Otkrivenje po deusu

Napisao deus.

Ovo je moje svjedočanstvo, moje otkrivenje. Iza svega stojim, sve sam iskusio u sebi. Do svega sam došao, odnosno, dano mi je, otkrivajući okultna učenja (koja sežu u pradavne misterije), koja je na svjetlo dana iznio Rudolf Steiner u svojoj Antropozofiji, odnosno duhovnoj znanosti. Ovim putem zahvaljujem njegovom jastvu na impulsima koji su omogućili da se Istina izlije u mene. Jasna, nepobitna, čvrsta.

Pokušat ću biti jasan, a na čitatelju je, odnosno, “špijunki” njegove svijesti koliko toga će doprijeti. Ne govorim u prenesenom značenju, mislim tako kako pišem. I kao napomena: iz iskustva govoreći, o bibliji ne može govoriti (ali zbilja ne sa razumijevanjem), niti za niti protiv, netko tko se nije uputio makar u okultne osnove. Isto vrijedi i za ostalu literaturu. Gospodara prstenova, recimo, čitati je nešto sasvim novo kada se uputiš u okultne osnove.

Otac je Stvoritelj, prapočelo svega. Život koji struji svime živime, podržavatelj svega. No, on nije jastvo. Ne možeš se ocu obratiti, jer ako bi se odazvao, više ne bi bio apsolut, nego ono čemu se ti obraćaš, “suzio” bi se. Prvo JA koje je istupilo iz Oca, prva emanacija, prva duša koja je istupila kako bi Apsolut promotrio sam sebe, bio je Krist. Iz Krista su kasnije emanirale Istina, Ljubav, Svjetlost, Mudrost. Kasnijim emanacijama (emanacija je nešto što proizlazi iz nečega, i kvalitetom mu je jednako, ali kvantitetom nije…tako da je ista, Očeva iskra u svima, a o svijesti ovisi koliki si i što si, u konačnici) su nastale i ljudske duše.

Ljudi su, pod Luciferovim utjecajem, razvili težnje za materijalnim, čulnim, samim time, obzirom da su ranije u razvoju bili vođeni višim duhovnim bićima, razvili su i JA element unutar sebe (ranije nego je trebalo). Drugačije ne bi mogli prakticirati slobodnu volju, koja je u tom slučaju bila protivna razvojnom putu koji je namijenio Otac. Tim padom, čovjek je počeo tonuti sve više, a u nižim sferama su ga čekala sasvim drugačija bića od Luciferskih. Kako bi doskočili toj ljubavi prema materijalnom, i kako ona ne bi postala trajna, bića viših poredaka su u ljudski razvoj introducirala patnju, bolest i smrt, kao protutežu materijalizaciji (tako je danas točno onoliko patnje i boli koliko je težnje za meterijalnim. Doslovno). Smrt bi prekidala materijalnu egzistenciju, kako duša ne bi posve zaboravila odakle potječe. No, daljnjim padom, ljudi dolaze pod utjecajem Ahrimanskih bića (prvi ih je imenovao Zaratustra). Pod njihovim utjecajem smo ogrezli u mazohizam, bol nas više ne odvraća, a slijepi smo vidjeti koji joj je smisao. Oni posjeduju samo psihu, ne i pneumu, koju posjedujemo mi (Očev život), zato nas i iskorištavaju, obzirom da nemaju stvarateljske snage u sebi. Cilj im je dosegnuti trajnu egzistenciju u ovome svijetu preko nas, a tehnokratskom medicinom, umjetnom inteligencijom, stvaranjem “svjesnih” računala (pitanje je koja svijest tu izvire) mi im uvelike pomažemo. Postajemo nedostatni, jer umiremo…pod njihovim diktatom i sve brže, a toga se užasavaju, jer kada život napusti tijelo, oni ga ne mogu zadržati. Čovjeka je možda lako iskvariti, ali takav iskvaren je podložan svakoj korupciji, pa i onoj koja ne ide tebi u prilog. Osim toga, svako toliko se javi i savjest, ili se pak jednostavno slomimo.

