Ljupki ples virusa HIV-a i Covid-19 (7)

“Danas prihvaćamo proglase znanstvenika odjevenih u laboratorijske halje s jednakom vjerom koja je nekoć bila rezervirana za svećenike. Zatražili smo od njih da čine iste grozote koje su nekoć činili svećenici dok su imali kontrolu u svojim rukama.”

Kary B. Mullis, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993. – citat iz njegove knjige “Dancing Naked in the Mind Field”

Što se dogodilo s nečime što se naziva “znanstvena metoda”? Očito je u modernim znanstvenim mainstream krugovima riječ o nečemu što je postala neugodna smetnja jer je brojni ljudi koje danas nazivamo znanstvenicima (ja ću ih nadalje zvati pseudoznanstvenicima) izbjegavaju kao da se radi o šugavom psu… Gledajuć svijet oko nas, širom otvorenih očiju pokušavajući pojmiti tehnološki napredak bez presedana u povijesti koji nam poput brzog vlaka s nepreglednim nizom vagona juri pred očima stvarajući zamućenu sliku uslijed velike brzine, nas obične ljude često uvede u tjeskobno stanje duha, jer ne razumijemo KAKO su se neka od tehnoloških čuda današnjeg vremena uopće mogla stvoriti.

Pa posegnemo za jednom od LOGIČKIH pogrešaka koju je još u davna vremena opisao i danas slavni Aristotel.

Ta je logička pogreška – POZIVANJE NA AUTORITET (argumentum ab auctoritate).

Na primjer, u praksi logička pogreška može izgledati ovako: “Ako je čika doktor rekao da je cjepivo dobro za moje dijete, onda je cjepivo dobro za moje dijete.”

Na tu se logičku pogrešku često veže još jedna – argument ad populum – ilitiga …“pa gledaj, ako većina ljudi cijepi svoju djecu (op.a. možda jer ih je čika doktor uvjerio u to?), onda je cijepljenje dobro za djecu.”

Ili recimo, ovo je također argument ad populum: “…ako većina ljudi kaže da je super skočiti iz aviona bez padobrana, zašto ti nećeš skočiti?

Paaaa… nekako mi se čini da je padobran dobro imati ako skačem iz aviona… je li moguće da sam glup što tako mislim kad svi ostali misle drugačije?

Takve radnje me podsjećaju na nesvjesno stanje rulje bez duha. Naime – robotsko ponavljanje neke radnje bez vlastitog, samostalnog promišljanja još se i može prihvatiti kod malog djeteta u razvoju, koje tek upoznaje svijet oko sebe, ali i ono bi trebalo nakon određenog vremena razviti inače prirodni proces gledanja na svijet iz različitih kuteva i propitivanje svega. Na žalost – mnogi roditelji katastrofalno podbace u ovom, iznimno važnom dijelu odgojnog procesa.

Istaknuo bih da se ja ne stidim ispasti glup iz nečije tuđe perspektive. Baš nimalo. Volim pitati kad mi nešto nije jasno. Jer nije sramota nešto ne znati i ne razumjeti – sramota je, daleko veća i nemjerljivo puta opasnija – ako nešto što ne razumijemo i ne znamo, bez previše razmišljanja prihvatimo od nekoga tko predstavlja figuru autoriteta. Recimo – nekog pseudoznanstvenika ili pseudoliječnika u bijeloj kuti koji nam kaže da moramo uraditi ovo da nam se ne bi dogodilo ono – gdje je ono nešto što obično u ljudi izaziva strah – a poznato je da strah blokira sposobnost zdravog promišljanja uma, izaziva zbrku, snižava životnu energiju, izaziva napetost, smanjuje dotok kisika u tijelo – što ishoduje donošenjem odluka pod pritiskom (iz stanja straha), koje najčešće nisu za naše dobro.

Pozivanje na „autoritete“ – jer nam nedostaju podaci o nekoj temi, kao i sposobnost razlučivanja i razlikovanja istine od laži, koju možemo u nekim slučajevima nazvati i intuicijom ali češće se radi o produktu promišljanja uz izbacivanje nedosljednosti i logičkih pogrešaka koje nas (ako ih ne uočimo) vode u labirint lažnih spoznaja – može ishoditi samo sustavnim snižavanjem razine svijesti.

