DUBOKO ISKUSTVO BLISKE SMRTI – 4. DIO – Patnja potječe iz neznanja

4. nastavak ovog fascinantnog iskustva je pred vama, ravno iz pera jednog od rijetkih ljudi koji su se vratili nazad među nas s potpunim sjećanjem na doživljeno. Prethodna tri članka ovog serijala redom možete pročitati OVDJE(1) pa OVDJE(2) i OVDJE(3).

Poštovani čitaoci dobar vam dan! Danas ćemo nastaviti sa opisivanjem onog što sam doživio u susretu sa mističnim svjetlom. Pa da nastavim: Nakon što smo se pobliže upoznali (podsjećam: Mistično Svjetlo je odgledalo moj cjelokupni život, puštajući ga ispred nas kao da se nanovo ispočetka dešava njegov svaki detalj, te je umno, to jest telepatski, iskusilo svaku poru mene jer je umom bilo spojeno sa mnom dok se moj život od rođenja do trenutka nesreće… ispočetka nanovo odigravao ispred nas kao na platnu, tako da je znalo svaku moju misao, želju, osjećaj, u vezi sveg što sam ikada uradio u životu (vaganje duše??), i kao što sam rekao ponekad bi zaustavilo sliku, i objašnjavalo određene stvari!

Njegova priča mogla bi se pojednostavniti na ovo što sam Naslov ovog teksta kaže…. LJUDSKA PATNJA POTJEČE IZ NEZNANJA… Stoga krenimo na zajedničko putovanje sa Svjetlom… Jedno od glavnih teoloških pitanja svodi se na pitanje zašto Patimo, ako je bog svemoćan i nadasve dobar?

Naravno da je takvo pitanje bilo jedno od tema koje mi je Svjetlo nastojalo približiti. Naime, čovjek kao biće je jedna mješavina materijalnog i onog višeg duhovnog, dakle biće sa sposobnošću da se razvije umno/duhovno i tokom svog života uspije sagledati ove određene činjenice: naše tijelo je smrtno, ali duša nije… tijelo je materijalno, ali naša svijest Ne, stoga Ovaj Univerzum je mješavina Materijalnog i duhovnog bivstvovanja! Pojasnit ću: naime, svi mi znamo da smo građeni od mesa i da smo živi organizam koji defektom naših organa prestaje sa funkcioniranjem (nastupa tzv. smrt), znamo i da svak od nas ima misli te da možemo misliti, to jest razmišljati!

E sad… lako je dokazati prirodu naše građe, no kad bismo pokušali laboratorijski dokazati naš duh tad bi to bio problem, a evo i zašto…

Pokušajmo izdvojiti jednu misao i dokazati da ona postoji. Pokušajmo je na primjer, slikati običnim fotoaparatom i naravno – neće je biti. Pokušajmo je čuti, tonski snimiti ili opipati… opet će rezultat biti jednak pokušaju sa fotoaparatom da se misao slika, dakle u potpunosti neostvaren. Pokušajmo je staviti u kutiju ili izvagati i opet ćemo ostati kratkih rukava.

Ničim jednostavnim ne možemo je dokazati ali ona sama je dokaz postojanja duše, jer je nematerijalna i kao takva ne bi smjela postojati u ovom svijetu da je ovaj svijet samo materijalan, dakle mi sami kao biće dokaz smo postojanja nečeg što nadilazi slučajne mogućnosti igranja i razvoja DNK kao i sveg ostalog oko nas, jer matematički nije bilo dovoljno vremena da bi se ono što svaki dan kad pogledamo npr. kroz prozor moglo tako u savršenom redu jedno sa drugim povezati i nadalje razvijati.

Dakle nekakva Darwinova teorija evolucije ne da se nije nikad odigrala već je ona i matematički apsolutno nemoguća zbog  prilično kratkog vremena našeg razvoja ali i zbog kompleksnosti (savršenstva) vlastite međupovezanosti nas sa svim i svega u jedan ogroman sistem, to jest organizam, slobodno ću ga nazvati Univerzum… mada je to zapravo Multiverzum… univerzum na n-tu!

Dakle ako postoji misao logički je da ona kao nematerijalna dolazi od takođe nematerijalne duše, te je za pretpostaviti da svako biće posjeduje dušu koja opet može biti razvijena ili totalno nerazvijena slikovitije rečeno… neosvješćena! Dakle osnovni i primarni strah čovjeka (u ovom vremenu tj. na ovoj crti u razvoju) je strah od smrti, i najveći broj žitelja ove planete, upravo djeluje samo u smislu odgode smrti tijela te uživanja u kratko-prolaznom životu!

No čovjek ima dušu, dakle nije smrtan, tijelo umire ali svijest ide dalje, u iste ili nove avanture razvoja duše kao dara života primljenog od našeg tvorca! Jer on nas učini na sliku njegovu (sličnima njemu) kao što je bezbroj puta i rečeno! Naime, Čovjek je danas biće odvojeno od iskonskog izvora, sile koja je Živi i inteligentni život, i koja je tvorac ovog našeg multiverzuma i svega u njemu, te je zovemo Bogom, te je stoga čovjek biće zbunjeno kako sobom (interpersonalno) tako i prirodom samog svijeta koji ga okružuje!

Svi koji ste imali priliku analizirati današnji sistem upravljanja koji teži globalizmu, današnje izvore informacija koje dolaze kroz medije, trebali ste otkriti da su oba sistema strogo kontrolirana, od strane elitističkih klubova i tajnih društava, te da na logična a iskonska pitanja poput pitanja: tko smo mi ljudi kao bića, odakle mi ovdje? i Što je naša zadaća? …uopće ne daju nikakve odgovore, a sve što je i povezano sa tim pitanjima najčešće je etiketirano poput nečeg manje bitnog, iako su to suštinska pitanja!

Uopćeno rečeno, danas običan čovjek nema uopće spoznaju o duši, spoznaju o njenim mogućnostima i spoznaju o Samom sebi te živoj sili zvanoj život sami a koju mi nazivljemo Bogom! Štoviše, ogroman broj jedinki ni ne vjeruje da ta sila postoji (nije to neobično jer što bi vjerovali? Ne vide je, ne osjećaju, i niko ih nije učio o njoj) a kamoli da je živa i da se može doći u kontakt sa njom! Čovjek je zaboravio da je poseban jer je neodvojiv od višeg, i zaboravio je kako da bude spojen sa tim višim, zaboravio je tko je on kao biće… zaboravio je da je zamišljen i stvoren kao AXIS MUNDI… na sliku božju (mali bog), jer čovjekova duša baštini mnoge darove (parapsihološke za današnje shvaćanje).

Dakle na ovom planetu postoje sile skrivene iza tajnih društava elita, a koje su rukovođene sve iz istih centara. Opet te centre rukovodi na kraju nešto i to nešto ima velik interes da se čovjek kao biće ne osvijesti i ne spoji sa živim Bogom! Dakle, ovo je priča o entitetu kojeg mi zovemo čovjek a izvorno ime mu je AXIS MUNDI, dano prema onom što on kao biće je… točka ili os svijeta iz koje taj svijet i izvire. Znam, možda se čini da sad naslov teme nema ništa sa pisanim ali kako je stvar malo poduža, dopustite mi da joj se više približimo u sljedećem nastavku… velik pozdrav!