Nije to nikakva fikcija, zbilja se takvo biće nakači na nas neposredno prije rođenja, i ono je uistinu naša niža priroda. Glasan, kakav jest, nadglasa druge glasove, i obzirom da se naše JA, koje baštini iskustva prijašnjih inkarnacija javlja tek nakon 21 godine života, do tada se ahrimansko biće ustoliči u navikama i čovjek uistinu živi volju sotoninu. Eto, toliko je bitno maknuti se od ovakve ahrimaničke civilizacije; odgaja ahrimanička jastva, i nadglasava božansko. Naravno, spoznaja o svemu tome je uslijedila nedavno, no baš zato,kada se osvrnem, shvatim da sam cijelo vrijeme vođen. Ta iluzija ahrimaničkih bića ima za posljedicu da čovjek napravi, u duhovnom smislu, korak jedan naprijed, nazad šest, jer naše ponašanje uistinu nije bez posljedica i ne možemo napustiti ove sfere sa “dugom”, to je činjenica. Kako bi tome doskočio, Krist je ustanovio karmu, još u doba Atlantide, kako bi preokrenuo tu iluziju u mogućnost napretka (zato Isus, kada ozdravlja uzetoga od rođenja kaže “ustani, grijesi ti se opraštaju”. Razriješio mu je karmički dug, obzirom da je on i ustanovio karmu, tj. Krist u njemu), jer, Očev život se stalno razvija, a što se ne razvija, kvari se.

E, sada, zašto bi to radili u ovoj egzistenciji? Zašto to ne riješimo gore? Zato što duša svijest razvija kroz ovu egzistenciju. Kao što je duša istupila iz apsoluta da promotri sebe, tako i čovjek iz materijalne egzistencije treba opet početi promatrati duhovni svijet, i kako bi kroz to gledanje naše Jastvo shvatilo i zaživjelo volju Očevu. No, obzirom na slobodnu volju, ne moramo to činiti. Ima čovjek pravo proživjeti ispraznu egzistenciju. Kada čovjek živi plitku egzistenciju, ne samo da sa tako slabom svijesti o duhovnom svijetu njegova duša i odlazi u duhovni svijet, nego od tamo slijepa, sa snažnim čežnjama prema materijalnom, a bez fizičkog tijela da ih upražnjava, djeluje iz duhovnog kao destruktivna sila. Ali to nije sve! Ne može ti vrag ukrasti dušu…lažu o tome. Duša je Očeva i nedodirljiva, ali jastvo ustoličeno u psihi nije. Ne može ti vrag ukrasti dušu, ali može tvoje jastvo od duše (iako mislim da je to u krajnjim slučajevima, gdje netko potencira to) pa i ti postaješ psihik(da, ti…duša, bez tvoje svijesti koju podržava, “samo” je čista energija).

Snage duša razvija također kroz ovu egzistenciju. Ova egzistencija jest kao žir, koji u sebi akumulira snage, i do punog potencijala dolazi kada probije ljusku…tada izbija hrast. Isto je sa nama, nakon fizičke smrti. Kakvu svijest o duhovnom usvojiš, kakve snage razviješ, takav ideš dalje. Takva smo bića, sazdana od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i JA. Ne mogu se ova znanja ignorirati, jer su to ista okultna znanja koja posjeduju i babaroge ovoga svijeta, i skrivaju ih zato što, kada bi postala javna, oni bi postali posve irelevantni. Fizičko tijelo je najstarije i najrazvijenije. Ako nekoga to zbunjuje, neka promisli kako to da fizičko tijelo funkcionira posve bez našeg upliva, nepogrešivo, uhodano (osim ako ga trujemo i štetimo mu, što marljivo činimo), a naša psiha je sva tako…nesređena i djetinjasta. Dakle, JA je najmlađi element, ali je apsolutno ključan. U njemu je ključ, jer je u njega slobodna volja. On je taj koji truje tijelo vlastitim izmišljotinama (sladoled i pizza za večeru), prohtjevima i perverzijama. Tijelo, za koje se inače brinu duhovne sile, ili bića, sve je zatrovanije samovoljom JA člana, jer on ima snagu voditi vlastiti razvoj. Eto, u toj slici vam je sve sadržano.

I što sada? Kao što su davno Egipćani njegovali misterije, kojima su mogli gledati duhovni svijet i diviti mu se, tako je Mojsije postao duboko svjestan JA člana i njegove uloge (kao I opasnosti koju predstavlja ako se ostavi nerazvijeno). Stoga je njega, i njegov narod, Krist odveo u pustinju, da se kroz teškoće i povjerenje u Boga, JA razvija u skladu sa Ocem, jer drugačije ne može biti pripušteno u duhovni svijet, nego je vezano za ovu egzistenciju, gdje mu prijeti iluzija. Jednom, kada JA odraste, prestat će trovati sam sebe i okolinu kao nedojebani adolescent, steći će dovoljno mudrosti da shvati kako se u slobodnoj volji treba prepustiti Božjem vodstvu. Pali smo, i valja nam nazad u duhovni svijet. Duhovna smo bića, i trebali bi prestati samo koketirati sa tom mišlju, nego ju ozbiljno razmatrati. No, što to konkretno znači? Još jednom ću naglasiti, govorim vam o istim okultnim znanjima kojima raspolažu manipulatori matrixa, pa sami procijenite od kolike je važnosti da za sebe proučite isto.

