Odgovornost

 In Općenito, Ugovori

Pitanje odgovornosti je uvijek aktualno i često se ljude poziva na odgovornost, u svakoj situaciji. Odgovornost prema samom značenju riječi jest stanje u kojem postoji odgovor. I engleski „response-ability“ je mogućnost ili stanje u kojem postoji odgovor iili mogućnost odgovora. Inače kao i krivnja odgovornost je jedan težak emocionalni teret nametnut na leđa čovjeka zbog njegova neznanja.

Primjer 1: Roditelj treba cijepiti djete. On vjeruje sustavu i misli da je cijepljenje jako bitno i poštuje u potpunosti kalendar cijepljenja, redovito vodi dijete doktoru. Takav roditelj je, naravno, vrlo odgovoran roditelj, stup društva i onaj na kojeg se treba ugledati.

Primjer 2: Roditelj treba cijepiti djete (vakcinirati). Međutim on posjeduje informacije po kojima je cjepivo izrazito štetno jer ne daje nikakve rezultate već samo probleme. Što više proučava literaturu, izjave ljudi, to manje vjeruje sustavu. Lomi se unutar sebe zbog oprečnih programa i nakraju iz ljubavi prema djetetu i odgovornosti donosi odluku da neće cijepiti djete. Takav roditelj, ali i djete postanu šikanirani, izrugivani. Međutim roditelj zbog svoje odgovornosti postupio tako. Jer da je napravio drugačije izdao bi sebe i zbog kukavičluka se proglasio neodgovornim sebičnjakom – beskičmenjakom.

Roditelj iz prvog primjera će ovog drugog nazvati neodgovornim, jer ugrožava zdravlje djeteta, dok će se ovaj drugi smatrati odgovornim na višoj razini i ovog prvog smatrati neodgovornim jer uzima sve informacije zdravo za gotovo, bez provjeravanja, i tako ugrožava zdravlje djeteta.

Dakle, oba roditelja su pokazala odgovornost u skladu sa svojim shvaćanjima i pogledima na svijet.

Prema tome odgovornost je mentalna kategorija, jer ovisi o sadržaju uma i njegovoj interpretaciji. Ukoliko postoji cilj ili intencija postoji i odgovornost. Ali kako ego posjeduje jako malo informacija i vrlo sužen pogled na stvarnost njegova odgovornost je zapravo dječija igra. Pizdarija, kako bi u dalmaciji rekli. Za što ego koji je programiran može biti odgovoran? Samo za slijeđenje programa. Ali s obzirom da on ne zna da je programiran, ne može ni za to biti odgovoran. Ego je fantazija, pa je tako i odgovornost fantazija, ali to ne spriječava svijest koja je preuzela program da vjeruje u fantaziju i projecira je u stvarnost kao nešto što postoji.

Ego može dati odgovor samo ako ga je naučio i kroz ono što je naučio. Iz tog razloga su prvoj kategoriji roditelja svi ovi iz druge kategorije neodgovorni, jer u njihovoj glavi ne postoji program koji kaže da je bolje ne cijepiti djecu.

Ultimativno odgovornost ne postoji jer bi trebao postojati netko (some – body) „tijelo“ koje je odgovorno i nešto (some-thing) „stvar“ za što je odgovorno. Odgovornost postoji samo unutar u-govora, tj do-govora između gospodara i sluge koji se obavezao poštovati ugovor. Bez u-govornosti i do-govornosti nema od-govornosti. Ne-od-govornost je čin koji ne poštuje u-govornost. Ukoliko nemate ni sa kim nikakav u-govor nemate niti od-govor-nost. Odgovorni ste samo sebi. Ali s obzirom da ne postoji dva JA, nema ko kome biti odgovoran. Odgovornost postoji samo u odnosu sa nekim, gdje su dvije ili više stranaka – poslovni odnos, u dualnom svijetu. Dakle kad vas netko poziva na odgovornost provjerite kakav ugovor imate sa pozivateljem. U svijetu jednote (contract less, svijet bez ugovora), odgovornost ne postoji, jer nema nikog koji bi bio nekom odgovoran.

Ipak ego se jako mnogo veže za ove pojmove i čini život paklom. Kako ego ništa ne zna ne može biti za ništa niti odgovoran. On to neće priznati.

Oba roditelja su u-pravu, za samog sebe u skladu sa programom. Međutim roditelj iz 2. primjera razumije roditelja br1. jer je i sam bio u toj situaciji, ali ovaj 1. ne razumije drugog. Po pitanju sustva stvari su jasne. 1. roditelj je pokazao odgovornost jer poštuje u-govor; do-govor. Ovaj drugi, suprotno prvom, ne poštuje do-govor i u-govor i snositi će posljedice za kršenja u-govora. (Sustav ne prepoznaje priču o zdravlju djeteta,  jer to sa u-govorom nema nikave veze. Dokaz je tome kad platite kaznu za kršenje ugovora, platili ste svoj dug i djete ne morate uopće cijepiti).

