15. April 2016
Nizozemski birači sada žele referendum za Transatlantsko partnerstvo trgovine i ulaganja (TTIP).
Više od 100.000 Nizozemci je već potpisalo peticiju za TTIP-referendum. Sve u svemu, potrebno je 300.000 potpisa kako bi se postiglo neobvezujuće glasovanje.
Iza akcije stoji Socijalistička stranka (Socialistische Partij), koja je osnovana 1977. godine kao “Komunistička partija“ Nizozemske i pri općim izborima 2012. godine, osvojila za sebe u parlamentu 15 sjedišta (10%), od 150 mjesta. Ovaj rezultat odgovara količini od gotovo 910.000 glasova birača.
Glasnogovornik stranke Jasper Van Dijk, rekao je „EurActiv-u“, da su rasprave o TTIP-u koje traju mjesecima, dobile nakon referenduma za EU-Ukrajinu novi zamah. Mnoge nevladine organizacije i organizacije koje su protiv TTIP-a, također su sudjelovale u pozivu za novi referendum i njihovo zalaganje je premašilo sva očekivanja.
“Želimo omogućiti referendum o TTIP-u“, kazao je Dijk. Čim TTIP-pregovori budu završeni, svatko tko je potpisao peticiju, primiti će e-poštu, čime će lako sudjelovati u postupku narodnog referenduma o sporazumu.
Pregovarači EU-a i SAD-a žele sporni TTIP-sporazum zaključiti što prije, jer mandat američkog predsjednika Barack-a Obama-e završava u siječnju 2017. godine i potencijalni su kandidati, poput Republikanskog Donald-a Trump-a i demokrata Bernie Sanders-a, u odnosu prema TTIP-u više suzdržani.
No, čak i ako nakon četiri godine teških pregovora, sporazum bude sklopljen, da bi stupio na snagu, mora još biti potpisan u Europskom parlamentu – i to od strane svakog parlamenta svih 28 zemalja članica EU-a. Imajući to na umu, nizozemsko glasovanje, čak i ako nije pravno obvezujuće, može izvršiti ogroman pritisak na nizozemske Europske zastupnike i na kraju spriječiti sporazum.
EU-skepticizam
Pri glasovanju o europskom Ustavu iz 2005. godine, nizozemski parlament je obećao, da će se pridržavati ishoda referenduma, ako je odaziv veći od 30 posto. Gotovo dvije trećine (61,6%) nizozemskih birača je sudjelovalo, 63,3 posto njih je bilo protiv Ustava. Nakon toga je u Nizozemskoj donesen novi zakon, koji dopušta zakonski neobvezujuće referendume, ako se za referendum predoči 300.000 potpisa.
Organizatori nizozemskog TTIP-referenduma očekuju jaki odaziv, s obzirom na brojne kritike o tajnosti, radi omekšavanja postojećih standarda zaštite okoliša i mogućih tužbi multinacionalnih korporacija protiv europskih vlada.
Međutim, prije zaključivanja TTIP-pregovora, ne može biti službenog referenduma o Sporazumu. Ali, uz predočenje pravih preduvjeta, moglo bi se poništiti potvrđivanje EU-Kanadaskog CETA-sporazuma (op. prev.: više o tome možete čitati niže), koja slovi kao test za TTIP.
Mogući troškovi
Europska komisija procjenjuje da bi “ambiciozan” TTIP-Sporazum mogao europsku ekonomsku silu uvećati za oko 120 milijardi eura (ili 0,5% BDP-a) i SAD-a za 95 milijardi eura (ili 0,4% BDP-a). Ipak, na obje strane Atlantika, došlo je do žestoke kritike pregovora.
Komisija je pokušala inicijativom transparentnosti i pojačanom komunikacijom, rastjerati strahove Europljana, ali otpor protiv pregovora ne prestaje, osobito u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Prosvjedi protiv Ulagač-država-arbitražni postupak (ISDS), čak su prisilile Europsku komisiju, da na pregovaračkom stolu izlože za javnu raspravu i prijedlog – da „tužbe ulagača trebaju odlučiti protiv neke europske vlade“, (op. prev.: kada tvrtke mogu tužiti državu?, kao što je već bio slučaj u Kanadi i Meksiku).
Ovaj prijedlog još nije prihvaćen zbog zatezanja od strane SAD-a, no, razgovori će se nastaviti.
Bez obzira na to kako će pregovori okončati, Nizozemci su spremni da se od zaključenih činjenica brane referendumom.
