Identifikacija osobnom iskaznicom može završiti na vrlo nepovoljan način za onoga tko se njome odluči identificirati, pogotovo u interakciji sa službenicima unutar robovlasničkog sustava kontrole. Ponukan nedavnim člancima, Marko je analizirao nekoliko zakona, i odlučio podijeliti sa nama svoja saznanja i viđenje ovog problema identifikacije. Ova saznanja koja Marko iznosi mogu pomoći onima koji žele izbjeći višesatno zadržavanje i gubitak vremena zato što su odlučili provoditi u praksi svoja prava slobodnog čovjeka.   
Napisao Marko.
Živeći u istini i slobodi često nailazimo na otpor sustava. Torturu i represiju većina ljudi može izdržati sve dok zbog našeg odjeba prema robovlasničkom sustavu ne pate ljudi koje volimo. Kada se to dogodi stvari postaju teške.
Evo jednog banalnog primjera, pola 8 je navečer, krenemo iz svog stana/kuće prema parkiralištu na kojem nam je parkiran auto, hodajući sretnemo policajca koji nas traži osobnu iskaznicu, odbijemo mu je dati, završavamo u policijskoj postaji, nakon par sati smo doma i život ide dalje. Problem nastaje kad o nama u tom trenutku ovise ljudi koje volimo, kad npr. maloljetni sin ili kćer kojem završava trening/gitara… čeka na drugom kraju grada da dođemo po njega/nju, u tom trenutku će skoro svi pokazati osobnu iskaznicu policajcu, završiti s time za 30 sekundi i nastaviti po planu.
Možda je bolje u takvim svakodnevnim nenadanim situacijama kod ophođenja s policijom, ako je moguće, koristiti njihov zakon i njihova pravila protiv njih samih, jer to je jezik koji oni razumiju ili bi ga barem trebali razumjeti. Potaknut vašom zadnjom objavom proučio sam Zakon o policijskim poslovima i ovlastima i upalo mi je u oko slijedeće:
2. Provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta
Članak 30. (NN 92/14)
(1) Policijski službenik provjerava identitet osobe:
1. koju treba uhititi, dovesti, zadržati ili uputiti nadležnim tijelima državne vlasti,
2. od koje prijeti opasnost za druge osobe ili imovinu,
3. nad kojom se obavlja pregled, očevid ili pretraga ili se poduzimaju druge zakonom propisane radnje,
4. koja se zatekne u tuđem domu, objektu i drugim prostorima ili u prijevoznom sredstvu u kojem se obavlja pregled, očevid ili pretraga, ako je provjera identiteta potrebna,
5. koja se zatekne u prostoru ili u objektu na kojem je privremeno ograničena sloboda kretanja, ako je provjera identiteta potrebna,
6. koja prijavljuje počinjenje kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja ili počinitelje tih djela, odnosno daje obavijesti o tim djelima,
7. za koju postoje osnove sumnje da je počinitelj kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja ili da je osoba za kojom se traga,
8. koja se zatekne na mjestu počinjenja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaja,
9. za koju je iz sigurnosnih razloga nužno utvrditi identitet,
10. koja bez opravdanog razloga prikuplja podatke o štićenoj osobi, objektu ili prostoru u kojem se štićena osoba nalazi,
11. na zahtjev službenih osoba tijela državne uprave te pravne ili fizičke osobe u slučajevima postojanja okolnosti iz točke 1. – 10. ovog stavka, ili ako je vjerojatno da je ta osoba povrijedila njihovo pravo. U slučaju sumnje da bi provjereni osobni podaci mogli biti zlouporabljeni, policijski službenik ih neće ustupiti osobi koja je zatražila provjeru te će je uputiti da ih može zatražiti pisanim putem od nadležne ustrojstvene jedinice policije.
(2) Policijski službenik je dužan upoznati osobu s razlogom provjere njenog identiteta, osim ako drukčije nije propisano zakonom.
Nakon što nam policajac pokaže svoju značku i iskaznicu mora nam i reći razlog zbog kojeg želi provjeriti nas identitet, a taj razlog može biti samo jedan od gore navedenih.
Jedino što nam opravdano može reći je stavak 3. ili stavak 9.
Članak 30. stavak 3. može primijeniti samo u slijedećem:
18. Pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava
Članak 75.
(1) Policijski službenik može obaviti pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava kad:
1. treba spriječiti bijeg počinitelja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti,
2. je potrebno otkriti tragove kaznenog djela ili druge dokaze,
3. je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti.
(2) Pri obavljanju pregleda na odgovarajući način se primjenjuje članak 71. stavka 2. i 3. ovog Zakona.
E sad…. jedina opravdanja koja možda policijski sluzbenik ima da od nas traži indetifikacijski dokument su Članak 75. stavak 3. i Članak 30. stavak 9. Nigdje ne mogu pronaći što se podrazumijeva pod pojmovima “sigurnosni razlozi” i “zaštita opće sigurnosti” možda je to ostavljeno na tumačenje sudu, ali prilično sam siguran da bilo tko od nas hodajući ulicom i gledajući svoja posla ne predstavlja prijetnju općoj sigurnosti ma što god ona bila. I zbog toga smatram da u navedenom slučaju policijski službenik ni po njihovim zakonima nema pravo provjeravati identitet ljudima.
Ovakvim pristupom možemo izbjeći davanje identifikacijskog dokumenta policijskom službeniku,a da na to ne izgubimo pola dana.
Komentar:
Ovo što je Marko izdvojio trebalo bi naučiti napamet, ili možda imati isprintano na listu papira koji nam je uvijek pri ruci, ako želimo NE pokazati osobnu iskaznicu na zahtjev nekoga tko možda nema pametnija posla od zabadanja nosa u tuđe poslove. Može se taj papir i dati policijskom službeniku koji bi malo identificirao ljude kao osobe iz samo njemu poznatih razloga – da pokaže prstom temeljem kojeg stavka kojeg članka smatra da postoji potreba za identifikacijom, primjerice, mirnog šetača koji uživa u svojem slobodnom vremenu?
Smatram da će ljudi sami – svojim rastućim znanjem o njihovim zakonima i pravilnicima – i sviješću o tome tko oni jesu i saznanjem da NITKO nema nadležnost nad njima dokle god nikome ne čine nikakvu štetu – s vremenom natjerati one službenike robovlasničkog sustava kontrole koji interpretiraju svoje zakone i pravilnike onako kako njima paše, da ih prestanu interpretirati već da se počnu ponašati u skladu sa onime što piše u tim njihovim zakonima i pravilnicima, posebice onima gdje je JASNO napisano koja su njihova ograničenja kojih se MORAJU pridržavati u interakciji s ljudima. 
Opet valja naglasiti – ako mi sami na to nećemo obraćati pažnju i zahtijevati da se tako ponašaju, otklizat ćemo svi skupa ravno u diktaturu.
Ukoliko Vam je ovaj članak donio neku novu vrijednost, razmislite o donaciji – pogledati gornji desni segment stranice. Hvala!

25 Responses

  1. Evo pada mi na pamet još jedna stvar( možda glupost, a možda i ne, ali u svrhu daljnje rasprave 😀 ). Otkud možemo znati da policajac nema neku zaraznu bolest koju bi nam moguće mogao prenijeti preko osobne iskaznice ili prilikom pretresa. Treba li nositi rukavice ?

  2. “Opet valja naglasiti – ako mi sami na to nećemo obraćati pažnju i zahtijevati da se tako ponašaju, otklizat ćemo svi skupa ravno u diktaturu.”
    Potpuno jasno, jer za sve što odlučuju, čine, potreban im je NAŠ PRISTANAK:
    a) bilo prešutni (da ne poduzimamo ništa)
    b) bilo pismeni (recimo npr. kada “glasujemo” i dajemo im ovlasti da u NAŠE IME čine “što misle” da je potrebno)
    Međutim možda postoji jedna kvaka. O čemi se radi?
    Ako natjecatelji za određene pozicije na “vladajućim” mjestima ne dobiju dovoljan broj glasova od cjelokupnog broja “glasača” tj. ako/kada recimo na “izbore” nije izašao dovoljan broj ljudi od “zakonski određenog” – imaju li onda “pristanak” NARODA (potreban minimalan brog glasova/glasača), da u ime “većine” budu na poziciji, koja im omogućava donošenje odluka u ime SVIH ljudi?
    Kada u Njemačkoj ljudi nisu izlazili na izbore, članovi “vladajuće stranke” CDU su se osjećali ponukani, da ih preko svih medija potiču, kao malu djecu (ili stoku), pozivaju da izađu na izbore.
    Postoji li kod nas potreban minimum glasova glasača, da “vlada” uopće “zakonski” može/smije biti izabrana i “ozakonjena”?

    1. koliko je meni poznato, dovoljno je da jedan jedini čovjek iziđe na izbore. A oni koji se kandidiraju uvijek iziđu, tako da uvijek, ako nitko drugi njih ne izabere, sami sebe izaberu pa vladaju…

      1. Slazem se s Niarom, čak i njihova pravila to kažu, i mislim da ako većina naroda nije izašla na izbore da bi izbori trebali biti ništavni, jer narod nije odlučio izabrati niti ostvariti vlast.
        Članak 1. Ustav RH
        Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
        U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
        Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
        Recimo da u ponudi imamo 3 jabuke, žutu crvenu i smeđu, troje ljudi želi žutu, 22 ljudi bi crvenu,a 86 ljudi smeđu, ostalih 4 milijona ne bi ni jednu od ponuđenih i ostane doma. Zašto bi tada 4 milijona ljudi moralo jesti smeđu jabuku kad je očito da oni žele ni jednu???

        1. Dok god narodu bude trebao netko da vlada i upravlja njime, tog koji upravlja narod će nazivati čobanom, a on će, narod nazivati stokom, i tako tepajući si međusobno siti će se natepsti.
          Niti jedni izbori, ma koliko nelegalni bili nisu se poništili i u ovakvom sistemu se neće ni poništiti.
          Postav 1. Sustav RH
          Ustav je iluzija, RH je iluzija, a uz to je i korporacija.
          Niti je jedinstvena, niti je nedjeljiva, niti je demokratska, niti je socijalana, a ponajmanje je država, ti nazivi su čiste fikcije.
          U RH vlast proizilazi iz menadžmenta i pripada menadžerima istoimene korporacije kao kriminalnom udruženju sposobnih i podobnih lopova.
          Menadžment ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
          86 ljudi voli trule jabuke.
          Stoci se bacaju trule jabuke u napoj i ona to s užitkom jede.
          Ovo je sarkastičan komentar i ne odražava moje vlastite stavove, već pogled vladajućeg menadžmenta na posjed i stvari u posjedu kojim vladaju.

      2. Pošto na izborima glasaju osobe, a ne živi ljudi, tako oni mogu zakonski doći i do glasova pokopanih korporacija (corps – leševa) čija su osobna nazivlja na vlastitim nadgrobnim spomenicima upisana VERZALOM ili svim velikim štampanim slovima.
        Sa ljudima će se vladati dotle dok ne shvate igru i počnu sebe entificirati kao ljude, a ne se identificirati kao osobe, jer s osobama se može uz vladanje nad/s njima raditi sve što se poželi po volji, ali sa svijesnim živim ljudima koji znadu tko su, ne može se raditi ništa što oni ne odobre.

  3. Ne znam koliko ima smisla oslanjati se na zakone. Jasno mi je da su to ljudi koji djeluju u ime zakona i to je jedini jezik koji razumiju. Samo sam htio reći da ima toliko puno zakona da određene situacije, postupke možemo tumačiti kako hoćemo. Hrpu zakona koji se jednostavno kose sa drugim zakonima. Sudac na osnovu toliko kontradiktornih zakona, međunarodnih povelja, deklaracija itd. kako god se zvale može da vašu situaciju sagleda i dosudi na stotine načina. To je kao tumačenje poezije. Ja bih rado pozvao autora RH na čaj i pitao ga kako tumačiti ovu poeziju ali je mrtav zapravo nikad se nije ni rodio.

  4. Citat iz članka: “E sad…. jedina opravdanja koja možda policijski sluzbenik ima da od nas traži indetifikacijski dokument su Članak 75. stavak 3. i Članak 30. stavak 9. Nigdje ne mogu pronaći što se podrazumijeva pod pojmovima “sigurnosni razlozi” i “zaštita opće sigurnosti” možda je to ostavljeno na tumačenje sudu, ali prilično sam siguran da bilo tko od nas hodajući ulicom i gledajući svoja posla ne predstavlja prijetnju općoj sigurnosti ma što god ona bila.”
    “Sigurnosni razlozi” i “zaštita opće sigurnosti” su program njihova posla, djelomično sam to objasnio u komentaru od 08/10/2014 u 11:58, na članak: http://zvono-istine.org/kako-funkcionira-sustav-robert-prometni-policajci/#comments, a sada ću dodati da to znači da patrolni policajac ima mjesečnu kvotu provjeravanja osobnih dokumenata pošto mu je dozvoljeno nasumično pregledavanje, tj., može odabrati osobe koje će identificirati prema svom vlastitom nahođenju i ako provjera prođe bez problema, provjereni i dalje ostaje “potencijalni kriminalac, tj., potencijalna prijetnja”, ako ne uspije tj., činom odbijanja identifikacije automatski čovjeka kojeg su naumili provjeriti svrstavaju u “aktualnog kriminalca tj., trenutnu prijetnju” i prema njemu provode proceduralni postupak, a svaki proceduralni postupak dodatno puni državni proračun i sistem dobiva “svježe ulje za podmazivanje”.
    Gore navedeni razlozi su površinsko djelovanje, pod dubinsko, tj., okultno djelovanje spadaju razlozi kontrole i utjerivanja straha u kosti, jer nitko nikad ne zna kada će biti na redu za torturu.
    Citat iz komentara u članku: “Smatram da će ljudi sami – svojim rastućim znanjem o njihovim zakonima i pravilnicima – i sviješću o tome tko oni jesu i saznanjem da NITKO nema nadležnost nad njima dokle god nikome ne čine nikakvu štetu – s vremenom natjerati one službenike robovlasničkog sustava kontrole koji interpretiraju svoje zakone i pravilnike onako kako njima paše, da ih prestanu interpretirati već da se počnu ponašati u skladu sa onime što piše u tim njihovim zakonima i pravilnicima, posebice onima gdje je JASNO napisano koja su njihova ograničenja kojih se MORAJU pridržavati u interakciji s ljudima.”
    Problem je u tome da kad im je program u “working” modu oni smatraju da nisu u interakciji sa ljudima već s osobama i prema tome ne krše niti jedan svoj pravilnik ili zakon, jer prema pomorskom zakoniku osoba je roba, stvar, koj(om)/u se može manipulirati, trgovati, kontrolirati i u krajnjem slučaju i uništiti ako u određenoj situaciji dođe do potrebe za tim.
    Kada ljudi postanu toga svijesni počet će se entificirati (svojim vlastito izrađenim dokumentima na temelju “Objave”, kojima će dokazivati “birorobotima” da imaju posla sa živim čovjekom, a ne s mrtvom stvari) umjesto identificirati kupljenim korporacijskim dokumentima.
    Zadnji citat iz komentara u članku: “Opet valja naglasiti – ako mi sami na to nećemo obraćati pažnju i zahtijevati da se tako ponašaju, otklizat ćemo svi skupa ravno u ((diktaturu)).”
    Da li bi se ovaj sadašnji režim mogao nazvati ikako drugačije osim ovim gornjim nazivom u dvostrukim zagradama?

    1. Citat:Kada ljudi postanu toga svijesni počet će se entificirati (svojim vlastito izrađenim dokumentima na temelju “Objave”, kojima će dokazivati “birorobotima” da imaju posla sa živim čovjekom, a ne s mrtvom stvari) umjesto identificirati kupljenim korporacijskim dokumentima.
      Pitanje:Kako će biroroboti razumjeti živog čovjeka kad su programirani za fikciju? Bolje rečeno kako misliš spojit živo i neživo?

      1. Jednostavno, sve je u redosljedu uključivanja programa, iza većine uloga “birorobota” (nadam se) stoje živi ljudi koji te uloge igraju na svojim birokratskim radnim mjestima.
        Primjer redosljeda uključivanja programa:
        program 1. BR – BIROROBOT [korporacijski žbir] (daj osobnu!)
        ja (prije nego što vam pokažem svoj vlastiti dokument želio bih znati sa kim imam čast?)
        BR ( kaže nešto ili sve od svog imena i prezimena i broja značke [malo koji će pokazati svoju policijsku iskaznicu s oibom] (ako ne onda inzistiranjem dolazim do tih podataka.)
        ja (Hvala vam na vašim indentifikacijskim podacima evo moj vlastiti dokument.)
        BR (ovo nije osobna!)
        ja (to je moj vlastiti entifikacijski biometrijski dokument napravljen na temelju “Objave” koji dokazuje da pred vama stoji živi čovjek u biološkom tjelu muškog spola koji je kao takav i rođen s svim prirodnim neotuđivim pravima od kojih je i pravo da se predstavlja po svojoj slobodnoj volji.)
        BR (to meni ništa ne predstavlja, tražio sam te osobnu, daj osobnu!)
        ja (evo fotokopija “Objave.”- uručujem mu onu koja je bila urudžbirana kod njegovog principala).
        BR (što je to?)
        ja (saznati će te kada pročitate, unutra vam je sve razjašnjeno)
        Program 2. BR (evo pročitao sam i tu piše ako netko tko vrši moju funkciju zatraži od tebe čovjeka osobnu i ti kao čovjek mu daš svoj entifikacijski dokument, a ja to ne prihvatim to će me koštati 100 kuna, plus trošak po cjeniku svih ostalih radnji ako se poduzmu (kao što je primjena sile nad tobom u svrhu otimanja, zadržavanja i oduzimanja slobode ili bilo kojeg drugog spriječavanja slobodnog kretanja.
        ja (tako je.)
        BR (uredu prihvatit ću tvoje entifikacijske dokumente umjesto osobne)
        ja (hvala!)
        Program 3 (Upozorenje! U nekim psihopatskim slučajevima može uslijediti odmah iza programa 1.
        BR (evo pročitao sam i ništa ne razumijem??)
        ja (objasnim mu gornji paragraf)
        BR (i dalje ne razumijem)
        ja (uredu onda ako vam ovo što sam vam dao nije dovoljan dokaz da pred vama stojim ja živi čovjek rođenog imena ……. i rođenog obiteljskog imena …………, onda ćemo morati svatko na svoju stranu kao da se nismo ni sreli, Hvala vam na druženju i doviđenja.)
        BR (čekaj kuda si krenuo?)
        ja (svojim putem kuda sam naumio.)
        BR (ne možeš ti nikud, nisi mi dao osobnu!)
        ja (dao sam vam sve što ste trebali dobiti od mene živog čovjeka, a vi i dalje tražite da vam dam smrtovnicu koju kao živ čovjek ne trebam nositi sa sobom)
        BR (praviš se pametan, ajmo lijepo u postaju, pa da vidimo tko si!)
        ja (uredu, bili ste uredno obavješteni kao i vaš naredbodavac, od sada pa na dalje komunicirati ćemo samo pismeno tj., za svako vaše daljnje djelovanje prema meni biti će vam zaračunat račun prema cjeniku iz “Objave”.)
        Bilo koje moguće daljnje pitanje od strane BR-a ostaje neodgovoreno, ili s nemam komentara.

        1. Da, shvaćam te, protokol je sličan, onomu “Obavjest iz uljudnosti” i prihvatljiv je i nekako prirodan. Samo hoću reći da, taj i svi ostali vidovi papirnatih akcja tebaju biti djelotvorni u praksi, kako bi ispunili svoj smisao. Naravno mi kao ljudi, naš stav, upornost, namjera igraju ključnu ulogu u toj igri.
          Dodao bi, sve dok “sistem” ne ukine program po kojem nas zaj….. (moguće, jer u njegovoj kreaciji stoje živi ljudi , kako i sam kažeš), (skoro nemoguće, jer bi time ukinuli “sebe”,vlastite privilegije, ugodnosti i otkrili nečasne maske) ostaje nam sadašnje stanje. Bojim se da nema smisla , mjenjati ga, što su dokazale neke globalne analize. Kad neki stroj podivlja i ne može se zaustaviti , najbolji lijek je , uskratiti mu gorivo.
          Stoga , slažem se s teorijom o nepostojanju OSOBE kao i sa ostalima koje gledaju u smjeru skidanja nevidljkivih okova i očekujem skori izveštaj iz prakse.
          Lijepi pozdrav.

