Svi su ljuti na Hrvate jer su eto anemični, ne bore se za svoja prava, ne ruše državu, ne prosvjeduju, ne izlaze na ulicu. Ne znam je li to Božja intervencija, ali imamo više sriće nego pameti. Naše ljude izvuć na ulicu je vrlo težak posao, kao da oni intuitivno osjećaju da na ulici nema ničega i da je rješenje na nekom drugom mjestu. Možda se javlja i onaj neki dišpet, ma neće meni niko govorit kad ću ja izać na ulicu. Ja ću izać na ulicu u nedilju ujutro i to ako bude sunčano.

U zadnje vrijeme počela je poplava prosvjeda kao neki novi trend, kojim će ljudi osigurati svoje bolje sutra. Kroz povijest se je dogodilo mnogo prosvjeda, ali malo njih je bilo uspješnih. Zašto? Zato jer je naglasak uvijek i gotovo uvijek na promjeni vladajuće strukture sustava, ili na zamjenu sustava nekim drugim “boljim”, a nikad na dokinuće sustava. To je zapravo teško ili nemoguće napraviti, jer sustav ne postoji, pa ga se niti ne može ukinuti. Genijalna prevara!?!? Ali postoji nešto što se može ukinuti, a to je naše vjerovanje u to da je sustav stvaran.

Razlika između Snjeguljice i Republike Hrvatske je ta što su obje bajke, ali postoji mogućnost da se priča o Snjeguljici zaista i dogodila.

Prosvjedovati na ulici protiv sistema je samoinkrimirajući proces sličan onome, u kojem mala djeca od roditelja koji im je zabranio gledati televiziju traže da je ponovo upale ili će oni otići u sobu i zaključati se uvrijeđeni jer njegovi zahjevi nisu ispunjeni.

Prosvjed je akt samoponiženja i indirektnog klanjanja roba gospodaru, koji eto traži malo bolje uvjete. Bit ćemo mi i dalje robovi, samo oćemo da nam malo više para ostavite, da nas ne kontrolirate baš non stop, a mi nećemo dirati vaše zakonsko pravo da vladate nad robovima. Prosvjednici su građani trećeg reda, jer gledaju molećivo u zemaljske bogove da im  uslišaju molitve i bace malo mrvica sa svojeg stola.

Mada prosvjedovanje ovako na prvu izgleda kao jedan slobodarski potez, ljudi koji su se spremni boriti za svoja prava i slobodu, zapravo je to potpuno urušavanje dostojanstva i očajnički potez zarobljenika vlastite nemoći.

Rušiti vladu A da bi došla vlada B, koja će raditi isto što i ova prva, jer je sistem ostao nepromijenjen, samo su rukovoditelji drugi, je glupost. Na takav način čovjek i dalje trči štakorovu utrku u kotaču, koji daje privid kretanja, a zapravo se stoji na mjestu. Još i sustav ugradi generator na taj kotač pa griju i osvjetljavaju svoje kuće energijom proizvedenom iz bjesomučne trke prema ničemu.

Kako to izgleda i do čega može dovesti vrlo lijepo je opisao Valter u svojem članku o Ukrajini. Prosvjed je rijetko kada “spontano” događanje naroda. Urušenim, bijesnim, nemoćnim ljudima, vrlo je lako manipulirati u ostvarivanju nečijih interesa. Bijes je autodestruktivan i gotovo uvijek u prosvjedima strada najviše ljudi, dok političari ostanu netaknuti.  Kad god čujete da se “dogodio narod” ne vjerujte u to niti trena. Ne vjerujte niti raznoraznim udrugama koje pozivaju na ulicu, one su svoja stajališta i tko im je gospodar, pokazali na nedavnom referendumu.

Ovo sve gore napisano, ne znači da se ljudi niti ne smiju braniti od invazije predatorskih parazita, koji nam sišu krv, jer je čovjek prvenstveno dužan zaštititi sebe i svoj suverenitet. Da bi mogao tako djelovati, prvo moraju prestati tražiti autoritet izvan sebe i znati da su suvereni gospodari svoga tijela, uma, duše i energije.

LJUDI NE IZLAZITE NA ULICU. Borba za našu slobodu se vodi samo kidanjem veza između nas i naše vjere u sustav na svim razinama. Ako trebate srušiti koji sustav, onda srušite onaj u svojoj glavi, koji kaže da ste građani, porezni obveznici, državljani, koji su obavezni izvršavati naredbe iluzornog sustava zvanog država, koji kao ideja u koju smo povjerovali, živi u samo jednom mjestu a to je MAŠTA.