To konkretno znači da mi trebamo svijest o duhovnom razvijati do te razine, dok ponovno, neposredno, ne ugledamo duhovni svijet. No, kako ćemo tu svijest razvijati ako, ili bježimo u neka stanja čiste svijesti kroz meditacije, ili pokušavamo u sebe i u vlastite osjećaje ugurati vjeru u nešto posve suhoparno i lišeno stvarnog duha? Pa, kako onda? Za početak, zapitajmo se, što bi uopće bio duhovni svijet? Kako bi on trebao izgledati? Ozbiljno uzmite u obzir da se unutar 99% nevidljive svjetlosti nalazi život daleko življi i bogatiji nego možemo zamisliti. Doslovno ga ne možemo zamisliti, zato ga i ne vidimo. I opet, i to ste čuli bezbroj puta…no, kako sve pomiriti? Jednostavno: ništa se ne isključuje, osim u skučenoj svijesti. Bioenergija nije u nikakvom sukobu sa kršćanstvom (mogu reći da sebe smatram kršćaninom, jer slijedim Krista). Kršćanstvo nije u sukobu sa ljudskim slobodama, dapače, kršćanstvo je u korijenu svega vrijednog, jer je njegov nositelj u svemu kao univerzalni princip ljubavi. No, ne brkajmo svjetovno kršćanstvo sa duhovnim. Svjetovni kršćani na žalost ne prepoznaju da su među onima u otkrivenju, koji su govorili učitelju, učitelju, a On će reći da ih ne poznaje, jer nisu živjeli njegov duh. Radije su odabrali mrtvo slovo na papiru. Glupost nas ostalih (pa tako i mene, donedavno) je u tome da odbijamo nauk zbog nedostojnih ljudi. Naravno da je glupo odbiti vodstvo Očevog JA. Prvorođenog, najstarije duše i savršenog Jastva.

Sa druge strane, priznati da postoji Vastu, bog prostora nije idolopoklonstvo. Osobno se savjetujem sa Vastuom, oko izgradnje kuće. Ipak je on Očevo lice zaduženo za kvalitetu prostora, i života u istom, pa sa kime se bolje konzultirati? Jer, sjetimo se, sve podržavačke snage koje su nekoć bile van nas, nalaze se u nama sada. Naše JA koči nesmetan protok Očeve ljubavi, jer ne znamo za ništa od toga. Zato trebam Vastua, da me pouči kako se prostor učini po volji Očevoj, da mogu dalje te snage u sebi nositi, siguran da ih usmjeravam po volji Očevoj. Nije Vastu demon. Vastu je naš brat, od istoga Oca. Ne će te on zavesti, on se klanja Stvoritelju, za razliku od nas. Posvemašnja glupost i egoizam je ignorirati vodstvo takvih duhovnih bića. Ne zato jer su “veća” od nas: mi smo “veći”! O tome se radi! Vastu se brine za prostor, mi u sebi nosimo i njegove, ali i sve ostale snage…ali ih ne znamo koristiti, odnosno, zloupotrebljavamo ih. Hoću da me Vastu pouči kako će moj životni prostor biti po volji Očevoj. No, postoji li ipak idolopoklonstvo? Vratit ću se na to.

Dakle, posve konkretno ja se u zemljoradnji imam namjeru konzultirati sa elementarnim bićima (kojih smo nekoć bili svjesni, a danas više ne jer mislimo da je njihovo postojanje babska priča i nemogućnost) koja su: Gnomi, koji se brinu za korijen biljke i predstavljaju element zemlje, u svijesti ljudi su poznati kao vrtni patuljci. Često kao rudari, jer obitavaju pod zemljom. Undine, koje su u narodu poznate kao vodene vile, i one predstavljaju element vode te se brinu za razvoj stabljike. Silfi, koji se brinu za cvijet. Predstavljaju element zraka, i u narodu su poznate kao one male šumske vile sa krilcima. Salamanderi su bića vatre, brinu se za plod. Interesantno, znam da je salamander generalno vodozemac, i to me zbunjivalo no kada ukucaš u google slike, izbaci ti i salamander peć, i na nekoliko mjesta, vatrene guštere. Ponajpače, u igrama koje su poznate po okultnim sadržajima, kao i neki lik iz akcijskog stripa (koji također vrve okultnim) koji se zove Salamander i manipulira vatrom. Interesantne stvari se iznađu. Naravno da za sada još ne vidim ta bića, niti mogu jasno razlučiti što mi žele reći, no tomu težim, i ne sumnjam u rezultat, jer mi je duša osjećajem blaženstva već potvrdila spoznaju.

Poslušajte dalje: bilo je već govora o pinealnoj žlijezdi, i mogu reći da je to nedovoljno razjašnjeno, a važno je. Mi stvari gledamo pogrešno. Ne shvaćamo da se stvari uistinu prvo dogode kao duhovni impuls, a zatim se manifestiraju u ovoj stvarnosti. Kako one najjednostavnije (svakoj akciji tvoga tijela predstoji ideja), tako i one daleko globalnije, koje se odražavaju u globalnom duhu.

Da bih ovo razjasnio, vratimo se malo na evolucijski put. Nakon što je u doba Atlantide Krist ustanovio karmu, ljudi su svejedno, pod utjecajem ahrimanskih bića, padala dalje u materijalizam. Pod njihovim utjecajem su se i uništili velikim potopom. Dakle, nije neki genocidni bog pobio ljude, nego ljudi nekoć, kao i mi danas, Očevu ljubav trasformiraju, ahrimaničkom manipulacijom, a posredstvom JA člana, u Očev gnjev (Gledajte našu svijest kao prizmu. Ono što propustimo od cjelokupne svjetlosti, to se manifestira. Zato priroda oko nas umire; mi smo iznutra sve mrtviji, ne podržavamo ništa, samo grabimo). Bog je spasio ono što je vrijedilo od ljudi, ostali su zauzeli evolucijski neprihvatljivu poziciju. Ništa više, a niti manje od toga.
I nakon potopa se nastavlja ljudsko propadanje, no Krist uspjeva održavati tok evolucije preko posvećenika u drevne misterije (kao što je bio Hermes, ili Toth, Mojsije…Zaratustra). Točku na “i” propadanju u materijalno, postavilo je rimsko carstvo. Svojim izvanjskim zakonima, odsjekli su čovjeka od duhvnog, i on je smjernice za život počeo dobivati od ahrimaničkih bića, posredstvom izvanjske vlasti. U evolucijskom smislu, to je imalo strašne posljedice.

Zamislite sljedeću sliku: u trenutku stvaranja, sve elementarne čestice zadobile su vrtnju u smjeru kazaljke na satu. Ovisno o njihovom stanju, ovisi brzina tog kretanja, ali je uvijek u istom smjeru. Dakle, kada zagrijavate led, čestice se krenu gibati, prelazi u tekućinu. U plinu se kreću još brže. Daljnjim zagrijavanjem, voda prelazi u stanje plazme. Daljnjim dodavanjem energije, koje je posve van našeg dosega, voda bi se vratila u duhovni svijet, odakle se i spustila. Materijalizacija u rimskoj epohi, prijetila je potpunom skrućivanju, mineralizaciji; prestanku vrtnje. No, kada bi vrtnja stala, tada bi opet započela, no u suprotnom smjeru. Na taj način, sva bi se kreacija “zamotala” nazad. No, u to vrijeme, omotač materijalnog svijeta je postao toliko gust, a ljudi toliko udaljeni od duhovnog, da više nije bilo niti posvećenika koji bi se konzultirali sa Kristom. Zato je on odlučio doći na ovaj svijet, kako bi odaslao impuls u eter zemlje. To se može jedino tako da duhovno biće prođe kroz zemaljsku egzistenciju. Stoga je on to i napravio, sišao u ovu egzistenciju, učinio se ranjivim…ne onako kako to navode ljudi kada se hoće sprdati sa pričom o Bogu koji sebe šalje na samoubilačku misiju. I ja sam se nekoć na taj način sprdao. No, tada nisam shvaćao da ništa u toj misiji nije samoubilačko, obzirom da ne možeš ubiti duhvno biće ubivši mu tijelo. Kladim se da je Krist to znao :). No, također je znao da, ako duhovno biće želi odaslati impuls unutar ove pojavnosti, može to učiniti samo iz ove pojavnosti. Zato je bilo nužno da siđe dolje. Bilo je nužno da ga ubiju, jer je time impuls bio jači. Znate to. Znate svi da bi radije poginuli u nekoj bitci, boreći se za pravu stvar, nego ko plačipička, skrivajući se cijeli život. Ako ste iskreni sa sobom, unutarnji osjećaj vam govori kolike snage se razvijaju na taj način. Dakle, kako se dade pročitati u Ivanovom Otkrivenju, ona vojska koja silazi sa Kristom u slavi, upravo su oni, duhovno ojačani kroz borbu i smrt za Istinu u ovoj egzistenciji. To je okultna činjenica, nije naklapanje.

