Uvodni komentar – Valter

Prošlo je prilično vremena od posljednjeg članka koji je napisao deus na Zvonu Istine. Čovjek je to čije društvo me raduje i volio bih imati prilike češće se s njime vidjeti, jer s njime je uvijek zanimljivo razgovarati… i poticajno raditi. Ipak, rekao bih da me kod njega ponajviše fascinira hrabrost i odlučnost da ono o čemu priča – provodi u djela. Od posla u najvećoj hrvatskoj korporaciji, utekao je ne trepnuvši okom prema nečemu što se može nazvati off-grid život, ili u najmanju ruku – krenuo je tim putem, a budite sigurni u to da na takvome putu ne manjka izazova… Predlažem da pročitajte što je novo u deusa. Unutar članka ima i mala zamolba na koju će se, vjerujem, netko od čitatelja i odazvati.

Napisao deus.

Da na početku napomenem, egzil je upotrijebljen čisto zbog dramaturgije, a dobra volja je uistinu ono što krasi moj boravak u egzilu.

“Smatrati da se može biti sretan bez novca, vrsta je duhovnog snobizma”, rekao je jednom Albert Camus, i prema  mom iskustvu, dobro je sumirao osjećaj velikog broja ljudi. Uistinu te doživljavaju kao svojevrsnog snoba, jer da ti si sada pametniji od ostalih…ne mislim to, znam samo da sam odabrao pametnije nego vecina. Mnoge stvari u svojim tekstovima ovdje bih revidirao da moram, da me netko suoči sa time, no i dalje smatram da je materijalizam glavna kočnica ka naprijed. Neka tekstovi stoje kakvi jesu, meni su testamenat vlastitog razvoja, bez obzira na greške, no sve skupa vodi daljnjem napretku, a to je važno.

Osvrnuo bih se ovim putem na materijalizam kao takav. Prevladava shvaćanje da je materijalist onaj tko trči za bogatstvom, nekretninama, pokretninama…ali ne, materijalist je svatko tko egzistenciju promatra manje ili više, samo kao materijalnu. I, duboko je ukorijenjen u nama. Bilo kakva vizija daljnjeg razvoja života, u kojoj trebam mijenjati životnu energiju da bih pridobio komfor u materijalnoj egzistenciji, jest materijalizam. Materijalist je i onaj koji malo treba, ali misli da mu ŽIVOT o tome ovisi. Nije lako ostaviti se materijalizma. Da bi se čovjek uistinu  izdignuo iznad materijalizma, potrebno je, ne odricanje, jer o odricanju nema govora ako je prisutno shvaćanje. Odriče se samo onaj koji ne shvaća koliko se dobiva otpuštanjem. Dakle, potrebno je temeljito shvaćanje. Shvaćanje nije isto što i memoriranje nekih podataka koje si usput čuo ili pročitao, a govore protiv materijalizma. Shvaćanje obuhvaća čitavo biće, i ako si shvatio, na osnovu toga i djeluješ. Dok nisi spreman djelovati na  osnovu toga što znaš kao podatak, nisi shvatio. Nigdje ne vodi samo čitanje o duhovnosti, nego kada te činjenice uklopiš u svakodnevni život.

Ako se osvrnem na period iza mene, otkako sam rekao da ću otići, rekao pred svjedocima, da riječi dobiju na težini, mogu vam posvjedočiti sljedeće: ako uzmemo u obzir kao ishodišnu točku puta kojim nastojim voditi svoj razvoj, potrebu za razvojem snažne individue, odabrao sam idealan put. Upravo zato što te ljudi gledaju kao snoba, baš zato što nemam sa kime razgovarati o stvarima koje u mene uviru i iz mene izviru, tjera me da se okrenem sebi, i u većoj mjeri nego sam mislio (a svi znamo što znači misliti). Zanimljivo je kako se stvari isprepliću. Kako te isti postupak, ako ga pogrešno izvedeš, odnosno, iz pogrešnih motiva, može izroditi upravo suprotno od onoga što želiš. Jasno je meni zašto ljudima u globalu moji postupci djeluju sebično…i zbilja bi bili, jer individualnost tome vodi, ako  nije navigavana od višega Ja.

Nije lako ljudima dozvati u svijest, na primjer,  da se ljubav ne ogleda u tome koliko ću ja popuštati hirovima djeteta , koje je i samo izgubljeno u vihoru podražaja kojima ga se zasipa, za koje uopće nije niti spremno. Nije ljubav ako mu priuštim sve stvari koje danas svako dijete ima, a šteti njegovom razvoju, ili djeci u kini koja proizvode to smeće, izložena otrovima. Dok ne shvatimo da su to sve NAŠA djeca, i da ne može niti našoj djeci oko nas biti u konačnici ništa bolje nego onima u kini, džabe plaćamo sate klavira svojim ptićima. Što mislite koliko će proći prije nego ovdašnji materijalisti zaključe kako se više ne može zaraditi dovoljno, pa će “morati” početi i maloljetnici raditi? Prvo sezonski, naravno, da steknu radne navike, jel, pa onda sve mlađi I sve češće. Mislite da mi volimo svoju djecu više od kineza? Ne, oni su jednako materijalisti, koji su iz straha za egzistenciju, svoju i svoje djece, poslali ih da rade.

