Stihove skladala Niara

„A kad te pitam što te guši
Je l’ teško ti što pri duši?
Ti samo bježiš i sav se naježiš
Na svaku iz mojih usti milu riječ
Gledaš kak’ ćeš nekam’ pobjeć.

Ostani tu još malo
Promisli je l’ ti imalo stalo
Do ikog’ drugog’ ili mene
Pa da i ja kažem tebi
Kak’ je s tobom meni

Cijelog te dana promatram
Kak’ si nervozan i smantran
Ali tu sam, ostat’ ću
I na živce ić’ ak’ treba
E baš hoću!

Ma riješimo, što se riješit’ može
Da ne pogriješim, ne daj Bože
Al’ uporna jesam
Za me dalje ovak’ ne ide
Bez mira kućnog i besjede

Ajd’ dođi, sjednimo, istresimo tavu
Popričajmo skupa, popijmo kavu
Pa stari moj, godine smo već zajedno
Postali smo kao tijelo jedno
Izbaci sve što imaš, pa i ono odavno

Ne boj se, moje srce naljutit’ se neće
Moj si, predobro te poznam
Da znam kad  te nešto peče
Je l’ neka druga u pitanju?
Imaš li u planu neku novu putanju?“

I napose i on progovori
Mrgodna pogleda
Mrmljajući sebi u bradu
„Ma zaboravio sam cigarete
Kupiti u gradu.“

20 Responses

  1. Niara, moram da komentarišem, ne ostajem ravnodušna posle pročitanih stihova. Uvek dirneš u srce. Poezija, lepa reč, onaj osećaj bliskosti preko svih tih lepota u nama i oko nas koje nas povezuju a koje nas teraju da “iskočimo” iz svoje kože zbog topline koju osećamo u kontaktu sa drugim bićem, bez obzira na koordinate, fizičke udaljenosti, osećaj da smo jednostavno živi, nemi od lepote koju vidimo u drugima, u svemu. Dao Bog da se ljudi “otkrave” pa da se sve nadugačko i naširoko povezuju srcima i dušama sa svima i svime. Hvala ti. Hvala za inspiraciju. Ne može to niko nama ljudima da oduzme.

    1. Hvala i tebi Alisa, dobila sam zaista nadahnuće da se nakon serijala ovih teških tema, kao što su kemijski tragovi i cijepljenje, malo pošalim na čisto ljudski način, onako kako nam je svima blisko iz svakodnevnice. Svako dobro svima.

  2. Da, upravo to, blisko iz “svakodnevnice” koje se tako brzo zaboravi, zaturi negde, pa zaborave ljudi da su ljudi, da ih to ljudsko svakodnevno i najviše određuje. Mota mi se po glavi, odlaze ponosno neshvaćeni, oni koji vole istinu, u bedi i siromaštvu i bolesti, oni neće niti mrvicu zakukati nikome, niti tražiti milostinju, beskompromisni borci, ali okolina većinom ne voli takve. Šta su sa nama na ovim prostorima učinili? Pa evo mrvica toga kako izgleda kada neko neprilagođen ovom ludilu tako ode, a neko drugi isto tako neprilagođen napiše iskreno pismo svom prijatelju “s one strane”:

    http://www.seebiz.eu/domagoj-margetic-pismo-ani-radmilovic/ar-150421/

    P.S. Oduzeli su nam slobodu kretanja i druženja izvan ovih “mreža” i mrežica. Zato mnogi zaboravljaju da su ljudi. I još štošta. Koliko je to kreativne energije sasečeno u korenu.

    1. Da, ljudi su preko ubrzanog načina života i tehnologije sve više u potrazi za nečim “velikim” i istovremeno propuštaju svu ljepotu koja ih okružuje. Pogledom spuštenim na iphone, ne primjećuju sjaj izlazećeg sunca, svježinu upravo prolistalog drveća ili iskrenje sunčevog svjetla u vodi. Ali neka, sve ima svoj razvoj i to ima svoje prednosti i dio je života.
      A u ovom navedenom oproštaju je dobro opisan jedan dio udaljenosti od ljudske istinske prirode i stvarnosti.

  3. Ja tek učim o ovim novim tehnologijama, neće me to, ne vole me tehnologije, čak ni toliko da se potrudim da saznam šta je to iphone. Lepim se za reči. Lep pozdrav.

  4. izvini Niara, a i ostali koji čitaju, malo me stid što ne znam čak ni šta je pametni telefon, samo personalni kompjuter. Ljudi se nekad zgranu, ali eto i ovo sokoćalo (pc) radi nešto, mada kasnim u svemu.

    1. Alisa, ja poznajem iphone samo u teoriji, niti ga imam, niti ga nemam namjeru kupiti, jer sam se svjesno odlučila, da ne budem uvijek “na raspolaganju” i priključena. Kada sam kod kuće, tu sam, kada sam vani, vani sam.
      A osim toga i ne želim da se prati svaki moj korak i da sam dodatno izložena niskofrekventnim zračenjima koja isijavaju iz tih svih mobilnih telefona i uređaja i udaraju u naš energetski sustav i prouzrokuju rupe u auri, životnom polju i ovojnici.
      Jedan moj dobar poznanik je poslovno bio dosta na putu i često razgovarao preko mobilnog telefona. Počeo je osjećati poremećaj u ravnoteži i uspostavilo se da ima tumor na mozgu. Otišao je kod svog prijatelja koji je imao osjetljive aparate za mjerenje energije, koji je ustanovio da to dolazi od uha. Jedan drugi prijatelj, koji radi s visokim energijama, odstranio (spalio) mu je tumor, što se i potvrdilo na slijedećem pregledu. A lako si možemo zamisliti što se događa u tijelu i auri, kada ljudi uključene nose telefone u džepu od hlača ili na prsima, u blizini srca?!

