Izbori specijal – pravo ili dužnost

 In Kontrola uma, Općenito

Ideja da netko može izaći na izbore zaokružiti neki broj i praviti se toša kao da se ništa nije dogodilo je ideja koju imaju naivni, lakovjerni i neznalice. Namjera, intenca, misao, i bilo koji drugi oblik pažnje ili usmjerene svijesti je ono što se računa. To je duhovni zakon. Dakle, ako si izašao na izbore i nebitno što si napravio sa listićem, u duhu si se složio sa konceptom izbora. Duh, um, koji je nevidljiv, ali sve pokreće. Na ovoj stranici ste mogli naučiti da porobljavanje dolazi iz duha tj. da su vlasnici pravnog poretka ljudi koji jako dobro znaju duhovne zakone i koje su posljedice uzburkavanja duhovnih voda. Zavjera je ezoterična – što znači da nijednu misao, intenciju, ne možemo sakriti. Možemo varati samo sami sebe misleći da je to “privatan” prostor.

Pridavanje pažnje daje energiju. Zašto je na tv non stop priča o izborima. Da vam odvuku pažnju, da je usmjerite k njima. “Alo gledajte nas, ljudi, mi smo važni, izbori su vrlo važni, izađite na izbore!”

Nek se priča. Sjećam se priče o turskom veziru koji je nametao poreze pa je svako malo pitao savjetnike: “Što kaže raja?” “Raja se buni” kažu mu; “Diži poreze” kaže vezir. Tako svakog puta, dok jednom nije dobio obavijest “Raja ništa ne govori, samo šuti.” “Olabavi malo” naredi vezir.

Mislite da je njima svejedno koliko je ljudi izašlo na izbore? Nije nimalo, jer oni kao iskusne masnočine znaju ako nema pažnje i pro/kontra svađe, da njihova snaga kopni. Najveći mogući udarac svakom sustavu je potpuno ignoriranje izbora ili svega što vlada govori.

Pravo kao ezoterična kategorija svoje vjerodajnice temelji na postulatu da je čovjek grešnik, rođen nesavršen u grijehu i potrebna je čvrsta ruka koja će ga voditi kroz dolinu smrti (pardom pravni poredak) od kada se rodi do kad umre. Stoga griješnik ne može biti slobodan već može imati samo određena prava, kao što je i pravo na glasovanje. Ali sad tu počinje zajeb. Ako grešnik (sinner- dužnik) ne iskoristi svoje pravo glasa nijedna vlada ne može u temelju postojati jer nema podlogu u ideji. Ako nečeg nema u ideji i misli, ne može se manifestirati u stvarnosti. Stoga je glasovanje promovirano u matriksu kao pravo, ali kao i dužnost. Kako god bilo oboje su robovlasničke kategorije.

IZBORNI POJMOVNIK (O – P)


obvezatno glasovanje, glasovanje koje se temelji na zakonski propisanoj obvezi svih punodobnih građana da sudjeluju u izborima. Proistječe iz pravno-političkog shvaćanja da biračko pravo nije samo osobno pravo nego i javna dužnost pojedinaca koja se obavlja u interesu cjeline, te njezino ispunjavanje treba osigurati ustavom ili izbornim zakonom. Zagovornici obvezatnoga glasovanja tvrde da je demokratski izabrana vlast legitimnija ako u izborima sudjeluje što više birača, te da je dužnost svakoga odgovornoga građanina da sudjeluje u izboru svojih političkih predstavnika. Protivnici pak ističu da prisilno glasovanje nije spojivo s demokratskim slobodama i pravima ljudi. No u osnovi zamisli o obvezatnom glasovanju zapravo je pragmatična nakana da se osigura i poveća sudjelovanje građana u izborima. Kako je glasovanje propisano zakonom, ono je zakonska obveza čije neispunjavanje podliježe sankcijama: novčanim kaznama, privremenim oduzimanjem aktivnog ili pasivnog prava glasa, zabranom pristupa određenim javnim službama, poteškoćama u dobivanju putovnica i vozačkih isprava, a u krajnjim slučajevima i zatvorskim kaznama.

http://www.izbori.hr/izbori/ip.nsf/WPDS/5946EB65ACB5245BC1257427003814D1?open&1

Meni je interesantno kako neka prava nemožete ostvariti ako ne podnesete zahtjev, npr: pravo na porpdiljnu naknadu ili pravo na bolovanje. Kao neće država brinuti o tvojim pravima, dok sa druge strane neka neiskorištena prava mogu biti podložna kaznenim progonom.