Sada se malo vratimo na moju izjavu kako sve pogrešno shvaćamo u pogledu duhovnih događaja. Na početku Zeitgeista frajer jako pametno razlaže kako je priča o Isusu još jedna u nizu poganskih priča, koje se praznovjerno klanjaju suncu…i meni je nekoć zvučalo logično, no to je naopako, a naopako je sotonski princip. Evo zašto: za razliku od nas, drevni narodi nisu bili praznovjerni. Oni su jednostavno znali da se u događajima, koji se manifestiraju u kretanjima onoga što mi vidimo kao nebeska tjela, zrcale duhovni događaji. Kao što je Zaratustra davno najavio Kristov dolazak vidjevši ga u velikoj sunčevoj auri ili “auri mazdao”, tako su i drevni narodi svjedočili nagovještaju onoga što će sunčevo biće, Krist, učiniti. Umrijeti, i nakon 3 dana uskrsnuti. Bilo bi nam jasnije kada bi shvaćali duhovne procese. Jako dugo (po našim godinama) treba tolikom duhovnom biću da se spusti na ove sfere, da se “zgusne”. A treba mu i pomoć naše svijesti, da ga dozovemo, pripustimo, zbog JA i pripadajuće mu slobodne volje. Zato je jako davno započelo promatranje tih solsticija (I tumačenje istih) kao najava nečega što će doći puno kansije(unutar ove pojavnosti). Nije niti malo čudno da je Krist sunčevo biće, kada znamo da unutar ove pojavnosti nema života bez sunca. Mi gledamo stvari naopako, zato i ne shvaćamo. Da pojasnim dalje: Krist je umro prije cca 2000 godina, ne zbog opasnosti da će se tadašnji ljudi kalcificirati, nego zbog opasnosti da se to nama dogodi DANAS! Kristovo djelo je relevantno za nas danas. Ova stvarnost je viskozna, i uvijek postoji delay. Što je događaj globalniji, delay je veći. Golgotskim misterijem, Krist je, kao duhovno biće, ušao u eter zemlje, a i sada je tu, da može neposredno djelovati. Zato je Krist živ, ne zato što se ljudi drže za ruke i pokušavaju si instalirati daleko veći osmjeh nego im usta mogu podnijeti. Zvono Istine je djelo Kristovog impulsa, recimo.

Dakle, impuls “savršenog viteza”, tko god bio nadahnut, začet je tada, ali ne za ljude tog vremena. Nije tada bilo dovoljno velike svijesti, i vitezovski ideali su ustupali pred osjećajem dužnosti prema vladaru. No, svaki onaj jadnik, kojeg je čitav život jela savjest što ima jedne ideale, a pali sela u ratu, kroz tu svoju muku jačao je taj impuls. Opet zbog nas! Jer mi danas znamo da nikakva izvanjska vlast nije ponad nečijeg prava na život, i spremni smo odbiti takva naređenja. Dakle, vrijeme stvarnog viteštva nije prošlo, nego tek dolazi, shvaćate? 🙂 svaki mučenik je utro put nama danas, ili, točnije, time što smo ginuli kao mučenici, utrli smo sebi put. To i muči ovo naše sebično ja: sve što radimo, u biti radimo za budućnost. Stoga, ako smo navezani na ovu pojavnost i ne vidimo dalje od nje, nemamo nekog motiva duhovno stremiti.