      Eto, i u opisu samog iphona piše da ga se ne nosi na tijelu. Tko zna zašto?
      Priča koja možda ne mora biti istinita, ali došla mi je pred dosta godina do ušiju, da jedini sin vlasnika Epson-a (Švedska), u svom razredu nema mobilni telefon. Izgleda da mu otac zna razlog toga?!

      I kako kaže Anastasia, da su sve te tehnološke naprave – u usporedbi prema našim ljudskim sposobnostima – uređaji iz kamenog doba. I u to sam doboko uvjerena. Nema toga što se tehnički “izmisli”, što već ne postoji u prirodi, jer kako kaže i veliki inovator Viktor Schauberger: “Prirodu kapirati i kopirati.”
      Ne može ljudski Um izmisliti išta, što već nije stvorio Svevišnji/Stvoritelj, toga nema, možemo se samo ponovo prisjetiti i ja u potpunosti dajem prednost ljudskom Duhu, a ne tehničkim “izumima”, strojevima. Sve ide puno lakše nego se može postići sasvim jednostavnim sredstvima, samo je za to potrebna SVIJEST.

  5. Pozdrav i tebi zenfjaka, uz neizbežne stihove Mike Antića, u inat svemu:)

    “Kažnjavan za sve što pomislim,
    a kamoli što počinim,
    osumnjičen sam za nežnost
    i proglašen sam krivim
    što ljubav ne gasim mržnjama,
    već novom, većom ljubavlju
    i život ne gasim smrtima,
    već nečim drukčije živim.”

  6. Ako napadnem stihovima biće spašavaj se ko može:)
    aj, da i ja jednog Duleta citiran…

    Gresio sam

    Grešio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer, samo će gresi, kada budem pao biti samo moji – sve je drugo tuđe. Grešio sam mnogo, učio da stradam leteo sam iznad vaše mere stroge grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam svojim divnim grehom da usrećim mnoge. Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće grešio i za vas, koji niste smeli, pa sad deo moga greha niko neće, a ne bih ga dao – ni kad biste hteli.

    Duško Trifunović

    …i jedan refren (pjeva se),starija je i od mene a neman pojma čija je niti sam uspija otkrit, al ostala u ušima…

    Gle tu fešta se sprema
    Plešimo još ove noći
    Jer sutra ću brodit već poći
    Do zime znaj tu me nima

    Ne sumnjaj kad odem ja
    Jer i mornar vjeran biti zna
    Tako mi sudbine te
    Srcu mome ti si sve
    Meri draga…

    itd, a ustvari ka brod u boci putujem:)

    Pozzen.

  7. Razmišljala sam, kada vas “odseku” iz svih tokova događaja na koje želite da utičete u pozitivnom, konstruktivnom smeru, iz bunara (ne)dobrovoljne izolacije, kada shvatite da sve vaše ideje bivaju uredno odbijiene i vi vraćeni na “svoje mesto”, šta preostaje? Pa ništa, osim toga da dođu po vas kolima hitne pomoći i zatvore vas u neku ustanovu gde mnogima zaista nije mesto, a onima koji su “napolju” i dobro drpaju, tuku, truju, ubijaju, muče, zlostavljaju i mirno spavaju je mesto baš tamo (i po zatvorima), pa kad vam pukne jer više nemate čime, onda ili ovo ili ono, padaju na pamet svakakve ideje, ali čak ni to nije jeftino rešenje, baš naprotiv, pa i zafrkancija je i nije:

    http://www.tarzanija.com/8-popularnih-nacina-da-se-ubijes-i-njihove-mane/

    Tek da ljudi znaju da se “ne isplati”, jer niko više nema BELOG DINARA/KUNE, uh kako je to ponižavajuće!

    A ne možeš ni da se smeješ od muke “ko lud na brašno”, jer i za to brašno moraš da se nategneš, nakon najužasnijeg bilansa vladavine državnih i privatnih parazita!

    A ne možeš ni poruku da sastaviš za kraj, jer ni j….a olovka ne radi!

    A i nemaš kome, realno.

  8. Evo napokon sam dobi internet pa eto da vas sve pozdravim ovim putem iz oblačne njemačke.
    Vidim ima puno novih članaka Niara, baš si se raspisala. Šta valter malo odmara:)?

  9. Zenfjaka, ljubav i pozdrav! Nikada te neću zaboraviti jer si mi pomogao puno puta kada mi je bilo teško:) Hvala ti što si mi omogućio da osetim makar trunčicu tvoje “zarazne” dobre energije, podsticaja, ohrabrenja:) Sve je ostalo “urezano” u mene:)Veeeliki pozdrav i veeeliki poljubac:)

    https://www.youtube.com/watch?v=xI5HmmizYwY

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.