I tako se mnogi među nama vrte u krug do kraja života, osim onih (na žalost malobrojnih) koji u jednom trenutku iz nekog razloga ipak odluče nažuljati guzicu i zagrijati stolac.

Zgodna zatvorena petlja, rekao bih. PONAVLJAM – neznanje vodi pozivanju na autoritet koje vodi prema argumentu ad populum koji vodi prema strahu a koji sprječava ljude da misle pa i dalje ostaju neznalice pa se opet pozivaju na autoritet…

A u svjetlu ove pandemijske trakavice, uočio sam da se najčešće rabi i iz svih oružja ispaljuje još jedna logička pogreška koja se naziva ovako: NEDOKAZANA PRETPOSTAVKA SE KORISTI KAO DOKAZANA (petitio principii). 

Tu logičku pogrešku najviše vole rabiti pseudoznanstvenici i oni kojima takva logička pogreška može na neki način koristiti. Briga njih za znanstvenu metodu.

Moguće da ljudi ovako reagiraju na svijet oko njih, mućkajući mislima na slijedeći način:

“Ma tko su ti superljudi koji su sva ta čuda oko nas stvorili? Mora da su posebni… mora da su daleko pametniji nego što sam ja… Bože dragi, stvarno ništa ne znam, ne znam niti kako ovaj toster tu pored mene radi, a vidi njih… velike su škole završili, oni znaju SVE!”

Pa pomislimo, suočeni s vlastitim morem neznanja i nerazumijevanja principa na kojima su ta čuda stvorena (uključivo ali ne ograničavajući se na primjerice – toster) – bolje nam je da šutimo kada smo suočeni s onime što kažu ti veleumovi, i bolje da mudro kimamo glavom dok nam govore da je recimo, nužno nositi maske i cijepiti djecu – da ne ispadnemo GLUPI.

I ja sam tako reagirao nekada ranije… unatoč prilično razvijene prirodne inteligencije, koja mi omogućava da RAZUMIJEM kako nešto radi ukoliko skupim dovoljnu količinu informacija i imam vremena da te informacije obradim. Dobar dio svog odraslog života nisam previše rabio te sposobnosti, barem ne u goreopisanom smislu. Danas to činim, i mogu vam reći da se iza razumijevanja KAKO? nalazi daleko važnije pitanje: ZAŠTO?

Mene danas mori pitanje, ZAŠTO nam pseudoznanstvenici serviraju laži o pandemiji? Još uvijek ga nisam pronašao, ali tražim i naći ću ga prije ili poslije – međutim nekako mi se čini da će se odgovor na to pitanje samo pojaviti kroz rasplet ove pandemijske trakavice u vremenu pred nama.

Ono što ovog trenutka razumijem i znam jest odgovor na pitanje KAKO. To sam sažvakao.

Veliku ulogu u tome što danas razumijem i znam KAKO ima surfer, biokemičar, konzument psihodelika i nobelovac Kary B. Mullis. Ovaj je svijet napustio u kolovozu prošle godine u 74. godini, pazite ovo, radi upale pluća… šteta što danas nije među nama jer on je taj koji je izumio PCR metodu koja zapravo nikada nije bila namijenjena za testiranje bilo čega ali se unatoč tome danas rabi za testiranje ljudi na Covid-19, da nam sam kaže riječ-dvije o tome kako su pseudoznanstvenici njegovu metodu pretvorili u ORUŽJE. Kary B. Mullis izrazito se protivio primjeni njegove metode za testiranje ljudi na HIV zbog brojnih problema koji su se događali s interpretacijom rezultata. Učeći o tom tihom ratu znanstvenika i pseudoznanstvenika o HIV-u i AIDS-u koji je trajao 22 godine i završio pobjedom pseudoznanstvenika (ako to što niste u pravu ali ipak dobijete što želite smatrate kriterijem za pobjedu) naučio sam dovoljno da se bez straha mogu suočiti s bilo kojim seronjom u bijeloj kuti koji laprda naštrebane gluposti o plandemiji koje su mu servirane iz dobro opremljenih laboratorija napučenih pseudoznanstvenicima koje plaćaju – pogađate tko – velike farmaceutske kompanije i filantropske (možda je bolji izraz – eugeničke?) fondacije poput recimo, one koju hendlaju Bill i Melinda Gates…