Naročito je važno shvatiti ono što sam ranije napomenuo, a izrekao je Zaratustra. “Što se ne mijenja, kvari se”. Važno je to, jer su ljudi lakomisleni. Drevni egipatski misteriji nisu nešto zlobno, zlosutno i stonistički…odnosno, nije bilo. Kako je razvoj tekao, ti kultovi su postali zastarjeli (konkretno, kroz te misterije su mogli gledati I na taj način sudjelovati u duhovnom svijetu. No, ta opijenost i nerazvijanje JA člana, odnosno, njegovo razvijanje pod ahrimanskim utjecajem, dovodi do dekadencije). Ono što se obezduhovi, nasele zlodusi, koji imitiraju. Nekoć je svako slovo imalo ime (alpha, beta…aleph, beth…) zato što je svaki glas bio duhovno biće. Tada je govor bio nešto uzvišeno. No, kako su ljudi gubili vezu sa duhovnim, tako su i zaboravljali braću iz duhovnog svijeta, a u ovaj osiromašeni jezik, naseliše se zlodusi. Isto je danas sa raznoraznim sljedbenicima koji pokušavaju oživjeti drevne obrede. Nekoć su vodile duhovnom, danas vode demonskom. Kada kažem da su ljudi zaboravljali duhovni svijet, to se događa na sljedeći način: što ljudi više teže za materijalnim, gube interes za duhovno. To se ne manifestira samo na ovom svijetu, nego i u duhovnom. Još kod starih grka, pojavilo se viđenje duhovnog svijeta kao nečega blijedog. Odražavalo se u izreci: “bolje prosjak na ovom svijetu, nego kralj u drugom”. Tada je krenula izgradnja na van, a što smo izgrađeniji u materijalnom smislu, uistinu smo toliko zanemareni u duhovnom. Nema trećeg. To za posljedicu ima da su ljudske duše u duhovni svijet odlazile sa sve bljeđim poimanjem duhovnog svijeta. Tamo bi se onda povlačile u sebe, mučene težnjama koje ne mogu utažiti, a u ovaj svijet bi se vraćale kao još veći egoisti.

Vidite, kod katolika je, recimo, prisutna pretvorba ili transsupstancija. Nije to njihova izmišljotina, to je obred poznat iz najdrevnijih misterija. Transsupstancija se vršila tako da bi svećenik zazvao duhovno biće, koje bi neku supstancu iz ove pojavnosti (rabio se, između ostalog, kvarc u te svrhe), prožeo supstancom duhovnog svijeta, i posvećenik se time posvetio. Zadržite misao o transsupstanciji, kao našoj karti za pristup duhovnom svijetu. Dodajte tome podatak da smo evolucijski na razini kada sve oblikotvorne snage silaze u nas. E, sada još dodajte i onaj podatak o prirodi pojavljivanja nečega iz duhovnog svijeta unutar ove pojavnosti: počne se javljati u ljudskoj svijesti, isprva nejasno pa sve jasnije. Okultna društva to znaju. Ista društva koja su koristila simboliku pinealne žlijezde. Što smo to dobili?
Evo, samo malo: vjerujem da je dobar dio vas gledao dokumentarac “DMT-duhovna molekula”. Tamo lijepo kažu, znanstvenici sami, kako su zahvaljujući DMT-u pristupali duhovnom svijetu. Tako mu pristupaju i šamani na ayahuavasci (kao i nekoć drevni posvećenici, preko transsupstancije), također preko DMT-a. A taj DMT se nalazi u svemu živome! Samo ga treba nekako…aktvirati u tijelo. I tome služi pinealna žlijezda, koja nije redundantni ostatak, nego organ u razvoju. Čak i podatak da je nekoć bila veća ide u prilog tome, jer kada se nešto iz duhovnog svijeta spušta u ovaj, sažima se. Dakle, tvoj eterski mozak je veći od fizičkog (iako se to kod nas praktično izjednačilo…kod životinja je etersko tijelo još velikim dijelom van fizičkog). A sve to skupa kaže da nas čeka upravo ono što sam rekao: neposredno ćemo gledati duhovni svijet. Pinealna žlijezda je organ za transsupstanciju, tako da više ne trebamo izvanjske obrede.

Na kraju, da održim obećanje i pojasnim idolopoklonstvo, a i Kristovo prokazivanje neprijatelja. Molio bih sve koji se ne slažu da opovrgnu makar jednu riječ.

Konzultirati se sa Vastuom, i priznavati njegovo postojanje nije idolopoklonstvo. I Vastu i ja se klanjamo istom Ocu. Vastu ne zadire u moralne okosnice moga života. Priznati Vastua znači priznati duhovni svijet, koji postoji u svom obimu mimo našeg, za sada još prematerijalističkog pogleda. Pa, zamislite ako je sve ovako živahno u ovih 0,01 posto svjetlosti što možemo dekodirati, kako je u ostalih brdo preostalih postotaka?