Kako svjedočiti ljubav ljudima koji misle da, što mu više podilaziš, to ga više voliš? Kako dozvati u svijest da takva ideja pada na pamet samo ljudima koji su nezreli otprilike kao i dijete? Ne znam, još uvijek to ne uspijevam. Jedino što uspijevam, bez većih problema jest, ostati nepoljuljan. Uzmem u obzir ono što mi se spočitava, i ako se pokaže neosnovano, odbacim kao takvo, bez obzira što će se osoba (čovjek je onaj tko se tako osjeća, većina ljudi ipak živi kao osobe) uvrijediti. Nije to ono čemu težim, jer, trebao bih iznaći način da iskomuniciram ljudima istinu, ali da se nitko ne uvrijedi, no trenutno je tako. To je individualizacija vođena višim Ja, to se traži od mene kao moralni imperativ. Inače, lako se dođe do stupnja kada ti shvaćaš puno toga, ostali malo toga…no što dalje? Valja premostiti taj jaz koji time nastaje, inače sam egoista koji ima na umu jedino svoju dobrobit, a ne bih ju niti mogao steći bez nesebičnosti, u konačnici. Naravno, ne ovisi sve o meni, netko jednostavno ima potrebu za osjećajem uvrijeđenosti, pa će naći način, nevezano uz to što ti radiš, no to je druga situacija. Ono što je meni bitno jest to da, nipošto put moga razvoja ne može za sobom ostavljati ljude povrijeđene mojim ponašanjem, to je, ako tako hoćete, eksperimentalni dokaz da činim pogrešno (izuzimam ljude koji sami induciraju vlasitte boli, a puno ih je, vjerujte. No, upravo to i traži sljedeću razinu tankoćutnosti od mene).

Naravno, oko nas sve neki grozni ljudi, bešćutni…a što ako vam iznesem sljedeću okultnu činjenicu, i to je sto posto tako, što god tko u komentaru dodao, ne može osporiti ovu činjenicu, iako će vam se činiti apsurdna, ali je nasušna istina: pedofilija, duhovno, ima korijen u strasti za mladim mesom. Dakle, isti je izvor naše želje za jedenjem mladih pilića, janjaca, telića, kao i pedofilije. To se dade otkriti u sebi kao istinu, ako se dovoljno u sebe zadubiš, i bez predrasuda. I? Kolikima od vas je ispala vilica uz čvrstu odluku da nećete više jesti mlado meso? 🙂 ne bi niti meni, jer je to samo podatak, ma kako ga tko grandiozno iznio…ništa je, dok ne postane shvaćanje. Zato je teško ljudima prenijeti nešto, dok sami ne osjete poriv ka nečemu, tada možemo biti melem jedni drugima.

Odviknuo sam se od pisanja, vidim da mi fali one snage koja je tada uvirala…do sada bih već 3 teksta napisao tada…no, te snage su uminule sa razlogom, na njihovo mjesto stupaju snage koje moram u sebi buditi, voljno, sa punom individualnošću. Sve se namješta da pogoduje razvoju snažne individue. U cijelom ovom procesu, otišla je žena od mene, našla za shodno da mi brani dijete vidjeti (rekla je da ću je moći vidjeti kada se to sudski riješi, što god to značilo). Uz to, prijavila me da sadim marihuanu (zbilja, ali zbilja nije imao biti tko drugi, jer su došli na adresu na kojoj ne postojim, prema njihovim papirima, i tražili mene, poimence. Također, znali su točno gdje tražiti i što, a te podatke im zbilja nije imao tko drugi dati. Uz to su i napomenuli da su došli na osnovu prijave podnesene u Zagrebu), rekla je da će me dati i na sud zbog alimentacije. Roditelji su podijeljeni. Otac misli da kvarim mladež i totalni sam promašaj, majka uglavnom bude povrijeđena ako se na nešto iskreno osvrnem.

Zbog čega sve ovo navodim? Da potvrdim kako se sve namješta za razvoj snažne individue i kako se to u praksi često manifestira. Što sada sva ova buka i graja znače? Priuštit će mi prilike da provedem u praksu ono što je još uvijek samo u meni, a to je krucijalno. Na taj način duhovno biće i ostavlja trag u ovoj egzistenciji, djela se računaju.

Konkretno, 6.12 imam suđenje zbog trave. Idealna prilika da se očitujem što mislim o zakonima (btw, u optužbi stoji da sam sadnjom marihuane ugrožavao zdravlje okoline. Baš me zanima kojim dokazima misle podkrijepiti tu tvrdnju. Posebno kada se uzme u obzir da sadim biljke koje imaju preko stotinu blagotvornih učinaka. Pritom ih ne špricam kemikalijama, što uredno rade poljoprivrednici oko mene), onima koji ih pišu, i mom odnosu spram njih. Da me netko prije godinu dana pitao, ne bih vidio pun potencijal ove situacije kao danas. Sam ju ne bih mogao potencirati, a da urodi istim plodom. Iznimno je važno da svjedočim svoju istinu pred ovozemaljskim sudom.

Suđenje oko alimentacije će također biti jako značajno, jer ću napokon sa “stvarnosti” (postoji oko nas, dakle, stvarnost je…puno ljudi vjeruje u nju, pa joj to daje na težini) sudariti svoje shvaćanje ljubavi spram djeteta. Samo zamislite kako zvuči vama, a kamo li nekom kotačiću tvrdnja da me ljubav ne obvezuje na kupnju knjiga, i svega onoga što djeca “trebaju”. Ne obvezuje me ljubav da se zaposlim i zarađujem novce kako bih podizao svoje dijete jer, ne trebaju novci da bi se podiglo dijete. Ako sud ne vjeruje, nek ju dodijele meni, pa ćemo vidjeti. Nečija odluka da se vrati u sigurno okrilje sustava, mene na nikoji način ne obvezuje da učinim isto. Ako se netko boji gladi, nema problema. Vrt je tu, koze su tu, i tako sam nas gledao više prehraniti, ne samo sebe. Gladan nitko ne će biti, osim onoga čija je glad dublja od čisto tjelesne potrebe za mineralima i generalno obnovom materijala izgubljenog u borbi života sa materijalnim svijetom, koji teži razlaganju, Otac nam je ostavio svijet obilja, ostalo su fikcije.

