Prethodni članak iz serijala IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA molimo pročitajte OVDJE.
Izlazak iz uma/sustava/robovlasništva
Jeste li spremni za izlazak – i da li uopće želite izaći? Ako želite, zapitajte se koji dio vas je taj koji želi izaći? Možda um igra još jednu igru s vama u kojoj se poistovjećujete se velikim revolucionarom, svecem ili mudracem, koji će ljudima pokazati put u slobodu. Provjerite dobro vaše individualne motive za ovakvo djelovanje. Što im je gorivo? Što mislite da ćete dobiti ako i kada izađete? Trikovi ega su beskrajno dovitljivi.
Ako želite izići iz sustava, ali se ne odvojiti od percepcije/vjerovanja svojeg uma, već želite zadržati koncepte o sebi koji vam odgovaraju, to je dobar pokazatelj da ste još uvijek lutka na koncu kojom upravlja ego. Mijenjati društvene paradigme bez uviđanja i promjene individualnih paradigmi koje tvore tu društvenu paradigmu je češljanje ogledala, kozmetička promjena – dok su aspiracije ega ostale iste. Iz tog razloga, oni koji žele promjeniti vlast i dovesti sebe ili nekog drugog na vlast, neće nikad fundamentalno napraviti nikakvu promjenu, jer iluzija iza te želje jedna je te ista.
Iskustvo mi govori da velika većina ljudi govori protiv vlasti, a sami priznaju da kad bi bili u istoj poziciji – i oni bi se ponašali isto. Iz tog razloga prigovaranje vlastima više bi se moglo nazvati nekakvom ljubomorom.
Odjenite slijepce u odijelo vlasti, i oni će iskopati oči svima koji vide, čak i oči onima koji su se žestoko namučili da ovi progledaju. Dopustite nekom robu da je po njegovom samo jedan dan, i on će preokrenuti svijet u svijet ropstva. Prvi koje bi tukao i okovao bili bi oni koji su se neprestano trudili da ga oslobode.
Svekolika svjetska vlast, kojeg god porijekla ona bila, lažna je. Zato ona zvecka mamuzama, i vitla mačem, i jaše u bučnoj raskoši i sjajećem cifranju, da se nitko ne bi usudio pogledati u njeno lažno srce. Njeno klimavo prijestolje ona diže na puške i koplja. Njenu taštinom ugrabljenu dušu, ona kiti strašećim amajlijama i magijskim značkama, da oči radoznalih ne bi vidjele njeno jadno siromaštvo.
Takva vlast je i sljepilo i prokletstvo za čovjeka koji žudi njome se baviti.Ona bi se održala po svaku cijenu, čak i po strašnu cijenu uništenja samog tog čovjeka i onih koji prihvate njegovu vlast, i onih koji joj se suprostave isto tako…
Knjiga Mirdadova; Glava 27
Ove mudre riječi najbolje opisuju opasnost borbe protiv sustava, i zbog toga se protiv njega pravi znalci niti ne bore.
Izlazak iz robovlasništva i ostvarivanje slobode za individuu je nemoguć posao jer ne postoji sloboda za osobu/ego.
„Nema slobode za ego, već samo sloboda od ega.“
Mooji
Zato je iznimno važno razumjeti – zašto alati sustava ne pomažu u ostvarivanju slobode? Jer su ekvivalentni alatima uma i raznim konceptima kojima se navodno postiže sloboda/prosvjetljenje. Sve je to jedan veliki trik, jer tragalac za slobodom i njegovi koncepti su ono što blokira njegovu slobodu. Jer kako u umu ne postoji alat kojim ćemo ga se osloboditi, tako niti sustav ne nudi mogućnosti njegova napuštanja. Rješenje problema se uvijek nalazi u svijesti koja vidi šire od okvira u kojem je problem nastao. Zadržati osobu i osobnost i pri tom biti slobodan – jest nemoguće.
