trebao snositi troškove onog što traži. u sistemu nije tako. moaš imati osobnu i ti moraš platiti za nju. ako nemaš u prekršaju si. Ma mogu o nečnim stvarima do ujutro, jer sotona je nečasan i lažljivac, a sustav je njegov. Živ čovjek nije ničiji dužnik, ali osoba jest. osim toga na stari gledaš previše materijalno, iz 2d/3d perspektive. um može tvrditi što god jer nema nikakvo znanje, isto tako i sustav koji je preslik uma. lažu oboje. Kako sustav percipira..praktično? Pa valjda si čitao članke pa znaš sustav je program i nemože raditi ništa van programa, to za njega ne postoji. Sustav vidi samo smrt jer se nalazi u dolini smrti.
Pa, povezao sam se samo na tvoj zakljucak, kako si se pozvao na ljudsko bice i dobio kaznu 2500kn.
Iz toga zakljucujemo da je sustavu, a i nama, vrlo bitno koje se rijeci koriste, dakako, to vodi i do zakljucka da ce nesto materijalno (a to vise ako je u vlasnistvu sustava), isto imati znacenje za sustav, dapace cak i ‘vece’ od rijeci – recimo, to postaje nedvojebena cinjenica, tebi i sustavu. Imati papirnati vazeci potpisani ugovor je cinjenica. Sistem koji te prevario, svoju prijevaru nece razmatrati, a ugovor postoji i smatra se vazecim.
Sori, nisam te htio uvrijediti s “mahanjem” dokumentima, htio sam istaknuti da ih posjedujes. A to i sustav percipira valjda kao jace od tvoje tvrdnje “ja nisam drzavljanin”.
“drugo kažeš da čovjke potpisuje iskaznicu i časno ulazi u ugovor sa državom. ja ne vidim što je tu časno. jer niti ja niti ti nismo znali što je to osobna karta”.
Tako je, nismo znali s 15 godina, ali sada znamo. Smatram da je casno ono na sto se obavezujes svjesno svojim potpisom. Od tuda sam iskopao cast, jer imam vise od 15 godina, te znanje o prirodi osobne kartice. Hoces li produziti svoju kada dodje vrijeme?
“u sistemu nije tako. moaš imati osobnu i ti moraš platiti za nju.”
Da, u sistemu je zapisano tako, dakle, ako imas osobnu, u sistemu si. Pripadnik tog sistema, nazvanog drzava, je drzavljanin, a kazes nisi?
Placas karticu jer je i zahtjevas (dajes Zahtjev), a sistem navodi da si kao drzavljanin to i duzan.
Osim one pocetne prijevare s rodnim listom, ovo mi se cini poprilicno logicnim.
Samo nakratko , da se ubacim. Sa sistemom “komunicirati” može samo OSOBA, nikako živi čovjek, čovjek može samo administrrati “svoju” fiktivnu OSOBU, ako to odluči svojom slobodnom voljom. Mislim da to trebamo razlučiti. Pozdrav.
Po meni to uopće nije upitno. Čovjek je (ovdje Dražen), vlasnik države a ne država njegov vlasnik niti vlasnik njegove osobne kartice. Država svo ti, ja, on, svi ovdje u ovoj državi i mi smo ona i skroz je legitimno uzeti papir, osobnu iz svoje vlastite kuće. To što smo se mi (kao) složili da ćemo platiti tu osobnu u zajednički buđet a taj buđet su otuđili neki koji ne shvaćaju ovo gore što sam rekla, je drugo. Sve je izokrenuto, to nije samo floskula.
Ako kazes da je covjek (ja, ti, on…) vlasnik drzave, tko je sve izokrenuo?
Da, Dražene, slažem se s teorijom, mogu reći i praktično je to tako, siguran sam kako dobar dio ljudi koji ovo čita istinski shvaća poantu članka, ali sam isto tako siguran da gotovo nitko u dogledno vrijeme neće otići u urede sustava i baciti im na stol svu dokumentaciju kartice svih oblika i namjena i reći: ” evo , gospodo draga , ja vam vraćam u cjelovitosti fiktivnu OSOBU koju sam do danas zastupao, vi ste mi je uvalili, evo vraćam vam je nazad, više mi ne treba, ja odoh u svoju Bogom danu slobodu, hvala vam na suradnji, počastio bi vas pićem preko puta u bircu, ali ne mogu jer konobarica prima samo vašu valutu s kojom sam se upravo razdužio, stoga počastiti za rastanak , možete samo vi mene.
