U nastavku možete pogledati drugu snimljenu TV emisiju s makedonske turneje, koja je emitirana 16.01.2015. Dražen i Valter u najgledanijoj makedonskoj televizijskoj emisiji legendarnog novinara Milenka Nedelkovskog iznose činjenice o robovlasničkom sustavu kontrole koji je vješto maskiran u ”demokraciju”.

22 Responses

  1. Ideja čovjeka – koji je svjestan da je rob – kako je moguće mirnim putem išetati iz opresivnog robovlasničkog sustava je orvelovski Doublethink, odnosno kognitivna disonanca.

    Robovanje nema nikakve veze s besplatnim radom jer robovlasnik roba može plaćati ili mu čak, suprotno, zabraniti SVAKI OBLIK RADA. Prema tome, koje god pravo mu robovlasnik ODLUČIO uskratiti, takav čovjek je rob. U postavljanju granice između slobodnog čovjeka i roba apsolutno je nebitno tko je robovlasnik – bio on jedan čovjek, jedna obitelj, šira zajednica ili cijelo društvo. Svedeno na bit, rob je čovjek kojem je robovlasnik oduzeo temeljno Pravo – pravo na ostvarivanje vlastite volje. A tu je riječ o volji ograničenoj tuđim pravima.

    Što je PRAVO? PRAVO je sve što nije KRIVO. Što je KRIVO? KRIVO je sve što je neMORALNO. Što je MORALNO? MORALNO je sve ono što je DOBRO za SVE ljude. Što je DOBRO za SVE ljude? Za SVE ljude je DOBRO samo ono što nije LOŠE za bilo kojeg odabranog POJEDINCA. Što je LOŠE za POJEDINCA? Za POJEDINCA je LOŠE sve PO NJEGA gore od neutralnog! Dakle svačija prava prestaju tamo gdje počinju prava pojedinca.

    Pravo pojedinca je i PRAVO ODABIRA NAČINA ŽIVLJENJA VLASTITOG ŽIVOTA, odnosno PRAVO OSNIVANJA ILI PRIDRUŽIVANJA ZAJEDNICI U POTPUNOSTI ISKLJUČENOJ IZ TOTALITETA SUSTAVA U KOJEM ŽIVI PREDOMINANTNA VEĆINA.

    Prema tome, tzv. pravo na demokraciju ili bilo koji drugi realizirani moderni (ili arhaični) društveni ustroj NIJE NIKAKVO PRAVO!!! Tvoje pravo PO TEBE kao pojedinca ili moje pravo PO MENE kao pojedinca NE MOŽE BITI LOŠE! Ali to nije niti privilegij, što ustvari jesu MNOGA “zakonska prava”, jer privilegij je moguće odbiti! TZV. PRAVO NA DEMOKRACIJU, ODNOSNO TZV. PRAVO BITI BIRAČEM, JEST TOTALITARISTIČKA PRISILA I PRVI STUP MODERNOG ROBOVLASNIŠTVA. Nebirač bi bio čovjek koji izuzet iz rituala odabira vođe ne daje pristanak postojanju vladarskog političkog sustava, pa stoga ILI NE POTPADA POD NJEGOVU VLAST ILI JE POTREBNO OTVORENO RAZOTKRITI ROBOVLASNIŠTVO. Nebirač je zato u ovom sustavu NEMOGUĆ i takav privilegij robovlasnički sustav neće propisati, a niti tolerirati na duži period.

    Ljudima je teško dokučiti da čovjek koji ima i više milijuna, pa i milijardi eura ustvari može biti, A ČESTO I JEST rob. Takvom čovjeku – ako dolazi od nas, a ne od robovlasnika – silom su oduzeta ista PRAVA kao i nama i on po tom pitanju ne može učiniti ništa! Ali on za razliku od potlačenih siromašnih robova može uživati u privilegijima koje mu je dao robovlasnički sustav, A KOJI MU U SVAKOM TRENUTKU MOGU BITI ODUZETI! On ima samo novac, a NOVAC JE VLASNIŠTVO ROBOVLASNIKA (ako ne vjeruješ, zapali novčanicu po vlastitom odabiru na Trgu bana Jelačića; i javi što ti se dogodilo) NJEMU PRIVREMENO PREDANO KAO SREDSTVO RAZMJENE S DRUGIM ROBOVIMA. Robovlasnici ga štampaju, a milijarder ga je prikupio mnogo – I TO JE SVE.