Čovjek s Velikom Nostalgijom nema omiljeni kotač koji bi kotrljao. Usred svijeta koji je tako napeto zaposlen i u vremenskoj stisci, samo je on bez zanimanja i neužurban. U čovječanstvu, tako pristojno odjevenom, i uljudna govora i ponašanja, on je gol, mucav i smeten. On ne može smijehom da se nasmije, niti plačom da se naplače.
Ljudi jedu i piju, i uživaju u jelu i piću; on jede bez slasti, i piće mu je bljutavo u ustima.
Drugi se sparuju, ili su zauzeti traženjem svoga para; on ide sam, i spava sam, i sanja svoje snove sam. Drugi su bogati pameću i mudrošću ovoga svijeta; samo je on glup i bezuman. Drugi imaju ugodne kutke koje nazivaju svojim domovima; samo je on bez doma. Drugi imaju određena mjesta na zemlji koja nazivaju zavičajem i u čiju slavu pjevaju na sav glas; jedino on nema takvog mjesta da ga opjeva i naziva svojim zavičajem. Jer njegovog srca oko, upereno je k drugoj obali.
Mjesečar je čovjek s Velikom Nostalgijom usred svijeta koji je naizgled tako budan. On je povučen snom koji oni oko njega niti vide, niti osjećaju; zato oni sliježu svojim ramenima i kikoću se potajno. Ali kada se bog straha – vatrom i dimom sukljajući bik – pojavi na sceni, tada su oni primorani da zagrizu prašinu, dok se Mjesečar, na koga su slijegali svojim ramenima i kikotali se potajno, uzdiže na krilima Vjere iznad njih i njihovog bika, i biva ponesen daleko preko druge obale, do podnožja Krševite Planine…….
Ljudi s malom nostalgijom su oni, koji, izgradivši jedan svijet svojim čulima, ubrzo otkriju da je mali i zagušljiv, i onda čeznu za prostranijim i provjetrenijim domom. Ali umjesto da potraže novu građu i novog majstora graditelja, oni čeprkaju po staroj građi i dozivaju istog tvorca – čula – da im smisli i izgradi prostraniji dom. Čim se novi izgradi, oni ustanove da je i taj podjednako mali i zagušljiv kao i onaj stari. I tako nastavljaju rušiti i graditi i nikada ne mogu izgraditi dom koji bi im dao utjehu i slobodu za kojom čeznu.
Jer oni se oslanjaju na svoje varalice da ih ovi spasu od prevare. I poput ribe koja iskoči iz tavice u vatru, oni bježe iz manje obmane samo da bi bili namamljeni većom.
Između ljudi od Velike i ljudi od male nostalgije, ogromna su stada ljudi zečeva, koji uopće i ne osjećaju nostalgiju. Oni se zadovoljavaju time da kopaju svoje rupe, da žive, da se rađaju i da umiru u njima, i smatraju da su njihove rupe sasvim otmjene, i prostrane, i tople, i ne bi ih mijenjali ni za raskoši kraljevske palače. I podsmijevaju se svim mjesečarima, posebno onima koji idu usamljenom stazom, gdje je malo tragova stopa, koje je veoma teško pratiti…..
Knjiga Mirdadova; Glava 31
Čovjek Velike Nostalgije je onaj koji je Slobodan i koji izlazi iz robovlasništva.
Izlazak je sveobuhvatan korak u oslobođenju od svih individualno-društvenih koncepata koji nas uokviruju u definicije mentalnog sadržaja. Uvid u grandioznost života i prirodu Bogo-Čovjeka pokazuje nam put.
Proglašenjem i objavom svoje istine neiskrivljene ideološko – konceptualnim pozicijama persone, bilo u individualnom ili društvenom smislu, stvara se pravni temelj koji je neoboriv pa čak i u iluzornim pravnim krugovima ako ni zbog čega onda iz samo jednog razloga: JER JE ISTINA KOJA SE NE MOŽE OPOVRGNUTI ILI POBITI.
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!