Danas se, doista, posebno intenzivno, vodi “bitka”između dobra i zla, o kojoj se puno priča , a rijetki je uviđaju, jer je skrivena u duhovnom svjetu iznad treće dimenzije, svakako se manifestira u materijalnom svjetu, ali je ljudi često ne prepoznaju, izaziva samo čuđenje bez odgovora na pitanja što nam se to , tako neprirodno i neljudski , događa.
Jednom je Isus rekao apostolima otprilike ovako:” šaljem vas kao ovce među vukove, budite mudri kao zmija i bezaleni kao golub.”
Mnoge “bitke i ratovi” u povjesti , dobiveni su “oružjem”, protivnika, zapravo i kod nekih borilačkih vještina koristi se snaga suprotne strane da bi se došlo do pobjede. Ako znamo kako sustav funkcionira , ako znamo da su ugovori iznad zakona, puno je lakše igrati s njma kad smo na tu igru prisiljeni. I na ovoj stranici je više puta pisano kako je sve što nam se događa , plod vlastitog pristanka i slobodne volje, na svjestan ili nesvjestan način, jer je to Stvoriteljev princip funkcioniranja svemira, drugačije ne ide.
Iz vlastitog iskustva, pozivanjem na neke tzv. zakone, nakon 1,5 godine prepiske, prestao sam dobivati uplatnice kojima je osnova RJEŠENJE, bez pravovaljanog ugovora, ne znam što dalje smišljaju, ali vidim da reagiraju na istinu.
Stoga odbaciti ama baš sve iz sustava, ovog trena ću ostavit pod upitnikom.
Lijepo te pozdravljam
Slažem se sa rečenim, Damir.
Isus je rekao:
“Nisam došao da donesem mir nego mač.
Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.
Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.
Vi ste odozdol, ja sam odozgor; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.”
Oni koji su sa Isusom(Istinom), također nisu o ovoga svijeta, ali:
Na jednom mjestu kaže da nas ne namjerava uzeti iz svijeta nego nas ostaviti u njemu da tu radimo i svijetlimo.
U našem slučaju, to znači, prazne i izvrnute forme vlasti, ispuniti smislom i na kraju ih i dokinuti.
Ali, to ne znači da danas nema onih sa najvećom vizijom, onom izvan sustava. Dapače, uvijek ih je bilo. I ti se nisu petljali u sustav, mada ga nisu rušili, samo su ga održavali na nivou.
Ali, opet to ne znači da sam sistem, mi svi skupa, ne možemo duhovno legalno srušiti.
Ovi prethodni, oni sa višom vizijom ovladavanja sustavom na pravi način, njima je velika žrtva, i imaju veliki otpor da se spuštaju dolje i na niži način se bore sa formom sustava, rekli bismo da je ovaj način “ispod njihove časti”, odnosno ispod časti njihove veličine vizije. Njima je to velika žrtva, čak imaju osjećaj da prljaju svoju viziju, put. I mi bi trebali imati razumijevanja za njihov otpor ovakvom putu za njih same.
Ipak, i oni sami bi trebali naučiti poštivati one sa nižim načinima djelovanja u sistemu, a za dobar smjer. Oni doprinose manje, ali da li je to njima samima malo, to je druga stvar. Put je isti, zadaće drugačije, nije na nama da procjenjujemo ni ljude ni zadatke njihove, kada nemamo toliko velike i globalne uvide.
Kažeš:”Ovi prethodni, oni sa višom vizijom ovladavanja sustavom na pravi način, njima je velika žrtva, i imaju veliki otpor da se spuštaju dolje i na niži način se bore sa formom sustava, rekli bismo da je ovaj način “ispod njihove časti”, odnosno ispod časti njihove veličine vizije.”
Ništa ne osporavam po tom pitanju, dapače, pozdravljam i cijenim njihov nivo duhovnosti, oduvjek je bilo takvih ljudi koji su živjeli kao pustinjaci, zapravo sretni i zadovoljni svojim izborom prema duhovnom rastu , izdvojeni iz sustava, samo želim konstatirati da je sustav, usprkos takvim ljudima, kako nekad, tako i danas ostao sustav koji zarobljuje čovjeka sa tendencijom sve jačeg “stezanja okova” i da se ništa bitno za čovjeka nije promjenilo. Zašto? Zato jer oduvjek prihvaćamo laž kao istinu koju nam , vrlo lukavo serviraju sluge zla.
Da, zato i govorim da se slažem s tobom za potrebu djelovanja unutar sustava. Ali netko treba “držati glavu iznad vode”, i “držati stražu”. A to su baš ti ljudi.
Ipak, oni dolje što djeluju, ne znači UVIJEK da su manje duhovni. Nekoga ljubav prema ženi, djetetu, direktnom odnosu sa ljudima, svjesnost da s tu potrebitiji i korisniji…tu dakle dolje, drži na donjim razinama djelovanja u dobru. Mada su oni sami spremni i sposobni, ili već imaju u sebi, ono potrebno za više nivoe.
Ja ne vjerujem u tog isusa niti čitam bibliju to su za mene bajke za odrasle koju je na kraju opet napisao čovjek, međutim sama činjenica koju je na zvonu valter omogućio da pročitam a odnosi se na zakon o osobnoj iskaznici i najograničenijem umu može biti jasno da nemaš slobode. Tj.čim izlaziš iz svog doma pokazuje ti se nasilje ili osobna(nemaš je uza se) ili daj novac. To je za mene užasavajuće. Pitam Dražena dali se taj zakon na sudu može osporiti sa čovjekovom voljom koju mu nitko nemože nametnuti i još pri tome naplatiti, mislim volju da ne želim nositi OI,
Ako tražiš slobodu nemaš je. Ako se pokušavaš unaprijediti, ti si taj koji treba unaprijeđenje. Svatko ti prodaje igru ti odlucuješ koju ces se igrati.
jer otišli su predaleko nametanjem sile i straha kod ljudi. Pa evo idem u šetnju, na kupanje, na košarku, na piće s prijateljima i ne nosim OI. To jednostavno ne mogu progutat. Oduvijek mi je smrdilo zašto i suvozače pitaju dokumente kao da vozač koji uredno preda dokumente nema prava (pre)voziti u ”svom” autu koga hoće. Plaćamo i zrak i zemlju na kojoj hodamo ali komu? Sve što se događa smatram da je uzrok svih nevolja čovjek ovisno o egu, a volja za moći i vlašću koje su najveće zlo, vodi se najgorim osobinama koje se rasplamsavaju u datom trenutku: dvoličnost, neizravnost, uvijenost, zavist, ljubomora, osveta. To je srž svih problema bio, biva i bit će, dok je ljudskog roda. Nismo slobodni. Od koga? Čovjeka.
Čovjeka na visokom položaju koji je vlast nad nama predao đavlu. (Poznanica mi kaže, koja radi u njihovoj blizini, da cijeli sabor odlazi kod vraćare na savjet, koja i radi kod njih.)
Zanimljiva teorija. Da li i “wo” (wo-man) ima neko značenje?
Zapravo ima jedna koja meni ima smisla, ali nezam kako ćeš je ti percipirati. wo-man je womb-an, ili čovjek sa maternicom/matriksom/utrobom. Ona je zapravo brod sa utrobom koja se nalazi između bokova (hips-ship).U utrobu broda se ulazi kroz hull (trup bilo kojeg broda/vagina). Ona donosi seamen/semen (pomorce/sjeme) koje iskrcava kad pristane na dok (berth) ili rodi (birth)tj. delivery (dostavi/rodi) SHIPment (pošiljku).
to je onako što sam upamtio, ali mislim da tih sakrivenih značenja ima mnogo mnogo više.
Dobro, hvala na objašnjenju i zaista zanimljivoj priči i na tekstu naravno. Inače zanimljivo, da se za tu riječ (woman) toliko veže neka trgovačka priča (trup, brodovi, dok, pošiljka, dostava itd.).
Unutar PRAVNOG SUSTAVA – MOTHERSHIP.
Zanimljiva priča o woman/womb-an, inače malo se o tome objašnjava. Čovjek u biološkom tijelu ženskog spola.