Drazene, hvala na ovom predavanju, rekao bih da je ostavilo jasan i upecatljiv utisak na gledatelje.
Usput bih te pitao, kada govoris o roditelju kao skrbniku dijeteta, da li si ispitao ili naslucujes do kada je roditelj njegov skrbnik, odnosno cime/kada se prekida skrbnistvo ?
Dakle nisam mnogo čačkao po zakonima, jer je to sizifov posao, ali me je zanimalo kako država ima pravo oduzeti roditelju djete. Tj. pravno gledano prava države bi trebala biti veća od prava roditelja da bi to bilo moguće. U tom slučaju prava preuzima socijalna ili javna skrb. U Obiteljskom zakonu nigdje nema točnim rječima opisana definicija roditelja, ali se između redaka da isčitati da se roditelj smatra legalnim skrbnikom nad djetetom. Pravna definicija skrbništva je čuvanje tuđe robe dok pravi vlasnik/gospodar ne dođe po nju.
Pretpostavljam da legalno skrbništvo, tj vrijeme dok je skrbnik odgovoran za robu jest do 18 godine djeteta, a može i duže ukoliko je djete nesposobno skrbiti samo o sebi. Ali za to trebat dobiti dozvole od socijalne skrbi. To je već drugi pravni proces.
ja sam stvari iz ove pozicije razumio tako, jer pravno jedino to ima logike. Možda bih mogao napisati članak o tome ili neko predavanje.
Da, ja sam isto tako to protumacio, max do 18 godine, odnosno dok ne podigne osobnu karticu. Ono sto mi je tu zanimljivo je sto mladi covjek (nesvjestan bilo cega u vezi pravnih stvari i svog djelovanja u pravnom prometu), daje potpis, pecatira prste, prilaze sliku, daje zahtjev… sve zato jer mu je roditelj rekao da to mora uciniti.
Hipotetski, zakon obavezuje (skrbnika*) da se osobna napravi max do 18 godine, definirano po zakonu, sto bi moglo znaciti da roditelj prestaje biti skrbnik s djetetovih napunjenih 18 godina, odnosno dok se dijete jasno ne definira sto ono jest. Sto bi bilo kada dijete do tog roka ne bi “zahtjevalo” osobnu kartu… vjerujem da cemo u buduce vrijeme vec saznati od nekoga.
—
*Skrbnika, a ne dijete (“drzavljana”), jer prilikom izdavanja prve osobne karte, roditelj mora biti prisutan i potvrditi valjanost “dijtetovog” zahtjeva.
Ako već talasamo talasajmo do kraja.
Jung je primijetio da se duboko u nevjesnom dijelu ljudske psihe kriju određene slike koje u osnovi zrcale uloge koje kasnije zauzimamo u društvu.
Nazvao ih je arhetipskim slikama jer su se kao prauzorak zadržale do danas.
Sustav odnosno društvo je složeno na način da svi zauzimamo svoju ulogu na beskonačnom spektru varijanti (nisu svi “pobunjenici” isti niti su svi “skrbnici” isti kao niti jedna preostala arhetipska uloga).
To što se nama ne sviđa kako su uloge podijeljene ili to kako sustav funkcionira jer nam ne ide u prilog ne govori samo o društvu nego reflektira i nas same.
Drugim riječima, sve i da su odnosi drugačije posloženi kalupi bi i dalje bili isti.
Dakle, “u ime ustavnog suda rh, i u svoje osobno ime…”, daje naslutiti da se radi o odvojenim licnostima s pravne strane, jer radi distinkciju, makar je i sama pripadnica njih. U govoru se odnosi kao da je iznad svega pa i samog suda; kao gospodar njega i svega sto (po njenom) spada ispod.
Jedino sto ja primjecujem da se govornica razlikuje od ostatka zombija u crnom, je u tome sto ima nekakvu amajliju na sebi. Vjerujem da nije privatni nakit, jer estetika i uniforma ne idu skupa, a i pretjerano je istaknuto. Zna li tko sto je to, odnosno sto im to simbolizira?
“Kao takav, Ustavni sud je neovisan o bilo kojim tijelima izvršne vlasti, a posebno o vladi i predsjedniku države. Bitno je naglasiti nešto što je malo poznato građanima Hrvatske: Ustavni sud ne spada u trodiobu vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), te je u praksi ‘iznad trodiobe vlasti’!”
Evo jedan prilog ovom predavanju ukoliko nekoga zanima.
http://omnithought.org/occult-definition-convict-hidden-role-judges/2780
http://omnithought.org/importance-non-compliance-how-peacefully-restore-freedom/1737
Pozdrav svima.
Drazene, hvala na ovom predavanju, rekao bih da je ostavilo jasan i upecatljiv utisak na gledatelje.