    Važno je imati na umu da društvene hijerarhije svih vrsta nisu u koliziji s robovlasništvom, dapače, hijerarhija omogućuje robovlasničkom sustavu manji broj pastira – jer ovce u hijerarhiji kontroliraju same sebe – te njegovo postojanje čini gotovo neprobojnim.

    Zbog svega navedenog, ti KAO POJEDINAC iz opresivnog, moćnog i sofisticiranog robovlasničkog sustava koji se razvijao i egzistira tisućama, AKO NE I MILIJUNIMA godina, kojem NE ZNAMO TKO SU, a možda niti ŠTO SU VLADARI, papirima, logikom i ustupljenim sistemskim alatima nikad nećeš izaći.

    1. To ćemo još vidjeti. Nikad ili nemoguće teške su riječi. Evo par primjera:

      ”Nikad nećemo napraviti 32-bitni operativni sustav” – Bill Gates – osnivač i vlasnik Microsoft Corp.
      ”Leteći strojevi teži od zraka nisu mogući” – Lord Kelvin, britanski matematičar i fizičar, predsjednik British Royal Society
      ”Ne postoji niti najmanji znak da će nuklearna energija ikada biti dostižna. To bi značilo da bi atom morao biti rascijepljen” – Albert Einstein
      ”Zafrkavanje s izmjeničnom strujom je gubitak vremena. Nitko je nikada neće koristiti” – Thomas Edison, izumitelj

      1. Možda nisam bio jasan: osim vladara (a možda niti oni sami) nikad niti jedan čovjek, ponavljam, NIKAD NITI JEDAN ČOVJEK u pisanoj povijesti ljudske vrste (ako ju poznamo), KOJI JE ŽIVIO UNUTAR FIZIČKIH GRANICA CIVILIZACIJE, NIJE BIO SLOBODAN. NIKAD! NITKO! SVI su UVIJEK bili ROBOVI. Žene su bile podčinjene muškarcima, a muškarci su morali plaćati poreze, nasilno bivali regrutirani, pod prisilom štovali božanstva, oni viši u hijerarhiji morali slušati i ljubiti stope nadređenima i sl.

        Citirane tvrdnje pametan čovjek nikad ne bi izrekao (ne mislim na tebe, već na autore). Međutim, robovlasnički sustav, iz kojega rob može mirno izaći po vlastitoj volji i nekoj špranci, više nije robovlasnički sustav. Dakle, kad robovi neometano budu mogli izlaziti iz njega, robovlasnički sustav se urušio. Ti želiš rušiti robovlasnički sustav koji se uz brojne promjene fasade održao tisućama godina (a to želim i ja), pa moraš biti spreman da on ima druge provjerene, ne tako atraktivne metode borbe s neposlušnim robovima, a transformacija se dogodi u kratkom vremenu, kako je to bivalo kroz povijest mnogo puta.

        Protiv robovlasničkog sustava možemo samo zajedno, ako nas je prevladavajuća većina, onda ignoriranjem njegovog postojanja, a ako nas je manje, onda samo neizvjesno silom. Samostalno znam da dugoročno nećeš postići ništa jer će se robovlasnici prilagoditi u kratkom roku, na ovaj ili onaj način.

      2. Ne prati Sreća Hrabrost…da je prati, iza nje bi hodala, i tko zna kad bi stigla … oni što Hrabrost Jesu Sreću nose kao
        Ni Radost ih ne prati … Radost Jesu.
        Ni Život … jer Jesu
        A grijeh … istinski … od iskona … odustati.

      3. Pametni ljudi čitajući vas teško mogu proći nepromjenjeni. U mnogočemu ste u pravu i podupirem vaš eksperiment i sve čime se bavite. Ne želim utjecati na vaš optimizam, mislim da radite nevjerojatno dobar posao.