CETA je kao TTIP
CETA (sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum / Comprehensive Economic and Trade Agreement) je sporazum o slobodnoj trgovini, koji uskoro treba biti sklopljen između Kanade i EU-a.
Pregovori su do sada dovedeni tako daleko, da bi dogovor trebao stupiti na snagu krajem ove godine. Tako mogu i tvrtke SD-a s uporištem u Kanadi, zahvaljujući Pravilniku o zaštiti ulaganja, sadržanom u CETA-i, djelovati protiv zakona zemalja EU-a, čak i ako TTIP bude spriječen.
CETA se može smatrati kao nacrt TTIP-a. U oba sporazuma se radi o liberalizaciji i privatizaciji, o posebnom pravnom položaju za korporacije, autorskim pravima, radnom pravu, javnoj nabavi, poljoprivrednim smjernicama i okolišu.
EU-Komisija također drži i sadržaje CETA-e u tajnosti pred građanima i njihovim udruženjima. I tu su isključivo korporativni zastupnici mogli dobiti uvid u ugovorni tekst i su-odlučivati o sadržaju.
Mogli bi biti skloni da CETA-u odbacimo kao malenkost, zbog niskog obima trgovanja između Kanade i EU-a. Međutim, to je ozbiljna greška!
CETA čini američke ulagače, otpornima protiv prava EU-a
CETA predviđa, da bilo koja tvrtka, koja u državama članicama ima “bitan posao” može primijeniti pravilike „Ulagač-država-odredbe tužbe“ u smislu „Sporazum o zaštiti ulaganja“.
To također pogoduje američkim multinacionalnim tvrtkama, jer najkasnije od NAFTA-e (North American Free Trade Agreement) mnoge velike američke tvrtke imaju “bitan posao” u Kanadi.
Ako CETA bude potvrđena, mogao bi na primjer, Monsanto pred tajnim arbitražnim sudom, poništiti europske GMO-odredbe.
Ili bi građani neke države morali Exxon-u platiti (od novca poreznih obveznika) astronomski iznos odštete, zbog zabrane njihovog fracking-a.
(„Hidrauličko frakturiranje formacije” ili “fracking” označava nasilno probijanje slojeva stijenja bogatih naftom i plinom, posredstvom mješavine vode i pijeska, a ponekad i vrlo otrovnih kemikalija, koje se pod visokim pritiskom pritišću u zemlju. Ova tekućina se naziva fracking-tekućina. Ova metode je na mnogo načina problematična: otrovi iz fracking-tekućine mogu dospjeti u podzemne vode ili vodu za piće, što se jasno pokazalo u Australiji. Video možete pogledati na kraju članka)
Oboje bi bilo moguće, jer je odgovarajuća skupina aktivna u Kanadi.
Zanimljivo je da je komisija jednostavno ignorira Ishod izvješća o održivosti, kojeg su sami naručili (s. 444) kao i pritisak Europskog parlamenta, „da [pred]vide obvezu iscrpne primjene redovnih pravnih postupaka“. (op. prev.: bez potrebe uvođenja nekih novih)
Umjesto toga, ona (EU-komisija) i dalje progurava izvansudske postupke za korporacije.
CETA znači ACTA kroz stražnja vrata
CETA nastoji postići iste stvari, koje su prije dvije godine propale pod nazivom ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) propale (npr. nadzor interneta u stvarnom vremenu, blokiranje mreže itd.).
Kanadski pravni znanstvenik Michael Geist detaljno prikazuje u svom blogu, da su čak i tekstovi obaju ugovora u mnogim odlomcima identični! (op. prev.: poveznica na kraju teksta)
Komisija je uvjeravala, da je nakon neuspjeha ACTA-e, tekst Ugovora bio promijenjen. Budući da postojeće sporazume CETA-e (komisija)drži u tajnosti, ne postoji način kako bi potvrdili da se promijenio samo način izražavanja ili i sadržaj.
CETA sadržava većinu suštinskih misli TTIP-a i ACTA-e.
Ako CETA ove godine bude potvrđena od strane EU-a i narodnih parlamenata, onda imamo TTIP, čak ako i stvarni ugovor ne uspije!
