Ponukan komentarima na peti dio serijala, odlučio sam ne zaključiti u ovom nastavku ovu temu o sili i nasilju. To ću uraditi u slijedećem nastavku, shvatili ljudi koji ovo prate razliku između sile i nasilja ili ne. Pokušat ću još jednom, kroz primjere, ukazati da unutar prostora kreacije, koja je u skladu s prirodnim zakonima – nema mjesta za moralni relativizam.

Posebno bih zahvalio Ivani, što mi je svojim komentarima ukazala na potrebu proširivanja ovog serijala i uvođenja novih tema koje nisam smatrao toliko bitnim za primjerice razumijevanje prirodnih zakona u kontekstu sile i nasilja. To će nas dovesti do još jednog zanimljivog pitanja, koje očito treba pojasniti i na njega dati odgovor:

Odakle dolazi neravnoteža koja se manifestira u našoj stvarnosti?

Kladim se da mnogi od vas znaju odgovor – pa naravno da neravnoteža dolazi iz nas, jer smo mi sami u neravnoteži – prvenstveno psihološkoj. A kako gore, tako i dolje, što znači i da smo u duhovnoj neravnoteži. A odakle ta neravnoteža dolazi? Time ćemo se pozabaviti malo pobliže u budućim nastavcima.

Dakle – više ne znam jesmo li došli do sredine serijala, ili smo još uvijek u prvoj trećini, ali ono što zahvaljujući vama koji dajete značajan doprinos razumijevanju ovog serijala kroz komentare, jest to da možemo očekivati u slijedećim nastavcima blažu korekciju smjera koji sam prvotno naumio slijediti pišući ovaj serijal. Analogija ove korekcije bila bi da ćemo napraviti jedan izlet na Plitvice, jer tamo nam valja spoznati i upoznati taj divni pejzaž, kako bismo bolje razumjeli surovi pejzaž koji nas očekuje dalje na putu prema moru gdje smo prvotno krenuli.

Prije nastavka čitanja, predložio bih da oni koji nisu pročitali prethodne članke i sekciju komentara ispod pripadajućih članaka ovog serijala, to učine ili da uopće ne čitaju ovaj nastavak. Još jednom napominjem, ovaj serijal nije za one koji su lijeni i koji ne žele učiti. Praćenje i razumijevanje ovog serijala zahtijeva predanost i značajan mentalni napor kako bi se usvojile vječne i nepromjenjive Istine – koje Jesu – i koje se neće nama ukloniti s puta samo zato što nam se moguće ne sviđaju.

Prethodni članci serijala nalaze se redom na ovim linkovima: PRVI, DRUGI, TREĆI, ČETVRTI, PETI.

Idemo na posao.

Iskoristit ću jedan od primjera koji je dala Ivana, i blago ću ga modificirati jer smatram da je potrebno žestoko prodrmati ljude kako bi shvatili da SILA nije NASILJE.

Idemo prvo na Ivanin primjer – citirat ću ga od riječi do riječi, i unutar njega ću odgovoriti na direktno postavljena pitanja, a neke od ogovora ću dodatno pojasniti. Nakon toga slijedi blaga modifikacija njezinog izvanrednog primjera kojeg ću staviti u bold, a nakon toga dublja analiza problematike i ukazivanje na krivu percepciju sile i nasilja.

Ivana

Upotrijebimo definiciju nasilja iz gornjeg komentara:
“primjena sile protiv VOLJE ili PRAVA onoga na kome se primjenjuje”
Dakle, pojam nasilja je u startu ocito vrlo fleksibilan, i ovisi o subjektivnom dozivljaju, zbog 2 razloga:
1. sila moze biti fizicka ali i verbalna i psihicka (ono sto ja smatram za fizicko ili verbalno ili psihicko nasilje, ti mozda ne smatras)
2. ona se vrsi “protiv volje ili prava…”. Tu je vrlo bitno da obratis paznju na to da ono sto je protiv moje volje/prava ne mora biti i protiv tvoje volje/prava.

Npr. meni je JAKO PROTIV VOLJE da mi svekrva govori kojom tehnikom da perem salatu. Ona dakle po mojoj procjeni primjenjuje verbalno nasilje na meni i ja po tvojem citatu iz gornjeg clanka imam pravo obraniti se od nasilja ako je potrebno i primjenom fizicke sile.
I ako ju namlatim, ti moje ponasanje neces smatrati nasiljem, tocno? Nego je nasilnik moja svekrva, tocno? A ja samo primjenjujem silu da odbijem nasilnika, tocno? Jesam li te dobro shvatila?

Jesi. Dobro si me shvatila.

Mislis da to nije dobar primjer? To je vrlo dobar primjer. Sadrzi SVE elemente koje sadrzi definicija nasilja.

Primjer je odličan, i sadrži sve elemente koje sadrži definicija nasilja koju si uporabila.

Ajmo sad na primjer sa dva djecaka. Ti smatras da je mali djecak vrsio nasilje nad velikim. Dakle, mali djecak po tvojoj procjeni primjenjuje fizicko nasilje na velikom djecaku i veliki djecak po tvojem citatu iz gornjeg clanka imam pravo obraniti se od nasilja ako je potrebno i primjenom fizicke sile.
I ti ponasanje velikog djecaka ne smatras nasiljem, tocno? Točno. Nego je nasilnik mali djecak, tocno? Točno. A veliki samo primjenjuje silu da odbije nasilnika, tocno? Točno. Jesam li te dobro shvatila? Savršeno si me shvatila.

Ja se ne bih slozila. Slažeš li se ti s time ili ne, ne mijenja činjenicu kako je riječ o Istini. Zasto?
Prvo primjer svekrve:
prije nego sto sam ju namlatila, mogla sam prvo pokusati razgovarati s njom, mogla sam razgovarati s njenim muzem/prijateljicama/kolegicama na poslu da razgovaraju s njom i da ju urazume, mogla sam organizirati obiteljsko druzenje gdje cemo svi raspraviti situaciju u kojoj se nalazim i zajedno smisliti rjesenje, mogla sam s njom upisati tecaj loncarstva tako da se bolje upoznamo i mozda shvatimo da imamo puno zajednickih tema, mogla sam ju poslati psihijatru, mogla sam sama otici psihijatru, mogla sam istraziti njezine razloge zasto joj je toliko bitno da salatu perem po njenom, mogla sam primijeniti hrpu MIROLJUBIVIH RJESENJA, koja ne samo da su miroljubiva, vec pridonose povezivanju i razumijevanju, te sprijecavaju slicne probleme u buducnosti.
Drugo, primjer djecaka:
Oba djecaka i njihove obitelji i njihovi prijatelji i nastavnici i skolski pedagozi i susjedi i tko-zna-tko-jos su 7 godina IMALI PRILIKU putem MIROLJUBIVIH RJESENJA sprijeciti nasilje koje se djecaku dogadjalo, prije nego to nasilje eskalira. No, oni su PROPUSTILI ISKORISTITI sve te prilike. Oni su propustili iskoristiti prilike da izglede situaciju mirnim putem i u ranijem stadiju.
Dakle, primjeti: razgovor+druzenje+psihoterapija, to su sve primjeri miroljubivog i nenasilnog rjesavanja problema. Bacanje djeteta na pod s visine od barem 1m se meni nekako bas ne cini kao nenasilno rjesenje. Ali pustimo moje misljenje. Sta ono kaze definicija nasilja… Aha, da, dakle bacanje malog djecaka je napravljeno:
1. upotrebom sile, fizicke sile (obrati paznju da nisam rekla nasilje, vec sila) +
2. napravljeno je protiv volje malog djecaka.
A to dvoje prema definiciji daje => NASILJE. Ne daje. Definicija koju koristiš je dobra, ali nije potpuna i nije stavljena u univerzalni kontekst INICIRANJA NASILJA, i stoga donekle zamagljuje percepciju ISPRAVNOG i KRIVOG ponašanja.

(Barem pretpostavljam da je napravljeno protiv volje malog djecaka. Njegova volja je nebitna, jer on je taj koji je inicirao nasilje, na što nije imao pravo. Ako je mali djecak HTIO da ga veliki baci na pod s 1m visine i da time riskira zivot, onda tu naravno APSOLUTNO NEMA govora o nasilju. To što je mali dječak moguće htio u svom malom sjebanom umu nema nikakve veze s time da je nad njim s punim pravom primjenjena sila koja mu je ugrozila život, a ne nasilje. On je INICIRANJEM nasilja preuzeo odgovornost da nad njim bude primijenjena sila, razumio on to ili ne, i razumjela ti to ili ne. To jest tako. Ti to možeš prihvatiti ili ne, jer imaš slobodnu volju. Prihvatila ti to ili ne, uopće neće promijeniti činjenicu da to jest tako i nikako drugačije. Onda mozemo reci da su se djeca igrala i svo tvoje i moje pisanje je uzaludno)

Znaci, mali djecak je primjenio nasilje prilikom napada, a veliki je primjenio nasilje prilikom obrane. Da li sada razumijes zasto koristim termin “nasilje u samoobrani”? Da, ali vjerojatno ne na način na koji ti misliš. Razumijem da koristiš termin ”nasilje u samoobrani” zato što ne razumiješ da svatko ima pravo primijeniti silu u samoobrani, a ne nasilje. Nasilje nije moguće primijeniti u samoobrani, jer onda to ne bi bila samoobrana. Sila postaje nasilje onog trenutka kada se nastavlja primjenjivati na onesposobljenom nasilniku. Veliki dječak to nije uradio, i stoga, nije primijenio nasilje niti jednog trenutka i stoga on nije nasilnik. 