Tražiti poticaje od države kako bi mogao “opstati” i dalje uništavati život, recimo, smrtni je grijeh I idolopoklonstvo. Zašto? Zato što državu priznaješ za svoga boga. Ogriješit ćeš se o Očeve zakone ako država tako naredi. Ne umišljaj da si kršćanin, ili na bilo koji način duhovan čovjek ako ovo ne shvaćaš. Misliš da država drži ključeve tvoje egzistencije, dok nedjeljom ideš na misu (interesantno je kada odrediš da je jedan dan u tjednu dan božji. Samim time si izrijekom naznačio da ostalih 6 nije) ili u slobodno vrijeme meditiraš. Tražiš poticaje onoga koji potiče samo smrt i uništenje. Svatko tko uzgaja jabuke i prodaje ih za novce, pritom plativši porez, nije ništa drugo nego otimač i lažov. Nitko ništa ne uzgaja, doli Otac sam. Tko od nas čini da sunce sja? Ili kiša pada? Da se tele rodi i odraste? Nitko prstom ne mrdne, ali si uzimamo za pravo klati, trančirati i prodavati za bezvrijedne novce, pritom huleći da nas novac održava na životu, a ne ljubav Očeva.

Kada netko posadi makar jedan hektar monokulture, u direktnom je sukobu sa Očevom voljom. Zato dolaze nametnici, jer je monokultura u sukobu sa životom samim. Monokultura je direktan produkt duha vremena u kojem se život gleda kao nešto što treba zamijeniti za t novac…bezvrijedni novac!

Smrću na križu nije se samo rodio Krist u eteru Zemlje, nego je ujedno i ukazano na neprijatelje duhovnom napretku čovjeka. Pa, religijske strukture, okamenjene, nisu se mijenjale kako se duh mijenjao pa su ih zaposjeli demoni, a oni misle da služe Bogu. Iste religijske strukture koje stoje i danas, u suradnji sa svjetovnom vlašću, svesrdno podsticane povicima državista, razapeše pravednika. Inače, to je nekako bio prvi put da su religijske strukture upotrijebile svjetovne krvnike, kako oni ne bi prljali ruke. Očito im se takva suradnja svidila, pa su je produbili i nastavili. A i narodu se svidjelo ubijanje čistih ruku, tako da danas mrtvi hladni sjedamo u vozila iako znamo da će, ne znam točno koliko, ljudi te godine poginuti u prometu. Kontamo, nisam ja nikoga zgazio.

Rekao sam Valteru da ću napomenuti događaj sa mladim policajcem koji mi se predstavio pristojno i sa policijskom iskaznicom. Ipak, koliko god topal taj događaj bio, sada mi se čini beznačajan (odnosno, nije beznačajno za njega. Za njega je od životne važnosti, a i dobar impuls odašilje, ali beznačajan da bih o njemu raspredao). Taj momak mora napustiti to mjesto, inače ne će dugo biti tako čestit. Nitko tko drži do sebe više nema što tražiti u ovom društvu. Ne može se nakupiti kritična masa dobrih policajaca, pa će MUP postati nešto dobro. Postojanje MUP-a uopće je pogrešno, jednostavno tako. Tko to nije uvidio, laže sebe. Čovjek mora istupiti zato da se više ne kalja, a kaljati se morašako želiš tu opstati. Ne možeš ništa bez novaca, ma koliko čistih namjera bio, a ako sam odabrao put na kojem ipak moram nešto namaknuti, na krivom sam putu, vrlo jednostavno. Ne možeš služiti Bogu i novcu, ne može jednostavnije.

Također, treba istupiti u čistoću življenja da makneš osjetila od nepovoljnih podražaja. Sjetimo se, valja nam opet vidjeti duhovni svijet neposredno. Sjetimo se, također, fenomena koji moderna psihologija naziva senzorijalna deprivacija. Po njihovom zapažanju, kada se ispitanika izolira u sobu bez ikakvih podražaja, on počne halucinirati. E, sada, oni kažu halucinirati. Ja bih prije rekao da čovjek (pretpostavljam da je I ispitanik čovjek, makar ga ne doživljavali tako), na ovom stupnju razvoja, kada ga makneš od materijalnih podražaja, postane prijemčiv za one iz duhovnog svijeta.

