Među ljudima, kada razlučimo bitno od nebitnoga, postoji samo jedna jedina razlika, koja ih razdvaja u dvije različite vrste pojedinaca. Ne u 7 465 987 211 različitih vrsti s nebrojeno podvrsta, već samo dvije.
2
I postoji samo jedan jedini kriterij koji je potreban za nekoga da si sam pronađe mjesto u jednoj od te dvije skupine.
1
Taj kriterij je vrlo jednostavan, ali toliko moćan da je on sam samcat dovoljan da se odredi u koju od te dvije skupine spada svatko od nas, i ispunit će se kada odgovorimo na pitanje vjerujemo li ili ne vjerujemo da postoji autoritet, iz čega se derivira naš moralni stav po pitanju da li vjerujemo ili ne vjerujemo u legitimnost robovlasništva?
To je to. To je jedina istinska razlika između ljudskih bića.
I kada svatko od nas zapita sam sebe to jednostavno pitanje i na njega iskreno odgovori, može se mirne duše, srca i uma smjestiti u jednu od dvije skupine ljudi.
Ili spadate u skupinu državista, ili u skupinu anarhista.
Idemo utvrditi gradivo.
Što ili tko je državist?
Državist je onaj koji vjeruje i zagovara apsolutno briljantnu ideju da se vrlo malom broju ljudi da mogućnost da maltertiraju i pljačkaju druge ljude, te da ih prema potrebi otimaju i trpaju u kaveze pa čak i ubiju, kako bi imao zaštitu od onih koji bi možda njega htjeli maltretirati, pljačkati, otimati, strpati u kavez ili čak ubiti.
Zar ne mislite kako je ovo savršeno logično razmišljanje?
Onaj koji ovo čita i shvaća da spada među državiste, te sada kuha u sebi jer je upravo prokazan kao netko tko rabi briljantnu logiku, sigurno će odmah pokušati argumentirati svoju tvrdnju nužnošću postojanja autoriteta na ovaj način:
”Ali postoji potreba da se zaštitimo jer u ljudskoj je prirodi da smo fundamentalno loši. Moramo se na neki način zaštititi od samih sebe.”
I tu će se zaustaviti, nesposobni dodati slijedeću rečenicu na svoj tzv. argument, a koja nužno proizlazi iz njihove briljantne logike. Ona bi ovako zvučala:
”Stoga ćemo uvesti u društvo koncept autoriteta, i dati ga u ruke ljudima koji su po definiciji fundamentalno loši, da nas zaštite od nas samih, jer smo fundamentalno loši.”
Kao što vidite, riječ je o predivnom logičkom razmišljanju bez ijedne mane…
Tu bismo se mogli vratiti malo unazad, čisto da provjerimo naše razmišljanje o prirodi čovjeka. Da vidimo jesmo li mi ljudi dobričine anđeoskog karaktera, ili smo pak ljudi ogrezli u demonskome zlu? Kakva je naša priroda?
Zapravo, nije niti jedno od spomenutih, a nije niti jedna između te dvije krajnosti.
Ljudska priroda je vrlo jednostavna. Da bismo to mogli uvidjeti, naprosto trebamo zanemariti bedastoće koje nam pokušavaju razno-razni pametnjakovići koji se bave društvenim znanostima usaditi u um. Reći će oni da je ljudska priroda nepredvidiva, da je ovakva, onakva, nasilna, instinktivna, ma bombardirat će nas podacima i dokazima da je to tako i da smo najzajebanija i najkompleksnija bića u čitavom Univerzumu ako ne i šire. Međutim, istina o ljudskoj prirodi je, kao i sve istine – jednostavna. U srži naše prirode je da smo – programabilni. I iz te programabilnosti i programa koji se u nama vrte, a koji mogu biti beskonačno različiti, nastaje zajebanost i kompleksnost ljudskih bića. Dakle – budući nas je moguće isprogramirati, jer takvi smo po prirodi, možemo postati bilo što od jedne do druge spomenute krajnosti – doslovce bilo što – od anđela do demona.
Možemo postati čak i poslušan, nemisleći rob koji uopće nije svjestan da je okovan lancima. Državist je stoga, prema vlastitom vjerovanju, ne samo onaj koji robovlasništvo smatra legitimnim, već je i sam – rob.