O.k, to je što se tiče suđenja, ali kakve veze ima mišljenje tvojih bližnjih? Mišljenja, odnosno, neshvaćanje bližnjih ti donosi sličan proces, ali puno dublje u tebi…sjetimo se, nije sudkinja jedina koja misli da trebam zarađivati za svoje dijete. To misli i moj otac, a sudca i oca ne doživljavaš isto…taj proces treba ostati raditi u tebi, dok ne izbije van kao shvaćanje, ljubav. Ako si dovoljno iskren sa sobom, pa se ne zaljubiš u vlastite alegorije, jenjava i nelagoda što te ljudi ne slušaju, jer, ne bih niti ja na njihovom mjestu. Sretan sam što nisam na njihovom mjestu, sretan sam što sam, očito, neke stvari riješio kroz prijašnja utjelovljenja, no mnogi nisu. Dakle, ne mogu niti očekivati od njih da posjeduju jasnoću koju posjedujem. Što nam onda ostaje? Jednostavno prihvatiti to i otići u potpuni asketizam? Nipošto. Moći ću se povući onog trenutka, kada više ne budem osjećao nikakvu potrebu za bježanjem i traženjem ugodnije okoline. Kada bi bilo drugačije, što bi u nama razvilo evolucijski neophodnu ljubav? Kada bi nailazili na povlađivanja i pljesak okoline, zar bi nas to osnažilo?  Uistinu, svjedočim vam, tek kada prestanem trebati ljubav, moći ću bezuvjetno voljeti. Tek kada te ljudi posve odbace, a ti ostaneš uz njih, koliko možeš, srcem, tada si čovjekoljub…inače, voliš pljesak,tetošenje, ili što već konzumiramo jedni od drugih, pa to je svima jasno. Što duže kontam u sebi što je nagnalo moju bivšu na ovakvu osvetoljubivost, po meni posve neopravdanu i bez ikakvog povoda, to ću prije doći do shvaćanja tog procesa koji obuzima ljude (ovo je samo jedan izraz toga. Slične stvari će ispoljiti i, recimo, sestra, samo na malo drugačiji način, obzirom da nismo zapetljani u iste fiktivne odnose kao bivša i ja, ali u biti, iz istog duha. Kao pedofilija i piletina:) ) da čine takve stvari…a shvaćanje donosi ljubav. Naravno,  dok kontaš i razlažeš, paziš na niže procese koji te nagnaju ka zamjeranju. Sve to može više Ja, kada se probudi u tebi.

To se događa, osjetio sam to u potpunosti, za sada, u odnosu sa životinjama, jer je sa njima lakše. No, to je korak ka. I u odnosu sa životinjama bilo je puno zabluda u meni. Umišljao sam da sam, u duši, puno topliji prema njima…no zapravo, tek sada jesam. Tek sada, kada čistim za njima, kada ih muzem (koze), kada me špotaju zbog kvalitete sijena…kada me nagazi kopitom na stopalo, sa svih 450-ak kilograma…kada me zbaci sa leđa pa tresnem o’ zemlju kao vreća…i da vam kažem, bez obzira na prijašnje zablude, pa makar bile zavijene i u veličanstven veo, od kojeg ti se srce širi i čini ti se da ćeš poletjeti, tek sada sam ušao u odnos sa životinjama. Daleko sam od jasnog odnosa kakav bih volio imati, naročito sa konjima, ali se on gradi isključivo od mene prema njima. Pomaci su nevjerovatni. Recimo, nešto što bih prije shvatio kao odraz nervoze, a samim time bih se i ja unervozio,  sada jasno vidim kao način skretanja pozornosti, jer se zbilja mrcina hoće češkati. No, ne bih do toga došao da im se nisam nastavio vraćati, i time svaki put jačajući snage da ih vidim kako ih vidim danas. A osjećaji su išli od početne opčinjenošću konjima, do nevjerovatnog osjećaja težine i zahtjevnosti koje predstavlja konj na domaćinstvu (tome dodajte teret sa materijalističke strane da nema neke konkretne koristi od konja. Ne muzu se, nisu za tov…još su mladi pa niti raditi ne može čovjek sa njima), tako da sam skoro i odustao od njih, pa do današnjeg, kada se prosto družimo, na uzajamno veselje.

Ideju za text je dao Valter, pitao sam ga ima li kakvih bačvi, sudopera starih…većih posuda viška, pa je napomenuo neka napišem tekst sa tim zahtjevom. Sada shvaćam da je iz mene podsvjesno progovarala želja da se sa nekime čujem, jer, ne znam uopće kako bih sastavio zahtjev 🙂 Nipošto ne bih da se organizira neka akcija, barem ne za mene, jer ne trebam puno toga…niti sumnjam da ću to naći kod ljudi u selu. U biti, treba mi neko korito (plastično ili limeno) koje bih koristio kao tuš kabinu, sudoper i bačve, jer skupljam kišnicu.