        Ali nakon dugog niza godina proučavanja materije (ne odnosi se usko na ovo čime se vi bavite), znam gdje smo i optimizam je kod mene ispario skoro do zadnjeg atoma.

    2. Svatko ima slobodu izbora – bilo da odabere živjeti slobodu…bilo da odabere živjeti robujući.

      .

      Ovo je samo moj pogled na temu posredstvom uma kojim raspolažem
      – koristeći ovaj mordorski jezik….putem ovog medija odnosno
      ove “kristalne kugle”/ekrana(Liquid-crystal display).

  2. Mislim da je ovo bitni za shvatiti.

    “U postavljanju granice između slobodnog čovjeka i roba apsolutno je nebitno tko je robovlasnik – bio on jedan čovjek, jedna obitelj, šira zajednica ili cijelo društvo. Svedeno na bit, rob je čovjek kojem je robovlasnik oduzeo temeljno Pravo – pravo na ostvarivanje vlastite volje. A tu je riječ o volji ograničenoj tuđim pravima.”

  3. I kako jeftino “zvuči” ono “LIBERTAS” na zastavi Republike Dubrovačke, kad je znano da je novcem plaćana. Pa zar se Sloboda može ičim platit, kad Sloboda Jest Život.

    1. Znaš, možeš to gledati i drugačije, naime Dubrovčani su toliko cijenili i voljeli SLOBODU, da su bili spemni za nju čak i plaćati, samo da bi ju zadržali, jer da nisu – umro bi njihov duh i s njim i oni sami kao slobodni ljudi. Još i danas iz tla Dubrovnika sjaji zlatna energija SLOBODE i to nije nikakva simbolika, već zaista vidljivo vidovitima, što znam iz prve ruke. Kada sam pred dosta godina bila tamo, osjećala sam neki drugačiji duh, ali ga onda još nisam znala pravilno protumačiti – danas znam što sam osjećala.

      1. Dubrovnik je grad najljepših ljta moje mladost. I ovo nije tek puka fraza. Međutim možda upravo iz tog razloga mi gorak okus u ustima izaziva baš ta riječ “cijenili”. Kako je moguće cijeniti neprocjenjivo? Kako je moguće ratom doći do mira? Zar se vatra vodom ne gasi? Istina jest da sam možda upotrijebio neke teže riječ, ali to i jest zato što sam emotivno vezan za cijeli taj kraj…uglavnom u nikojem slučaju nema namjere bilo kakvog omalovažavanja…dapače,da mi nije u srcu, ne bi mi ni stalo. A ovako:
        “memories, oh memories
        that’s not my tears
        Lord just have great party in the rain..

  4. Ja ne želim rušiti sustav. Sustav je izmišljotina ljudskoga uma. Kako ćeš rušiti fikciju kad je to nemoguće jer je to fikcija koja postoji u umu čovjeka? Jedino mogu za sebe izbrisati tu fikciju iz svog uma, a tim potezom sam promjenio svoju vjeru i ujerenja.

    Sad mozgajte što to znači?

    1. To bi moglo značiti da se nekom “brain splashing” vještinom može osloboditi svih misaonih konstrukcija i uvjetovanja, pa tako i te…how about a little meditation?

  5. Po meni je veliki problem taj što čovjek ako i shvati iluziju sustava on je i dalje nužno ovisan o sustavu. I dalje mora raditi unutar sustava za hranu, energiju, bilo šta.
    Dali je osviješten čovjek uistinu slobodan? Jer čovjek ne može živjeti sam.
    Ovaj sustav je jako složen zapravo genijalan jer se pokreče sam od sebe. Kako je Knido napisao ovce u hijerarhiji kontroliraju same sebe nema pastira (dobro meni nije ispario optimizam do zadnjeg atoma)
    I svaki puta kada čovjek djeluje unutar sustava to je uglavnom na štetu drugog čovjeka. Moglo bi se reći zločin.
    Mislim dok se većina ili kritična masa ljudi ne osvijesti nikada nećemo biti slobodni.

    Valter što vi mislite može li čovjek neovisno biti slobodan? Osjećate li se vi slobodno?

    1. Čovjeku koji uvidi iluziju sustava (a radi se o kreaciji unutar vlastitog uma) dovoljno je da se ne poistovjeti s iluzijom…tad ona prestaje postojati…a čovjek nadalje vidi ljude. U prvom redu, to je stvar vlastite snage, moći i/ili spremnosti držanja pozornosti na određenoj točki…dakle neka vrsta mentalne discipline. Pri tome ne bi se trebalo ispuštati iz vida sljedeće: svi, ma baš svi, iluzionistički trikovi, pa tako i ovaj “sustavni”, počivaju na jednom osnovnom temelju…odvlačenju pozornosti. Uzimajući u obzir nepobitnu činjenicu izloženosti hakerskim napadima preko vlastitog uma, te činjenicu da su i misli i osjećaji dio tog uma može se zaključiti da, uz uvjet mentalne discipline i nedozvoljavanja odvraćanja pozornosti, čovjek može biti u mogućnosti kontrolirati količinu energije kojom hrani svaki osjećaj, svaku misao…pa zar svaka misao nije onoliko snažna koliko joj energije, svoje životne, svjesno ili nesvjesno, damo? A “kanal” za prosljeđivanje iste je upravo pozornost.
      Energija kao pojavni fenomen je činjenica, ta cijeli Univerzum je “samo” jedno energetsko polje. A hrana je jedan od kolektora iste.
      No bilo bi možda dobro spoznati jedno, pa zato pitanja…
      Zar je biljkama potrebna država da bi rasle?
      Zar je vodi,a dokazano je da je, ne živa, već Život, potrebna religija da bi tekla, da bi žuborila, da bi bila potok,more ili oblak? A od nje je čovjek većim dijelom sazdan u materijalnom…iz vode smo i izašli, rođenjem, na ovaj svijet.
      Zar ovom Planetu treba dozvola kakvog ministarstva da bi bio utočiše Života?
      Ne bih rekao.
      Patnja ljudskog roda možda baš počiva u činjenici da, posljedicom odvraćanja pozornosti, potrebu za hranom, vodom itd. doživljava kao ovisnost o bilo kojoj inačici “sustava”. Zato je današnjoj djeci krava ljubičasta.
      Uostalom, zar ne bi bilo prirodnije živjeti sebe na način da ono što gledamo, vidimo kao partnere, suputnike Jednog Življenja.
      Zar nije činjenica da biljke udišu što ljudska i životinjska vrsta izdišu…i obrnuto. Zašto na to mora biti gledano kao na ovisnost, kad je to, u korijenu svog postanka sklad partnerstva. Hm…možda zato što čovjek nije Kreator tog odnosa, vec netko treći…a uloga sukreatora je kao ispod časti…ispod časti je samo sotonskom umu.
      Zato i žalosti da, hakiranog uma radi, u čovjeku leži potreba biti vladarem, zaboravljajući pri tom da smo jedini stanovnici Planeta, čijim bi prestankom bivanja na istom, Život iznova procvjetao u punom zamahu, a ne venuo, kao što vene. Ma smiješo je, u stvari, da smo jedina vrsta koja svoje postojanje plaća.
      A Sloboda? Janis Joplin je pjevala: “Freedom is just another word for the nothing left to lose…”
      Slažem se.
      A to da “Čovjek ne može živjeti sam”…pitam:
      Može li čovjek živjeti sam sa sobom? To bi trebalo biti jedno od ključnih pitanja.
      Zar mnogi životi nisu potrošeni i još se nesmiljeno troše u trčanju za novcem, moći, slavom, ugledom, društvenim priznanjima, statusima, titulama? I kad se sve to i još štošta svede pod neki zajednički nazivnik, zar to nije čisti bijeg od samog sebe, od vlastitog Bitka, od suštinske supstance od koje smo svi jednako sazdani? Sva ta utrka za ovim i onim tek je jeftina, oku bistrom providna isprika vlastitog uma, koji nas ,tješeći tim načinom,drži za roba. Ta nije čovjek rob sustava, on je rob vlastitih uvjerenja, želja, pohote…
      A Kruh Svagdašnji, sa sigurnošu velim, nisu ni kruške ni jabuke, ni bomboni ni čokolada…to je Svjestost o nama samima…o onome što Jesmo…Život Vječni…i Istina…i Sloboda.
      A što se tiče kritične mase…da, kad se osvijesti (osvijetli) kritična masa vlastite moždane strukture,nastupamo kao promjena…nastavak je po domino efektu. Očekivati promjenu, bez da promjena jesam nije me dostojni.
      A može li čovjek biti slobodan?…Ne
      Može biti Sloboda…i u tamnici…i razapet…i proseći…i ispod drveta…i na drvetu.
      Sloboda nije osjećaj, nije ni mišljenje…to um hoće vodit Igru što Život jest. Sloboda Jesi…ili nisi….to je stvar izbora…uz jedan jedini uvjet…nema kalkuliranja, nema vage, nema trgovine.
      I malo bih se sjetio stiha Branimira iz plemena Štulića:
      “”Hrabrost je braniti sebe od drugih, a Čojstvo druge od sebe…”
      Dodao bih…i Sebe od SEBE.