U duhovnom pogledu, budućnost mi nije posve jasna, no dovoljno mi je jasno da vidim kako “neće na dobro”. Umjetnu inteligenciju nepobitno vidim kao materijalizaciju ahrimanske svijesti u ovu stvarnost. Hoće li ljudi progledati na vrijeme? Sumnjam, ali to nije niti bitno, jer, ako netko drhti zbog možebitnih turbulencija, opet nije shvatio ništa. Dakle, duhovno biće se ne može ubiti tako da mu ubiješ tijelo. Ako se još bojimo za to hoće li netko baciti bombu, očito nedovoljno jasno vidimo sebe kao duhovno biće. Nisu bitne bombe, niti vojske. Bitno je što ćeš ti učiniti kada dođe tvoje vrijeme? Kakav impuls ćeš odaslati? Kakve snage razviti unutar ove turbuletne pojavnosti? Hoćeš li pasti za Istinu, ako do toga dođe, ili ćeš pokušati sačuvati egzistenciju podvijajući rep? Jedan od ove dvojice očito shvaća da je duhovno biće i da ga Otac voli, bez obzira što ga ovaj svijet ne voli i želi mu nauditi najviše što može. U konačnici, rekao je Krist da tko izgubi život poradi njega, naći će ga, a tko ga pokuša sačuvati izgubit će ga. Mi uistinu trebamo početi gledati na smrt kao oslobođenje od materijalne egzistencije, tada smo spremni.

Trenutno smo inicirani (rekao bih, možda bi me netko i mogao ispraviti), prema drevnim stupnjevima inicijacije, u stupanj ratnika. Duh u nama želi promicati istinu, u svima nama koji ovdje pišemo i mnogi koji čitaju. Po tome se očituje stupanj inicijacije. Također, prema mome shvaćanju, na današnjoj razvojnoj fazi, mi niti ne trebamo prva dva stupnja inicijacije. Također važna okultna činjenica je da mi pogrešno ljude od davnina uspoređujemo sa sobom. Niti slični nam nisu bili. Stari grci su zbilja tek počeli razvijati um. Demagog je kod njih bila uzvišena funkcija jer su zbilja samo rjetki mogli uobličavati smislene logičke cjeline za druge, koji bi iznosili probleme, a demagog bi to oblikovao u smisleni zahtjev.I kako mi se čini, prema vlastitoj nutrini, nakon trećeg stupnja, praktički odmah možemo preskočiti na šesti (nekoć su ljudi morali mukotrpno prolaziti jedan po jedan, no zato mi imamo evolucijsku ostavštinu, i treba zagrabiti u nju). Šesti stupanj je stupanj sunčevog junaka, i tada si spreman položiti ovu egzistenciju kao potvrdu utvrđenosti u istinu. Šesti stupanj je dosegao Isus na križu.

Iako sam ovdje svraćao pažnju na mračne stvari, posvjedočit ću da sam savršeno miran, spokojan i vođen. Gradnja kuće teče kao po loju, to će biti posebna priča, već vidim. Mislim da će biti izgrađena posve u duhu nove paradigme, izgrađena ljubavlju. Odazvali se dragi ljudi, Josip i Elena su spremni odvojiti svoje vrijeme i doći pomoći, doći će i mnogi drugi. Obilujem ljepotom, moram to napomenuti, no, jednostavno sam mišljenja da čovječanstvo danas treba postati svjesno Vraga, njegove nepobitne nazočnosti…Bog je ionako uvijek tu i čeka nas da završimo sa iluzijom. Osjećam se drevan, zbilja mi sjede glave djeluju posve infantilno (čast izuzetcima). Osjećam uzbuđenje kao pred bitku, jer uistinu se odvija duhovni boj. Manifestira se i u vremenskim prilikama. Na kraju krajeva, svemir, vremeske prilike, prirodne pojave i nisu ništa drugo nego odjek duhovne stvarnosti, trebamo prestati koketirati sa takvim idejama I zbilja se pozabaviti njima. Zato, hrabro, umrijeti možete samo ako vjerujete u to, ma čime vas plašili. Otvorite se Duhu Svetom, jer htjeli ne htjeli, uvijek služite nekom duhu. Ili Duhu Svetom, ili duhu vremena. No, dok te jedan gleda zasužnjiti, drugi te želi vratiti kući. Do nekog sljedećeg teksta, Kristov mir i obilje Duha svima.