Zbilja bih preporučio svakome, tko u sebi ima imalo motiva za to, da sagradi svoju kuću. Proces je nevjerovatan i sveobuhvatan. Većina mojih pretpostavki sa početka, pokazalo se netočnim. Polet mi je počivao na posve pogrešnim stvarima, kako sada vidim, ali, taj polet je odradio svoju svrhu…kao i prijašnji tekstovi, bez obzira na pogreške, gledano sa ove točke. Josip i Elena su došli pomoći (I na tome im neizmjerno hvala…bila je to zbilja zanimljiva vožnja:) ), a dočekao ih je takav…ne nered, jer sam ja zbilja nekako nepomućen svo vrijeme, nego…dječja nepripremljenost i naivnost! Da je tada naišao na sadašnjeg čovjeka, kuća bi bila gotova u 2 mjeseca. No, naišao je na djetinjastog čovjeka…jedino je odlučnost bila zrela. Pa ipak, iako sa stajališta nekog voditelja bauštele nismo napravili puno u materijalnom smislu, jao što je bilo obuhvatno u svakom drugom pogledu 🙂 ne bih volio da je sada drugačije, da smo završili kuću…tada bih pobjegao od svojih. Ovako, prezimit mi je još pod ovim krovom, baš kako i treba biti, da naučim. U konačnici smo i pozavršavali ove najteže poslove (valjalo je cijelo brdo zemlje ukloniti…postavili drveni okvir kuće i krov, te   dopola i sazidali vrećama, koliko smo i mislili, dalje idu bale), no ništa nije išlo kako sam zamišljao…divota 🙂

deus-03

Zapravo, teško mi je izraziti da išta trebam, kada je u meni daleko snažniji osjećaj da bih dijelio od  danog mi obilja sa ljudima…no, nisam još iznašao univerzalan način na koji bih dao ljudima od obilja koje sam primio, još uvjek je nutarnje…vidiš u kakvim sve oblicima dolaze želje, a čak niti tako plemenitima ne bi trebali robovati. Doći će vrijeme i za to. Svjestan sam svog propovjedničkog dara, i ako je to moj put, ne ću se štediti kada dobijem nutarnji naputak za to. Do tada, radim na tome da se iz svega rodi ljubav, pa krene na van.

Uputio bih vas sve koji čitate ovu stranicu na opus Rudolfa Steinera. Sve ostalo, u usporedbi sa duhovnom znanošću je…parcijalno u najboljem slučaju. Kužim ja moć sadašnjeg trenutka, ali, u tom, kao i ostalim trenutcima, odakle nas ovdje? Na koji način se razvijamo? Od čega smo uopće sazdani? Kako se u nama rodi više ja? Nemamo ga svi po rođenju…jasno je meni da “Moć sadašnjeg trenutka” može pomoći nekome tko je istrzan stresnopm svakodnevicom, ali glede cjelokupne slike čovjeka, njegovog razvoja, ostaješ posve uskraćen, pa će i sadašnji trenutak kratko trajati. Nije stvarnost ono što vidimo, ali što jest? I na koji način da joj pristupim? Icke, recimo, u zadnje vrijeme puno o saturnu priča…utjecaju saturna. I da, slažem se, samo, bez valjane okultne osnove, on nije kadar vidjeti da daljnji razvoj čovjeka nije moguć bez nadvladavanja štetnih utjecaja. Slično kako bi i moj razvoj ostao teoretski, da me, recimo, nitko nije prijavio za sađenje marihuane. Nije isto ići na prosvjede zbog legalizacije marihuane, to bi svakome trebalo biti jasno, tko malo razmisli. Isto tako, gušteri nemaju ništa bez naše participacije. Naše participacije nema bez materijalizma. Gdje nadvladavamo materijalizam? Na ulicama? Prosvjedima? Ili unutar sebe? Ako I unutar sebe, gdje točno? Što nam stoji na putu? Znamo li razlikovati gdje završava um, počinje duša? I jesu li uopće razdvojeni? Gdje je sjedište naših želja, za koje mnogi pišu da im ne treba robovati? I kako išta od toga, ili sve to uklopiti u konkretan život?

Kontrolirajući tekst, pade mi na um i ovo: daleko od toga da štetne utjecaje treba ignorirati, prekrivati rozim naočalama. Zlo je zlo, svakako, ali njegovo nadilaženje je nužnost u rastu. Ova stvarnost je simbolična, pa tako i dešifriramo stvari. Inače, utjecaj saturna je kao i utjecaj gravitacije. Možeš i za gravitaciju reći da je zla, jer te povuče dolje i razbiješ se. Na taj način nas zavode i te sile iz duhovnog svijeta. Treba im se opirati, razvijajući vlastite snage da se ukloniš ili iz njihovog utjecaja (u slučaju luciferičkih bića), ili da preokreneš, preobraziš njihov utjecaj (u slučaju ahrimaničkih bića), ne poslati nuklearku na saturn ili prosvjedima…na kojima se krijepimo Nestle proizvodima, u odjeći iz kine.

Dakle, daleko najobuhvatnija je duhovna znanost Rudolfa Steinera, možda najpodcjenjenijeg čovjeka u povjesti, kada se uzme u obzir širina njegovog djelovanjai važnost njegove ostavštine. Sve knjige samostalnih istraživača se fokusiraju na jedno, jedan aspekt, što je u biti, samo poglavlje u duhovnoj znanosti. Duhovna znanost je uistinu sveti gral, uz pomoć koje se zbilja može očekivati stvarna alkemijska promjena iz olovnog, saturnovog čovjeka, u zlatnog, Kristovog. Postoje jasne metode, recimo, kako se otvara treće oko. Dakle, nije to više neka nejasna napomena iz nekog izvora, nešto što je netko pokupio u vedama i sada o tome lamentira, a ne može objasniti od kuda i zašto?

