NASILJE: JE LI VAM GA JE BILO DOSTA?

 In NASILJE

Moram priznati da sam pomalo zadovoljan (na razini ega) što sam danas saznao kako netko koga sam jedva koji puta susreo nakon srednje škole, u svom dojo-u priča svojim učenicima o danu kada sam pretukao jednog nasilnika (većeg od mene; uvijek su bili veći) koji me uporno tjerao prema tučnjavi koju sam tjednima pokušavao izbjeći.

Muka u želucu je bila ono što sam gotovo uvijek osjećao kada sam znao da ću upasti u tuču koju nikako ne mogu izbjeći; jer nikada se nisam volio tući. Ipak, toga puta, bio sam neobično miran. Koliko god to čudno izgledalo, osjećao sam mir jer sam znao da sam 100% u pravu, i da sam uradio sve što je bilo moguće da izbjegnem tuču, ponovno i ponovno, dok me nasilnik napokon nije natjerao preko granice gdje više nije bilo mogućnosti da je izbjegnem.

Sjećam se te tuče posebice iz jednog razloga. Sjećam se kako sam sam sebi govorio: “Ova pobjeda mora biti odlučna ili će se on naprosto nastaviti stalno vraćati, i nikada me neće ostaviti na miru.” Takav mi je život u školi bio prethodnih mjesec dana; stalno me tražio i iskazivao neprijateljstvo prema meni, bez obzira na to koliko sam ga pokušavao izbjegavati.

Dok nas je učiteljica razdvajala, bio sam nad njim dok je ležao na pločniku. Znao sam da je tuča gotova jer “autoritet” je stigao, ali dok se pridizao znao sam da ne smijem dopustiti da tako završi… i udario sam ga šakom u vilicu tako da je tresnuo nazad na pločnik.

Jasno se toga sjećam jer mi se činilo da je istovremeno riječ o nečemu što je a) neizbježno i b) pretjerano. Boljelo me iznutra to što sam mu učinio… i ne kažem to da bih sebe prikazao dobrim momkom. Nisam to želio uraditi, ali istovremeno sam želio da me od tog dana nadalje pusti na miru.

Usput budi rečeno, i ostavio me na miru nakon tog dana.

Proširio bih stoga još malo ovu priču, i iskoristio bih je kao metaforu onoga s čime smo danas suočeni na ovom svijetu, u SAD i posvuda drugdje na planeti.

Vidite, nasilnici su kukavice u svom srcu ali su također vješti u svojoj lakomislenosti: tjerat će svoje dokle god mogu, a to je dok netko ne ustane i kaže:

“Dosta je bilo!”

Zato bih vas upitao, sve vas, kao što sam to već mnogo puta ranije pitao:

Državizam: JE LI VAM GA JE DOSTA?

Napisao: Tom Gorman

Recommended Posts
Showing 8 comments
  • BlackDragon
    Odgovori

    1. Ne vjerujem da si ikoga prebio (mada si žarko želio). Skljutavi štreberčić sa 6,4 dioptrijom?
    Mokri snovi!

    2. Pomalo se i odmotava klupko u kojem se nalazi riješenje zagonetke žestoke averzije prema murjacima.

  • BlackDragon
    Odgovori

    Ne objavljivati prethodni post molim.
    Neka to ostane među nama.

  • Mario
    Odgovori

    U stvaranju imaginacije mi obično stvaramo sebi pravog neprijatelja koji postaje prava opasnost za ego, ali i to je produkt ega. Ne postoji tako nešto kao što je vanjski neprijatelj, bez obzira što nam taj unutarnji glas govorio. Svaka percepcija neprijatelja je projekcija ega kao neprijatelja. U tom smislu, možemo vidjeti da je sto posto vanjskih neprijatelja naša kreacija.
    Tvoj največi neprijatelj je tvoja unutarnja percepcija, tvoje neznanje, tvoj ego.

    • Valter
      Odgovori

      Zašto novi nick? BlackDragon ne valja više?

  • Eva
    Odgovori

    Da, dosta i preko svake mjere, dobila sam strašnu alergiju na državizam koja se ispoljava tako da izlazim iz svoje meditativne svijesti te tražim taj državizam da ga otjeram u PM što se kaže. Ja sam odlučna, tom ludilu treba stati u kraj, pa neće valjda tri loša krojiti stvarnost. Vrijeme je da se budalama stane u kraj. Ne znam kako je uopće došlo do toga da da najgori od čovječje vrste kroje ostalima svijet, mislim znam ali to ne može više tako. Mislim si pametna sam, vrijedna, poštena, pomoći ću, želim da svako dijete na ovome svijetu ima što jesti i gdje spavati, da ima ljubav, igru, slobodu (to mi je želja i misao vodilja i sve što govorim vođeno je time) a šta radim – dozvoljavam da svaki dan iznova oni umiru od gladi i od metaka, dozvoljavam jer sam protiv nasilja – e pa mora postojati način koji nije nasilan da se ovaj svijet promijeni. Toliko je ljudi na svijetu sa istom tom željom, pa što nas sprečava da zaustavimo ratove, državizam, birokraciju… Za početak gdje god mogu i nađem se objasnim budali da je budala i zašto je to tako pa taman to bio i sam papa.

  • Eva
    Odgovori

    Mario nije u pravu, neprijatelji postoje van naše svijesti, neprijatelj ti je netko tko odluči da će ti biti neprijatelj kao u Valterovom slučaju dječak iz priče. Naravno ti ga ne trebaš gledati ko neprijatelja nego kao nekoga koga treba skinuti sa grbače na što brži, nenasilniji način, ne vezivati se na neprijateljstvo i ne postati njemu neprijatelj već jednostavno ga otjerati kao dosadnu muhu. Ja svoje dječake tako učim:
    -nikada ali nikada prvi “dignuti ruku” ili ulaziti u nečiji intimni prostor koji je na razdaljini od negdje pola metra a u takvim konfliktnim situacijama
    -ako nasilnik ne posustaje ni ne odustaje unatoč ignoriranju, riječima ga “pokopati”
    -ako nasilnik i dalje ne posustaje i ne odustaje te nasrće osokoljen tvojom neagresivnošću i misleći da se bojiš, mlatnutiga. Jer kad nasilnika ne spriječiš dolaze drugi koji traže žrtve i tako to ide. Djeca te dobi, već u prvom osnovne a i ranije počinju ispoljavati nasilničke manire, to je većinom zato što ih roditelji nisu naučili kako se ponašati. Mnogi roditelji a naročito ima dosta žena koriste svoju djecu kao oruđe za nasilničko ponašanje prema okolini pa tako i djete samo ne zna kako će nego tako.

  • oli
    Odgovori

    Svima je dosta. Dosta nam je da iluminatsko-sotonistička klika siluje, ubija i hrani se našom djecom u svojim ritualima. Dosta nam je da ih koriste kao seksualno roblje. Dosta nam je da izazivaju ratove diljem svijeta, kako bi se braća zavadila i ubijala. Dosta nam je da svojim dugovima crpe našu životnu silu, kradu nam dušu. Svima je dosta biti ROB!
    Barem se nadam da je tako??
    Samo bolesnom čovjeku ili new age-ru ovo može biti prihvatljivo.

Odgovori na Eva Otkaži odgovor

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje