Davno sam čitao jednu fenomenalnu knjigu koja se zove “Slobodna djeca summerhilla” U toj knjizi čovjek opisuje jednu školu u Engleskoj koja je funkcionirala od cca 1920 – 1960, a onda je ukinuta.

A.S. Neil koji je osnovao tu školu imao je fantastične rezultate zahvaljujući nekonvencionalnom pristupu iako su njegovu školu pohađali samo najveći problemi koje nijedna druga škola nije htjela. Ako želite znati kakve su to metode, onda pročitajte knjigu.

Nakon te knjige dugo sam se pitao zašto se ne uvede u obrazovanje takav model kad je već pokazao tako dobre rezultate. U proučavanju alternativnih metoda našao sam ih još nekoliko pogotovo u ruskim privatnim školama gdje djeca uče stvari o kojima ova naša mogu samo sanjati.

Ako takve metode postoje pa zašto se za boga miloga ne primjenuju i provode? To sam se pitao nekada, a sad znam odgovor. Gledam večeras na RTL direkt tog nekog nesretnog Jokića koji je u najboljoj namjeri godinu i pol dana proćerdao pišući novi eksperimentalni edukacijski program koji će smanjiti broj zaglupljujućih informacija, povećati broj eksperimenata, terenskog učenja, poticati kritičko mišljenje i izražavanje svojih stavova, ukinuti donekle ocjenjivanje, napraviti kliznu lektiru i hrpu drugih načina učenja.

Alo, alo Bogati, stani malo Jokiću ti bi sad srušio sistem koji su ljudi radili 500 godina. Nisi li promislio da sistem radi ono što bi trebao raditi, a to je zaglupljivanje i zatupljivanje. Nisi li pomislio da gospodari svijeta ne žele one koji kritički promišljaju.

Kaže svu mu daju podršku, svi govore kako rade dobar posao, ali ništa od svega toga i danas on i cijela ekipa daju ostavku.

Pa naravno, optimisti, očekivate da će vam politički šupci i ministi poslušnici dati zeleno svjetlo za takvu radikalnu reformu. Ma dajte ljudi, koga vi to uopće pitate. Ako imaš kurikulum otvori svoju školu i naplaćuj onima koji žele da im djeca idu u tu školu. Ja bih osobno svoje dijete upisao u takvu školu, a vjerujem da bi ih bilo i mnogo više.

Edukacija je uvijek bila političko pitanje, jer što će državi i političko-religioznim strukturama čovjek koji zna što želi i ima hrabrosti i znanja da to provede? Zato sam apsolutno siguran da nijedna, a pogotovo ne naša politička struktura, neće dozvoliti takav kurikulum, jer su time potpisali svoju smrtnu presudu.

Kao što je rekao George Carlin: “Ljudi bi htjeli da političari budu iskreni ljudi, ma oni nisu normalni, kad bi se odjednom iskrenost ubacila u taj sistem on bi se istog časa urušio.”

Ako je školstvo neovisno kao dođavola sve jebene države imaju isti školski program i način učenja (zatupljivanja). Nije se nitko sjetio napraviti stvari malo drugačije? Ne! nego je to samo dokaz da kompletna svjetska edukacija koju provode pod obaveznu dolazi iz istog izvora.

Ovakvi školski program su osmislili jezuiti još u 19 stoljeću u pruskoj, jer tamo nisu bili ukinuti i budući da su oni vladari današnjeg pravo-političkog svijeta, edukacija je uniformirana isto kao i bankarstvo ili pravosuđe ili znanost u svim zemljama u kojima oni vladaju, a to su praktički sve. Dokle god oni budu drmatori, a zasigurno je da u hrvatskoj jesu takav “neovisni” sistem školstva se neće nikad promjeniti. Ministarstvo školstva u ovom slučaja kao i sam ministar imaju moć odlučivanja manju od čuvenog “ministarstva za istraživanje ruda i gubljenja vremena.”

Prema tome, glavu gore Jokiću, nemoj biti tužan, nisi nikad ni imao nikakvih šansi, neprijatelj je promoćan za tvoje snage. Ali barem si pokušao……. respect.

6 Responses

  1. Ma mislim da je taj kukurikulum samo još jedna patka, kost oko koje će se psi tući. Uostalom ne bi nam ovdje pomogao ni najbolji kurikulum. Obrazovanje prvenstveno čine ljudi. Moje je mišljenje da ovaj narod treba udariti o dno dna, tko preživi pricat će. Jako imam loše mišljenje o prosvjetarima u globalu kao uostalom i svima nama općenito. Što se odvija ovdje u zadnjih 25 godina… pa da li je i kad će nam se preliti čaša i kad ćemo i da li ćemo reći dosta je. Otišli su sabornici na Tjednovo, vrijeme je da se više i ne vraćaju na posao, vrijeme je da IM DAMO OTKAZ.

  2. Svi oni pokušavsju ostati u sistemu. Sistem je nepopravljiv. Kako kaže jedna profesorica:”3o god. radim u školi i sad bi oni da promijenim način rada.” Jasno, novac za tu promjenu je primila i smanjila stari način rada, novi nije ni uvela. A našlo se i sa strane način da na toj promjeni zaradi.U Zg je bilo pokušaja privatnih škola sa specifičnim kurikurumom, ali nisu našli kvotu sa kojom bi pokrili troškove škole. Roditelji su problem, a oni koji hoće su razasuti. Ja sam pokušala u Hr napraviti internet školovanje i u ministarstvu su reagirali na nivou pećinskog čovjeka, nigdje sa njima nisam stigla, a vrijeme mi je bilo ograničeno. Nisu me stopirali ali sam od njih odustala. Mjesec dana nakon moga prvog dopisa napravili su sami diskretno internet školu i reklamirali je vjerojatno dok je nisu napunili svojim intresima. A onda tišina. Moj kurikurum, a koji sama koristim, sličan je švicarskim privatnim školama(3 jezika – ali prilagođen način učenja, gramatika maltene odjednom se uči i stalno su tablice pri ruci, plus opći predmeti – imaju naglasak na svjetskim info, uz domaće info, i na način prilagođen djeci i po njihovom izboru (strani jezik – serije, knjige, razgovori, muzika…plus osnove). Religijsko opće obrazovanje, uvod u povijest niži razredi – lagane priče, financijsko obrazovanje, domaćinstvo -ekonomija domaćinstva, održavanje, društvo- ponašanje, strukturiranje društva, prepoznavanje društva za sebe, moral i etika – uloga u društvu…Osnovne smjernice: spajanje predmeta glazbeni – engleska pjesma, čitanje vježba- priroda, lektira – knjiga na engleskom, slikovnica u početku. Zatim prvenstvo svjetskim info, globalno učenje o domovini i zemljopisu – podjele zemlje, praćenje boja na kartama i povezivanje sa gospodarstvom, povijest kroz svjetsku povijest… napredne zemlje – ukratko: logične povezanosti…itd. Ja imam osjećaj da djeca prosto lete u znanje na ovaj način, malo me i plaši taj osjećaj. Jako malo energije sam uložila, vrlo malo…Drugi potvrđuju ove rezultate na djeci. Jasno u početku polako uz slikovnice i uvoditi postupno nove predmete.

  3. Živimo u vremenu sveprisutnog znanja: ko želi i doći će do onoga što ga interesira.
    Prava priroda našeg vremena je kako izbjeći informaciju, negativnu ili pozitivnu, pogotovo ako si osoba koja neprekidno uči, formalno ili neformalno, razmjenjujući iskustvo, kroz interakciju, sa drugima, bili oni živi ili neživi.
    Internet je sjajan egzemplar toga.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.