OPET IZBORI…

Mišljenja sam da su okorjeli čitatelji Zvona Istine itekako dobro upoznati sa stavom o demokratskim izborima ama baš svih onih koji su ikada na njoj napisali makar jedan tekst… ali u ovo vrijeme, kada će birači po tko zna koji puta papirom i olovkom na oltaru religijskog kulta naziva državizam zaokružiti svojeg favorita – nije za zgorega podsjetiti se što se zapravo tim neobičnim ritualom biranja nekih ljudi na nekakve funkcije uistinu čini – i još važnije – ZAŠTO se to čini.

Zapravo – nisam baš previše raspoložen secirati u detalje (jer je secirano ranije u brojnim objavljenim člancima više-manje sve što se secirati moglo – ukucajte u tražilicu stranice riječ IZBORI za više informacija) niti demokraciju, niti birače, niti razloge zašto je taj čin žvrljanja po biračkom listiću iznimno destruktivan kako u duhovnom tako i u materijalnom smislu – ČAK I AKO GA PONIŠTITE – ali rekao bih ovaj puta riječ-dvije o psihološkom aspektu čitavog tog cirkusa čiji se izvorišni problem vrlo dobro kamuflirao u modernoj mitologiji demokracije, vladavine prava i sličnim bedastoćama… pa otale radi pizdarije u svim zamislivim područjima ljudskih života.

Uvriježeno mišljenje većine ljudi je da MORAMO imati hijerarhijski sustav upravljanja društvom te da je najbolje (oni progresivniji bi rekli najmanje loše) da kroz takav nekakav demokratski način organiziramo više-manje svakome prihvatljiv sustav sa setom propisanih pravila o tome što se smije a što ne smije činiti.

Taj je set pravila nazvan ZAKONOM. Svaki je set tih pravila kojih je na tisuće – naravno – morao biti proširen detaljnim pojašnjenjima o tome što će se onome tko čini što je propisano da se ne smije činiti dogoditi ako ga se u takvim rabotama uhvati a ne manjka niti detaljnih pojašnjenja o načinima na koje se ono što se smije činiti mora činiti, jer ako se ne čini na baš taj u detalje opisan način, onda je to zapravo nešto što se ne smije činiti… što nesretnika koji recimo peca ribu a nema papir (vjerojatno pečatiran nezakonitim pečatom o čemu smo pisali ranije) na kojem piše da smije pecati ribu može dovesti u prilično opasnu situaciju.

Recimo da pecaroša uoči neki revni ispektorčić te ga traži OSOBNU KARTU kako bi mu mogao napisati kaznu… a ovaj pecaroš mu naprosto kaže da odjebe… pa ovaj pozove murjake… a pecaroš i murjacima kaže da odjebu jer šta kome smeta to što on peca… pa murjaci zaključe kako je nužno primijeniti fizičku silu (oni je nazivaju silom, dok bi oni progresivniji tu murjačku silu nazvali nasiljem – zato što i jest nasilje)… ali pecaroš se opire… što bi murjaci nazvali pružanjem otpora (dok bi oni progresivniji to nazvali opravdanom primjenom fizičke sile u obrani od nasilja)… te su naposlijetku izvadili oružje i upucali pecaroša…

Shvatite ovo jednom za svagda – ne postoji zakon toliko trivijalan zbog kojeg vam organski roboti neće pokušati napisati kaznu a čuvari robovlasničkog sustava kontrole vas poslati na vječna lovišta ako im se usudite oduprijeti u provedbi tog zakona… stoga – PAMET U GLAVU.

Tome je tako jer je većina ljudi (uključivo i neke od onih progresivnijih) popušilo mit da bez nekakve takve strukture vlasti dolazi do raspada civilizacije, nasilja, posvemašnjeg kaosa i planetarnog razaranja popraćenog rijekama krvi… pa žive u strahu i izlaze na birališta kako bi se manje bojali. Ili da bi im bilo bolje negoli je sada – kao da će se netko drugi pobrinuti da njima bude bolje… misle oni – da je njegova DUŽNOST pobrinuti se za njihovu dobrobit jer su njegovo ime zaokružili na komadu papira. Zapravo – izvršenjem tog čina MISLE da daju nekakve specijalne ovlasti ljudima pod sveobuhvatnom kapom države za provedbu akcija koje oni sami radije ne bi poduzimali… jer misle zapravo – da nemaju prava te akcije poduzimati. Ali ako nažvrljaju nešto na nekakav papir, ćiribu-ćiriba… to će pravo najednom biti materijalizirano u stvarnosti nemislećim djelovanjem prvo njih samih, a potom i nemislećim djelovanjem izvršioca naredbi, to jest onih koje od milja možemo nazvati službenicima represivnog aparata – posebice ako se pojavi netko tko se usudio osporiti im pravo da represivno djeluju. Ako se ne pojavi – sami će ga revno tražiti ne bi li opravdali nužnost svojeg postojanja.