  5. Evo da se oglasim sa svojim primjerom. Napisala sam pritužbu na rad policijskih službenika, pritužba je zaprimljena u PP Pula 25. listopada, dala sam im rok od 30 dana da odgovore na istu, odgovorili su dva dana prije isteka roka. Pisala sam načelnici PP Pula a odgovor dobila od načelnika uprave PU Istarske. Svjedoke su ispitali a najbolje od svega pitali su ih dali sam ja sklona takvom za njih neuobičajenom ponašanju (možda me misle strpati u ludaru )
    REPUBLIKA HRVATSKA
    MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
    POLICIJSKA UPRAVA ISTARSKA
    POLICIJSKA POSTAJA Pula-Pola
    Trg Republike 1, Pula
    52100 PULA
    Pula, 22.listopada 2014.g.
    n/r Načelnik PP Pula
    Tatjana Božac Maksić
    PREDMET :
    1. Zahtjev za identifikacijom navodnih policijskih službenika
    2. Zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka
    Poštovana Tatjana Božac-Maksić,
    1. Zahtjevam utvrđivanje identiteta počinitelja koji mi se datuma 16. listopada 2014.g. usmeno predstavio kao vođa sektora sa brojem značke xxxxx, te njegovog mlađeg kolege koji je bio s njim. Gore spomenuti navodni policijski službenik koji navodno spada pod Vašu nadležnost prekršio je Vaš Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Članak 14. Točka 1 i 2, članak 17. točka (2), kao i Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika članak 2. stavak 3.
    Identitet počinitelja potreban mi je zbog mogućeg pokretanja tužbe protiv počinitelja, uključivo ali ne ograničavajući se na podnošenje tužbe zbog nadoknade štete.
    2. Zbog postojanja neospornih dokaza o povredi službene dužnosti, zahtijevam da se protiv počinitelja pokrene stegovni postupak zbog Povrede službene dužnosti, a prema Vašem Zakonu o policiji, obuhvaćajući ali ne ograničavajući se na članke 30., 31., 93., 94., 97. spomenutog Zakona.
    Dokaze o kršenju gore spomenutog zakona i pravilnika mogu potvrditi svjedoci (dolje navedeni) koji su bili samnom u vozilu a koji mogu potvrditi moje navode kako biste Vi mogli ispuniti svoju zakonsku obvezu i pokrenuti stegovni postupak protiv počinitelja.
    Zahtjevam da u zakonskom roku od 30 dana pismenim putem budem obaviještena na kućnu adresu preporučenom pošiljkom o provedbi Vašega postupanja o ovoj pritužbi.
    Ukoliko propustite izvršiti Vašu dužnost sukladno Vašim vlastitim Zakonima i Pravilnicima, obratiti ću se Vašem nadređenom sličnim pismom poput ovoga.
    U prilogu Vam dostavljam moju izjavu.
    U Puli, 22. listopada 2014.g.
    Bez prejudiciranja sva prava pridržana
    U dobroj vjeri bez zle namjere
    S poštovanjem,
    Simona xxxxxxxx – sui iuris
    xxxxxxxxxxxxx
    52100 Pula
    Sastavljeno u četiri (4) jednaka primjerka od kojih jedan (1) zadržavam za sebe.
    I Z J A V A
    Nadnevka 16. Listopada 2014.g. oko 23,20 sati osobnim automobilom marke Kia reg. Oznaka PU xxx xx krenula sam odvesti prijatelje u Šišan. Oko 23,25 sati na izlasku iz mjesta Ližnjan u pravcu Šišana zaustavila sam se desno od kolnika na proširenje prema sporednoj cesti kako bih zamijenila CD. Imala sam upaljeno unutarnje svijetlo u automobilu. Dok sam tražila CD uočila sam da iz pravca Šišana dolazi policijsko vozilo, to vozilo zaustavilo se i parkiralo desetak metara iza moga automobila. Našla sam CD i baš kad sam htjela nastaviti put sa desne strane automobila prišao je policijski službenik. Otvorila sam prozor od suvozača, policijski službenik je rekao: „Dajte osobnu“, na što sam mu ja rekla : „Kome se obraćate meni ili ?“ jer nije bilo razvidno kome se isti obraća jer nas je u automobilu bilo petero (moja prijateljica xxxxxxxxx, njezin suprug xxxxxxxxxx i njihova djeca xxxxxxx i xxxxxxxxx). Policijski službenik je rekao da se obraća meni te sam mu rekla da osobnu nisam ponijela ali da imam vozačku dozvolu. Rekao mi je: „Dajte mi vozačku“ na što mu ja odgovaram moju vozačku dozvolu možete dobiti na uvid (jer uvid znači gledati očima a ne rukama) što znači da je isti može pogledati iz moje ruke jer nigdje niti u jednoj točki zakona nije rečeno da policijski službenik mora uzeti moje dokumente u ruke. Nakon toga on je rekao da mora dokument uzeti u ruke ali kako je on naoružan i njegov nastup nije primjeren Pravilniku o postupanju policijskih službenika, a ja vozim djecu i bolesnu ženu a već je dosta kasno odustala sam od toga da moju vozačku može vidjeti isključivo iz moje ruke. Nakon toga sam ga upitala po kojem zakonu on radi ovo što radi ograničava mi ustavom zajamčenu slobodu kretanja, te da svi imamo ista prava tako da ja od njega tražim službenu policijsku iskaznicu i značku na uvid jer su oni javni službenici koji su prisegnuli štititi ljude a ne ih maltretirati, na što mi je isti odgovorio da je to njegovo pravo da je on vođa sektora, okrenuo se i otišao sa mojom vozačkom dozvolom. Nakon cca 5-6 minuta navedeni policijski službenik opet dolazi do moga automobila te od mojih suputnika traži osobne dokumente. Sxxx mu daje, Mxxx govori da nije ponijela novčanik i da jedno dijete nema osobnu a drugo ima. Navedeni policijski službenik opet odlazi a njegov kolega prilazi sa moje lijeve strane i pita Mxxx: „Ime i prezime“ ona govori: „xxxx xxxxxx xxxxxx“ a taj drugi policijski službenik govori : „Kakvo je to ime ?“ Ja mu odgovaram da nema pravo na komentiranje nečijeg imena. Nakon par minuta stariji policijski službenik koji mi se predstavio kao vođa sektora (meni to vođa sektora nema nikakvog značaja, što je to uopće sektor ?) prilazi ovoga puta sa moje lijeve strane automobila i govori mi: „Izađite napolje !“ ja ga pitam zašto da izađem napolje što sam napravila da me ovoliko zadržava na što mi isti odgovara opet zapovijednim tonom „Izađite napolje“ u retrovizoru vidim uplašenu djecu te izlazim van iz automobila u totalni mrak (obojica stoje cca 2 metra iza moga prtljažnika). Stariji policijski službenik ili kako on kaže vođa sektora mi se obraća ali ovoga puta sa „TI“ i kaže : „Čemu ovo“ na što ja odgovaram :“ Što sam napravila koji prekršaj ili kazneno djelo da me se već 20 minuta uskraćuje moje ustavom zajamčeno pravo na slobodu kretanja kao da sam najveći kriminalac samo zato što sam rekla da vozačku dozvolu može dobiti na uvid“. Nakon toga me pita jel se ja njega ne sjećam sa neke krizme na što odgovaram sa možda i govori mi : „Da se neznamo sa te fešte da bi sada 3 sata bila u policijskoj postaji“. Zbog čega ? Tko Vam daje to pravo ? On je rekao da je ovo javno mjesto i da on može raditi to što radi. Pitala sam ga po kojem članku i kojega zakona se ja ne smijem zaustaviti na tome mjestu kako bih zamijenila CD ( jer takve radnje ne obavljam u vožnji da nebi ugrozila vlastitu sigurnost kao ni sigurnost ostalih sudionika u prometu). Onda mi je rekao da se na tom mjestu dešavaju nekakve kriminalne radnje na što sam mu odgovorila da je odmah mogao zaključiti iz uvida u moju vozačku dozvolu da ja ne pripadam tome miljeu nego da sam više od 20 godina pripadnik oružanih snaga RH i 15 godina sam radila kao ovlaštena službena osoba, hrvatski sam branitelj i svoj posao obavljam časno i pošteno. Zatim me pita ime oca i zanimanje. Odgovorila sam da sve to imaju u terminalu i nakon drugog puta odgovorila da sam pripadnik OSRH a on mi kaže HV što nije istina ja nisam pripadnik HV-a nego Oružanih snaga Republike Hrvatske ali on zasigurno ne zna razliku. Nakon toga mi isti kaže da nije tako kako je da bi mi pregledao automobil na što mu je odgovaram da slobodno radi sve ono što misli da ima pravo (iako na to nema pravo). On mi kaže zapiši broj značke i prezime, vraća mi vozačku dozvolu, okreće se i odlazi u pravcu policijskog vozila. Ulazim u automobil vidno potresena kao i moji suputnici i nastavljam svoj put.
    Njihov odgovor :
    Poštovana gospođo,
    Izvješćujemo Vas da smo izvršili detaljnu provjeru navoda iz Vaše pritužbe koju ste se dana 24.10.2014.g. pisanim putem podnijeli ovoj policijskoj postaji.
    Postupkom provjera utvrđeno je da su policijski službenici PP Pula-Pola dana 16.10.2014.godine oko 23,30 sati na ulasku u mjesto Ližnjan iz smjera Šišana, na proširenju uz cestu uočili parkirano osobno vozilo marke Kia reg. oznaka PU xxx xx.