Svi društveni sustavi koji u svojim mističnim temeljima imaju premisu da postoji autoritet, jedino što svojim protuprirodnim ”postojanjem” čine, je učvršćivanje robovlasničkog sustava kontrole. Kakav god naziv krasio takve sustave.
I zato je potrebno izbaciti se van iz te kutije državizma, tog kaveza koji je sagrađen prvo u našem umu, kako bismo izvana, iz pozicije neutralnog promatrača bili u stanju vidjeti ono što državizam uistinu jest… nešto što razara inovativnost, kreativnost, suosjećanje, slobodu, ljubav… sve ono čime smo blagoslovljeni i što čini onaj bolji dio nas, koji ne treba programirati da bi se uključio. To u nama stalno radi, kada nema ometajućeg softwarea državizma koji je zagadio ljudski um i potom metastazirao na srce i dušu čovjeka.
E sad – oni koji su se toga uspjeli osloboditi, u 100% slučajeva su i sami bili državisti. Ne postoji niti jedan čovjek koji nekada nije bio državist. Od tog softwarea teško se otrgnuti, ali oni koji su se nekako uspjeli de-programirati od te sulude ideje, spadaju u onu drugu skupinu ljudi, koje možemo nazvati anarhistima.
A kako ljudi anarhiste uglavnom doživljavaju ovako…
… nakon kojih ostaje ovo…
… jer im je um programiran da misle tako… makar, po ne znam koji puta napominjem, anarhija ne znači nasilje, kaos, smrt, razaranje, palež itd… već znači BEZ VLADARA. Ovi mulci na slikama nisu anarhisti, već budale. Komunisti koji misle da nisu dobili dovoljno veliki dio kolača, pa kad ga ne dobiju dva ili tri puta zaredom, reagiraju kao djeca kojoj se ne može objasniti da prežderavanje kolačima nije dobro za njih. Pa plaču, vrište, bacaju se na pod, udaraju rukama i nogama, ili izlaze na ulicu i bacaju molotovljeve koktele, razbijaju izloge, pljačkaju, pale automobile i mlate se s policijom. To definitivno nisu anarhisti. To su nezreli balavci nezrela uma kojim se lako da manipulirati.
Anarhija ne znači ono što misli većina ljudi, a posebice ne znači da nema nikakvih pravila i da svatko može raditi i ponašati se kako mu se sprdne. O da, ima pravila, pače – ZAKONA ima u anarhiji – i te kako! Svaki istinski anarhist duboko ih je svjestan i poštuje ih.
Poštuje ih onako kao što je to činio ultimativni anarhist svih vremena, Isus Krist.
Isus Krist anarhist?!?!?!? O tome malo kasnije…
Ima pravila i zakona u anarhiji i to onih koje ne možete nikako prekršiti, jer ih niste stvorili vi, već Stvoritelj svega, i zato nemate nikakve mogućnosti sakriti se od njih. Oni su uvijek jednaki, i fućka im se živo jeste li nevino djetešce koje je tek prohodalo ili mudrac koji posti već 20 godina – tko god da jeste i kako god se odlučili ponašati, znali vi za te zakone ili ne znali, oni će na svakoga djelovati u 100% slučajeva na uvijek isti način, bez ikakve protekcije ili diskriminacije, i to ne samo na našoj planeti, već u čitavom Univerzumu.
Riječ je o nečemu što se zove prirodni zakon. I zato je svakome u interesu da se ponaša u skladu s prirodnim zakonom, jer mu uteći ne može nikako, i nikako ga ne može prekršiti. Može pokušati, naravno. Recimo, može pokušati ne pasti sa stotog kata neke zgrade jer je odlučio prekršiti zakon gravitacije. I može uporno ignorirati zakon gravitacije dok juri prema tlu gravitacijskim ubrzanjem od 9,81 metara u svakoj sekundi svojeg pada, i tako sve do trenutka kada ga još nekoliko Stvoriteljevih prirodnih zakona ne pretvore u gnjecavu palačinku.
