SLOBODA

„Sloboda“ ima često različita imena,
pojavljuje se u svakojakim oblicima,
tumačena od strane porobljivača
kako im odgovara i njih same jača.

U ime „slobode“ oružja se laćaju,
mnogi to svojim životom plaćaju,
ne shvaćajući napada prave namjere,
koje se koriste bez svake mjere.

Preskače se granice tuđeg doma
baca iz zraka i s tla ne jedna bomba
ubijaju i gaze sva ljudska prava
satiru pravicu, uništavaju bez obzira.

Gdje je savjest, ima li svijesti,
dok sami imaju što za jesti,
jesu li uvjereni u pravilnost svojih djela,
koja nisu ništa drugo već teška zlodjela.

No, bude se ljudi, iako polako,
ne vjeruju više sve onako olako.
Iskra plamti u svijesti jasnog duha,
prepoznajući pravog zloduha.

Pjesmu napisala: Marta

Foto: sirijski umjetnik Tammam Azzam

3 Responses

  1. KADA NAM SE SUSREĆU ‘PUTEVI’ ..
    ?????
    Moj put je jednostavan. Na njemu nema lijevo ili desno.
    Postoji samo napredujem ili gubim vrijeme. Rastem ili tonem.
    Umjesto lansiranje u nebesa, moj put je poniranje na unutra.
    To je put upoznavanja svog Ega i rastanak sa istim.
    Nakon toga slijedi nastavak puta prema Duši.
    “Kud god da krenem, sebi se vraćam ponovno…“

    To je put bez ,,Možda ili ne znam“.
    Moj put je sigurnost, jer znam sve što treba da znam.
    Sve što mi je potrebno, već je u meni.

    Moj put nije ,,Koju školu sam završio“,
    jer je cijeli put jedna velika škola i ona se stalno nastavlja.
    Na mom putu se ne stječe IQ,
    već emocionalna i spiritualna inteligencija.
    Na mom putu nema ,,Jednom se živi“,
    jer moji putevi se nastavljaju.
    Na mom putu nema ,,Sjećaš li se kad smo tamo…“,
    na mom putu ima mnogo ,,Što si iz toga naučio,
    i kako to primjenjuješ sada i ovdje?“

    Gabrijel Garsija Markes je to opisao:
    ,,Mnogi ljudi misle da je svrha života biti na vrhu planine,
    a ne znaju da je istinska sreća u načinu savladavanja njenih litica“.
    To je moj put. Litice. I latice. Strmo, hrabro, prečicom.
    Pravo na cilj, spreman za novi početak.
    To je put od zamjerki prema zahvalnosti.
    Na tom putu izbjegavam osude i smišljam darove.
    Najveći dar koji možemo dati drugome je mir.

    Lijepo i lako je ići putem svoje Duše.
    Ona je kreativna i duhovita,
    živahna i vedra,
    bira prijateljstvo, suosjećanje i sreću.
    Moj put ima svoju svrhu i sada je ostvarujem.
    Zato sam ovdje. Zato se ne umaram.
    Zato volim svoj put.?

  2. od jedne Eržebeeet
    .?…”Ponekad, dok sam lutala po šumi, u meni su se budile slike mjesta koja sam dobro poznavala a nisam bila u stanju da ih identificiramm, jer ih nikad nisam bila vidjela u ovom životu. Dok sam bila budna, a čak i u svojim snovima noću, viđala sam ljude koje sam takođe poznavala, i čak u nekim slučajevima poznavala veom dobro, ali koje nikad nisam vidjela u ovom životu. Njihova odjeća i njihova imena su bila čudna, a njihov jezik kojim smo komunicirali u mojim snovima bio je sasvim drugačiji od bilo kog jezika koji sam ikad čula u ovom životu. Kad god bih sjela da meditiram i usmjeravala svoju pažnju ka unutrašnjosti, bila sam svjesna zelenkasto-plavog fosforescentnog svjetla u sebi… svjetla koje je izgledalo da dolazi od nevidljivih očiju velikog i divnog duhovnog bića. Neka neopisiva snaga, ljubav i dobrota zračili su ka meni iz tih očiju. S osećanjem potpunog poverenja zaranjala sam u ovaj izvor sile koja pruža ljubav. Osjećala sam da sam u sigurnosti, i nisam osjećala ni trunke straha. Kopala sam sve dublje i dublje u nepoznati svjet nesvesnog.Onda je jednom, potpuno neočekivano, svjetlost odagnala mrak koji je skrivao i prošlost i istinu, i sve je postalo jasno.Kad sam se smjestila da vježbam meditaciju, fosforescentno svetlo se pojavilo pred mojim unutrašnjim očima kao i obično. Onda sam osjetila s čak još većom jasnoćom no ikad prije da izvor svjetlosti leži u očima nekog moćnog bića koga sam dobro poznavala. Malo pomalo one su postajale tako jasne da nisam više samo osjećala – znala sam – da gledaju u mene. Osećala sam njihov pogled, njihov sjaj, njihovu moć, njihovu svjetlost i njihovu ljubav kako sijaju na mene, i u sljedećem trenutku, pod uticajem tog pogleda, poslednji
    ostatak zamagljenog oblaka u mojoj svjesti je nestao, i preda mnom je stajala, kao da izranja iz tame, uzvišena figura s dva tamno plava, beskrajno duboka oka, Njegova figura, Njegovo lice i Njegove oči:
    -ON!
    ??

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.