    1. Nadalje,
      Policijski službenici potom su pristupili navedenom vozilu te sukladno čl.30 st. 1 točka 9. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima od vozačice, odnosno Vas, i suputnika zatražili osobne iskaznice na uvid radi provođenja policijske ovlasti provjere identiteta. Nakon provedene radnje policijski službenik vratio je osobne dokumente a Vi i Vaši suputnici ste nastavili put a na Vaš upit policijski službenik Vam je dao svoje podatke, odnosno predstavio se imenom i prezimenom i dao broj službene značke.
      Također Vas izvješćujemo da nisu utemeljeni Vaši navodi da su se policijski službenici Vama i suputnicima neprimjereno obraćali te je utvrđeno da je policijsko postupanje trajalo onoliko koliko je bilo potrebno da se izvrši službena radnja.
      Zaključno Vas izvješćujemo da su policijski službenici postupali profesionalno, sukladno zakonu i pravilima službe.
      S poštovanjem,
      Načelnik PU Istarske
      – Pečat neispravan

  6. Znači da si pregledana iz sigurnosnih razloga, baš kako je čovjek naveo. A što su to sigurnosni razlozi sam bog zna. Zakon je na njihovoj strani i sudovi i sve je na njihovoj strani u iluziji, i na gostujućem terenu voditi bitku znači sigurno izgubiti.