Da li je uredu propagirati ideju da ako nam netko napravi nesto sto SMATRAMO nasiljem, da mu se revansiramo ako treba i upotrebom fizicke sile?
Mislim da je zvono istine puno bolji sajt od toga. U redu je UKAZIVATI na to što jest nasilje i na ono što nije nasilje, i to što ti smatraš propagiranjem ideje da se napravi nešto, nema nikakve veze s onime što ja SMATRAM da je nasilje, već ima veze s onime što JEST nasilje. Ti si ta koja propagira moralni relativizam, navodeći ono što ti smatraš da je nasilje, a nije nasilje i nikada neće biti nasilje.  

Na kraju zelim reci: nadam se da ti se nisam zamjerila i dozvoljavam ti da se i dalje ne slazes samnom ili da postavis podpitanja. Nisi mi se zamjerila, a nadam se da se niti ja nisam tebi zamjerio.
Bez obzira na ovaj clanak, cijenim tvoj i Drazenov rad i svih koji komentiraju. Obogatili ste mi zivot i nadam se da sam i ja vama. Također i ja iznimno cijenim doprinos ljudi koji komentiraju, i volio bih da se više ljudi uključi u taj dio Zvona Istine.

Okej, idemo sada malko modificirati Ivanin primjer sa svekrvom, uporabivši drugačiji vid nasilja i drugog protagonista nasilja.

Npr. meni je JAKO PROTIV VOLJE da me svekar redovito siluje jer mu se ne sviđa tehnika kojom perem salatu. On dakle po mojoj procjeni primjenjuje fizičko nasilje na meni i ja po tvojem citatu iz gornjeg clanka imam pravo obraniti se od nasilja ako je potrebno i primjenom fizicke sile.
I ako ga namlatim, ti moje ponasanje neces smatrati nasiljem, tocno? Nego je nasilnik moj svekar, tocno? A ja samo primjenjujem silu da odbijem nasilnika, tocno? Jesam li te dobro shvatila?

Jesi. Dobro si me shvatila.

Kao što možete zamijetiti, moj odgovor na Ivanin inicijalni primjer je potpuno jednak kao i u ovom primjeru s njezinim svekrom. Jednak je zato što se ja ne bavim moralnim relativizmom, a time se ne bavim jer jasno vidim u oba primjera što je to nasilje, a što nije nasilje.

Pitam se Ivana, bi li ti u ovom drugom primjeru kada te svekar siluje, razmišljala drugačije nego u primjeru sa svekrvom ili u primjeru s dva dječaka?

Ja sam gotovo siguran da bi drugačije razmišljala. Rekla bi da ne samo da imaš pravo namlatiti ga, već i usmrtiti ga ako je to nužno da te prestane silovati.

Naravno – svi mi imamo slobodnu volju. Ti NE MORAŠ reagirati primjenom sile da se obraniš od nasilnika. Uopće se ne moraš braniti od njega, ako tako svojom slobodnom voljom odlučiš. Međutim, što god ti odlučila, TI ĆEŠ UVIJEK IMATI PRAVO DA GA PRIMJENOM SILE SPRIJEČIŠ DA TE SILUJE.

Jednako tako, to pravo da spriječi nasilnika ima i onaj dječak iz primjera.

Jednako tako, gotovo sam siguran da bi u slučaju da si toliko slabija od silovatelja i da zbog svoje fizičke inferiornosti ne postoji nikakva mogućnost da mu se odupreš, radije htjela da tvoje povike UPOMOĆ!!! čuje netko poput mene, nego netko tko će reći nešto slično tvojim riječima iz komentara, nešto poput ovoga:

A slušaj, nitko nema pravo primijeniti nasilje pa ti zato ne mogu pomoći. Ali ono što mogu napraviti, je sačekati da silovatelj završi sa svojim poslom, pa ćemo onda zajedno razgovarati s njime i pokušati ga urazumiti. Možemo i razgovarati s njegovom ženom/prijateljima/kolegama na poslu da ga oni urazume. Možemo organizirati obiteljsko druženje gdje ćemo svi raspraviti situaciju u kojoj se nalaziš i zajedno smisliti rješenje, mogla bi možda s njim upisati tečaj lončarstva tako da se bolje upoznate i možda shvatite da imate puno zajednickih tema, možeš ga poslati psihijatru, možeš i sama otići psihijatru, možeš istražiti njegove razloge zašto ga toliko smeta da salatu pereš na svoj način pa te stoga stalno siluje, mogla bi primijeniti hrpu MIROLJUBIVIH RJEŠENJA, koja ne samo da su miroljubiva, već pridonose povezivanju i razumijevanju, te spriječavaju slične probleme u budućnosti.

Tako ti, draga Ivana, izgleda nešto što se zove robovski mentalitet, duboko usađen u iskrivljenu percepciju uma onoga koji ne vidi što je ISPRAVNO, a što je KRIVO, i koje se često očituje kroz isprazno filozofiranje moralnog relativista.

Dakle Ivana – bi li radije da na tvoj poziv upomoć odgovori netko poput brbljavca koji je brbljao još pet minuta nakon što je silovatelj obavio svoj posao, a onda moguće i on sam bio silovan ako silovatelj podjednako voli cure kao i momke, ili bi radije da na tvoj poziv upomoć odgovori netko tko razumije što je to sila, a što je to nasilje, i kako se prema nasilnicima SMIJE postupati?

Ako misliš da bi primjena onog što ti misliš da je NASILJE nad silovateljem, rezultiralo sa još više NASILJA – jer tako ti propagiraš – imaš ozbiljan problem s percepcijom stvarnosti i onoga što je ISPRAVNO i onoga što je KRIVO činiti.

Ivana, ako se ne uskladiš s Istinom i harmoniziraš s prirodnim zakonima, posebice onima koji se tiču sile i nasilja, klizat ćeš sve dublje u moralni relativizam, koji je, kako sam spomenuo ranije, jedan od četiri stupa na kojima počiva sotonistička ideologija.

A siguran sam da si ti, kako si i za Zvono Istine sama napisala u svom komentaru, puno bolja od toga, i da nećeš propagirati sotonističke ideologije poput moralnog relativizma.

Znaš li zašto? Zato jer NE POSTOJI razlika između onog malog nasilnika i silovatelja. Oba su inicirala NASILJE, i stoga preuzela odgovornost da se na njihova (ne)djela odgovori, ako je potrebno i primjenom fizičke sile, ako je potrebno i primjenom fizičke sile koja će ih usmrtiti, jer prirodno je pravo svakoga da nasilnika spriječi.

Onaj koji je u psihološkoj i duhovnoj ravnoteži i primjenjuje silu kojom sprječava nasilje, taj će jasno vidjeti tanku koprenu morala koja dijeli silu od nasilja, koju ne smije prijeći kako i sam ne bi postao nasilnik – i držati će se dosljedno ISPRAVNE strane primjene fizičke sile.

27 Responses

  1. Odličan nastavak 🙂

    Čini mi se da nekima nije jasna istina I dalje.

    Ako se prema nasilnicima, silovateljima itd. ponaša popustljivo. Oni to nasilje nikada neće prestati vršiti, jer očito ne shvaćaju da će kad-tad, prije ili poslije svi naletit na nekog tko ih neće tako olako pustiti da vrše nasilje.

    Što želim reći, bolje da nasilnik naleti na nekoga tko primjenjuje silu I spriječi ga da primjenjuje daljnje nasilje, nego da nasilnik naleti na drugog većeg nasilnika koji će ‘ubiti boga’ u prvom nasilniku.

    Sad neki će možda tvrditi da to nije ‘političko korektno’ ili čak ‘društveno prihvatljivo’ itd.
    Kada bi svi preuzeli odgovornost za svoja djela I postupke I prestali čekat da netko (državni aparat) to riješi umjesto nas, svijet bi bio puno jednostavniji. Obračunajte se s nasilnicima, makar I riječima, gledat će vas kao opasnog protivnika, a na onima na koje to ne utječe, primjenite silu, ali I dalje isključivo u obrambene svrhe, ‘the supreme art of war is to subdue enemy without fighting’.

    1. Pitaj cekic kako se rjesavaju stvari i reci ce naravno “udaranjem”. Jer je to jedino sto zna napraviti. A pitaj svicarski noz kako se rjesavaju stvari i dobiti ces cijeli niz mogucih odgovora. Ti si majstore cekic.

      1. Pitajte nekog tko me zna, reci ce dobrocudnijeg decka nisu upoznali, potuko sam se dva tri puta u zivotu i sva tri puta u samoobrani i sva tri puta sam sa covjekom koji me napao zapoceo veoma prijateljski odnos i poznajem ih i dan danas.