Inače – patent za PCR metodu prodan je za ono vrijeme (op.a. čini se da i do danas ta cifra predstavlja rekord) fantastičan iznos od 300 milijuna zelembaća ($ 300.000.000,00) farmaceutskom divu Hoffman-LaRoche od strane malene biotehnološke kompanije Cetus za koju je Kary B. Mullis u vrijeme svog otkrića radio. On sam je za svoje revolucionarno otkriće dobio zapanjujuću financijsku stimulaciju od Cetus-a u iznosu od 10 tisuća zelembaća ($ 10.000,00) ali čini se da ga to nije previše smetalo – satisfakciju je svakako dobio 10-tak godina po otkriću PCR metode u obliku Nobelove nagrade, koja također sa sobom nosi vreću novca.

OK – idemo na posao. Prvo ću pojasniti što je to tako famozno u PCR metodi da je patent prodan za tolike novce i zašto je to otkriće toliko značajno da je Kary B. Mullis za njega dobio Nobelovu nagradu?

Za početak ove znanstvene zavrzlame bilo bi najbolje pogledati kratki animirani film koji pojašnjava što se tokom PCR metode događa. Odabrao sam najkraći i najjednostavniji filmić kako bi svima – i laicima i “stručnjacima” bilo kristalno jasno što se tijekom PCR metode događa – tko želi, na bespućima interneta lako će pronaći obilje materijala koji zainteresiranima mogu pomoći da potpuno razumiju o čemu se radi i što se uistinu događa tijekom procesa laureata Nobelove nagrade Kary B. Mullisa. Ja sam pročitao nekoliko znanstvenih radova i pogledao nekoliko filmova o ovome i dojma sam kako veleuvaženi političari te pseudoznanstvenici koji nas u Hrvatskoj već mjesecima svakodnevno bombardiraju izvješćima o navodno novozaraženima i navodno umrlima ništa od toga nisu uradili. Možda griješim. U svakom slučaju, neće škoditi da nešto novo naučite pa pogledajte o čemu se radi – filmić traje nešto manje od 4 minute:

Dakle – PCR metoda doslovce je značila revoluciju u biotehnologiji i genetici. Stotine, možda i tisuće znanstvenih otkrića ne bi bilo moguće ostvariti bez genijalca Kary B. Mullisa. U gotovo 40 godina od otkrića PCR metode nije bilo značajnijeg poboljšanja iste jer je ona, kao i sve istine – jednostavna, iskonska i UČINKOVITA.

Ali – učinkovita za što?

PCR je metoda za PROIZVODNJU genetskog materijala – i to baš onog koji vam je potreban ili kojeg želite. Recimo, to može biti neka sekvenca DNA koda koja vam je potrebna za istraživanje a koju u vremenu prije PCR metode nije bilo baš jednostavno dobiti u dovoljno velikim količinama koje su potrebne za istraživanje, pa su naravno – ta istraživanja trajala mjesecima i godinama. Međutim, primjenom PCR metode kojom udvostručujete ciljani materijal u svakom ciklusu, za nekoliko sati možete PROIZVESTI cca milijardu komada nečega od jednog jedinog komadića tog nečega s kojim ste započeli multiplikaciju.

Sam Kary B. Mullis izjavio je u jeku ranije spomenutog tihog rata o HIV-u i AIDS-u kako se njegovom metodom može ustanoviti prisustvo HIV-a i u ljudi koji imaju negativan test na HIV antitijela… što zapravo nije nimalo neobično, jer ako recimo opalite 20 ciklusa nećete možda detektirati sekvencu koju tražite, ali ako opalite 30 – hoćete. Ako ih opalite 100 na svakom čovjeku ove planete – moguće je da biste zaključili kako smo svi zaraženi virusom HIV-a.

Znate li da se u Australiji HIV potvrđuje PCR testom od 5 ciklusa?

U SAD i EU uglavnom 3 ili 4 ciklusa, kako gdje.

U Africi svega 2 ciklusa.

Znanstvenici koji su na tome radili zbijali su pošalice kako pozitivan HIV test mogu “poništiti” novim testom koji ima manje ciklusa u nekoj drugoj državi…

Dakle – broj ciklusa je nešto što se određuje kako se kome sprdne i taj se broj naravno lako može mijenjati kako se kome sprdne… recimo ako tehničar u laboratoriju odluči opaliti 5 ciklusa više – ili njegov šef to odluči kao figura “autoriteta”… ili pak njegov šef… ili šef od tog šefa… svejedno tko to bude, rezultat će uvijek biti daj da ćemo dobiti dramatično različite rezultate. Ili recimo – dobit ćemo rezultate koji su potrebni da bi se opravdala suspenzija i ono malo preostalih sloboda čovjeka.

Pokušao sam pronaći podatak koliko se ciklusa provodi prilikom testiranja u nas ili u inozemstvu i nisam uspio. Ne bih se začudio da su se ti brojevi ciklusa mijenjali kroz mjesece, kako bi se lakše kontrolirao željeni broj “zaraženih” u populaciji za ostvarenje ciljeva – koji su, sve je očitije – kondicioniranje ljudi na “novo normalno” koje je potpuno nenormalno jer se ne temelji na nečemu što se zove ZNANOST.

Dakle, PCR test uopće nije test – prema riječima onoga tko je smislio tu metodu – a ako ga se za testiranje koristi, moguće je promjenom parametara testiranja MANIPULIRATI podacima kako je kome volja…

Idemo dalje.

Pitanje je i kod HIV-a i kod COVID-19 u vlas isto – kako znamo da baš ti virusi uzrokuju te bolesti koje karakteriziraju određeni simptomi?

Da se odmah razumijemo – ne kažem da AIDS ne postoji niti kažem da bolest COVID-19 koju pripisuju SARS-CoV-2 virusu ne postoji niti kažem da ne postoje ljudi koji su oboljeli… kažem da NEMA DOKAZA da HIV uzrokuje AIDS niti da SARS-CoV-2 uzrokuje ikakve simptome koji mu se pripisuju.

To kažem ne iz razloga što ja tako mislim. Ne. To nije moje mišljenje. To kažem zato što je riječ o istini.

Naime – do dana današnjeg nisu zadovoljeni postulati koji su nužni da bi se moglo reći “ova bolest je uzrokovana ovim virusom” a pritom mislim na viruse HIV-a i SARS-CoV-2.

Ti postulati su ZLATNI STANDARD za davanje na dokazima utemeljene izjave da je nekakav X uzrokovao nekakav Y i ako se znanstvenik naziva znanstvenikom, priznat će da je to tako.

Jeste li čuli za Kochove postulate? E to su vam ti, koje valja zadovoljiti prije nego krenete blebetati da je nekakav X uzrokovao nekakav Y, dame i gospodo pseudoznanstvenici.

Ili makar Riversove postulate (op.a. ustanovljeni su 1937. godine) valja zadovoljiti… rekao bih da su i oni dovoljno dobri, možda čak i bolji za ove specifične slučajeve virusnih oboljenja jer su Kochovi bili su napisani u vrijeme (1884.) kada se još nije znalo za viruse. Riversovi su postulati manje rigorozna varijanta hard-core znanosti koje je čvrsti zagovornik bio Koch i temeljem koje je i napisao koja četiri kriterija moraju biti zadovoljena da se može reći:

X je uzrokovao Y.

Idemo ih nabrojati, prvo Koch:

1. Mikroorganizam se mora pronaći u izobilju u svim organizmima koji pate od bolesti dok se ne bi smjeli pronaći u zdravim organizmima. (op.a. izobilje se može simulirati uz pomoć PCR metode…) 
2. Mikroorganizam se mora izolirati iz oboljela organizma i uzgojiti u čistoj kulturi.
3. Kultivirani mikroorganizam može uzrokovati istu bolest nakon što se uvede u zdrav organizam.
4. Mikroorganizam se mora reizolirati iz inokulirana, preminula eksperimentalna domaćina i identificirati kao onaj koji je identičan izvornom specifičnom uzročnom agensu.

