Imam sina od 9 godina i on je ovako prilično inteligentan, i postavlja često pitanja na koja baš nije lako odgovoriti, a svašta ga zanima. Prije par dana me pita je li Zagreb glavni grad Hrvatske. Ja stanem malo, i shvatim koliko često refleksno odgovaram i kako samo što nisam izustio “je”, kad sam uvidio da bih lagao. Pa vrijeme je da počnem govoriti istinu.

“Sine, Hrvatska ti zapravo ne postoji”;

“Kako?”

“Jednostavno sine, mi živimo na zemlji, a ovaj dio su ljudi nazvali Hrvatska i to je samo ime, tj. ideja koju ljudi imaju u glavi i u koju vjeruju. Vidiš, isto kao i ovo brdo, neki ljudi ga zovu ovako a neki onako, ali na kraju krajeva brdo nije briga kako ga ljudi zovu – to je samo brdo.”

“A što je sa kartom?”

“Ništa sine, to je samo karta te crte koje dijele države, koje u prirodi ne postoje i one su isto ideja. Da li razumiješ?”

“Da, dobro”

I da, zaista je razumio.

Upalite televiziju ili pročitajte dnevni tisak, i uočit ćete da oni jednostavno vrve iluzijom države i raznih njenih institucija. Novina je postala čarobnjaško štivo puno utvara koje komuniciraju jedne sa drugom… kao da čitam Alisu u zemlji čudesa. Tu razne utvare donose razne odluke, komentare, gađaju se parabolama i hiperbolama, rješenjima i jednostavno se promoviraju od 0-24 kako naš um ne bi imao uopće vremena promisliti i uviditi očigledno. Čista kontrola uma.

U čuvenom filmu Frankenstein (1931) naučnik je uspio  oživjeti mrtvo tijelo, ali je greškom stavio u njega mozak kriminalca, te je tako oživljeno čudovište – iako je imalo potpuno nevin izraz lica – bilo po život pogubno i opasno. Iako je film neistina, ipak u simboličkom smislu lijepo prikazuje mrtvi, ali uskrsnuli sustav koji iako ima lice nevinašca, zapravo je kriminalac i vrlo opasan. Čudovište je zapravo država, umjetno stvorena, kriminalnog karaktera i vrlo opasna po svojeg kreatora. U Frankensteina nitko ne vjeruje, ali u Republiku Hrvatsku vjeruju svi, iako je nitko nikad nije vidio, niti čuo, niti pomirisao, niti osjetio, dotaknuo. ONA JE PRAVA UTVARA.  U pravu su ipak bili mudri ljudi koji su govorili da narod pati od masovnog ludila i hipnoze.

Kad netko kaže da je država lopovska ili nepoštena ili ovakva ili onakva, potpuno je jasno da je hipnotiziran, da mu je um kontroliran, i da živi u potpunoj deluziji i prilično je dobar kandidat za psihijatriju. Dokle god ljudi izlaze na ulicu ili se bune na državu, manipulatori se nemaju čega bojati, jer nisu uvidjeli temeljnu prevaru, a ta je da država nije niti objekt niti subjekt – jer ona ne postoji.

Budući da država ne postoji, tako su i sve njene izvedenice iluzorne, sve institucije i svi instituti počevši od instituta predsjednika do instituta građanina. Cijeli sustav je bajka i jedno što postoji su papiri na kojima je ta bajka napisana. Kad bi zapalili te papire ili ih jednostavno ignorirali, ništa od svega ovog ne bi imalo nikakav trag da je ikad postojalo.

Istina je uvijek očigledna i jednostavna.

Kada dobijete dokument od sustava  na njemu piše “REPUBLIKA HRVATSKA”. Taj dokument je neistinit i onaj koji ga je potpisao počinio je krivokletstvo, laž, prevaru, ili nazovite to kako hoćete.