17 Responses

  1. Ponavljam isječak iz mog komentara na članak:
    http://oppthrvatska.org/referendum-mediji-istina-i-zasto-necu-glasati-na-referendumu/

    “Već je stvarno bilo dovoljno puta dokazano da su svaki „pokret“, političke stranke (podjela i konkurencija), rat bilo koje vrste – kao i otpor unutar države protiv napada – bili uvijek financirani od istih BANAKA. (revolucija u Francuskoj, u Rusiji s Lenjinom, I i II svjetski rat, kao i svi noviji kojih se sjećamo, jer su sa na ogromnu žalost odvijali i za vrijeme našeg života i prisutni su još dan danas, s neopisivom patnjom za sve ljude, sav život i samu Zemlju).
    Postavimo si pitanje: Odakle odjednom nekim inicijativama, nekim „partijama“ novac „na bacanje“, za tiskanje plakata, plaćanje i izradu reklamnih predložaka, emisije na TV, oglasa u novinama i sl.?”

    I sve se to ponavlja, ponavlja, ponavlja, dokle god smo i MI suigrači u igri. I najveći šahovski majstor, ne može provesti svoje namjeravane POTEZE (i pomicati “figure” na šahovskom polju), ako nema suigrača koji na njih ODGOVARA i reagira.

    1. Ova usporedba na kraju teksta je super. Čini mi se kako je jednostavnost i razumljivost usporedbe najprikladniji način kako bi “kratkovidni” vidjeli dalje. Zato ih je i Isus koristio. Pozdrav.

  2. ljudi to ne kuže, da nema tu ništa od prosvjeda osim da dajemo opet pravo onima da dođu na vlast koji su otišli prije malo

  3. “Ono što mi pokušavamo učiniti je – pretpostavljam – da se vratimo načelima, ciljevima i duhu Deklaracije nezavisnosti. Taj duh je otpor prema zakonskoj vlasti i silama, koje ljudima oduzimaju pravo na život, slobodu i potragu za srećom. Zato se u ovakvim okolnostima nameće, da se sadašnji oblik vladavine mijenja ili ukine – međutim naglasak je bio na ukinuti.
    No, da bi se sprovela načela Deklaracije o nezavisnosti, trebamo ići izvan “zakona”, da prestanemo slušati zakone koji zahtijevaju ubijanje ili kako da se raspodjeljuju bogatstva, ili koji ljude zbog sitnih prestupa bacaju u zatvor i druge ljude, za počinjene ogromne zločine, drže izvan zatvora.”
    http://oppthrvatska.org/matt-damon-o-gradanskoj-neposlusnosti/

  4. Htio bih autoru skrenuti pozornost da se ne radi samo o maštanju o sustavu, i da će sam prestanak vjerovanja u sustav magično raskinuti veze i njegovo postojanje. Dakle, postoji mala stvar zvana porezi, vjerovali mi ili ne u sustav, prosvjedovali ili ne, tako dugo dok nam sišu krv kroz poreze ništa se neće promjeniti. NIŠTA.

    Sumnjam da ćeš iz kauča ili ispred računala jednostavno prestati plaćati porez? Ako hoćeš, reci kako? Uglavnom, ultimativno moj kometar vodi do toga da dok se plaćaju porezi, sustav će preživjeti. I točka. Nebitno koja vlada, sustav ide dalje. A bez prosvjeda, neće doći ni do smanjenja poreza, a kamoli do ukidanja barem nekih.

    Uostalom, autor slobodno provjeri kako je izboreno bilo koje pravo za običan narod u povijesti?

      1. Prijatelju, praktičan primjer te molim, kako prestati plaćati PDV koji je zaračunat u svemu, u svakom proizvodu koji kupuješ i svakoj usluzi koju koristiš, kako prestati plaćati doprinose, porez i prirez na plaću kada ti ga blagajnica na platnoj listi svaki mjesec automatski zaračuna, meni pada na pamet samo jedan praktičan izlaz iz takve situacije, izaći iz tog automatskog gulikožnog sustava i stvoriti svoj vlastiti sustav zvan “Robinzonizam”.

          1. Potaknut novim informacijama koje su mi proširile horizonte vlastite svijesti, moram napraviti edit, tj., prepravku zadnje dvije rečenice mog gornjeg komentara koje sada glase: pojavljuje mi se uvid od moje nadsvijesti, ili ti višeg ja, u kojem vidim da je samo jedan praktičan izlaz iz takve situacije, izaći iz tog automatskog gulikožnog sustava i stvoriti svoj vlastiti sustav zvan “Robinzonizam”.
            I tu je moje rješenje i odgovor koji nije došao iz uma.

            Dražene hvala ti na odgovoru koji me je potakao na daljnje istraživanje!

    1. “… provjeri kako je izboreno bilo koje pravo za običan narod u povijesti?”