Prirodni zakoni su nešto temeljem čega se mjeseci vrte oko planeta, planeti oko svojih sunaca, ova pak oko središta svoje galaksije, i to u prekrasnom redu. Svakome tko ima bar osnovnu sposobnost obrade podataka i donošenja zaključaka, jasno je da poštivanjem prirodnih zakona i u našem društvu ne možemo kreirati ništa osim reda. Ako ih ne poštujemo, kreiramo kaos.
Pogledajte kroz prozor ili pročitajte vijesti pa sami zaključite živimo li u redu – ili u kaosu?
Ako mislite da je riječ o kaosu, uložite malo vremena da saznate što je to prirodni zakon, i pokušajte razumjeti kako se u njega uklapa princip ne-iniciranja nasilja koji proizlazi iz božanskog ženskog u svima nama, i princip primjene bilo koje razine sile, pa i smrtonosne, potrebne da se spriječi nekoga tko je inicirao nasilje – a koji pak proizlazi iz božanskog muškog u svima nama. Pokušajte razumjeti potrebu da ta dva principa integriramo unutar sebe – jer tu je početak puta iz kaosa prema redu.
Ta dva principa dva su stupa duhovnosti čovjeka. Onaj tko ih u potpunosti ne razumije, ima još mnogo toga za odraditi na samome sebi. Onaj koji razumije samo jedan od ta dva principa – također ima mnogo toga za odraditi na samome sebi. Jedino oni koji su integrirali božansko muško i božansko žensko u sebi, a koji se manifestiraju kroz dva opisana principa interakcije s drugim ljudima, duhovno su potpuni i spremni preuzeti odgovornost za sebe i vlastiti život. I svjesni su da oni koji tvrde da tu odgovornost preuzimaju i za druge ljude, kao što to recimo govore ekonomski paraziti kolokvijalnog naziva političari – jedu govna – kako bi to slikovito rekao jedan moj frend, koji sa te dvije riječi često zna precizno opisati neke društvene pojave i ponašanja, tako da mu nije potrebno dodatno objašnjavati što je pod time mislio.
Ljudi koji su uspjeli skužiti malo više stvarnosti od drugih su ti famozni anarhisti, navodni generatori kaosa.
Crno je bijelo. Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć. Anarhija je jedan od najviše izvrtanih pojmova u povijesti ljudskog roda. Žrtva zamjene teza. Anarhija je red. Anarhisti su generatori reda.
A najpoznatiji anarhist ikada je bio Isus Krist.
Na žalost, većina njegovih sljedbenika ili makar štovatelja su – državisti.
E sad se vjerojatno mnogi pitaju – kako je moguće da je Isus Krist, jedan od simbola najmnogoljudnije svjetske religije – bio anarhist?
Pokušajte iskoračiti iz programa kojemu ste zasigurno bili u jednom trenutku svog života izloženi preko crkve ove ili one, i vidjet ćete da Isusa Krista možemo smatrati ultimativnim, beskompromisnim, spiritualnim ratnikom.
Zašto?
Pa on je taj koji se suprotstavio čvrstim i jasno definiranim religijskim institucijama svog vremena, vjerskim vođama i njihovim dogmama.
On je taj koji je govorio stvari koje su bile u direktnoj suprotnosti sa njihovim takozvanim zakonima. Hrabro i beskompromisno. Istina je takva da se i ne može na drugačiji način izreći.
Pa su se u čitavu stvar upleli i bankari onoga vremena, mjenjači novca, koji su naplaćivali besramnu proviziju za svoju rabotu, posebice ako ste htjeli kupiti posebnu kovanicu, jedinu kojom se mogao platiti hramski porez, kako su zahtijevale vjerske vođe od svakoga da ga plati ako se želi u hramu pomoliti. Tako da onaj koji se želio pomoliti nebeskome Ocu u jedinome Njegovom hramu na čitavoj zemlji, to nije mogao uraditi ako nije imao tu kovanicu, ili ako si nije mogao priuštiti da je kupi. Pa je Isus Krist zbog toga popizdio i prevrnuo stolove trgovaca i mjenjača novca, i najurio ih napolje iz hrama njegovog nebeskog Oca.
Eto – i sa bankarima onoga vremena se sukobio, ne samo s vjerskim vođama. Malo kome od tadašnjeg establišmenta nije stao na žulj, dok je hrabro i beskompromisno hodao putem Istine.