Zamislite sad roditelje koji imaju razumijevanje na stepenici 9.

U konačnici onaj koji ima najveće znanje i razumjevanje ima i veću odgovornost, jer vidi ono što drugi ne vide, do trenutka kad je potpuno odbaci.

Znači li ovo da promoviram neodgovornost. Nikako, samo predlažem da promjenite polje djelovanja. Ne djelujte iz do-govorno, od-govornih pobuda. Djelujte iz ljubavi jer ona nemože biti ugovorena,a ne traži niti ikakvu naknadu. Ljubav neće nikad nikog pozvati na odgovornost. Nikada nikakvim ugovorom nećete dobiti ono što vam ljubav može dati.

Recent Posts
Showing 5 comments
  • Valter
    Odgovori

    ”Prema tome odgovornost je mentalna kategorija, jer ovisi o sadržaju uma i njegovoj interpretaciji.”

    Ja bih rekao da je i više od mentalne kategorije. Moralna kategorija također, jer djelovanje na način koji smatramo ispravnim, direktna je posljedica moralnih postulata svakog pojedinca.

  • The God all mighty
    Odgovori

    Prebacivanje odgovornosti je nešto “normalno” u društvu-?, nisam ja kriv roditelji su, roditelji svale na svoje roditelje, na kraju svale na adam i evu, oni svale na zmiju. A zmija na kraju tog lanca prizna odgovornost.
    Dali moje srce kuca samo od sebe, ili ja kucam svoje srce. Svatko je odgovoran za apsolutno sve što se događa. Dijete koje boluje od leukemije je odgovorno za svoje stanje, to je ono što je htjelo proživjeti ili cemo opet prebaciti na boga, adam ili evu. Ljudi čak vjeruju u mit da postoji nešto u glavi što se zove ego koji upravlja tjelom isto kao što bog(kreator,arhitekt – koji je stvorio čovjeka kao što čovjek stvara figuru od gline) upravlja svjetom. U tom slučaju lako je prebacit odgovornost.

    Ego,bog=ljudski koncept, koriste se jedino u svrhe socijalizacije.

  • Damir
    Odgovori

    Strašan je taj Dražen, pročeprka tamo gdje mislimo da je sve jasno, a oda , hop, izčeprka nešto novo što nam je pred nosom, a ne vidimo. Hvala.

  • Solarian
    Odgovori

    Po tome ispada da kada bi se djete rodilo kod kuće (od strane roditelja koji nisu sklopili korporativni ugovor o udruživanju dviju korporacija (corpses- mrtva tijela), tj vjenčali se pred državnim i/ili crkvenim oltarom i koji su uredno urdžbirali prije toga objave) da nitko od službenika sistema ne sazna, dalje da ga se ne prijavi u matični ured, tu onda ne bi postojao nikakav ugovor pa posljedično tome to djete ne bi smio nitko cjepiti, a kamoli naplatiti kaznu za necjepljenje, ali ako bi sistem kojim slučajem saznao za postojanje djeteta tu bi nastali problemi, jer u sistemu se ne toleriraju uljezi o kojima se ništa ne zna, u sistemu su oni identificirani kao elijeni (aliens) i službenici sistema (ako saznaju za takav slučaj) na silu (svom mogućom prisilom i prijetnjama) nastoje to dijete uvući u sistem, gdje je tu onda odgovornost, naravno nema je za onog tko vrši prisilu (službenici sistema), a svu izmišljenu odgovornost prebacuju na onog tko trpi tu prisilu (roditelji), da bi stvorili strah (koji ulazi u kolektivno podsvjesno) u vezi takvih slučajeva, da u budućnosti ne bi netko pokušao nešto slično.

  • Marina
    Odgovori

    Lingvistica Vanda Baroš kaže : Riječ responsibility (odgovornost) razlažemo na riječ response (odgovor), I (ja) i ability (sposobnost) i razgovaramo o njoj kao o ” mojoj sposobnosti da odgovorim”. Naime, razlikujemo odgovore na pitanja i na poticije. Prvi su mentalni i njih je uglavnom lako dati. Drugi su emocionalni i zbog inhibicija i obrazaca ponašanja koje nameće svaka kultura teško je odgovoriti na svoj način. Tako su u našoj kulturi uvriježeni obrasci “dečki nikada ne plaču”, “starijima se ne smije odgovarati”, “roditeljima se ne smije reći ne” i tako dalje. Zato riječ odgovornost tumačimo kao sposobnost davanja odgovora te vrste jer osoba koja nije u stanju izraziti svoje emocije nikada neće biti odgovorna.

    izvor: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030714/stella01.asp

Leave a Comment

Napišite traženi pojam i stisnite Enter za traženje