      Da Seraphime, svi mi možemo jako lako provjeriti kako, na koji način su bila IZBORENA PRAVA ZA “OBIČAN NAROD” – u povijesti.
      Hm, IZBORENA PRAVA??? Jesmi li ih dobili? Jesmo li ih ostvarili – NAŠA LJUDSKA PRAVA? Jesmo li ih zadržali? ŽIVIMO li N A Š A P R A V A ?
      Jedino što ja vidim da se IZBORILO za “običan narod” (jer za mene ne postoji “običan” narod, već samo ljudi na različitom stupnju svijesti, to je sve – izborilo se nije NIŠTA, NIŠTA i još jednom NIŠTA …
      Što se promijenilo, je samo naziv “vladajuće klase”, od feudalizma, komunizma, socijalizma, preko kapitalizma do bankarizma i kabalizma – zvuči li poznato? Meni isto.

      Jedino TO se promijenilo ustancima, pobunama, izlascima na ulicu i sl., činjenica jest da se POVEĆALO KRVOPROLIĆE, da se poskidalo nekoliko pobunjeničkih glava, da se povećao broj grobova, broj utamničenih, siročadi i udovica, siromašnih, da su se naše “povijesne knjige” podebljale za nekoliko stranica opisa krvavih bitaka i slavljenja lažnih heroja, da se sveto tlo naše Majke zemlje natopilo krvlju njene djece (i to nije nikakva poredba, već gorka stvarnost i ne služi nimalo na čast “ljudskom” rodu), jer dozvoli – oni koji se ponašaju na takav način prema svojoj braći – za mene nisu zaslužili nazivati se ljudima i ne želim vrijeđati životinje i nazivati ih jednim imenom iz njihovog roda, već su jednostavno (postali) ČUDOVIŠTA bez srca.
      No, kada se ta čudovišta probude – na bilo koji način (a neki se i ne žele probuditi i to neka im bude na slobodnu volju) – ne bih ni za djelić sekunde htjela biti u njihovoj koži – jer kada im postane SVJESNO, što su i kako činili, kakve boli i nepravde nanijeli drugim ljudima, životinjama, prirodi, ukratko božjem stvaralaštvu – teško da probuđena duša te boli može samo ovako podnijeti … prema tome, da zaključim.

      NIJE RJEŠENJE U IZLASCIMA NA ULICU, nije rješenje u BORBI jednih protiv drugih, sasvim JASNO NIJE. Rješenje kako ja to vidim, je u povišenju SAMO-SVIJESTI, u SPOZNAJI TKO ZAISTA JESMO – da smo SVI BOŽANSKA BIĆA, BRAĆA i SESTRE … i nakon te duboke spoznaje, NEMA više “VLADAJUĆE” klase i nekoga iznad ili ispod, već samo ljudi s jedinstvenom, različitim sposobnostima, koji te darove stavljaju u službu svih ljudi i sveg života.

  5. Hrvati ne izlaze na ulicu jer su dugo bili brana (granica) osmanlijama … vrlo brzo uočavaju pozadinu (neku veću i jaču silu koja podržava vladajuće te se kao kokoši zavuku pod svoje jorgane … preko 50 % ne izlazi na izbore (svi znaju kako su sdp-ovci lopovi i izdajice, nesposbni partijski nekarakteri koji bi prodali vlastitog oca) svejedno, svi čekaju amerkiance koji će baciti na šaku takvih izdajnika atomsku bombu … trenutno je ovu kamarili (kao i u ukrajini) dovela rusija (svojim novcima) … članak je promašen jer se ne dotiče niti jednog pravog razloga hrvatske pasivnosti … SLOBODNI LJUDI SOBODNI UMIRU (za slobodu)

    1. Izvanredno, u tom članku je David rekao SVE što bi se uopće moglo i trebalo reći. Edgar, hvala za poveznicu.

  6. Autor teksta govori o tome, da je uzaludno prosvjedovati ali ne predlaže nikakvo rješenje ljudima, kako se postaviti prema problemima liberalnog kapitalizma, obnove robovlasništva, uništavanja čovjeka, obitelji, djece i svih vrijednosti, koje je postignuo socijalizam na razini ljudskih prava i međuljudskih odnosa. Ukoliko netko nešto kritizira, trebao bi predložiti protuvarijantu. Autor to ovdje ne čini.

  7. Još jedan moment moram iznijeti vezano uz prosvjede. Nije baš istina, da prosvjedi ne donose nikakve rezultate. U povijesti znamo dosta prosvjeda, koji su srušili sustave, pa i u samoj Ukrajini, iako su prosvjedi u Ukrajini drugog karaktera, nego li rušenje sustava.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.