Ovako bi moglo izgledati jedno povratno pismo npr. sudu:

Pročitao sam vaše pismo koje ste mi poslali datuma _____________ i priznajem vam da mi je pismo potpuno čudno i vrvi paradoksima. Naime, u vašem pismu piše da će sud saslušati obije stranke. Nadalje piše da će sud donijeti odluku.

Osim ako ja nisam poludio, mislim da je sud pravna osoba ustanovljena kao ideja unutar pravnog sustava, i da nema uši da nekoga sasluša niti ima intelekt da donese odluku. Odlučivanje ili donošenje suda o nečemu je proces promišljanja, analiziranja kojeg može vršiti samo živo inteligentno biće.  Kako sud nema suštinu, već postoji samo kao ideja na papiru on nema ovakvih mogućnosti.

Pa čak niti sudac koji je također institut unutar suda, osoba, nema suštinu da donosi ikakve odluke jer je on samo maska, uloga, u koje živo inteligentno biće ulazi između 8-15 sati svaki radni dan što je dokaz da ta inteligencija ne pripada sudcu, već živom čovjeku koji igra ulogu sudca.

Prihvaćanjem ovakvog igrokaza proglasio bih sebe umnim bolesnikom, i tako postao prilično dobar kandidat za rezervaciju smještaja na psihijatrijskom odjelu kliničke bolnice, koji pati od deluzija smatrajući da sud ili sudac imaju živu inteligenciju. Moguće je da bih i sebe na takav način proglasio nekromantom koji je u poslu pozivanja mrtvih u život.

Iz ovih razloga ne pristajem sudjelovati u ovoj igri skrivača u kojoj se živi čovjek krije iza instituta i institucije koje su mrtve kao i svako slovo na papiru. Ne prihvaćam nikakva djelovanja koje ne dolaze od živog čovjeka, ne samo zato jer su djelovanja pristrana već zato jer nitko drugi niti ne može djelovati.

Kako sam već naglasio – ne pristajem se igrati skrivača pa stoga zahtijevam da se javno obznani koji živi čovjek će saslušati stranke i da li će taj isti ili neki drugi donijeti odluku u vezi ovog slučaja.

Nadalje, zahtijevam da živi inteligentni čovjek koji će svojim umom obrađivati informacije vezane uz ovaj slučaj dostavi dokaze da se u njegovom umu na nalaze nikakve pretpostavke, predrasude, koncepti, shvaćanja, predodžbe, slike, ili vjerovanja koja na ikakav način mogu utjecati na njegovu objektivnost u prosuđivanju kako bih bio siguran da će rezultat tog procesa biti istina i pravda što na kraju krajeva i jest cilj svakog pravnog sustava.

Nadalje, u posjedu sam nepobitnih dokaza koje iznose stručnjaci znanosti psihologije koji nedvojbeno kažu da duševno i psihološko stanje čovjeka iznimno mnogo utječu na pravilnu prosudbu kako u osobnim tako i u poslovnim odlukama. Zbog toga zahtijevam da živ čovjek koji donosi odluku u ovom procesu dostavi dokument ili nekakav drugi dokaz kojem potvrđuje svoje zdravlje u duhovnom i psihološkom smislu, jer nakon ovog pisma imam sve razloge za posumnjati da njegov potpisnik nije posve duševno, mentalno i psihološki zdrav jer tvrdi da sud vrši saslušanja i donosi odluke čime bi se jednostavno moglo zaključiti da čovjek pati od halucinacija*, deluzije** i psihoze ***.

*Halucinacija predstavlja priviđenje, opažaj koji nije proizišao iz odgovarajuće čulne stimulacije, već je centralnog porijekla i praćen je subjektivnom uvjerenošću da je realan.

**Deluzija predstavlja bolesno vjerovanje u nešto što nije istinito, što se može dosta lako utvrditi.  Deluzije nisu podložne utjecaju zdravog razuma, čak ni očiglednosti.