  7. Mislim da ako čovjek u interakciji sa entitetom(policija)…dođe i izvadi papir na kojem su isprintani zakoni ovoga “sustava”…
    mislim onda da čovjek sebe uvaljuje u govna…jer onda implicira,…odnosno sebe stavlja pod nadležnost entiteta tim postupkom.
    “Policajac” samo treba ispružiti prst i pokazati “zakon” kojeg ima namjeru koristiti…
    a čovjek se ?”mora”? složiti s tim.
    Jer upravo je čovjek stvorio takav “ugovor”.
    Pozvati se na “zakon sustava” je beneficija.
    Unutar “sustava” beneficiju uživa osoba.
    Ali istina kratko se spominje čovjek tamo negdje na tim papirima..
    To je pogled na to, u ovom trenutku, iz uma kojim raspolažem.

    1. Istina – ali također je istina da ako se službeniku kaže ”VAŠ ZAKON/PRAVILNIK…” i slično, nismo sebe stavili pod nadležnost NJEGOVOG zakona/pravilnika. Ukoliko je čovjek koji je među onima koji su urudžbirali objavu o nepostojanju osobe, također može reći ”JA NE SPADAM POD VAŠU NADLEŽNOST, EVO DOKAZA…” i priložite mu kopiju prvog lista objave s pečatom njegove firme, te ostatak objave isprintan i kažete mu da je prvih 5 minuta vašeg vremena za njega besplatno, a onda počinjete primjenjivati OPĆE UVJETE POSLOVANJA na NJEGA.
      Da bi uvjeti poslovanja lakše bili primjenjivi – zgodno je prepisati OIB s njegove službene iskaznice, koju je DUŽAN pokazati na vaš zahtjev.

      1. Slažem se – čovjek treba biti oprezan u artikulaciji,…
        međusobno udaljeni krajevi spektra su ovdje kao dvije susjedne nijanse…
        vrlo lako se može preći u drugu.

  8. I kako sada protiv tih šerifa,čija je riječ dovoljna i jača od riječi i iskaza 5 svjedoka??? Kako “skrekati” tu mašinu da bar svoje zakone poštuje?A ti sigurnosni razlozi,osnovane sumnje , su najobičnija diskriminacija,jer ako se šerifu ne svidja tvoja frizura ili mu je tvoje ime čudno,to je osnovana sumnja dovoljna da ti naprave sistematski pregled nasred ceste.Valjda je rješenje toliko zaspammati njihove pisarnice sa zalbama,prijavama i tužbama,da se utope u tim silnim papirima i svojoj birokraciji koja ne radi iovako ionako.Iako neznam dali je to moguće,pošto se oni drže kao prst i dupe zajedno , i podržavaju jedni druge i pod prisegom lažu da bi mogli ispucavat svoj ego u svemir.

    1. pa ovako ja to vidim – dok su se momci – njih 8 (osam) zabavljalo sa mnom skoro dva sata prije nego su me uhitili, pa je još jedan 2 sata pazio što radim u stanici i pravio mi društvo na wc-u, a još dvojica-trojica u isto to vrijeme pisala optužne prijedloge, prekršajne naloge, izvješća o uhićenju… resursi policajaca su bili prilično angažirani zato što se JEDAN od njih nije htio identificirati. E sad – kada bi to u jednom danu u jednom gradu uradilo 5-10 ljudi – oni to logistički ne bi mogli popratiti i morali bi zvati upomoć druge postaje prometne policije. Čisto sumnjam da pritisak na njih ne bi urodio promjenom njihova ponašanja – jer imaju kvote za kazne, identificiranja i tko zna što sve ne a što trebaju ispuniti kako bi zadovoljili svoga korporativnog gospodara. Dokle god se zabavlja njih 8 sa jednim čovjekom pola dana – gube vrijeme i ne ispunjavaju zadane kvote. Od mene neće ništa dobiti od korporativnih papira (a i tada POD PRISILOM) bez da vidim njihove službene iskaznice, a oni neka čine što misle da trebaju činiti po tom pitanju.

  9. Nikad nije bitno niti je bitno ko je u pravu, što je dobro, što zlo, čak niti šta je po zakonu. Bitno je jedino šta možeš napravit. A policajac te može bez problema premlatit, silovat i naplatit ti kaznu jer si ga pri tome udarija glavom u pendrek. U americi te može i doslovno ugušit golim rukama ili upucat 30 puta i proć nesankcionirano. Dakle… sve je jasno. Miožeš se samo nadat da imaš dovoljno sriće da se tebi to ne desi.