        1. Hvala…veseli me spoznaja da gomila toga, bez ikakve namjere da bude odbačena, otpada sama od sebe, što u meni budi onog malog dječaka koji nikd i nije poznavao granice…i nije gazio druge. Ovo nije nikakva samohvala, ovo je samo priprost način da opišem radost susreta s tim dječakom. Nešto kao “I’m commin’ home”

      1. Gordan lijepo si sve opisao i podosta razumijem tematiku jer me zanima. Ali jesi li postigao stanja koja si opisao?
        Jesi li sloboda ako si u tamnici, prosjak ili bez ruku i nogu? Ne možeš nikada osjetiti patnju?
        Prožet si konstantnom srećom i zadovoljstvom?
        Možeš li živjeti bez hrane?
        Ako jesi dosegao si nevjerojatnu razinu svijesti koju teško mogu i zamisliti.
        Ja nisam.
        Jer jedno je pročitati i shvatiti a drugo je shvatiti to cijelim svojim bićem i primijeniti.
        Nakon stoljetnog odvajanja čovjeka od njegovog istinskog sebstva potreban je jedan, nazvati ću ga proces rehabilitacije. Jer čovjek je toliko iskrivljen lažima koje su usađene tako duboko u našu podsvijest da i ako nešto znamo naš hakirani um to jednostavno odbacuje. Neki dan sam gledao Star wars, Yoda telekinezom vadi brod iz močvare a Luke Skywalker Gleda svojim očima a i dalje govori NEMOGUČE!!! Kaže mu Yoda zato i ne uspijevaš. Čovjek koji ima tešku fobiju od paukova i ako zna da su bezopasni teško da će skočiti u bazen pun paukova, jebeni strah. Zato vidim to kao određeni proces di se i dalje služimo umom, iluzijama ka putu višoj svijesti. I kada nas preplavi val pozitivne energije mogućnosti su neograničene. Gledam žlicu znam da ne postoji da je to val energije koju moj mozak prima kroz oči i dekodira u neku sliku, osjetim je u ruci, isto samo električni impulsi mom računalu. Znam da kroz usmjerenu emociju teoretski mogu mijenjati ali ne ide!!! I onda si mislim ako ne mogu kontrolirati neke najpliće ljudske nagone ili usredotočenost, fokusiranost kako ću djelovati na materiju!??
        Ako riješimo neke niže probleme lakše ćemo dalje proširivati svoju svijest ili griješim?
        Možda to treba biti od jednom BAMMM!! eksplozija.
        Možda ja nisam jak kao vi gordane?
        Možda vi ne trebate rehabilitaciju niti nikakav proces?
        Dali ikada pomislite da smo uzeli preveliki zalogaj koji ne možemo progutati da treba stvari još jednom sagledati sa početka!?
        Uglavnom kada se slegne prašina u glavi vidjeti ču jasnije.