Naišao sam nedavno stranicu www.rudolfsteineraudio.com, i na njoj do sada najveću kolekciju njegovih knjiga. Audio knjiga, točnije, pa ako nekome engleski nije problem, svakako bih ga uputio. Nema niti na toj stranici sve, ipak je objavio nekoliko stotina knjiga, ali ih ima brdo, i čiča lijepo čita 🙂

Ako netko ima kakvu ideju, poriv, želju, pitanje, sudoper, neka se obrati Valteru za mail adresu, ili još bolje, mob., obzirom da rijetko dođem do interneta i compa.  Ako mogu ikako pomoći, također, svakako se javite. Ako vam se samo druži, i ne znate kamo za vikend, javite se.

Budite dobro. U kozmičkom smislu, nastupa jako zanimljivo razdoblje, do božića. Osobno sam, baš  u tom periodu nedvosmisleno doživio rađanje višeg čovjeka u sebi, Kristovog čovjeka. Ne bih vam to znao posve približiti kao Steiner, ali vam mogu potvrditi milosnost (jel to uopće riječ? 🙂 ) ovog vremena pred nama. Budite dobri, jer će te tada biti i dobro, kao i oni kojima također to priželjkujete 🙂

Pozdrav od deusa.

45 Responses

  1. Prekrasno je to sto si primjetio kako je cudan (u pozitivnom smislu) osjecaj imati bezuvjetnu ljubav i razumjevanje prema osobama koje te osudjuju u svom dubokom snu…covjek ih jednostavno mora voljeti, sto nam drugo ostaje, pa bili smo i mi ko i oni…mnogo puta. Hvala prijatelju na update-u!:-)

  2. Ako smijem pitati (ako ne zanemarite) deus, vi ste planirali otići sa zenom i djecom u “egzil” ili sam nešto krivo zapamtila?

    1. Je, trebala je, ali nije bila voljna uzeti odgovornost za vlastiti zivot u svoje ruke. To je u redu, nije u redu sto se revansira, kako bi sebi prikrila vlastitu nevoljnost, no, to je cest slucaj:)

      1. Osjetila sam onomad to medju vama kad smo nas dvoje došli u ‘nekakav sukob’ u vezi vašeg odlaska u “egzil’. Čovjek radi što “mora’, gdje ga srce vodi. Za takav život u egzilu potrebno je (u ovakvom svijetu) puno više energije barem za početak koji može trajati i poduže vrijeme. Ona je isto odabrala prema svom srcu pa bi to trebalo poštovati, majka je vaše djece a time i ‘kraljica u vašem zivotu’. Ja sam se davno razvela, djeca su mi još mala…razumijem obje strane ali takodjer najvažnija mi je bila treća strana, djeca, bila i ostala. Zbog njih, zbog ljubavi prema njima koja je cijelo moje biće bila sam i ostala spremna (iako duboko povrijeđena) na prijateljstvo, razumijevanje, kompromis a i zato što sam tada postala odrastao čovjek, gledajući kako mi se ruše snovi.
        Ne morate raditi za plaću ali sigurno niste besposleni, vas trud i energiju možete mijenjati za novac za koji žena kaže da treba djeci, čemu dokazivati sistemu da bi sve trebalo biti drugačije, to je na taj način borba s vjetrenjačama, bolje energiju upotrijebiti za nešto korisno. Nadam se da mi nećete zamjeriti na mojoj prisnosti.

        1. Eva draga, definiraj “korisno”! Nakon toga dodaj “drugima” i dobiješ “drugima korisno”. Tomu dodaj tko su ti drugi kojima ćeš biti (kojima jesi) korisna i koliko energije si potrošila da bi bila “drugima korisna”. Deus je lipo napisa da je individualnost u jednu ruku i sebičnost. Međutim, neko konačno mora krenit i na vjetrenjače. U protivnom ćemo svi skupa i dalje bit tek “drugima korisni”!
          Pozdrav

          1. Nek svak radi što hoće. Korisno npr da čita nešto, odmara, sadi gradi što god. Ja mislim da deus nije u pravu u vezi te rastave i onoga što on nudi tu. Znao je po kojim ‘uvjetima” donosi djecu na svijet. Ne bih htjela da se deus naljuti a i ne treba mi ovo govoriti, zašto bih ulazila u neke sukobe. Možda zato što i ja imam jednog deusa…

          2. Eva. Ti to sagledavaš samo iz jedne perspektive-žene koja je ostala bez oslonca Pokušaj sagledat stvari malo objektivnije. I “tvoj Deus” sigurno ima šta za reč. Pa za dobar odnos je potrebno dvoje. Isto kao i za loš. I koji su to uvjeti pod kojim se dicu donosi na svijet? Čiji uvjeti? Zar svi moramo bit svakodnevni da bi bili normalni, da bi bili dobri roditelji? Svakodnevno je došlo bolesno, izokrenuto, nemoralno. Šta iden stariji sve san manje svakodnevan. Posljedice po moju bolju polovicu? I ona je sve manje svakodnevna. Pozdrav

          3. Ima on za reč i mi razgovaramo, prijatelji smo ali baš jesmo. Ne donosi zaključke tako naprečac – kad me netko (ili nekoga drugoga) krene tako procjenjivati to mi je baš ono, odmah mi je jasno da je ta osoba “plitka”, ne čitaš, već sam rekla da se razumijemo i da ga razumijem. Sori no nema se vremena obilaziti oko “vruće kaše”.