Idemo na Riversove postulate:

1. Virus se mora izolirati iz oboljela organizma.
2. Virus se mora uzgojiti u stanicama organizma domaćina. (op.a. virusi se ne mogu razmnožavati na kulturi – potrebna im je stanica – otuda razlika u odnosu na Kochove postulate)
3. Mora se dokazati da je virus pročišćen (op.a. sve ostale stvari su uklonjene – ostao je samo virus) (op.a. 2: Luc Montagnier sam je izjavio da nisu pročistili virus HIV-a)
4. Kultivirani virus može uzrokovati istu bolest nakon što se uvede u zdrav organizam.
5. Virus se mora ponovno izolirati iz oboljela organizma.
6. Mora se detektirati specifični imunološki odgovor na zarazu virusom.

Međutim, danas na TV ekranima rijetko možete vidjeti i čuti znanstvenike. Izgurali su ih pseudoznanstvenici, ili bolje rečeno – izgurali su ih oni koji hendlaju medijima a koji su, kako davno reče Jim Morrison – upravo oni koji kontroliraju umove ljudi.

Jer da na TV ekranima vidite nekog znanstvenika taj bi vam nabrojao postulate koje sam gore naveo i rekao bi vam bez oklijevanja da NITI JEDAN JEDINI OD NJIH NIJE ISPUNJEN – bilo Kochov, bilo Riversov – što se tiče SARS-CoV-2 virusa. Niti HIV virus ne stoji ništa bolje po istim tim postulatima, uzgred budi rečeno.

Ja bih dodao na riječi Jima Morrisona da pomoću medija koji se rabe za kontrolu uma prvo kreće programiranje uma, jer programirani um je daleko lakše kontrolirati NAKON što u njega usadite određene ideje. Kontrola INPUT faze je nešto što sam obrađivao u serijalu predavanja BRUŠENJE USTAVNOG PORETKA i ona definira kakav će biti OUTPUT… a programiranje za “novo normalno” je nešto što se već dugo zahuktava i već se nalazi u punom sprintu – ako ne vjerujete, uključite bilo koji TV ili radio program te poslušajte vijesti. Pa to uradite svaki dan. Sigurno ćete uočiti obrazac koji se PONAVLJA. Kako bi se danas-sutra dobio OUTPUT koji se želi postići kakav god on bio. Stoga je najpametnije baciti TV u smeće. Ne zove se bez razloga ono što na njemu možete gledati “PROGRAMOM”…

Jer tako se programira um. Bombardirate ga dok ne upije to čime ga bombardirate. Zašto? S kojim ciljem? Ne znam. Još. Vrijeme će pokazati i odgovor na to pitanje.

Vratimo se na Kary B. Mullisa (otkrio PCR) i Luc Montagniera (otkrio HIV) – kakva je veza između njih, osim što je PCR pretvoren u oružje kojim se NAMETNULA pseudoznanstvena teza da je HIV uzročnik AIDS-a?

Pa ovako je to bilo… Mullis je svojedobno imao problema s navođenjem reference da HIV uzrokuje AIDS a ta mu je referenca trebala da, kao što to svaki znanstvenik radi, ukaže gdje je neka teza koju iznosi objavljena. Pa je tražio znanstvene radove na temu “HIV je mogući uzročnik AIDS-a” i nije ih uspio naći unatoč velikom trudu. Našao se u slijepoj ulici, pa je pomislio, netko mora znati za takvu studiju… a tko bi mogao bolje znati za takve studije od Montagniera, otkrivača HIV-a? Pa ga je pitao.

Koje je odgovor dobio?

NEMA TAKVE ZNANSTVENE STUDIJE. Montagnier mu je predložio da kao referencu navede studiju koja zapravo s HIV-om nije uopće imala veze.

Ne vjerujete? Potražite je sami. Ja sam tražio dva-tri dana i nisam je našao. Niti jednu jedinu.

Naravno – niti ne može postojati takva studija jer kako je sam Montagnier rekao – NISU PROČISTILI VIRUS. Što je jedan od temelja za izjavu “HIV uzrokuje AIDS.” Čak i da postoji – onda bi drugi znanstvenici poput čopora navalili da reproduciraju iste rezultate, i naravno, kad ne bi uspjeli – pokopali bi izvornu studiju.

I dalje ne vjerujete? Poslušajte što Kary B. Mullis sam kaže o tom problemčiću s Montagnierom:

Dovoljno?