        A nasilnika sam se nagledao u valjda vise desetaka situacija i nikada nisam reagirao fizickom silom, buduci najcesce koristene opcije za izbjegavanje nasilja su: probati rijecima, jednostavno se udaljiti, to pali u 90% slucajeva i vise, ALI!!! ovdje se govori o uporabi sile kako bi se zaustavilo nasilje. Ne govori se o tome kako razgovorom covjeka odgovorit od toga da vrsi nasilje, iako je to tema o kojoj bi isto imao sto sta napisati. Uglavnom ljudi koji nasilje vrse konstantno i nitko ih ne sprjecava, stete drugima i sebi. E to su, majstorice, pravi cekici 😀

  2. Ovo je dosta važna tema. Kako kažeš hrani robovski mentalitet ako je ispravno ne shvatiš. Vi ste sukbili mišljenja jer se desila jedna greška/propust.
    Naime postoji jedan prirodni zakon akcije -reakcije, izazivanja- uzvraćanja izazovu ….tako i nasilja – sile ili nasilja-ovisi kako uzvrati napadnuti. Ivana ukazuje na duhovan zakon “dobrim pobijedi zlo”, da se možemo izdići iz toga prirodnog zakona i pobijediti ne samo našim odgovorom – vraćanjem sile na taj napad, a ne nasiljem (znači odmerenom reakcijom što je već naša pobjeda “jer nam sunce nije zašlo pred očima” kada smo napadnuti), nego i dalje, pobjedom izdizanja iz toga prirodnog zakona u duhovni : oprostiti, naći način da se uzvrati lijepom duhovnom, sadržajno jakom gestom.

    ALI!!
    Ivana ne možeš negiranjem prirodnog zakona ući na viši zakon – duhovni zakon. To možeš učiniti na zdrav način samo ako se IZDIGNEŠ IZ OVOGA ZAKONA, u duhovni zakon. Dakle, kao slobodna da odvratiš po njemu nasilniku, ali ipak se odlučiš za veći zakon. Inače ako ideš tako da ga negiraš, to govori o: neznanju svojih prirodnih prava, a tim i tvom nerealno napravljenom svijetu – dakle ne stojiš čvrsto nogama na zemlji – bježiš od stvarnosti, dalje govori o tvom – ropstvu, kukavičluku, neuračunljivosti za druge, za neku stvarnu situaciju.
    Također sam taj prirodni zakon, kao svaki drugi zakon, a ovaj se tiče i moralnog zakona, treba imati svoj okvir, svoje dodatke, i treba ući u duh toga zakona. Npr. tvoj primjer o salati itd, ako je to bio stan od svekrve, tvoj primjer gubi težinu za ovu temu.
    Jedan od tih dodatnih pojašnjenja ovoga zakona je u stvari o “upotrebi prevelike sile za samoobranu”, a to je i u Hr zakonima regulirano. Ovaj dečko što je odvratio je upotrebio preveliku silu, ali nije prevelika kada se gleda da ga je dečko dugo zlostavljao, prevelika je za jedan pokazani primjer toga. Drugim riječima rečeno: drugi dečko je previše čekao da mu se nagomila bijes. A to opet nije isključivi greška napadača, već njegova loša procjena, kukavičluk ili već što. Dakle, oboje su pogriješili. Mada je drugi imao pravu, i zato ga nisu smjeli izbaciti iz škole kao prvoga.
    (Ono “politički korektan” služi da bi otupilo čovjeka i stavilo ga u poziciju gline u rukama spominjanih čudaka, relativiziralo njegov svijet za uvođenje nečijih vrlo čvrstih stavova)

    1. Prirodni zakon i duhovni zakon su nerazdvojivi.

      Ako uložimo napor da ih spoznamo, razumjet ćemo da se ne možemo ”izdići” iznad njih – već možemo naše djelovanje jedino harmonizirati s njima ako težimo redu, ili ne harmonizirati naše djelovanje s njima ako težimo manifestaciji kaosa u našoj stvarnosti.

      1. Miješaš dvije stvari.
        Sve je u konačnici duhovno (Kako na nebu, tako i na zemlji.Biblija) i time međupovezano odnosima.
        Ali kako na zemlji postoje prirodni zakoni (ignorirajmo sada njihovu duhovnu dimenziju), podređeni i nadređeni jedni drugima, tako je to i sa duhovnim zakonima (supernatural – iznad prirodnih zakona).
        Primjer: zakonitost “100”-tog majmuna.
        – to je prirodni (duhovni) zakon podređen drugom čisto duhovnom zakonu – slobodnoj volji.
        Unatoč SVEMU Bog odlučuje što odlučuje, bez obzira na donje zakone.
        I gdje je sada tu ta povezanost?
        Napominjem da u Bibliji se spominju ovi primjeri kada se Bog uključuje u prirodne zakone i remeti ih sa svojom voljom, odnosno supernatural zakonima.
        To je dio ljepote našega svijeta što ne ide sve tako linearno, i isključivo npr. samo logički, ili već…Svojevremeno, to je i đavla zaprepastilo.
        Možemo se upravo to “izdići”. Mogu slobodno koristiti i goru riječ “isčupati” iz njih. Pogledajmo vještičarenje kao negativan primjer, ili opraštanje kao pozitivan primjer. Sjeti se neke stare povrede, vrati se u to sjećanje, pokušaj oprostiti osobi koja je zaslužna za tu povredu – upravo ćeš morati proći proces pokušaja čupanja, i svakako iskustva tog čupanja.

    2. Ja ZNAM da na nasilje mogu odgovoriti nasiljem, ali ODABIREM miroljubivo rjesenje jer mislim da je tako bolje.

  3. Tko je odgovoran što si se našao u situaciji gdje te nasilnik napada?
    Dali je jedenje mesa korištenje sile u samoobrani ili nasilje?
    Kada počinje samoobrana, dali kada procijenjuješ da postoji mogućnost da te netko ozljedi?
    Dali je opravdano koristiti fizičku silu u samoobrani protiv verbalnog nasilja čak i da neznaš drugačije?
    Dali je nasilje djelovanje protiv tuđe volje sa ciljem da mu pomogneš?
    Dali je verbalno nasilje govoriti nekome da će gorit u paklu ukoliko ne promijeni način razmišljanja?

  4. Kada bih odgovorio na pitanja i tvrdio da su istinita tada bi mogli reći da radim verbalno nasilje nad ljudima koji se nikako ne slažu sa mojim odgovorima i mozda bi rekli da propagiram sotonizam.
    Možemo tu igru tko je kriv ili tko govori istinu igrat beskonačno, mislim to je isto ok, samo pazi i dalje je igra i nebi trebalo zaboraviti koja je tvoja uloga u igri, inače si začaran.
    Ovo je samo ideja i nije nužno istina. Sve što naučite u životu je samo naučeno i nije nužno istina.

      1. Ali ja sam u tvome pješčaniku u kojemu je svatko pozvan. Ali necu ti pilit po mozgu više.

  5. Skrenula sam vam paznju na to sto mislim. Stvarno sam se potrudila objasniti se. Nadam se da ste procitali moje komentare i da ste shvatili siri kontekst o kojem govorim.

    No, mislim da je medju nama svima doslo do nesporazuma oko jedne temeljnje pretpostavke:
    cini mi se da kad vecina vas govori o nasilju da zamisljate nekakve nasilne scene kao iz holivudskih filmova. Kad ja pricam o nasilju mislim na svakodnevne situacije koje se svakom mogu dogoditi (od nesporazuma sa svekrvom do recimo skolskog nasilja).

    U kontekstu s time, moji stavovi su ukratko:
    Ako netko nema pravo primjeniti nasilje na meni, onda nemam ni ja na njemu. To je pitanje integriteta. I da: to je u svakom slucaju duhovno, a potom i prakticno nacelo. Ito vrlo pozitivno nacelo koje vodi u smanjenje nasilja oko nas.
    Trebamo se educirati o nasilju; trebamo nauciti prepoznavati nasilje u ranim fazama i neutralizirati ga prije nego eskalira; trebamo razumjeti da su nasilnici svoje ponasanje naucili i da nisu sretni u svojoj nasilnickoj kozi i da trebaju pomoc; trebamo nauciti ne proizvoditi nasilnu djecu; trebamo poduciti nasu djecu kako da se sto miroljubivije nose sa zivotnim situacijama ukljucujucu nasilje.
    Imamo pravo primjeniti silu da se obranimo od nasilnika. Samo trebamo uvijek traziti miroljubiva rjesenja, i to je prioritet.
    Dok god se nasa preventiva nasilja bude svodila na to da djecu ucimo da udare onog tko je udario njih, smatram da necemo smanjiti kolicinu nasilja oko nas. Da vas udari dijete, kako biste reagirali? Biste li ga udarili? A zasto onda svom djetetu savjetujete da ga udari?
    Nasilje stvara nasilje, a miroljubivost stvara miroljubivost. Prvo svi mi individualno trebamo postati manje nasilni, a onda ce i svijet kao cjelina postati manje nasilan. Trebamo poceti sa malim stvarima i onda raditi prema vecima (koje ce se smatram onda automatski i lakse rjesavati).

  6. Odlucila sam komentirati clanak jer mi se nije svidjelo sto se video (u kojem dva djecaka po mom misljenju vrse nasilje jedan nad drugim) pokazuje kao primjer prihvatljivog ponasanja.
    Oba djecaka su po mom misljenju pocinila nasilje i veliki djecak NIJE heroj. Pogledajte siru sliku: mislite da djecaci dolaze iz funkcionalnih obitelji koje se kompetentno nose s nasiljem? Ja ne. Zasto bismo se onda ugledali u taj video? Osim toga, veliki djecak je u samoobrani ozlijedio drugo ljudsko bice. Gdje vam je sucut? Sta biste rekli da je mali djecak vase dijete?

    Nasilje nije hir koji vas uhvati pa vas za par dana pusti. Nasilje ima povijest i nacin odrzavanja na zivotu. Kad uzvratite udarac, napadac nece odjednom shvatiti kako je cijeli zivot radio krivo i biti zahvalan sto ste ga osvjestili, vec ce lako moguce otici po vecu toljagu. I sta ste onda postigli?
    Nekima uzvracanje udarca doista pomaze da se osvijeste (ali takvima bi onda pomogao i obican razgovor). No nekima uzvracanje udarca samo pojaca tenzije. A neke ljude uzvracanje udarca samo potakne da transformiraju nasilje iz jedne vrste u drugu. I sta ste postigli?

    Pretpostavljam da ono sto vas muci je slijedece pitanje: “Gdje bismo zavrsili kad bismo na nasilje reagirali miroljubivo?” I onda vrtite razne kataklizmicke i nasilne filmove. Nista takvoga se nece dogoditi. Osim sto ce razina nasilja opasti. Vjerujte mi, znam iz prve ruke. Krenimo od nasilja na svakodnevnoj razini i polako ce se i nasilne scene kao iz holivudskih filmova prestati dogadjati.

  7. Tebe Valter nesto drugo muci. Nesto sto zelis dokazati u clanku koji najavljujes, a nikako da objavis. Moji jucerasnji komentari ti mrse racune. A mislim da ti mrse racune jer mislim da se tvoja podsvjest slaze samnom.
    Objasnjavas kako imamo prirodno pravo obraniti se od nasilja (s cime se slazem i nikad nisam rekla da se ne slazem) i stavljas to u kontekst s velikim djecakom (s time se ne slazem). Ono sto mi nije jasno je: tko uopce osporava nase pravo na obranu od nasilja? Otkuda ta pretpostavka? Imam osjecaj da sve ovo ide u smjeru “policija vrsi nasilje nad nama, a mi se ne smijemo oduprijeti”.
    Ajmo napraviti inicijativu da budemo mjesec dana susretljivi i ljubazni s policajcima. Mislim da bi mogla dati jako dobre rezultate.

    Slozio si se samnom u jednom prijasnjem clanku da ne trebamo trositi energiju na ono gdje NE ZELIMO vec na ono gdje ZELIMO ici. Dakle, ako zelis ici prema nenasilnom svijetu mislim da bi bilo bolje da si napisao clanak u kojem navodis razne nacine kako miroljubivo razrijesiti nasilne situacije. I staviti video koji to potkrjepljuje.
    Kad vidim clanak u kojem se kaze kako je uredu na udarac uzvratiti udarcem, onda mi se cini da nismo drugaciji od drzavista koji su nam svima tako fuj.

    Na kraju krajeva to nista nije bitno. Nitko od vas se ne treba sloziti samnom. Samo sam htjela skrenuti paznju na svoje misljenje, opazanja i iskustvo, jer mislim da je korisno.

    1. Članak ću objaviti, i ne samo jedan već više njih. Pisanje ovakvih članaka zahtijeva puno truda i vremena, i molio bih za malo strpljenja. Moguće da ljudi nisu svjesni koliko je ovu temu teško prenijeti na papir. Ne ispada to baš samo tako iz glave. Tako da mi nisi nikakve planove pomrsila svojim komentarima, dapače, pomogla si mi uvidjeti da ima još tema kojih se u ovom serijalu treba dotaći, i hvala ti na tome.

  8. Možda je to točno ivana, ali opet evo jedne krajnosti. U slučaju da ne sprječavanje nasilja silom dovodi do tvoje smrti ili težih tjelesnih ozljeda, hoćeš li nasilniku reći da je u krivu, pomolit se, i držat se integriteta ili češ ga sprjećiti u tome? Svijet je trenutno takav sav lud, da svatko može vršiti nasilje. Možda je najbolje da nasilnicima damo nekakav imunitet, i pošaljemo ih na terapiju, da se međusobno maltretiraju. Iako se slažem sa tobom/vama Ivana, ponavljam da miroljubivo rješenje treba ne bit na prvom mjestu, nego na prvih 9 od 10 mjesta, ali to deseto treba biti sila. I na to se odnosi tema ovog članka, osim ako sam u krivu. Ako jesam ispričavam se 🙂

    Iako mi se dopada asocijacija sa čekićem 😀 Moram dodat da ako vidim da itko diže ruku na tebe sa ozbiljnom namjerom (causa) da ti nanese bilo kakve tjelesne ozljede, spriječit ću ga u tome. I ponavljam… primjer sile sa videa u prošlom članku je pre opasan, takav potez lako može završit sa težom tjelesnom ozljedom vrata i/ili kralježnice, također i potresa mozga.

    1. Kao sto sam napisala, ne govorim o velikim djelima nasilja vec o malim. Mala vode u malo veca pa jos malo veca itd dok ne dodjemo do velikih.
      Ja govorim: ako na mala djela nasilja odgovorimo istom mjerom – stvoriti cemo sve ostale velicine nasilja.
      Ako na mala djela nasilja odgovorimo miroljubivo – sprijeciti cemo sve ostale velicine nasilja.
      Govorim o principu funkcioniranja.
      Govorim o ljudskosti.

      A da se nadovezem na “grozno”:
      sve sto sam do sada rekla – rekla sam cisto s ljudske/materijalne strane. A ako cemo se prebaciti na duhovnu razinu, onda se slazem s njim: sami si u zivot privlacimo situacije koje nam se dogadjaju. Ako emitiramo vibracije nasilja (tj ako razmisljamo kao nasilnici) – privlacimo nasilje.

      To sto govorim vrijedi i na ljudskoj/materijalnoj razini i na duhovnoj razini. Drago mi je da neki medju vama to razumiju i vise se ne osjecam tako usamljena u svojoj miroljubivoj galaksiji.
      U biti, sad kad sam razlozila stvari ovako logicno i lako shvatljivo, vjerujem da se mnogi medju vama slazu samnom (djelomicno ili potpuno), samo vam je sad mozda malo neugodno skakati si u usta. Nista se ne brinite, u mojoj miroljubivoj galaksiji ima mjesta za sve ljude dobre volje :).

  9. 1.pitanje- odgovoran sam samo ja za svoje situacije, pa bilo to odlazak u slasticarnu ili susret s nasilnikom u šetnji parkom jer sam ja odabrao da se šećem parkom u to vrijeme.
    2.pitanje- ni jedno ni drugo,jedenje mesa je samo jedenje mesa.
    3.pitanje-ne
    4.samoobrana protiv verbalnog nasilja moze biti samo verbalna jel?ili je vama opravdano nekog razbit kada kaze kombinaciju glasova koji vam se ne svidjaju i nazvat to samoobranom.
    5.da
    6.vjerojatno

    et

  10. “troll warning”—— zamislimo da prolazimo ulicom kojom idemo svaki dan doma i vidimo u dvoristu tipa kako tuce sakom zenu. uskacemo u pomoc da spasimo zenu od batina ali ona nam govori da ona zeli da je bas taj tip tuce jer joj je to fora.zgnusani svejedno onesposobimo tipa da nastavi tuci zenu. izubijana zena brizne u plac jer je sad vise nema tko tuci. tko je tu nasilnik i dali je tip koji je udarao zenu koristio silu ili nasilje? prvih pet točnih odgovora ce za nagradu dobiti set tupih nozeva i grickalicu za zamorce od legure koja se koristi u izradi svemirskih brodova.

  11. Hvala Valtere, cijeli zivio sam upozoravao nasilnike minimum tri puta a tek sad shvacam da je potrebno upozoriti samo jednom.

  12. onda se slazem s njim: sami si u zivot privlacimo situacije koje nam se dogadjaju. Ako emitiramo vibracije nasilja (tj ako razmisljamo kao nasilnici) – privlacimo nasilje

    ja to nikad nisam rekao

  13. Sad sam se sjetio svog malog kržljavog nasilnika iz osnovne škole. Maltretirao me jedno par godina dok mi jednom u wc-u nije prekipilo, primil sam ga za vrat, stisnul u zid i jasno i glasno mu objasnio da njegovo nasilje mora prestati tad i ondje. Nakon toga je nastalo blago-stanje, mogli smo normalno komunicirati, ko dva prijatelja. Stvari su se vratile u ravnotežu.
    Sjećam se puno takvih incidenata iz škole gdje bi nasilnik dobil svoje od žrtve. Bilo je i razbijenih noseva… Kasnije su poštovali jedni druge jer su znali da su dobili što su zaslužili. Isto tako packe i šamari od učitelja, jedan učitelj je sa vrhom blinkera šibal po dlanovima. Niko se nije bunil dok je dobil svoje, znal je da je zaslužil. Ti kolege su danas dobri i pošteni ljudi, duše od čoveki. Oni koji nisu dobili što su tada zaslužili nego su se izvukli od batina, danas su lopovi prevaranti nasilnici…

  14. Pozdrav!
    Da li je nešto u KRIVU ili PRAVU zavisi od okolnosti, uslova pod kojim je to tačno?
    Ako je veliki dječak dopustio malom dječaku da ga udara pesnicama… ili bolji primer snajka pere salatu npr. u kadici gdje kupa malu bebu,u prljavoj vodi, u vodu dodaje deterdjent,pod jakim mlazom vode uvijek poprska čitavu kuhinju… Gdje je u ovim primjerima NASILJE a gdje SILA? …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.