    1. Nešto što je neživo(entitet) ne može ugušiti živog čovjeka…niti ispalit cijeli magazin metaka u prsa.
      Jedino tko to može napraviti je drugo živo ljudsko biće.
      Hoće li čovjek koji se identificira kao živo ljudsko biće/čovjek biti pretučen odnosno hoće li mu zubi biti izbijeni / hoće li biti silovan pendrekom ovisi izravno o tom drugom ljudskom biću koji u svojstvu svog postojanja odluči djelovati još i u svojstvu nečeg van sebe…i to nečega što nije živo.
      E sad, nekim ljudima je ugodnije živjeti u sjeni stvari koje su manje od makova zrna(mislim,u redu – njihov izbor) i djelovati iz te pozicije.
      Nema tu sreće.
      Postoje samo ljudska bića/ljudi.
      Nezgodno je samo kada se pri susretu dva čovjeka – jedno postavi važnost svog postojanja iznad postojanja drugog živog bića.
      Tako da na kraju,… mislim da se čovjek ne bi trebao zamarati u sadašnjosti toliko puno pitanjem hoće li se susresti s čovjekom koji sebe zove PONOS – jer velika većina stvari/ideja koje čovjek može zamisliti u svom umu je ostvariva.
      tako vidim, u ovom trenutku, iz uma kojim raspolažem

  10. Nema puno mudrosti u legitimiranju osoba. Sve kreče od pretpostavljenih ovim policajcima na terenu. Oni traže određen broj legitimiranja od svojih djelatnika po radnom danu pa onda ovi moraju izmišljati različite sumnje u nešto da bi ispisali dovoljan broj kontrola.
    Uglavnom, građani na krivim mjestim pokušavalju glumiti revolucionare i borce za prava građana, te ispucavaju svoje frustacije zbog nezadovoljstva okruženja u kojem žive. Zašto symons nisi tako glasna kada se bira vodstvo države koje zastupa sve veću kontrolu nad građanima? Zašto ne pišeš žalbe kada odeš u banku i dragovoljno se preko kredita staviš u okove za slijedećih 25 godina? Zašto ne pišeš žalbe kada dijete od 5 godina upisuješ na učenje engleskog jezika, sportsku školu, balet i satove klavira? Jer misliš da na taj način sebi i svojem djetetu stvaraš kvalitetniji život? Ni ne shvačaš da sebe i dijete stavljaš pod kontrolu institucija i okove jer slijedećih 25 godina živiš za neki kredit.
    Stavi se u poziciju da ti netko ukrade auto, a da je taj netko dva dana motrio parkiralište gdje ga ostavljaš i da je u međuvremenu prošlo nekoliko patrola policije i nitko ga nije pitao zašto sjedi u autu više dana za redom. Onda bi bila opet nezadovoljna radom policije i pisala bi žalbe.

  11. Interakciju sa čovjekom u ulozi policajca treba skratititi naksimalno. Njihova uloga je i dalje da štite čovjeka i njegovo vlasništovo oduvijek je to bila to rade i dan danas.
    Primjer: 1.) Kada vas policajac zaustavi i traži dokumente “pitajte ga da li imam pravo biti miran i tiho?” Njegov odgovor će biti “DA”. Ostanite sa rukama na volanu mirni i tiho jer vam je sam rekao da imate pravo na to.
    Primjer: 2.) Ako vas policajac zaustavi i traži dokumente. Recite mu ako ne znate išta drugo: “Ne odovaram na pitanja”. Kad pita zašto… Odgovor koji nudite je isti “Ne odgovaram na pitanja”. O čemu se radi ovdje. Ako nema komunikacije nema (jurisdikcije). Ne može biti jednostavnije.
    Primjer: 3.) Ako vam zaprijete silom, privođenjem u stanicu, recite mu da niste s tim suglasni jer niste napravili nikome ikakvu štetu, a u stanicu ne želite uči jer se bojite oružja.
    Primjer: 4.) Kad vas zaustavi da niste vezani… Pitajte policajca: “Da li je zabranjeno ne biti vezan?” On će reči Nije. Pa prema tome sve što nije zabranjeno je dopušteno. Jel tako? Imate pravo ne biti vezani! Ono što može usljediti nakon toga je eventualno njegova pretpostavka da po zakonu čl. pla,pla,pla morate biti vezani. Odgovor koji trebate ponuditi je: Ok trebam biti vezan po tom vašem zakonu samo ako moje vozilo ima ugrađen sigunosni pojas u sicu, ali vidite da moje vozilo ima ugrađeni pojas u štoku. I što sad pitajte ga?
    Primjer: 5.) Pisanje kaznenog naloga se ne nalazi po čl. 13 Zakona o policiji i policijskom postupanju pod njegovim ovlastima, pa je stoga svaki takav nalog ništavan koji vam pokuša uručiti. Dobro mu je skrenuti pozornost na to.
    Eto toliko od mene čovjeka nadam se da sam barem malo pomogao da razbijete iluziju u koju su vas nasilno ugurali. Metode koje sam opisao isprobane su na vlastitoj koži i provjereno djeluju.
    Ljepi pozdrav svima, riješite se straha jer on je vaš najgori mamac.
    Ž.Č.D.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.