Psihološki gledano – onaj tko treba vladara nije sposoban odabrati ga.

Zašto?

Zato što je zbog tog stava da mu treba vladar, nesporno dokazao da je zapeo u psihološkom razvoju. Takav se i dalje psihološki nalazi na razvojnom stupnju djeteta od recimo 5-6 godina, pa i onda kada moguće ima čak i bujnu bradu, zna voziti auto a možda ima i posao… ipak – on je i dalje dijete jer smatra da njegovo preživljavanje OVISI o nekim tipovima koji donose pravila i nekim tipovima koji provode ta pravila.

NIJE SPOSOBAN PREUZETI ODGOVORNOST ZA SAMOGA SEBE.

I na djetinje naivan način, tu odgovornost prebacuje na nekog drugog, ponosno žvrljajući olovkom po biračkim listićima.

Odrasli (samo naizgled) ljudi ponašaju se poput djece a da toga nisu niti svjesni. Ne znaju. Ne razumiju. Možda će malo gunđati ako im vlast kakvu su si izabrali ne paše, možda će je pokušati promijeniti malo drugačijim žvrljanjem po biračkim listićima za par godina – ali naposlijetku će se pomiriti s onime što im je rečeno/naređeno od DRŽAVE, tog novog arhetipa oca i majke koji je zamijenio – poput surogata – njihove očeve i majke koji su ih podigli na noge… ali nikada od njih nisu stvorili odrasle ljude, jer niti sami nisu nikada odrasli pa ne znaju kako se to radi.

Naša stvarnost je naša odgovornost. Ponovit ću – naša stvarnost je naša odgovornost. I zato prestanite kukati da vam je kriv ovaj ili onaj, da vam je kriv zakon, država, kapitalizam ili ekonomsko okruženje ili bilo koja od milijuna drugih stvari na koje će ljudi uprijeti prstom tražeći krivca.

Prvi hermetički princip ističe da je svemir mentalan i da sve kreće iz uma. Stoga i svaka promjena kreće iz nas, kreće upravo iz tikve u kojoj se nalazi nešto što se naziva mozak a koji – na žalost – mnogi među nama nikada neće naučiti rabiti na ispravan način.

Dakle – ako vam je do promjene, ako vam je do toga da vam bude bolje, ako vam je do toga da budete slobodni… nemojte tu bolju budućnost tražiti negdje tamo vani, kroz nekog tamo drugoga koji vam maše mrkvom ispred očiju… tražite u sebi. Usudite se zaviriti i u one najmračnije dijelove vašega bića i krenite popravljati sranja… sranja za koja u velikoj mjeri niste sami krivi – ali ste odgovorni počistiti ih.

Prvi korak na putu duhovnog razvoja jest taj, da prestanete lagati same sebe. Krenite od tog, nimalo laganog zadatka. Prestanite sebe lagati, jer bez toga neće biti moguće odrediti gdje se uistinu nalazimo i tko mi uistinu jesmo. BITNO je točno odrediti gdje se nalazimo sada i BITNO je odrediti gdje želimo biti i BITNO je shvatiti tko mi jesmo – a ništa od toga nije moguće ako lažemo sami sebe – jer time naprosto kreiramo lažan, nestvaran svijet koji se lako raspada… budite uvjereni – ako ste među onima koju lažu sami sebe – da će vam se vaš lažan svijet raspasti pred očima prije ili kasnije, na više ili manje destruktivan način, što ovisi o tome koliki ste lažov. Univerzum će se pobrinuti da tako bude jer niti ne može drugačije biti a ne može drugačije biti jer univerzum djeluje prema hermetičkim principima – ilitiga PRAVIM ZAKONIMA – od kojih se niti jedna jedina čestica ovog univerzuma ne može sakriti.

Glasanje na bilo kakvim izborima ultimativni je dokaz psihološke nezrelosti koja za posljedicu ima NASILJE.

NASILJE nije u skladu s hermetičkim principima. I vratit će se nazad svome izvoru na najneočekivanije načine. Mora se vratiti, jer sva energija mora se vratiti svome izvoru.

Kako siješ – tako ćeš i žeti.

Posljedično mogu reći, da se vratim na izbore i birače – svaki je birač nasilnik, nesvjesna i nemoralna ništarija koja zagovara ne samo svoje sužanjstvo – već i sužanjstvo svih ostalih.

Zaključio bih ovaj članak citatom jednog hrabrog čovjeka.

“Reći da “VLAST” zastupa narod jednako je kao reći da silovatelj zastupa svoju žrtvu jer ju je prisilio da mu se povinuje.” – Adam Keller