Izvornici
www.euractiv.de/section/finanzen-und-wirtschaft/news/hollaender-fordern-ein-referendum-ueber-ttip
VIDEO „Gas explodes from Australian river near fracking site.“
https://www.facebook.com/jeremybuckingham/videos/1170269019658951/
Povezani sadržaji
Dobro je znati što se događa iza zavjese, ako smo iz tog saznanja spremni izvući pouku, tj. “izkemijati” protuotrov, u suprotnom to bi značilo iscrpljivanje, gubljenje smisla i klizanje prema ponoru bez puno vremena za obrat.
Jao, kako ti prosvjedi djeluju ponižavajuće i umarajuće za čovjeka. Nahodaš se ko konj, emotivno istrošiš, kući se vratiš pun neizvjesnosti hoće li biti ikakvog rezultata, jer odluke o tebi donosi netko drugi koji te ne mora slušati, jer je dobio tvoj glas da umjesto tebe govori…. kakvo sranje čovjek iz sebe napravi, a na kraju uvjek pobjede loši momci, bez obzira kako to izgledalo na prvi pogled i kak je zapakirano i nemojmo se tome čudit, tako jednostavno mora biti prema obrazcu po kojem većina ljudi živi i kojeg je prihvatila, sistem je jednostavno tako posložen i tu nema nikakvih nepoznanica. U toj cijeloj prići postoji samo jedna nepoznanica, a ta je : DO KAD ĆE ČOVJEK BITI TOLIKO GLUP DA TU I TAKVU IGRU IGRA I DA NA NJU PRISTAJE??????
Nizozemcima želim mnogo sreće: iskusni su to već igrači koji iza sebe imaju nekih stoljeća demokracije, koja ih je naučila da je, bez obzira na ustaljenu demokratsku praksu u njihovoj zemlji, referendum, u odnosu na određeno pitanje, najbolji odgovor.
Spomenutoj evropskoj zemlji je dovoljan jedan referendum o spornom pitanju, da bi znali šta ispravno u budućnosti učiniti u odnosu na TTIP.
Nekim drugim vanevropskim zemljama bi trebao neprestani švicarski referendumski sistem, sve dok se demokracija ne ustali i sigurno i mirno ne poteče, kao proljetna rijeka nakon leda koji se tek otopio, a bio je prisutan u dugoj zimi.
Planetarno je svaki narod dobar, ali protok onih najmeritornijih i najkarakternijih ne dozvoljava trenutni državni i društveni sustav: politički, administrativni, pravni, zakonski, nacionalni, kulturalni itd.
Jedina ispravna promjena je revolucija u cilju svrgavanja takvog sustava — nenasilno i demokratski: gandijevski, monetarno, poslovno, politički, što znači mogućnost velikoga osobnog i kolektivnog rizika, koji uključuje i potenciju gubitka čitave dotadašnje materijalne i duhovne sigurnosti.
Uređene zemlje nisu bolje od neuređenih zato što su tamo realizirani i sretni genijalci koji poštuju zakone, nego zato što tamo postoji kritična masa onih koji su spremni da se pridržavaju zakonâ i iste nametnu manjini koja ih se ne želi pridržavati, ili da se, u krajnjoj konsekvenci, s takvom manjinom i obračunaju, od najbanalnije osobne do najveće društvene stvari.
Sve zajednice koje su se autentično održavale, od ”vajkada” do danas, slijedile su stroga grupna tj. kolektivna pravila: plemena su izopćavala one koji prekrše granice morala, svi plemenski članovi su bili dublje i akupunkturno tetovirani zbog, zapravo, vakcinacije (a ne pukog i simpatičnog iscrtavanja tijela) koja je mnogima danas strana i individualno-zdravstveno pogubna, samo određena teritorija je naseljavana ili se tačno znalo kako se i kada određena nova teritorija naseljava ili osvaja…
I suvremena društva, različito strukturirane i uspješne, demokracije imaju svoja višestoljetna pravila.
Jer ko ne riskira, osobno ili grupno i kolektivno, taj i ne profitira — u postkomunističko-tranzicijskim društvima je popularno, mitološki-praktično, ne okrenuti se, ali bez vraćanja u tamu platonovske pećine nema ni napretka na kasnijem danjem svjetlu istine.
🙂
Ovaj sustav može svrgnuti jedino planetarni opći nuklearni rat, ili Stvoriteljeva čistka prirode u obliku planetarne katastrofe kao što je bio opći potop, sve ostale revulucije su samo vraćanje u nazad, tj. lokalni reset sustava, opća samohipnoza ljudi (u režiji sotonističkih psihopata, veleizdajnika čovječanstva) kako su nešto uspjeli promjeniti.