          4. Ne sagledavam samo iz perspektive žene koja je ostala bez oslonca, sagledavam iz perspektive čovjeka koji je sam odabrao put i znao što ga čeka Čak i nisam ostala bez oslonca jer osloncu je temelj u nama samima a ostatak izvire iz nas samih. Mnogi me vide kao ženu bez oslonca jer gledaju samo formu koja je također kriva forma. Ja sam moćna žena, “ratnica i nevina bogorodica” ono što svaka žena po prirodi i jest. Unatoč sistemu, unatoč ludilu… volim i dalje a iz ljubavi uopće imam snage komunicirati i ovdje sa samo jednim ciljem za koji ne znam tu jednu riječ a najbliža je koja bar u formi opisuje sebe a ta je – Isus.

          5. Mi smo majke sve djece na ovome svijetu a vi ste njihovi očevi. Znači oslonci smo svi jedni drugima. Bar je tako u esenciji a ovo sve dalje, to je laž, psihopatija, sotonizam. Neće se ništa promijeniti dok se to ne “živi” ponovo. Nisam ja ljuta na deusa pa iz svoje frustracije govorim ovdje to što govorim.
            Raj je kada su sva dječija lica nasmješena i sretna.

  3. glede marihuane, guraj to do viših sudova ili ustavnoga, nema grede, oslobođenje… uvik ka papagaj ponavljaj za zdravlje iz medicinskih razloga. i ubuduće kad sadiš sadi na prozoru, balkonu, taraci… uglavnon da se vidi sa ulice, 2 do 4 biljke, ne više.

    glde kišnice iskopaj bužu u zemlji i obloži saketon, samo ga nemoj probit, zagladi zemlju, i to je to.

    a oko diteta, nema ni tebe ni matere. samo dite. nemoj ga razvlačit. neka se dite odluči i pusti di ide, ali budi tu.

    1. Ma, nek oni meni objasne po kojoj osnovi itko meni moze braniti to? To mene zanima…i to je ono na cemu cu inzistirati:) nemam ja njima sto objasnjavati, dok prvo to ne rijesimo. Ne brine me zatvor..intimno, bilo bi to odlicno za duhovni rad..ljudi tamo su voljniji slusati:)

      1. samo naprid. lakše bi ubjedia stablo ili zid da se maknu metar dva naprid… interakcija sa tupinama sistema te neće dovest nigdi, samo ćeš potonit….dublje

        šema je da nisi bija spreman i ufatilisu te. sad si na njihovome terenu. možeš igrat po svome/ našemu i već znaš di će te to odvest… ili eskivirat/ ublažit pad u nekoj miri.

        svejedno želin ti svako dobro, nemoj se previše kačit. sačuvaj ljubav za djete. jebeš sve ostalo. ili ako si već spreman na žrtvu
        zakurac ti je i da dobiješ, jer oni su svi umreženi i pokrivaju leđa, a ovdi je prodan najveći zajeb svoh vrimena: – svak misli za sebe…. a nemamo bazu, nemamo logistiku, znanje je od svakoga po svome, nemoš pronać slučaj sličan svome, moraš izmišljat… nemaš ništa osin svoje glave blesave… i to je stvarnost.

        šta sad da i ovde neko piše ovo ili ono… tamo si solo!

        ma sve je to goli kurac i marihuana i alimentacija, ali nemoj da ti dite bude zakinuto u ditinsvu.

        1. Nije uopce bitno. Ja slobodu izrazavam time sto njima kazem “ne”:) u tome se ogleda sloboda. Toliko sam slobodan da me ne mogu zaplasiti nikakvim posljedicama.

          1. ma krasnatije ta sloboda, kad te dovela do toga da moraš nekome govorit ne. sigurno je izbacila čiču i drži barjak u ruci?

  4. Kapa dolje deusu na odluci i provedenom djelu!Ja i moje fiktivno ja vec 6 godina zivimo podno brda u sumici na 450 m nadmorske visine,zrak je hranjiv tisina oplemenjuje dusu da ne govorim o prirodnim koncertima koji noću daju dojam da si u amazoni!Plato zemlja je skup materije ljudsko tijelo također,za kucu ti treba materijal da bi je sagradio posto nismo savladali stvaranje iz ničega osim naravno političara i pravnika!kroz materijalno se ogleda duhovno zato je i rečeno uzmi koliko ti je dovoljno a svi problemi na svijetu su zbog onih kojima NIKAD DOSTA!Zato poucen dosadasnjim zivotom ako se to tako moze nazvati ,eto vam sva zdanja i imanja ,a ja ,moj najbolji prika [pas] i sator odosmo uzivati u prirodi prije nego je ljudski rod spizdi nekakvim poduzetnickim aktivnostima zbog” drustvene dobrobiti”!Uđi u tišinu pa ćeš tek tad čuti ono sto te spriječavalo da živiš!

    1. Eh, da, no samnom su i djeca trebala zivjeti. Lakse bi bilo sa satorom, ali je ovaj pristup sveobuhvatniji…na ovaj nacin ce ljudi vidjeti da se moze sasvim lijepo i bez novaca…ovo sto sugeriras je za najhrabrije, no, ne treba zaboravitu i manje hrabre. kuca je od onoga sto mi zemlja daje. Da sam u dalmaciji, bila bi kamena:)

  5. Pitah se s vremena na vrijeme gdje je deus i sto radi i kako od istinske zelje je potreban odmak u vremenu, odgovor stize 🙂 Zao mi je sto cujem za zenu i dijete govoreci sa aspekta materijalnog ali sa duhovnog,sto i sam opisujes o ljubavi, taj nedostatak ce s vremenom se transformirati u cistu ljubav bez uvjeta. Matrix ne dozvoljava odvajanje tako lako pa onda imas ovo sto ti trenutno imas. Tvoja zena je osoba na koju nemas pravo pa samim time nisi odgovoran za nju. Dijete je malo drugacija stvar iako mislis da si ti kreirao taj zivot pa je vezanost jaca međutim ti si sluzio samo kao prolaz za kreaciju i odgovoran si do samo jednog trenutka. Taj trenutak ces osjetiti sam kad on dode. Drago mi je sto si rijeci proveo u dijela. Ovo se zove biti hrabar sa aspekta covjeka ili bi tako trebalo biti? Kao sto rekoh prije, kako mi se sada cini kao vjecnost, ako treba kakva pomoc trazi je oa makar bila u rijecima, da ne govorim u rukama ili u stvarima. Stoj mi dobar nepoznati prijatelju.

  6. zaboravija san ti napisat/ možda i najvažnije (jer kas si sam spomenija zatvor…ionako zatvor smatran da je idalno rješenje, bolje i to nego da ti kakva hanza kuca po vratima.. ali nečemo te pizdarije sad čarat i zvat, nego ih oštro odbacit)

    KONCENTRIRAJ SE NA ONO ŠTA MOŽE ISPAST DOBRO!, iz cile te gonguzole u koju si upa.

  7. Vidim dosta pesimizma i sažaljevanja u komentarima. Srećom Hrvoje je nadrastao takva stanja. Previše je priča , što bi bilo kad bi bilo. Hajdemo u ovdje i sada, jer jedino iz te pozicije možemo djelovati, prošlost i budućnost možemo vidjeti, samo u pripovjetkama ili vizijama, ali to ovdje i sada nije “opipljivo”. Zato Hrvoje dragi, daj ti ljudima kordinate, mjesto i vrijeme suđenja, pa tko je dovoljno blizu, kako bi se reklo u dometu, neka dođe na suđenje, ako ti želi pomoći, a na taj način će pomoći i sebi. Dođe li 50-tak ljudi u sudnicu, sudija se neće moći zajebavat s tobom. Iako si duhovno odskočio, ipak ćeš ući u ring s fikcijom i bilo bi dobro da se pripremiš na njihova pravila igre i da ih začiniš istinom, naravno, ne sumnjam u tvoje znanje, ali i sam znaš da je znanju samo nebo granica i nikad ga nije previše. Valter poznaje ljude koji vrte službenike sustava oko malog prsta pa bi te mogao s njma povezati. Uopće ne sumnjam da ćeš iz “bitke ” izaći neokrznut. Lijep pozdrav.

    1. 50ljudov? ovdi nemoš skupit 50 komentara od istoga svita a kamoli od 50 različitih… zbog politike: svako misli svojon glavon, usput uvaljene od predatora u mozgovane odlučnih. i opet da dođe 50 likov u sud, onda bi deus popušija po kratkon roku, baš ka primjer ovin ostalima… AJDE DA PONOVIN JOŠJEDANPUT, NEMAN ŠTA IZGUBIT, OSIN 5 MINUTI MOGA SVEMIRA, ZA DOBROBIT ONIH KOJIMA SE UPALI LAMPICA: – kurvini sinovi su umreženi od onih koji nešto kokodaču, do onih koji imaju batinu. nemoramo spominjat one ča imaju vriču… i ako ne prođe ulipo, poslače vojsku pandurije da ti izbije kosti iz kože… ali ni to ni 15 dana bilca nije greda, nego je greda kucanje hanze na vratima, konkretno ne za tebe, nego za one oko tebe.. a svi su ka ovdi duhovno osviščeni, samo ih jebe jedna stavr da in tilo vuče korpomorto, a za istog su vezani i oni u blizini istog. to da je čovik jebivitar i solo, pa ajde ši…. i zato: nemamo primjera, nemamo bazu. znamo ovo šta skupimo sami, i to ako prođe, prođe, u slučaju du ih dovedeš prid zid, radi ladica na duži rok…. i tako vrime prolazi, kako nama tako i njima, samo oni se minjaju… a tiš ostavit kosti negdi.

  8. Tvoja odluka je sazrijela prije dolaska, odluka tvoje žene očito nije. Početak života u prirodi je najteži, poslije se srede stvari koliko srede. Ona je prošla najgori dio, možda si ipak to trebao sam obaviti, prije nego dođu, ali ovako ti je ona pomogla. Ostavi se suda koliko možeš, pusti vrijeme. Na neki način sada si u situaciji u kojoj je ona bila na početku kada ste došli u prirodu _ pristala je ali ne sasvim. Tako i ti sada pristao si, ali nisi računao bez žene i djece. Zato kako kaže Eva, ono što možeš šalji im, ne treba biti novac, može sir, meso, biljke…sve to će im dobro doći, i pokazati tebe.. A i ona neće moći baš sama, kada prođu emocije, ignorirati da joj djeca provedu vikende u prirodi, i da budu bez oca, valjda će shvatiti koliko je bezvezna odluka.A možda i njoj sazrije drugačija odluka sada kada se sama mora u gradu suočiti sa onim što si ti do sada nosio.
    Ovdje pored mene je prilično sličan primjer sa jednom obitelji, i vremenom im se slegla situacija. Ono što su na početku rekli, i što ih je razdvojilo, mnogo toga su poslije djelima porekli.
    A i u normalnom svijetu, među bogatim australijancima npr, je normalno da žena živi u gradu, a suprug na farmi, djeca dolaze na vikende i praznike, a ponekad uzmu i mjesece kućnog školovanja na farmama.A tamo su daljine ogromne.