Usput bih te pitao, kada govoris o roditelju kao skrbniku dijeteta, da li si ispitao ili naslucujes do kada je roditelj njegov skrbnik, odnosno cime/kada se prekida skrbnistvo ?
To i mene zanima!
Dakle nisam mnogo čačkao po zakonima, jer je to sizifov posao, ali me je zanimalo kako država ima pravo oduzeti roditelju djete. Tj. pravno gledano prava države bi trebala biti veća od prava roditelja da bi to bilo moguće. U tom slučaju prava preuzima socijalna ili javna skrb. U Obiteljskom zakonu nigdje nema točnim rječima opisana definicija roditelja, ali se između redaka da isčitati da se roditelj smatra legalnim skrbnikom nad djetetom. Pravna definicija skrbništva je čuvanje tuđe robe dok pravi vlasnik/gospodar ne dođe po nju.
Pretpostavljam da legalno skrbništvo, tj vrijeme dok je skrbnik odgovoran za robu jest do 18 godine djeteta, a može i duže ukoliko je djete nesposobno skrbiti samo o sebi. Ali za to trebat dobiti dozvole od socijalne skrbi. To je već drugi pravni proces.
ja sam stvari iz ove pozicije razumio tako, jer pravno jedino to ima logike. Možda bih mogao napisati članak o tome ili neko predavanje.
Da, ja sam isto tako to protumacio, max do 18 godine, odnosno dok ne podigne osobnu karticu. Ono sto mi je tu zanimljivo je sto mladi covjek (nesvjestan bilo cega u vezi pravnih stvari i svog djelovanja u pravnom prometu), daje potpis, pecatira prste, prilaze sliku, daje zahtjev… sve zato jer mu je roditelj rekao da to mora uciniti.
Hipotetski, zakon obavezuje (skrbnika*) da se osobna napravi max do 18 godine, definirano po zakonu, sto bi moglo znaciti da roditelj prestaje biti skrbnik s djetetovih napunjenih 18 godina, odnosno dok se dijete jasno ne definira sto ono jest. Sto bi bilo kada dijete do tog roka ne bi “zahtjevalo” osobnu kartu… vjerujem da cemo u buduce vrijeme vec saznati od nekoga.
—
*Skrbnika, a ne dijete (“drzavljana”), jer prilikom izdavanja prve osobne karte, roditelj mora biti prisutan i potvrditi valjanost “dijtetovog” zahtjeva.
“Sreća” da hrvatska djeca napuštaju roditeljske domove iza tridesete godine života.
Svaka medalja ima dvije strane.
Ako već talasamo talasajmo do kraja.
Jung je primijetio da se duboko u nevjesnom dijelu ljudske psihe kriju određene slike koje u osnovi zrcale uloge koje kasnije zauzimamo u društvu.
Nazvao ih je arhetipskim slikama jer su se kao prauzorak zadržale do danas.
Sustav odnosno društvo je složeno na način da svi zauzimamo svoju ulogu na beskonačnom spektru varijanti (nisu svi “pobunjenici” isti niti su svi “skrbnici” isti kao niti jedna preostala arhetipska uloga).
To što se nama ne sviđa kako su uloge podijeljene ili to kako sustav funkcionira jer nam ne ide u prilog ne govori samo o društvu nego reflektira i nas same.
Drugim riječima, sve i da su odnosi drugačije posloženi kalupi bi i dalje bili isti.
Na navod kako je sud iznad zakona, evo jedan dogadjaj koji mi je “zatitrao” u uhu:
https://www.youtube.com/watch?v=cv2vOoNlvo8&t=6m45s
Dakle, “u ime ustavnog suda rh, i u svoje osobno ime…”, daje naslutiti da se radi o odvojenim licnostima s pravne strane, jer radi distinkciju, makar je i sama pripadnica njih. U govoru se odnosi kao da je iznad svega pa i samog suda; kao gospodar njega i svega sto (po njenom) spada ispod.
Jedino sto ja primjecujem da se govornica razlikuje od ostatka zombija u crnom, je u tome sto ima nekakvu amajliju na sebi. Vjerujem da nije privatni nakit, jer estetika i uniforma ne idu skupa, a i pretjerano je istaknuto. Zna li tko sto je to, odnosno sto im to simbolizira?
http://narod.hr/hrvatska/sto-je-zapravo-ustavni-sud-republike-hrvatske
“Kao takav, Ustavni sud je neovisan o bilo kojim tijelima izvršne vlasti, a posebno o vladi i predsjedniku države. Bitno je naglasiti nešto što je malo poznato građanima Hrvatske: Ustavni sud ne spada u trodiobu vlasti (izvršna, zakonodavna i sudska), te je u praksi ‘iznad trodiobe vlasti’!”
U praksi?!? A u teoriji?