        1. Oli
          ne radi se o nikakvom pokušaju postizanja bilo kakvog stanja. Radi se samo i isključivo o samoprepoznavanju (samospoznaji) o tome tko zaista jesam…i jesmo. ma tko je to tko mi može uskratiti izležavanje na oblaku unutrašnjeg mira, ako to nisam ja sam (odnosno um). Od tog izležavanja ne očekujem ništa…ono i jeste samo sebi i samo po sebi cilj…a na što ću naići promatrajući sebe iz te točke, nije me ni briga. sve na što naiđem ionako nisam Ja. Onaj koji promatra tu Igru, tu predstavu. ono što sam Ja jest upravo taj Mir.
          Nastojanje, bilo kakva tendencija, napor, htijenje, stremljenje ili kako god to zvali, s ciljem postizanja ikakvog stanja je trik uma. Mali prljavi trik. Čisto nastojanje Mr. Minda da ostane sjedit u stolici vladara. Da, mali prljavac ima potrebu za dominacijom. No, međutim sam čin prepoznavanja tih i takvih pokušaja, jer njemu je do igre, barem je tako kod mene slučaj, postaje valjan razlog da se “vratim u svoju fotelju” i nastavim gledati film…i bez ikakvog emocionalnog ili bilo kakvog drugog uplitanja nastavim samopromatranje/samo promatranje.
          Naravno je da postoje trenutci, nekad duži, nekad kraći, kad se, a radi se o nesvjesnoj razini, dogodi da budem “povučen virom”, ta nije Mr. mind bez inteligencije, but no big deal, trenutak prepoznavanja tog fenomena…i eto me natrag u fotelji…predstava se nastavlja, a ja lagano malo sira, malo maslinica i malo crnog vina (ha…koja figura). Ma u stvari, ozbiljno govoreći, ta tko sam ja da si mogu uzeti za pravo dovikivati glumcima na daskama što im je činiti? Obazri se Gordane na sebe i na svoju ulogu. I nije bitno ako je predstava tvoja i nije bitno ako je samo za tebe. Tvoje je da se baviš sirom, maslinama i vinom, a kazališne daske nek pucaju po svim šavovima i van njih.
          Ono na što treba biti ukazano kao bitno, hvala Mooji, je sljedeće…ne trčati za donošenjem odluka. Sačekati ih u poziciji vlastitog unutrašnjeg mira…pustiti ih da doplove same, jer jedino kao takve dođu u obliku glasa iznutra, ne preko uma…dođu čiste, mirne, mirisne i kristalno jasne. I ne povlače za sobom nikakve dileme, sumnje, previranja… dolaze otvorenim poljem. A osnovna odlika takvih odluka je izostajanje bilo kakve zainteresiranosti za posljedice. Zašto to govorim? Pa zar sam čin nastojanja donošenja odluka ne vuče za sobom, dubinski, i samu uvjetovanost? Zar korijen takvih odluka nije čisto kalkuliranje posljedica…zar, u tom smislu, sama odluka nije već u drugom planu? It’s so wrong!!!
          Nema kalkuliranja, nema trgovanja…neću sjeći glave, jer je to moj posao…tako zarađen kruh neće u moja usta. Jer o meni se radi. Ne zanima me isplati li se ili ne…zanima me da li je ispravno ili ne…to ja zovem interes. Ta zar nas je išta ispod te razine dostojno…ma niti pažnje.
          “Jesi li slobodan u tamnici?” … pitaš
          Ne bih rekao da je to pitanje iti bitno, a kamo li ključno.
          Nije li ključno pitanje…Jesam li Sloboda? … ili Jesam li u Slobodi?
          Za sebe mogu o tome reći jedno…nošen vjetrom. Zar je kapljica vode rob rijeke na putu ka oceanu?
          Tamnica kažeš…pa zar mnogi u vlastito tijelo ne doživljavaju kao tamnicu?
          I jesmo li mi to tijelo, polukruta materija…ili smo Život koji živi u tom tijelu?
          Što se tiče “dostizanja razine svijesti”… niti znam niti brinem o ikakvim razinama i bilo kakav oblik razmatranja, u tom svjetli, za mene je potpuno besmislen i kalkulantski. Zar u teretanu treba ići s ciljem da određena mišićna masa ima određeni, unaprijed zadani volumen, pa da mogu reći: Cilj je ispunjen? Da su to ciljevi, išao bih prečicom, pucao bih se steroidima…pa nek selo vidi diku ponosnog. Mmmmmm…bljak!!! Bljak, bljak, bljak! Fuj, kaka!
          E pa isto je i s razvojem svijesti…stvari trebaju teći prirodno, nesputano i nesmetano. Čak mi i sam termin “razvoj svijesti” zvoni degutantnim i iritirajućim tonovima. Jer kad bi “razvoj svijesti” bio sam sebi cilj, zapalio bih iz ovih stopa za Afganistan i vrhunskim heroinom “razvio svijest” u trenu i šibao se njime dok mi žile ne popucaju.
          Jednostavno želim reći da sve što se događa, nek se događa spontano, kao što vjetar puše spontano, kao što rijeka moru spontano i prirodno teče, bez tendencija da stigne. i to je i takav je red…onaj koji jest, a ne onaj koji smo, pomoću uma, sami skrojili, misleći da je to u redu. Uostalom da je u redu, koliki bi to bio red…od Pariza do Moskve?