I onda, nakon što se mnogima zamjerio, tko je operativno i logistički odradio prikucavanje na križ?
Pa plaćenici pod kapom države, tko bi drugi? Vojska i policija onoga vremena, pod kapom Rimskog carstva. To je ona ekipa koja ne razmišlja svojom glavom već samo radi svoj posao, a radi ga jer takav je ”zakon”… što je njihov omiljen izgovor kada ljudima čine štetu, pljačkaju ih ili čak ubijaju, bilo metkom u potiljak ili prikucavanjem na križ, svejedno. Državisti tadašnjeg vremena koji su živjeli prije 2 tisućljeća, u svome su umu vrtjeli u vlas isti software kao i ovi organski roboti danas. I ovi iz 2015. godine kazuju iste te riječi i blebeću kako samo rade svoj posao, umišljajući si da su moralni, dobri i pošteni ljudi samo zato jer poštuju zakone, nemajući razumijevanje da je te ”zakone” napisao neki frajer, vjerojatno psihopat, dok je u svom deluzionom orgijanju umišljao da ima pravo to činiti. Odakle mu to pravo?
To pravo ne postoji. Ne postoji. I nikada nije postojalo.
Taj čin pisanja i nasilnog provođenja ”zakona” je direktno kršenje principa ne-agresije koji je savršeno kompatibilan s prirodnim zakonom. Taj čin stvara kaos posvuda oko nas.
Zato je Isus bio ultimativni anarhist – jer kada pogledamo poruku koju nam je prenio kroz kontekst njegovog djelovanja – jasno bismo morali vidjeti da je on izazvao autoritet religije, moralnost bankara i legitimitet države.
On je prvi anarhist u povijesti čije je djelovanje dobro dokumentirano. I briga me što će mnogi kršćani koji ovo čitaju sada reći – ma neka me razapnu sami ili neka cvile kao psi svojem novom božanstvu državi da to učini umjesto njih. Takvi religiozni fanatici koji s duhovnošću nemaju ništa zajedničko, lik i djelo Isusa Krista gledaju samo izvana kroz učenja i interpretacije današnjeg religijskog establišmenta… a ne iznutra, srcem i dušom, ne onako kako je Isus podučavao. I makar je tako podučavao, ljudi već skoro 2 tisućljeća ne vide jednu važnu PORUKU koju nam je poslao taj ultimativni anarhist: da treba izazvati takozvane autoritete i potražiti odgovore na naša pitanja baš tamo unutra, u nama samima, kako bismo napokon postali moralna ljudska bića, koja žive u skladu sa prirodnim zakonima njegovog nebeskog Oca.
Moje iskustvo je da je covjecanstco zatrovano mrznjom prema individualizmu. Nedaj Boze da imas stav koji odstupa od stava vecine.
Tako da na kraju mozes birati izmedju toga da budes individualac i neprihvacen od grupe, ili da budes dio grupe ali da se odreknes svoje jedinstvenosti. Ugrubo receno (naravno da ima finesa).
Jedna mala dopuna ovog teksta.
U Nuernbergu je tijekom 1946. održano suđenje nacističkim ratnim zločincima. Mnogi od njih su se branili upravo riječima da su “samo radili svoj posao” ili “postupali po naređenju”. Ti i takvi izgovori tada nisu prihvaćeni i to je postao (ili je bar trebao postati) standard. Ali to se, naravno, danas prešućuje. Po potrebi, ako se tko nađe u sporu sa kakvim državistom/ima, može se na to pozvati i baš me zanima kakav bi (i da li bi) mogao suvisli odgovor dobiti.
Da, cini mi se da su sudjene vodili po prirodnim pravima (zakonima), jer ostali nisu bili adekvatni.
No, ono sto se dogodilo u WWII, je bio predvidljivo, buduci da su ljudi “programibilni” od strane autoriteta, sto je potvrdio i Milgram experiment.
Naime, u pokusu je dokazano da ce vecina ljudi pod pritiskom autoriteta (kojeg prvi put vide!) uciniti i one stvari koje se krse s njihovim moralnim nacelima. Kako znamo, da policija, a posebno vojska, vec prilikom novacenja radi na tome da u potpunosti ispere glavu pripadnika, i uvede ga u stanja u vjerovanje da je takvo ponasanje “samo posao” i “nista osobno”, potpuno je jasno ocekivati da se nitko nece usprotiviti tome. Tome pridonosi i konformizam, pa je ishod gotovo 100%.
Ima i testova konformizma, gdje se isto vecina ispitanika prikloni misljenju vecine.
Video: Na rubu znanosti – Posluh
https://www.youtube.com/watch?v=-iStQDOaooI
No, sada bi netko rekao: ok, sada ja to znam, i ne bih to niposto ucinio!
Napisati cu jedan stvarni primjer iz imovinskog rata u HR. Kostajnica, nakon sto je osvojena od strane srpske vojske: skupili su se vojnici da im zapovjednik da sljedecu naredbu. Naredba je bila: zapalite sve hrvatske kuce. Na tu naredbu je jedan vojnik iz grupe rekao: ali, to nema smisla, mi smo to osvojili i to je sada nase, zasto da unistavamo svoje? U sljedecem trenutku je dobio metak u prsa kao odgovor od zapovjednika, a svi ostali nisu vise imali pitanja ni dvojbi…
I dosli smo opet do “pitanja pripadnosti nekome ili necemu”…
Ono sto zelim reci je da mislim da individualci cesce i lakse prihvacaju anarhicne ideje jer su djelomicno vec iskusili zivot izvan grupe i razmisljanje vlastitom glavom.
Nadovezati ću se …….
MOJ PUT.. (Osho)…
Duhovno putovanje počinje ali se nikada ne završava.
Ne mislite previše o drugima jer će to onda postati najbolji način da pobjegnete od sebe. Ljudi počinju da misle o drugima samo zato što žele da izbjegnu mišljenje o sebi samima.
Zapad se pretvorio u ogromnu ludnicu. Sve se više i više ljudi psihoanalizira i psihijatrijski liječi, sve je više i više ljudi po tim zvaničnim ludnicama. A oni koji su napolju, nisu napolju zato što su zdravi, već su napolju samo zato što se ne smije i ne može toliko mnogo ljudi strpati u ludnice odjednom. Inače cio Zapad je zreo ili za ludnicu ili za zatvor.
Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.
Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti, priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini.
Upanišade, ili Lao Ce, ili Isus, ili Buda – svi oni kažu da je znanje beskorisno. Skupljanje i grabljenje znanja nije ni od kakve pomoći. Ne samo da to ne pomaže; znanje postaje barijera.
Svako dostiže znanje kroz patnju.
Ako slušate um, bićete u nezgodnoj situaciji. Um je uvijek logičan, a život – uvijek nelogičan, te se stoga nikada ne sreću.
Um je logičan, a život dijalektičan. Um se uvijek kreće po crti, dok život ide od jednog kraja do drugog, od jedne krajnosti do druge.
Sve što se dogodilo i trebalo je da se dogodi. Sve što se dogodilo, dogodilo se zbog izvijesnih, vrlo dubokih uzroka.
Budite nelogični – inače, sreća nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika će vam dokazati da je život bijedan. Logika će vam dokazati da Bog ne postoji. Logika će vam dokazati da je ekstaza nemoguća. Logika će vam dokazati da je život, prosto naprosto slučajan, i da u toj slučajnosti nemate nikakvih šansi. Između rođenja i smrti možete se nekako dovijati da biste preživjeli, i to je sve. Logika je samoubistvena. Ako je slijedite, ona će vam na kraju dati konopac i neko zgodno, krivo drvo. Na kraju će vam logika reći da je samoubistvo najlogičniji korak koji se može poduzeti – jer život je besmislen.
Zašto uopšte živjeti? Da biste samo ponavljali jedne te iste stvari? Da biste slijedili šablon? Ujutru, izlazak iz kreveta je nepotreban, jer ste se do sad toliko puta dizali iz njega i ništa se pod milim bogom nije dogodilo. I zašto se i dalje dizati? Zatim doručak – jeli ste ga cijelog svog jadnog vijeka i ništa se nikad značajno nije iz toga izrodilo. I zašto i dalje doručkovati? A zatim čitate svoje novine, idete na posao, pa se onda vraćate kući, pa onda u krevet, da biste sutra mogli odmorni da činite te iste glupe, idiotske stvari! – doručak, pa novine, pa posao, pa krevet i tako dalje. Krug koji se stalno ponavlja, a ne vodi nikuda.