  9. Znaš li koja je razlika između optimista i pasimista!? Nikakva, jedino šta je pesimista bolje informiran!

    1. Može biti, ali ne bih se s rim složio. Prije bih rekao, pesimista vidi situaciju kojoj, navodno, nije dorastao ili mu se teško s njom suočiti i baca koplje u trnje, dok optimista ulaže napor za iznalaženje rješenja u praksi, kojeg je već u viziji dosegnuo i zna da nema nerješivog problema. Pozdravljam

  10. Ma pričaj mi…itd, pajdo vas laže šta je i u prirodi psa koji se ne srami pišat po …itd…
    I ja tebe pozdravljam, naravno:)

    1. Poštujem tvoj pogled, naravno, samo bih dodao sljedeće: sva djela imaju izvorište u mislima i rječima. Ukoliko razmišljamo i uložimo trud u smjeru konstruktivnog traženja rješenja problema, tj. uzroka problema, tada je velika vjerojatnost da ćemo isti rješit. Ukoliko si u pokušaju rješavanja problema sami počnemo postavljati barijere,već u samoj pomisli, jako je mala šansa da ćemo isti rješit.

      Usput, koliko god to neobično izgledalo, ti koje mi nazivamo “oni”, barem ovi s nižih razina, zapravo nisu naši neprijatelji, oni su uvjereni da rade za tzv. dobrobit tzv. društva, jer su tako istrenirani. Oni zapravo nemaju pojma što se dešava na razini tzv. običnog puka, niti na razini vrhovnih upravitelja, oni su jednostavno, kotačić u sistemu. Oni ne znaju da krava ne daje mlijeku uvjek kad je netko uhvati za sisu,već da može i nogom udarit jer je to u njezinoj prirodi, oni ne znaju da režući granu na kojoj sjedi tzv. puk, istovremeno režu i granu na kojoj oni sjede. Oni ne znadu da će se tzv. puk snaći kroz iskustva vlastitih nevolja, a oni će jednog dana, kad neće uspjevati zadovoljiti nadređene dobiti nogu u guzicu i bit će ostavljeni na milost i nemilost sistema kojemu su tako revno služili. Pozdrav.

  11. Čestitam ti na hrabrosti da napraviš ono šta ti srce zove. Zove i mene moje srce, osjeća zov divljine (doslovno) al mozak mi ne dozvoljava. Taj prokleti mozak :). Izolacija jako, jako dobro utječe na individualnost, kreativnost, shvaćanje i poimanje samog sebe pa onda i svega oko sebe. Al izolacija i uzima, jako uzima. Nažalost, tvoja draga se pripala (reka bi) onog šta individualnost donosi. Samim time pripala se i tebe ka takvog. Šteta šta je to završilo na stolu pravnog sistema, od kojeg (virujen) i želiš bit separiran! Želin ti da iz toga svega izađeš jači i da ne posusatneš u traženju samog sebe. Sve najbolje

  12. I još mi je nešto palo na pamet- dosta se piše/priča o vanjskim,štetnim utjecajima (referiram se na dio o Saturnu,Icki….). Ponekad promislim da to tako i mora bit. Bez tame nebi doživljavali svjetlo, da nam je sve na pladnju, nebi bilo duhovnog razvoja. Bez muke nema nauke. Možda nam ti vanjski, štetni utjecaji u biti daju podstrek za krenit dalje, u razvijanje sebe-svoje duhovnosti, da se potrudimo i da shvatimo da sve počinje i završava u nama. Imamo moć izbora, snaga je u nama i sve je na nama (individuama). Ko shvati krene, ko ne shvati grči se u cjeloživotnom procesu ponavljanja (deja-vu). Da citiran Štulića: Ko ne pamti, iznova proživljava.
    Eh, nedostaje mi izolacija, kad prođe šok nove sredine i javi se oni unutarnji “ja”.

  13. Jao, jao, jao…citam komentare, znatan broj i…pisem li logicki ne dosljedno? Brljam li kao Yoda?:) ali, hvala, najiskrenije…potaknuli ste me na sljedeci korak:) manje-vise konceptualno je nastao sljedeci text…treba napisati samo. I, stvarno ga pisem kao radosnu vjest…najsrdacnije:) dat cu sve od sebe, vazno je da me zbilja, ne samo apstraktno i konceptualno shvate oni koji ce to moci, nego srcem i umom u najdoslovnijem smislu…suhoparno-znanstveno logicki dosljedno, ali gledano ocima umjetnika…kao valcer:)

    P.s, zenfjaka, de neki valcer..al ukusan, ne Grdovicev:D

  14. Nitko na zemlji NEMA PRAVO suditi bilo kome za bilo sta jer je jedan sudac i krvnik na kraju !Ukoliko Deusu mogu pomoći na bilo kakav naćin osim pravni jer mi rastu rogovi i očnjaci na sam spomen zakona i prava evo broj mobilnog telefona 095 517 8197 Frane !Molim barba Valtera da mu proslijedi broj ,ako ima po splitu sta mu treba a da se moze donijet autom pa cak i doc mu pomoc manovalit koji dan nek se javi !

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.