          Ja Univerzumu ne vjerujem, Ja Jesam Vjera u Njega…do te mjere da sva iskustva, poglavito ona koja “opletemo” karakterom neugode, prihvaćam kao razložna i kao ona koja nose poruku koja dođe prije ili poslije, nije bitno. Možda priprosto, možda ne, ali jednostavno, ne biram. Dozvoljavam biti ili ne biti izabran.
          I ne bih se, u nikojem slučaju složio, da je čovjek iskrivljen lažima, iskrivljena je slika na njegovom ekranu…iskrivljena zbog iskrivljenog uma, malog prljavca. No, nije čovjek um. I nema potrebe da popravljamo sebe. Zar nismo stvoreni na Stvoriteljevu sliku i priliku? I što se tu popravljati ima, osim lažima iskrivljene slike (uma)?
          Pa zar jedan od najžalosnijih primjera koji govore tome u prilog, meni jest, nije činjenica “popravljanje” novorođenčadi cijepljenjem…i s kojim ciljem? No, to je preduboka i zasebna tema, vrijedna posebne pažnje.
          Što se pauka i paučine tiče i straha od njih, ovako: zaista ne znam što bi mi moglo biti otkriveno u vlastitom umu, koji je također pun svakojakog smeća, al? znam jedno: što god da bude otkriveno nije dovoljno jak razlog da mi iz ruku izbije ovu svjetiljku…jer, što god da otkrijem, svjestan sam jednog…da ništa nije novo, to već ionako već jest tu, svjestan ja bio ili ne… i ne biram trenutak kad će se i što dogoditi…samo promatranje će teći. Zar izbjegavanjem ulaska u bilo koju sobu u vlastitom domu ne dajemo mogućnost i paucima i paučini da zavladaju…i da li je to dovoljno dobar razlog da se te sobe odreknemo? I zar će izbjegavanje ulaska otkloniti činjenicu prisustva istih? Iako, najiskrenije, vrlo je ružno je poistovjećivanje pauka s ičim negativnim. Zar ima finije niti od one koju on isplete? Uostalom paučina stavljena na otvorenu ranu, po narodnim predajama, jedan je od najučinkovitijih antiseptičkih sredstava. I vjerujem da jest. Uostalom zar taj isti pauk ne zauzima one pozicije ljudskih domova koje čovjek prestaje koristiti…i možda mu baš i jest svrha postojanja ta da bude u ulozi tihog kućnog medicinara? Gadljiv je vjerojatno samo onom kome je krava ljubičasta.
          Žlica…hm
          Žlica, kažeš?
          Kad um prihvati, tijelo se prilagodi…i još Kad dotičnog “uhvatimo u trapulu” i nađemo mu mjesto u kutiji za alat, onda smo istinski suvereni doma, hrama svoga. Cijela u tome je Mudrost.
          A i koja je svrha pokušaja djelovanja na vanjsku materiju, kad ni onu “materiju koja jesmo” nismo u stanju kontrolirati. Trikovi uma iz rubrike klasičnih izdanja. I jednako besmisleno kao što je besmisleno matematičkom neznalici pokušati objasniti deriviranje…ili meni strukturu moždane ovojnice. Zato ponavljam…trikovi uma, vođeni , gonjeni nerazumnom željom za nečim što je, u određenom trenutku vremena, u sferi nedostižnog. Od zelenih jabuka zna patiti probavni trakt…doduše ima nas svakakvih, a najviše različitih.
          Ničiji zadatak nije ispuniti neku višu svrhu. Ako postoji svrha neka bude ispunjena. Ako postoji svrha, ona je unutarnji glas, a ne impuls izvana.Ma i te više svrhe, zar i one nisu umni trik, zar se preko njih čovjek ne stavlja u neprirodnost vlastitog postojanja? I odakle bilo kome pravo vrijednovati svrhu ovu u odnosu na onu?
          Nekako mi se smislenim čini reći: “…vidjeti trun u tuđem oku, a ne vidjeti balvan u svom…”
          “Možda to treba biti od jednom BAMMM!! eksplozija.”… A zašto ne bi bila implozija, nešto kao urušavanje iznutra, tko zna? Tko zna treba li biti išta od toga? Možda treba biti neki, umu neuhvatljivi, tek najudaljenijim krajevima Svijesti dostupni, tihi proces zrijenja?… ovo ja zovem pitanjem…i nemam odgovor…bit će što treba biti i ako uopće treba biti.
          I što pre(ostaje)?
          Zavaliti se opet u onaj mali oblačić vlastitog unutarnjeg mira, sir, masline, crno vino… i lagano…zalogaj po zalogaj…gutljaj po gutljaj…i evo se ježim dok tipkam…to mora da mi radi sama Opojnost ove kombinacije…sve pakirano u male zalogaje i gutljaje koji klize…i da nije te Opojnosti, sve ovo bi bilo samo sir, masline i vino
          Jedan s Hvara … o svom vinu: Pije se ne ure, ne na bocune.
          A ja o Životu