Međutim, to što netko govori istinu neće spriječiti operatere robovlasničkog sustava kontrole da primjerice, unište karijeru znanstvenicima koji bi se drznuli ukazati na logičku pogrešku petitio principii koju sam spomenuo ranije a to su i uradili dr. Peteru Duesbergu koji se drznuo osporiti HIV-AIDS uzročnost… koji je, uzgred budi rečeno, ustanovio da je HIV virus jedva sposoban zaraziti stanicu domaćina. Usporedio je to analogijom da ako mislite da HIV može zaraziti čovjeka, jednako tako možete misliti da ćete osvojiti Kinu tako da svaki dan ubijete tri njihova vojnika…  S Duesbergom je bilo lako se obračunati – ali Kary B. Mullis je NOBELOVAC i  njega nisu mogli pokopati baš tako jednostavno.

Ipak, Duesberg je bio dovoljan da utjeraju strah mnogim drugim znanstvenicima koji bi moguće stali na njegovu stranu, što samo dokazuje da i među pravim znanstvenicima ima enorman broj šupaka.

Kary B. Mullis nije bio šupak. Stao je uz Petera Duesberga, moguće zato što su obojica ono što se po definiciji naziva pravim znanstvenicima.

Dakle – danas se PCR koristi na jednako pseudoznanstven način za detekciju SARS-CoV-2 kao i za detekciju HIV-a… i to je tako – dopala se ikome ta činjenica ili ne.

Dakle da rezimiramo ČINJENICE.

• nisu zadovoljeni niti Kochovi niti Riversovi postulati po pitanju SARS-CoV-2 – i to mjesecima nakon što je PRETPOSTAVLJENO da su neki simptomi posljedica nekakvog novog virusa.
• testiranje se provodi PCR metodom koja ne može ustanoviti postoji li zaraza, već može samo ustanoviti prisustvo određenog dijela genetske sekvence za koju se PRETPOSTAVLJA da je dio virusa COVID-19
• Uz određene parametre PCR testa, SVATKO će biti pozitivan na COVID-19.

Smijurija tu ne završava… što je i za očekivati kada se “VLAST” uključi u “rješavanje problema” bilo koje vrste. Pazite kako se STVARNO provodi “zaštita pučanstva” i zasigurno ćete uočiti nedosljednosti u odnosu na ono što mediji pomoću pseudoznanstvenika serviraju da “VLASTI” dosljedno čine u smislu “zaštite pučanstva” od onoga što zaista čine…

Osobno poznajem ljude koji su prije nekoliko tjedana bili na krstitkama na kojima je bio i jedan bolestan čovjek… malo kašljucao, malo šmrcao, ništa posebno. I kao dobro programiran robot, javio se svom dežurnom epidemiologu koji mu je telefonom postavio dijagnozu – da NEMA COVID-19 i da nema potrebe da ga testiraju. Međutim – preplašeni čovjek nije se na tome zaustavio, jer se već gotovo tjedan dana nije osjećao dobro, a igrom slučaja, i svećenik koji je te krstitke odradio također je počeo osjećati određene zdravstvene tegobe a njega je epidemiolog procijenio dovoljno važnim da ga se testira… pa je ovaj potegnuo veze te je testiran i ranije spomenuti čovjek.

I naravno, kako je to zbog prirode testa i bilo za očekivati, obojica su ispali pozitivni.

Protokol je da pozitivni trebaju reći epidemiologu s kime su se družili unutar DVA dana prije pozitivnog testa. Pa su rekli, uz pitanjce onog prvog čovjeka “ali ja se loše osjećam već skoro tjedan dana, ne biste li trebali uzeti sve moje kontakte u tom vremenu?”

NE GOSPODINE. SAMO ZADNJA DVA DANA.

???

I dobro, protokol zatim nalaže da se kontaktiraju ljudi s kojima je pozitivno testirani bio u kontaktu zadnja dva dana prije pozitivnog testa. Ljudi koje poznajem očekivali su poziv, jer im je rečeno iz prve ruke kako su navedeni kao kontakt…

NITKO IH NIJE ZVAO – a prošla su već tri-četiri tjedna od tih krstitki. U međuvremenu su i oni odradili tu famoznu samoizolaciju na vlastitu inicijativu za svaki slučaj, i prošli su je bez ikakvih simptoma ikakve boleštine.