Ako ste zaista logički nastrojeni, vaš um će uzviknuti: “Izvrši samoubistvo! Zašto produžavati svu ovu besmislicu, svu ovu glupost?”
Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja. On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o čemu pričati.
Isus je bio “ludak”, savršeno nerazuman. I Buda je “ludak”!
I…ako se Isus ponovo rodi, crkva će ga se prva odreći. Crkva pod svoje okrilje ne prima “ludake”.
Religija je rođena sa “ludakom”, on je temelj, a zidove grade logičari koji su u suprotnosti sa osnivačem. Stoga je religija lijepa samo na izvoru – i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna.
Ljubav je vrlo rijetko cvjetanje. Ponekad se desi. Rijetko, jer se dešava samo onde gdje nema straha, nigdje drugdje. To znači da se ljubav može desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je mogucnost za svakoga. Poznanstvo (u ovom kontekstu: zaljubljenost) takođe. Ali…ne i ljubav.
Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci.
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)
Ljudi mi dolaze i govore: “Mi smo tragaoci za Bogom – kako ga možemo naci?” I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne znaju. Kako ćete vi znati da je on – Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete – ne možete tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe – jer božansko je uvijek unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu – pa čak i kad ste čuli kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.
Duhovnost jednostavno kaže: “Dopusti da ti se desi ono što jeste.” Samo dopusti da ti se dogodi ono što jeste.
Nema đavola, nema nikakve osnovne dualnosti – samo Bog jeste, druga sila ne postoji. To je ono što advaita – nedualistička filozofija ukazuje; samo Bog jeste. Ali, mi vidimo da i zlo postoji!
Hindusi kažu da to zlo postoji samo u našoj interpretaciji; nema zla samog po sebi. Vi to zovete lošim, jer niste u stanju da to razumijete, ili zbog toga što vas to što je loše, uznemirava. Vaš stav je ono što tvori ono što je loše, ili ono što se pojavljuje kao loše. Zlo ne postoji niti može postojati. Postoji samo Bog, samo božansko jeste.
I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku ce se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran nepoznatim.
Život je uvijek sličan ptici na nebu – ne ostavlja za sobom nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka stvara utabana staza. Život je kao nebo – nema unaprijed stvorenih puteva.
izvodi iz knjige “Moj Put, Put Bijelih Oblaka”
https://www.youtube.com/watch?v=d1yfX6VnrSU
http://www.duhovnaizgradnja.com/stranice/tekstovi/poznate_licnosti_u_duhovnosti/osho/osho_bijelioblaci.html
Priča za laku noć…. 🙂
Državizam:najopasnija religija.
Super kompilacija Larkena Rosa protiv državizma.
https://www.youtube.com/watch?v=N6uVV2Dcqt0
“I onda, nakon što se mnogima zamjerio, tko je operativno i logistički odradio prikucavanje na križ?
Pa plaćenici pod kapom države, tko bi drugi?”
Kad već razglabamo o liku iz priče koju je netko vrlo inteligentan smislio da bi manipulirao nesvjesnim masama, treba dodati i među stadij iz priče, da je nesvjesnim masama bilo dato da demo(n)kratski donesu odluku koga će od dva lika koji su sudjelovali kao “optuženici u sudskom procesu” (plaćenici pod kapom države operativno i logistički) uredno prikucati na križ uz sva popratna mučenja.
Čitajući ovaj članak došla mi je misao da je ta sva priča koju okultistička ekipa uporno ponavlja već preko 2000 godina jedan veliki program koji mase drži u strahu tipa: “nemojte slučajno da vam padne napamet pobuniti se protiv nas vaših manipulatora, jer ćete završiti kao lik iz naše priče i svi poslije njega koji su nam se usprotivili.
I još bi dodao da taj program zorno prikazuju gdje god stignu i bilo kada ikonom simbola smrti razapetog mrtvog najvećeg anarhiste u povijesti.