    2. Čovjek ili jest slobodan ili nije. Ja jesam slobodan, i moja sloboda nema apsolutno nikakve veze s time što netko misli da nada mnom može vladati. Sloboda je stvar izbora i stanje postojanja, potpuno usklađena s prirodom jer sloboda i svijest istoznačne su stvari. E sad, to što se ja još uvijek prtljam sa slugama robovlasničkog sustava kontrole naprosto je posljedica mojih odluka koje su bile nužne da steknem neposredno iskustvo koje mi je dalo odgovore na pitanja koja su me mučila. I to će završiti jednog dana, jer mi se naprosto ne da više zajebavati s njima.

      Smatram da čovjek jedino i može biti, kako kažete, ”neovisno slobodan” kada osvijesti činjenicu da je oduvijek bio slobodan i da će uvijek biti slobodan neovisno o tome je li okovan lancima ili leti slobodan poput ptice.

      Sustav zapravo ne porobljava čovjeka koji zna tko on jest, već čovjeka koji misli da je OSOBA.

      I kada pitate osjećam li se slobodno, odgovor je ne. Sloboda nije osjećaj, već stanje postojanja u sada i ovdje. Ja znam da sam slobodan.

      1. Ma da bi reč rekel.
        He, he… ovim si komentarom; dragi Valtere, demantirao vlastitu izjavu da ne možeš nešto objasnit ukratko (Sat Istine)…kad ono ni u ponediljak, ni u utorak, već pravo u sridu.

  6. ja imam pitanje za ljudsko biće , to se pitam već neko vrijeme , guglala sam ali nisam našla odgovor osim Crnog govora tolkiena 🙂 što je to– mordorski jezik ?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.