*** Psihoze spadaju u teške i najteže psihičke poremećaje. Osnovna odlika psihotičara je da je u nekoj mjeri ili potpuno izgubio dodir sa realnošću.

Komunikacija sa institucijama je dokaz psihološkog poremećaja. Ali kako je to normalna kategorija u društvu i kako je u njemu sve izvrnuto naopako, onaj koji je hipnotiziran je normalan, a onaj koji vidi kroz slojeve iluzije ja kandidat za psihijatriju.

6 Responses

  1. Odličan tekst za razbijanje iluzije. Predivno sročeno. Upravo genijalno. Na sličan način sam i sam počeo pisati ,ali ovome se ,stvarno, nema što dodati. Živimo 🙂

  2. Spoznaja je je krasan osjećaj, osobno već duži period vremena u komunikaciji sa službama teleoperatera koristim slične paradigme o neživom entitetu,…svatko tko je ikada komunicirao sa agentima službe za korisnike nekih od teleoparatera, prije stupanja u kontakt sa sa glasom nekoga od živih ljudi koji tamo rade, čuo je digitalizirani glas automata koji ga je upozorio/obavijestio o mogućnosti da nastupajući razgovor s operaterom MOŽE biti snimljen,…hmm,..e sad u mojoj komunikaciji to izgleda ovako:..
    – Operater……….dobar dan xx pri telefonu, kako Vam mogu pomoći
    -Ja…………………dobar dan, recite mi tko odlučuje o tome dali će razgovor biti snimljen?
    -Operater………..paa… može biti snimljem…
    -Ja…………………to razumijem, no zanima me tko o tome odlučuje, obzirom da automat upućuje na mogućnost to znaći da
    o tome ipak netko svjesno odličuje…
    -Operater……….. paa…SUSTAV o tome odlučuje….!
    -Ja………………..odlično!…prije nego što nastavimo dalje dali me možete onda spojiti sa sustavom da zajednički
    razmotrimo te mogućnosti oko snimanja…
    -Operater………..paa…ne, znate sustav ipak sam to nešto,…zapravo ja vas ne mogu,…odnosno…

    Uglavnom tako to nekako zvući s malim nijansama u razlici, probajte sami….izazvati SUSTAV .

    1. hahaha uvijek se nasmijem kad se covjek zablokira kad mu tak stvari postavis
      kao da kotaci u glavi prestanu radit
      ali obicno me ljudi popljuju da sam bezobrazan

      1. To je jasan znak da se tvojim pitanjima osjećaju ugroženi u svojim viđenjima svijeta i da brane “svoja” uvjerenja, isto je i kad uzimamo nekoga drugoga u “obranu”, branimo u biti uvijek samo svoje stavove.
        Kratko rečeno, takvi ljudi su (trenutno) zatvoreni za nešto novo i za promjene u svom životu – jer kada bi počeli uopće razmišljati, je li ono što rade “pravilno” ili ne i kada bi na vidjelo izašle drugačije činjenice od onih koje su im se prikazivale kao istina, i shvatili da je veliki dio ili sve što su do sada radili bilo recimo manipulirano, da ih se lagalo i zloupotrebljavalo – poljuljala bi im se osnovica svega što su izgradili i u što su vjerovali – a to počesto može izazvati stanje ŠOKA.

        1. Upravo tako,…a to me neodoljivo podsjeća na citat Morpheusa iz kultnog ”Matrixa”
          …Matrix je Sustav…taj sustav je naš neprijatelj,…kad si unutra što vidiš?..pogledaj oko sebe, vidiš biznismene, učitelje, odvjetnike, stolare – vidiš umove ljudi koje pokušavaš spasiti,…ali prije nego što to učiniš ti ljudi su dio Sustava i to ih čini opasnima,…moraš razumjeti većina tih ljudi NISU SPREMNI DA BUDU ISKLJUČENI, većina njih su POTPUNO I BEZNADNO OVISNI O SUSTAVU da će se boriti da ga zaštite…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.