Napisao Eon.
Što mislite, koje je najjače oružje ikad, koje je izišlo iz ljudskog uma na ovaj svijet? Da li je to atomska bomba ili neka letjelica na daljinsko upravljanje ili neki smrtonosni virus proizveden u laboratoriju koji može pobiti milione ljudi? Ja mislim da nije. Mišljenja sam da je najjače oružje ikad izišlo iz ljudskog uma, riječ. Riječ ima snagu da porobi milijarde ljudi, a da ovi još uvijek slijepo vjeruju da su slobodni. Ona ima snagu da promijeni kompletnu povijest ljudskog roda i povijest svakog čovjeka u jednini. Međutim, ona u sebi ima i snagu ljubavi kojom možete usrećiti milijune ljudi koji slijepo tragaju za njom. Riječ možete koristiti za dobro, ali je isto tako možete koristiti i za zlo. Zbog riječi možete završiti u zatvoru, ali možete isto tako završiti i na nekom pobjedničkom postolju. Riječima možete započeti sukob, voditi ga i završiti. Riječ je toliko močna da ste čak i vi koji ovo čitate, nesvjesno s jednom vezani i pod njom zavedeni. Što mislite, koja je to riječ? Ta riječ je vaše ime. Vaš um je toliko podsvjesno vezan sa rječju vašeg imena, da ćete, kad god netko pomene vaše ime, uvijek okrenuti glavu u smjeru iz kojeg ste čuli tu riječ. Kada netko kaže vaše ime u negativnoj konotaciji, vi ćete se naljutiti, a kada ga pomene u pozitivnoj, vas će to usrećiti. Međutim što riječ u svojoj suštini zaista jest? Kako je apstraktno riječ pokušati objasniti rječima, ali nažalost, nema drugog načina. Riječ je čista fikcija, izmišljotina ljudskog uma, koju um imaginarno veže uz fizičke predmete, biološka stvorenja i prirodne pojave, kako um ne bi bio izgubljen, te kako bi mogao komunicirati s drugim umovima putem istih tih rječi, jer um ne zna čitati misli drugog uma. Svijest zna, no to je za drugu temu. Međutim, pitanje je što je um uradio s rječju koju je izmislio? Zlorabio je i njom stvorio iluziju koja ne postoji u stvarnosti. Rječima je um stvorio jedan potpuno iluzorni i izmišljeni svijet. Svijet u kojem mislimo da živimo danas, a koji postoji samo u ljudskom umu. Čak je došlo do toliko apsurdne situacije da je ljudski um izmislio svijet koji je na kraju porobio ljudski um, tako da je ljudski um postao zarobljenik vlastite izmišljotine. Vidite li sada koliko je riječ jaka kao oružje? Da bi čovjek sebe oslobodio zatvora u koji ga je smjestio njegov um, čovjek mora nadići svoj um. Čovjek mora izaći van svoje percepcije i skužiti da u sebi ima nešto što mora pobijediti. To što mora pobijediti svaki čovjek u sebi, nazivamo um. Um je jedino s čim čovjek vodi svakodnevnu bitku i to je jedina bitka koju čovjek zaista vodi. Kada čovjek vodi bitku protiv drugog čovjeka, tu ne ratuje čovjek protiv čovjeka, nego um protiv uma. Čovjek protiv drugog čovjeka nema potrebu ratovati, ali um nažalost ima, jer u umu su id i ego, a čovjek postaje čovjekom kad super-ego preuzme nadzor nad umom. Samim preuzimanjem tog nadzora, u čovjeku dolazi do ravnoteže i čovjek više nema potrebu za ratovanjem s ikim. Čovjek u konstantnom stanju ravnoteže, to je cilj kojem ljudska vrsta treba težiti, a koji će, kada bude ostvaren, dovesti do trajnog mira i ljubavi među ljudima na ovoj prelijepoj planeti, našem jedinom Raju koji imamo, a sustavno ga uništavamo zbog ljudskog uma zarobljenog u vlastitoj izmišljotini riječi.
Sa vlastite perspektive, i ne bih se baš složio s tim da je najjače oružje ikad riječ….
možda tako najčešće ispada u praksi…ali ono što opažamo je riječ—posljedica …a naravno riječ ima svoj uzrok.
Mi kao da promatramo “nuklearnu eksploziju” kojoj je uzrok “kolizija neutrona i jezgre atoma” …
ono što hoću reći je da bljesak te eksplozije vrlo lako može “oslijepiti” potragu za uzrokom…
gdje bi jednostavno na početku kazali sebi….
“Je, u pyzd mat. bombača je bila velika.Pogledaj bidnog Šimu još traži kolo od svoje karijole”
… i stat….uzesti to zdravo za gotovo…i ne tražiti dublje.
Mislim da se iz vlastite perspektive samog bića(mog,tvog,njihovog)
vrlo lako danas izgubi ono što(onaj tko) te riječi oživljava živom energijom – tj. čovjek ilitiga ljudsko.
Ono što mislim, da se najviše podcijenjuje tokom razmatranja bilo čega….je upravo —veza— koju čovjek formira prema objektu,riječi ili nekom drugom živom biću.
Čovjek uvijek uspostavlja vezu od sebe prema nečemu/nekomu…i ono što je najčešća manifestacija te veze na “”drugoj strani”” veze je upravo neka odlika/stav/mišljenje/vlastiti_sud od bića koje radi vezu.
E sad više nije bitna veza nego objekt veze.
Mi smo negdje vani, poistovjetili dio sebe – sa nečim/nekim drugim i kada netko, makar i implicitno, pokušava narušiti tu vezu ….mi reagiramo kao ljubomorni ljubavnici (vadu se mačete-kubure-puške-topovi štajaznam).
Tko posjeduje riječi,atome i galaksije? …ja mislim da pripadaju svakome i nikome.
Riječi, atomi, galaksije, itd.. su….(izraziti ću se grafički) ….
su poput “obnovljivih-kondoma” koje može bilo koja svijest koristiti.
Samo ono što najčešće opažamo je “količina trenja” koja nastaje kad taj “kondom” koriste istodobno dvije svijesti različitih frekvencija/razina ili “proširenosti”.
Članak 10 zapovjedi sa komentarima je živi primjer…..
.
Stoga mislim da je na kraju bitno poštovati činjenicu da smo svi – sve svijesti u istom/istim “kondomu” i da se svi “nabijamo” prema istom kraju….i da neke svijesti imaju manji, a neke svijesti veći opseg….
i da svi – ma kako to god čudno izgledalo – nastojimo rasti.
Na samom kraju “individualnog” naprezanja tog “kondoma” događa se nevjerovatni rast svijesti gdje bi biće trebalo postati svijesno da je prevazišlo okvire tog “kondoma” i nać neki drugi “kondom” koji će vjerovatno na početku biti teško ispuniti svojom sviješću……
i tako unedogled do vječnosti rasti.
Izazov koji je uvijek nazočan… je kako vlastiti um učiniti dovoljno svjesnim da sve to prepozna.
Ona prethodno spomenuta (u komentaru) “količina trenja” koja se može opaziti…
će se u jednoj instanci manifestirati kao ‘žustra’ rasprava oko riječi/kondoma “bog”…..
a u drugoj instanci će se manifestirati kao ogromna lokva krvi na podu ureda….
koji su koristili ljudi koji su predmnijevali pod riječ “bog”
nešto različito od onih ljudi koji su povukli okidače na kalašnjikovima.
A možda u nekoj trećoj instanci, u nekoj dalekoj-dalekoj galaksiji, će se to manifestirati kao hrpa kamenja
koja plovi svemirom jer neće bit nikog preživjelog u fizičkoj domeni.
Ovo je samo moj pogled na temu posredstvom uma kojim raspolažem
– koristeći ovaj mordorski jezik….putem ovog medija odnosno ove “kristalne kugle” (Liquid-crystal display).
Ako je post-dupli zbog slučajno problema sa browserom – zanemarite jedan.
Tvoj pogled je kroz um.
Iziđi van uma i imati ćeš univerzalan pogled.
Dok si u umu nalaziš se u njegovim iluzornim granicama.
Iziđi van u bezgraničnost jer ti nisi um da bi se nalazio u umu. Ti si beskonaćnost. 🙂
Svijestan sam da je to pogled kroz um…
tako sam i napisao u predzadnjoj rečenici.
Jako je teško kondezirat beskonačnost u nešto opipljivo…pogotovo bez posredstva uma…
bilo usmeno – bilo pismeno.
Pa čak i u tvom članku je značenje dostavljeno tako što je ‘zakačeno’ za riječi….a te riječi su pretpostavljam došle iz uma…pa siguran sam da si i pročitao svojim umom barem jedanput ovaj članak prije nego što si ga poslao na objavu.
Hoću reći, nitko nije imun na korištenje uma kada se hoće ‘nešto’ dostaviti u ovu domenu.
A kada to činimo onda, bilo svjesno bilo nesvjesno, pristajemo na ta “iluzorna” ograničenja.
Mislim da riječi nisu bitne nego značenje koje je dostavljeno…
opet….značenje je dostavljeno vezom koju smo mi svjesno/nesvjesno potvrdili
i za koju odgovaramo sami sebi…
i na kraju….kroz to značenje je dostavljen ipak samo minijaturni dio beskonačnosti.
Ali da navikli smo se od malih nogu da je to naš maksimum kojeg možemo postići…ili kako kažu…
“Mislim dakle jesam” .
Odvikavanje od te ideje malo traje…
😀
Ovo je samo moj pogled na temu posredstvom uma kojim raspolažem
– koristeći ovaj mordorski jezik….putem ovog medija odnosno ove “kristalne kugle” (Liquid-crystal display).
Zbog riječi samo mnogi su nastali ratovi,zbog riječi mnogi su mnogi i nastali svatovi…
Sviđa mi se. Odavno nosim u sebi misao da su rijeći – jezik – izmišljeni da bi se sakrila istina.
Hajde sto sam beskonacnost ,ali sto sa svojim besom kontrolisem vreme to mi se vec ne svidja 🙁
Vi ste sud pravde a srbijom haraju kriminalci kada ce to biti pohapseno?
Vi niste normalni rec nije najjace ORUZJE nego najjace ORUDJE ikad za razliku izmedju ta dva potrazite u recniku ORUZJE JE ZLOTVORNO A ORUDJE IMA VISE FUNKCIJA … Molim vas promenite ovo. Kakav nepromisljen covek je pravio ovaj sajt.? Pitam ja vas?
Pisao ga je netko tko više ne piše na ovoj stranici godinama. Napisano odražava stavove autora, ne i uredništva.
Nikakav problem ,mozda ja gresim, ali uvek sam pri stavu da od nekih drugih iskusnijih ljudi da je rec orudje sredstvo komunikacije , manipulisanja ,instrument , pomagalo, alat itd …Bez uvrede sto protivrecim arbitraznom sudu pravde.
Nema nikakvih problema. Smatram da svaki članak ima određenu vrijednost, neki više, neki manje.
Nemam reci samo cekate da ubijete nekog ovo je tako ruzno sto radite , kakvi sajber vojnici sada se svi plase i vas i vase ideje.
Jel moguce da se obrisu ovi komentari ovde posto neko ovo ocigledno zloupotrebljava.