Dobar clanak.al su izbori.vecina ljudi iako to jednim dijelom bica osjecaju su ovce i upadat ce u zamku do kraja svojih ovcijih zivota.eo dnevninisam gledo jako dugo.i prebacujem i cujem da gmo ulazi u zemlju.probali su prosle godine.nije uspilo.al je kao prosle godine bila javna rasprava ovaca.sad samo kazu.gmo ulazi
Dok se mi ovdje zabavljamo s lokalnim državizmom i svom nesvijesti povezanom uz njega, za to vrijeme okultna ekipa preko svog globalnog korporatizma gura svoje milenijske planove naprijed korak po korak, dok to nesvjesnom robu dođe iz guzice u glavu, onda je već zbilja prekasno.
“Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!”
Pružiše mu denar. On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?” Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” (Mt 22, 17-21)
Izvodim zaključak: car nema ništa zajedničko s Bogom, to su dva suprotna pola ili dvije različite strane s različitim namjerama.
Pravit ću se malo blesav pa ću postvit pitanje: Čemu onda tzv.duhovni pasriri gotovo svih religija i crkava , ortače s tzv. carom?
kakve veze ima jeli, prerano ili (pre)kasno? (samo pitam, ko pita ne skita):)…pari se da je sve točno onako kako triba bit…. i meni se da bit blesav pa pitan, ako je bog u meni koji mi vrag treba posrednik između našeg odnosa?..ajme majko konstrukcije s odnosima:) grozan sam a nisam Ivan:)
ajmo mi jednu za dobro jutro….
https://www.youtube.com/watch?v=YwFj_78M_Fk
Pozdrav
CITATI iz teksta–http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/don-andelko-kacunko-pozvao-na-bojkot-izbora-i-pogodio-u-sridu-846886—-ali ovaj put ne mogu a da javno ne “prokomentiram” “Poruku” koju su članovi HBK 19. listopada uputili “za parlamentarne izbore 2015.” DON ANĐELKO KAĆUNKO POZVAO NA BOJKOT IZBORA i pogodio u ‘sridu’!—–
PONOVNO POZIVAM ‘HBK’ I SVE RAZBORITE LJUDE NA BOJKOT IZBORNE FARSE
Znam da ovo zvuči vrlo grubo, nekima sigurno pretjerano i uvrjedljivo, ali ja po savjesti ne mogu drukčije reagirati jer “Sionu za ljubav neću šutjeti!” i moja šutnja bi značila također odobravanje nečega što je u suprotnosti sa stupnjem istine do kojega sam došao.—–
POLITIKA više NIJE skrb za opće DOBRO nego područje na kojemu se vodi DUHOVNI BOJ—–
…ako pozivaš vatikan uzalud trubiš….kurbetina babilonska se neće predati…je da je ne na koljenima ili legla i još se ko-prca… uostalom treba još malo(jako malo,strpljenje je naveća ljudska vrlina) pričekati…sretan budi što imaš savjest…ostalo prepusti zakonu univerzuma.
U ljubavi i miru.
Ne pozivam Vatikan, nego, bilo mi zanimljivo kako i u redovima klera ima onih koji vide kako sve ovo što se događa Čovjeku i oko Čovjeka nikud ne vodi i nema veze sa Stvoriteljem, a k tome su dovoljno hrabri da to javno iznesu, pa htjedoh podjeliti koga zanima, ako u međuvremenu nije pročitao. Pozdrav.
..hrabri su da iznesu ali nisu hrabri da istupe iz tih redova…ajde promisli malo…e
Kako može netko biti u “firmi” s čijom se politikom ne slaže?
Pozdrav…bez zle namjere
Razumijem te, ali čini mi se da još uvjek toga nisu svesni i misle da rade za pravu stvar, za istinu, misle popraviti–ispraviti “politiku” firme, kao što smo i mi nekad mislili dok smo počeli uočavati i čuditi se svom “sranju”koje danas jasno sagledavamo i više manje , dubinski prepoznajemo. Pozdrav.
Ne zaboravite da je sotona majstor prevare…
stari, svaka cast 🙂 odlican clanak 🙂
Ovaj članak bi trebao postati uvodna lekcija u katekizmima 🙂