U nekim zapadnim zemljama gdje su ljudi živjeli jako dobro i bogato u određenom momentu ih više nije bilo briga tko vodi državu, niti tko je predsjednik. Izlaznost na izbore je bila tako mala, da je recimo npr. u Belgiji izlazak na izbore obavezan čin i tko se od robova ne odazove plaća kaznu i to ne baš malu.

  • U Meksiku ne postoje službene sankcije za nedolazak na birališta, ali one koji ignoriraju izbore čeka svojevrsna društvena stigma.
  • Australci koji se ne pojave na biralištima mogu se suočiti s kaznom od 17 do 44 dolara.
  • Stanovnik Grčke koji odbija glasovati može imati problema s dobivanjem vozačke dozvole ili putovnice.
  • U Boliviji glasači moraju dobiti pečat u glasačku iskaznicu. Onaj tko ga nema može biti suočen sa zamrzavanjem plaće!

Zemlje u kojima je glasovanje obavezno (uglavnom od 18. ili 21. godine života) su: Meksiko, Honduras, Kostarika, Ekvador, Peru, Bolivija, Paragvaj, Urugvaj, Argentina, Brazil, Panama, Dominikanska Republika, Belgija, Luksemburg, Grčka, Cipar, Libanon, Egipat, Kongo, Tajland, Singapur, Australija i Nauru (Izvor: CIA.gov The World Factbook).

Sjećate se kad je Tito posjećivao gradove, a ljudi su razdragano izlazili na ulice da vide velikog vođu. Zamislit da je Tito prolazio , a da na ulicama nije bilo nikog. Kako bi to izgledalo?

Zamislite da gej parada prolazi po sred rive u Splitu na čelu sa pusićkom i braćom karagmazovima, a da na rivi nikog živog osim novinara i parade nema. Tko bi ikad organizirao paradu tamo gdje ga nitko neće vidjeti niti čuti. Ovako kad ima sto oziljeđenih, dvjesto zatvorenih, i deset dana o tome trube novine ta je parada uspješna.

Izbori na koje izađe većina ljudi su uspješni. Kolektivni duh čovječanstva još uvijek želi velikog vođu koji će ga voditi jer ono samo nije spremno upravljati sobom. Koga će ruka božija, pardon izborno povjerenstvo proglasiti novim/starim vođom pitanje je na koje dok ne dobijem odgovor od muke i neizvjesnosti neću moći spavati. Budite hrabri i ponovno preuzmite svoju moć. Nemojte je davati drugima glasanjem, jer i glasanje je dio cjelokupnog sustava kontrole u koju ste nesvjesno uvučeni. Financijeri svake stranke su uvijek jedno te isti, to znaju sada već i djeca u vrtiću.

Dati glas = biti su-glas-an

Recent Posts
Showing 5 comments
  • STO
    Odgovori

    najveći strah državista je da im nitko ne poklanja pažnju.

  • Solarian
    Odgovori

    Birač ostaje birač isto kao što ubojica ostaje ubojica, tanka je linija između ubojstva životinje i čovjeka, ono što ubojicu sprječava da s užitkom i ushićenjem bez trunke grižnje savjesti zarije nož u grkljan (ili na bilo koji drugi okrutni način oduzme život) bilo kojem čovjeku (kao što to radi životinji) koji mu nije po volji, je “strah od sankcija”, u ratnim prilikama kad su sankcije pod “suspenzijom” pokazuje se zvjersko lice takvih tipova u punoj tami, tako je i sa biračima, strah od sankcija (o kojima uopće nemaju svijesnog pojma) ih podsvjesno nagoni da rade to što rade, neznanje(nesvijest) je njima blaženstvo.

  • trumba
    Odgovori

    ma proć će i ti izbori…
    pa će opet vladat “ljubav” ulicama mog čikaga…
    :D :P

  • Vlado
    Odgovori

    Nije direktno vezano uz članak, ali pogledao sam odličan film koji je ekranizacija Milgramovg eksperimenta (https://hr.wikipedia.org/wiki/Milgramov_pokus, spremnost suprostavljanju ili odbijanja poslušnosti autoritetu).

    https://www.youtube.com/watch?v=TQr28-UuQYs

    • STO
      Odgovori

      to i stanford eksperiment potvrđuju strukturu stanovništva cca:

      60% bioroboti
      4% psihopati
      30% normalni ljudi
      6% ljudi koji otprilike kuže što se događa

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje