Križ, Krst, Krist – 2.dio

Dobronamjerni tipovi prihvćaju dobronamjerne savjete. Tako i ja. Jedan od onih kojeg sam primio je da ne pišem sve do u detalje, jer mora ostati i jedan dio koji će zaintrigirati čitatelje da sami istraživaju dalje, ako ih zanima.

Međutim iz komentara shvaćam da postoji mogućnost da tekst bude opet krivo shvaćen. Stoga sam se razmišljao da li da napišem poduži komentar ili da napišem nastavak članka. I evo ispalo je ovo drugo. Razumjevanje riječi i njihovo prevođenje je kompleksno jer u svim jezicima jedna riječ može značiti mnogo stvari, s time da etimologija pokazuje i skrivenu bit riječi. Kad se ta skrivena značenja povežu može se dobiti posložena slika. Ali naravno, prvo trebate znati što tražite pa će se riječi malo -pomalo slagati same od sebe.

Biblija. Upravo sam prije par dana dovršio čitanje knjiga „Biblija nije sveta knjiga“ Maura Biglina u izdanju Telediska. Neću vam prepričavati knjigu, ali dovoljo je da vam kažem da je u njoj jednostavnim jezikom napisano i objašnjeno slijedeće: Ne zna se tko je i kada napisao Bibliju. Ne postoji niti jedan izvor koji može potvrditi da se išta iz biblije zaista dogodilo, da su likovi zaista postojali. Ogromne kontradikcije u Bibliji pokazuju da onaj tko je prevodio knjige ili koji ih je uvezivao nije dovoljno pazio te je tako „riječ božija“ postala nejasna i kontroverzna, što bogu ne priliči. Brantelji vjere (crkve) to tumače tako da su ljudi glupi i nemogu shvatiti božije kontroverze jer je većina knjige alegorijska. Problem cijele priče jest da tako nepoznata, nekonzistentna, alegorijska, kontradiktorna knjiga postaje temelj jedne religije koja danas ima oko 1.5 mild. članova. Prilično puno za tako krhak temelj.

Ova knjiga se odnosi samo na Stari zavjet i potpuno ga raskrinkava kao lažan i krivo protumačen. Bespredmetno je pričati o bibliji kao stvarnoj, ali što je sa simbolikom biblije?

Novi zavjet je nešto čega se knjiga ne dotiče, ali ja nevidim razloga zašto bi taj novi dio bio istinit, ako bog ostaje jedan te isti. Lijepe su riječi tipa koji se navodno zove Isus i lako se za njih nakačiti jer su istinite. Međutim to ne znači da je zaista postojao taj lik i da je cijela priča o njegovu životu istinita. U prošlom članku sam je i prikazao kao simboličnu i tvrdim da to i jest samo simbolično.

Komentatorica An (podaci poznati redakciji) jako dobro rezonira stvari i mogao bih se u mnogome sa njome složiti, osim što mislim da se jako mnogo uhvatila lika i djela Isusa. (mislim da je to bitno jer neznamo stvarnog vlasnika tog imena). Ono što An lijepo govori jest da postoji jako mnogo vjerovanja koja su potpuno prihvaćena, a u bibliji nemaju nikakvu potvrdu. Jedan od takvih je i ta da je Djevica Marija uzašla na nebo i tamo postala jedna od tri božanske osobe, a to je duh sveti. Ajmo sad malo o tome. Mare/Marry znači „more“ i njene izvedenice Marija, Mara, Maja.

https://en.wikipedia.org/wiki/Our_Lady,_Star_of_the_Sea

Inače Maja koja je bila Budhina majka i u indijskoj religiji se označava kao iluzija. Čuli ste za izraz „maja“ u istočnjačkoj filozofiji. Ako te dvije riječi povežemo dobit ćemo to da je more iluzija ili bolje rečeno u simboličkom smislu kopno predstavlja stvarnost, dok je more (malo eteričnije) iluzija. Kako je An rekla dominantna slika u kršćanstvu je Mare koja drži krista. Djevica poznata kao i majka, ali prema Heleni Blavatskoj kao i mjesec je sveti duh i na zemlji drži sva prava na isusa, a što je sveta majka crkva. *Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! (sad znate tko je majka). Drugi dio simbolizma jest da majka drži krista u iluziji, na moru, jer je djevica stella maris, zvijezda mora. Ako sad promislite o tome što izvorno znači riječ baptizam (krštenje) stvari postaju jasnije. Onaj koji je kršten je poplavljen, potopljen (naravno pod more) kojim upravlja sveta majka crkva poznatija kao „holly see“ (sveto more). Dakle, da bi neko došao pod vlast i upravu Svete stolice (SS) (mora), potrebno je da bude potpljen, porinut, što kanonski zakon jasno potvrđuje, a svi to znaju. Osim toga riječ krist dolazi od grčke riječi koja se prevodi kao ulje ili pomazanje. Etimološki neki su stručnjaci tu riječ povezali sa uljem, mašću koju su egipćani koristili prilikom balzamiranja leševa. Stoga se riječ krist koje je izmišljena navodno tek u 11. stolječu koristi kao “krist pomazanik” iako nitko živ ne zna što bi to trebalo značiti. Međutim s ovom novom informacijom stvari dobivaju novi smisao. Krštenje, potvrda i posljednja pomast su tri sakramenta gdje svećenik/vrač, utiskuje ulje/mast na golgothu (lobanju) pomazanika (krista/čovjeka) i tako ga balzamiranjem pretvara u iluziju koja je simbolički mrtva i postoji samo na moru pod upravom kapetanije. Svoj autoritet na moru nam često pokazuje papa tako što državnici svijeta dolaze ljubiti njegov prsten koji se zove Ribarov prsten (lovac na ljude). On je jedini iznad mora, a svi ostali su u moru i mogu biti spašeni samo po njemu/svetoj majci crkvi. Inače križ na lobanji (golgoti) se može prikazati i ovako:

Ako malo proučite pomorsko pravo, zastave sa zlatnim obrubom shvatiti ćete zašto smo simbolički svi pod morem.

Oćemo dalje?

Primanjem križa na čelo postajemo kršteni u kristu, kršćani. Inače riječ cross (engleska riječ za križ) znači još i prijeći preko, preko, prijelaz. U našem jeziku kad kažeš da te netko prešao zna se što znači, ali ne moramo to nužno preslikati i na engleski. Međutim na engleskom riječ „double cross“ znači točno to. Prevario, prešao, zajebao po naški. Znači dupli križ je pravi zajeb (XX). Ja bih to preveo ovako. Prvi križ dobijte ne krštenju, ali kako ste tada mali još uvijek niste svojom voljom potpoljeni, ali kada dobijete drugi križ (potvrda, krizma, firma) onda ste potpuno prevareni , zajebani, duplo prekriženi. Krštenje i potvrda su dva jako bitno sakramenta (ugovora, zavjeta, zakletve) da morate imati barem jednog svjedoka, jamca, koji prisustvuje sklapanju ugovora čime ga čini pravno valjanim. Ovako zajebani ljudi izgledaju idioti, kreteni, i nije ni čudo da je riječ cretin (kreten) izvedena iz riječi christian (kršćanin).

http://www.etymonline.com/index.php?allowed_in_frame=0&search=cretin

Valjda nekakvo simboličko značenje ima i to što je simbol crkve križ sa osam krakova koji leži nacrtan na trgu svetog petra u vatikanu, a možete ga vidjeti i kao točak iznad ulaza na gotovo svaku crkvu. (Engleska zastava, i cijelog commonweltha ima dupli križ). On predstavlja dupli križ (double cross). Slovo „Ch“ (chi) iz grčkog alfa beta se, u uglavnom sve novije jezike i pisma, prevodi kao „X“. Ako to postavim na takav način riječ CHURCH (crkva) postaje XURX.

Možda ni to nije dovoljno pa mogu uputiti ponovo na wikipediju u kojoj kažu da je zvijezda od osam krakova (tzv stella maris ili Double cross) simbol koga drugog doli Djevice marije,  a nalazi se na amblemu sadašnjeg pape Franje.

Ne znam koliko koincidencija je potrebno da ljudi shvate da je onaj razapet na križu, pomazan mašću za balzamiranje, potpljen pod vodu čovjek. Čovjek tim činom gubi svoju snagu, dušu, gubi razum, osjećaje. U naručju ga kao infanta (nedonošće) koje se ne može brinuti samo za sebe drži sveta majka. Takav nejak pod zaštitom milostive majke djete se pokorava majci (moru,iluziji) i u njoj postaje osoba sa pravima i dužnostima primjerenima jednom kršćaninu (laku, idiotu, kretenu).

To je osonov cjeokupnog današnjeg pravnog sustava. Ako to nije pad onda ne znam što jest.

Eto dosta je!