Dakle izjave koje prenose mediji kako je “EPIDEMIOLOŠKA SITUACIJA POD KONTROLOM” i da se “ZNA S KIME SU ZARAŽENI BILI U KONTAKTU” te se “SHODNO TOME ODREĐUJU MJERE SAMOIZOLACIJE”  su najobičnije gluposti, dezinformacije i laži.

Da, svakako se dio navedenog provodi, ali očito je da se dio uopće ne provodi, što ZNAM iz prve ruke. Koji je omjer provodi se/ne provodi se zaista ne znam, ali činjenica jest – uzevši primjer iz prve ruke koji sam opisao – da se ne provodi uvijek.

Dakle teza kako “VLAST” drži stvari pod kontrolom a koju iznose pseudoznanstvenici na dnevnim javnim hipnoterapijama a koje plaća ista ta “VLAST” je bezočna LAŽ.

Znam još jedan slučaj iz prve ruke – mladić koji se vratio iz Verone taman prije negoli su zatvorili granice jer su 80-godišnjaci u sjevernoj Italiji umirali gotovo jednakim tempom kao godinu dana ranije, također je počeo šmrcati nekoliko dana po povratku u domovinu… i on se javio epidemiologu koji mu je opet telefonski postavio dijagnozu – da nema COVID-19. Odšmrcao čovjek svoje i vratio se na posao za 4-5 dana i nikome ništa.

Zapravo – znam više ovakvih bizarnih slučajeva nego što znam pozitivno testiranih. Njih osobno poznajem NULA – iako mi je priroda posla takva da na dnevnoj bazi komuniciram licem u lice s mnogo ljudi koji zbog prirode svog posla također svakodnevno komuniciraju s mnogo ljudi, a s još više ih komuniciram telefonom… mnoge od njih sam pitao kroz posljednjih mjesec, mjesec i po dana znaju li nekoga da je pozitivan na COVID-19 i do danas nisam dobio niti jedan jedini pozitivan odgovor – osim od onih prijatelja koji su bili na krstitkama.

Ninja virus. Ne vidiš ga a sije smrt na sve strane. Valjda.

Virus je to kojeg i dalje – kao što sam po prvi puta istaknuo u članku ARMAGEDON – još niti jedan jedini supertehnološki laboratorij ove planete nije uspio izolirati do dana današnjega.

U neka jednostavnija vremena, ljudi nisu morali gledati hipnoterapijske seanse na televizoru da bi ZNALI kako neka boleština kosi ljude… naprosto bi pogledali oko sebe i VIDJELI bolesne i mrtve, VIDJELI bi pune bolnice i mrtvačnice… danas to nije tako. Zamislite da uopće ne gledate TV. Biste li tada znali da se nešto superzarazno i smrtonosno uvuklo među ljude? Naravno da ne bi. Jer se tako nešto zapravo – ne događa. Moraju vas mediji s pripadajućim pseudoznanstvenicima uvjeriti da se tako nešto događa, što ovi revno čine svaki dan po nebrojeno puta kroz sve moguće dostupne im medije.

PROGRAMIRAJU VAS.

Stoga bih još jednom istaknuo ono što sam prilično detaljno pojasnio u serijalu predavanja BRUŠENJE USTAVNOG PORETKA – moramo čuvati dveri našega uma.

Smeće unutra u obliku informacija koje apsorbiramo a da ih ne analiziramo jesu li točne ili netočne ima pogubne posljedice kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini… jer INPUT definira OUTPUT.

OUTPUT u obliku ljudskog ponašanja ne može biti drugo nego SMEĆE ako je INPUT bio smeće.

Tamni okultisti koji upravljaju ovim svijetom na svojoj sotonističkoj ideologiji to jako dobro znaju i koriste činjenicu što većina ljudi na svijetu o tome nema niti najblažeg pojma da bi KOLEKTIVNI OUTPUT – a to je nešto što generira našu KOLEKTIVNU STVARNOST – oblikovali onako kako je njima po volji a da bi ostvarili svoje težnje i ciljeve – koje bismo mogli, kako sam mnogo puta do sada istaknuo – opisati jedino kao ROBOVLASNIŠTVO.

To su doduše već ostvarili, a sada, između ostalog i pomoću ove planetarne plandemijske pizdarije – STEŽU LANCE.

Hvala na pažnji.